Pratite nas

Kolumne

Kako Andrej Plenković ‘korumpira’ Hrvate

Objavljeno

na

Žudeći u pravedničkom žaru za što bržim postizanjem raja na zemlji, korupciju je u Hrvata, i ne samo Hrvata, gotovo do savršenstva doveo komunistički režim.

Građani, tada nešto prisnije zvani drugovima, bi prisegu na vjernost korupciji davali na graničnim prijelazima bivše države lažući u sklopu neke vrste obreda pred državnim službenikom kao kakvim svećenikom. Činili bi to i na odlasku – slagavši da iz zemlje ne iznose devize iznad zakonskog ograničenja – i na povratku – kunući se kako ne uvoze robu podložnu zakonskom carinjenju.

Tako je sistem, koji se na ideji, metodi i praksi laži i sâm temeljio, prodirao u najsitnije pore društva, odgajajući moralno podoban kadar na kojeg se u svakom trenutku mogao osloniti. Jer bez opće raširenog prihvaćanja laži i mirenja s njom takav sustav ne bi ni mogao opstati, urušio bi se poput kule od karata. Naposljetku, to se i dogodilo čim je siva stvarnost napokon nadvladala ružičastu percepciju.

Kako iskustvo brojnih naraštaja kaže – tko laže, taj i krade! Komunistička laž vodilja je uvidjela kako je psihološki znatno podnošljivije ukrasti i naći za taj čin prikladno moralno opravdanje kad predmet krađe nije nečiji nego svačiji, drugim riječima ničiji, stoga se gotovo sve proglasilo nominalno svačijim. Naime, prosječnom podaniku, i bez toga već podosta uspavane savjesti, svakako je bilo lakše prisvojiti nešto što je ionako bilo njegovo,… doduše ne samo njegovo, ali ipak i njegovo.

Istina, elementarna logika neumoljivo pokazuje kako nisu svi mogli prisvojiti sve. Zato u društvu sve samih jednakih i jesu postojali jednakiji – hijerarhija i avangarda – oni koji su mogli, htjeli i znali više, bolje, jače lagati, a i krasti. Jer oboje, laž i krađa, kao paradigme Straha i Užasa, satelita crvenog planeta Marsa, od samih su začetaka uklopljeni u programiranje komunističkog društva.

Kako ono, vodeći se svojstvenom mu izopačenom naravi i izvrnutom logikom, nije moglo svojim pripadnicima osigurati dostojanstven život poštivanjem zakona i zadanih pravila igre, velikodušno ih je upućivalo na nužni izlaz iz ćorsokaka maksimom – Snađi se druže! Zaobiđi zakon, druže! Ma, ne moraš ga se držati baš k’o pijan plota! Pa svi to čine! Zakoni su ionako samo na papiru,… zbog svijeta, ne radi reda i pravde…

A onda su drugovi preko noći postali građani. Mjesto carinika zauzeli su ništa manje bezbožni, iz komunizma naslijeđeni, sekularni prvosvećenici, medijski druidi. Velikodušno su do jučer drugovima, a sad građanima, izbrisali sve grijehe, zatraživši zauzvrat naizgled malo – samo 21 gram… duše. I otad građani više ne lažu niti kradu, štoviše, već sama pomisao na to ih sablažnjava.

Oboružani novostečenom moralnom nadmoći, oni su uvijek u pravu, barem dok se njihovo mišljenje poklapa s medijski posijanom percepcijom. Kako bi čitava stvar funkcionirala, iz prošloga života su sačuvali tek nepogrešivi osjećaj da nanjuše korupciju. Ta, tko će ju znati bolje prepoznati od nepokajanih negdašnjih insajdera komunističkog koruptivnog sustava? Ta, tko će to umijeće uspješnije prenijeti na novo pokoljenje od onih koji su se kalili na laži i krađi nalazeći za to uvijek prikladno opravdanje?

I sad će njih, iskusnjare premazane svim mastima kad je korupcija u pitanju, Andrej Plenković, taj obični briselski ćato, preveslati i korumpirati za 20% većom plaćom? Ma, brus! Kaj god! Malo morgen! Pa oni sami najbolje znaju da svojim radom ne zaslužuju niti onu zatečenu plaću, a kamoli tu za 20% veću. Još bolje znaju kako je jedini koji se bez fige u džepu uhvatio u koštac s tom vrstom korupcije bio Zoran Milanović, toliko im skresavši plaće da ih je približio onima kakve doista zaslužuju. I trebale su mu možda još otprilike svega 2-3 godine da u toj nakani konačno uspije, a onda je grubo prekinut usred plemenita posla. I zato su ga sad, cijeneći njegov trud, rad i zalaganje, pokajnički doveli na položaj s kojeg bi mogao trasirati put nasljedniku da nastavi tamo gdje je on stao.

Još u doba dok je plaće kresao, volio je Milanović navratiti u riječki kraj, navodno kako bi nešto, hm… kresnuo,… besplatno. Toliko je žudio za tim da bi katkad znao i požuriti helikopterom o državnom trošku. I evo ga opet, čak i prije nego što je formalno preuzeo novu dužnost, u akciji na toj omiljenoj mu destinaciji!

Da ovaj put ipak nije dojezdio helićem, vidjelo se već i po tome što je došao u pratnji supruge, tako da ni srednjostrujaški mediji, koji se prema dosegnutoj razini neovisnosti dijele u dvije skupine – na one sklone mu i one još više mu sklone – uza sav trud nisu uspjeli snimiti fotku na kojoj njegovo lice ne bi poprimilo manje ili više kiselkast izraz, doimljući se kao da pamti i bolje riječke dane.

No, sve samo ne idealno raspoloženje nije smelo Milanovića da u face ozarenih medijskih društveno-političkih trudbenika saspe naramak prepoznatljivih zoranizama. Pa se doznalo kako još nije odlučio koju će stranu zemlju prvu posjetiti tj. koja će se prva odvažiti primiti ga.

Spominjao je, doduše, nešto Sloveniju i Austriju iz čega su zli jezici zaključili da će mu prvi potez po stupanju na predsjedničku dužnost biti odlazak na skijanje. Bilo tako ili ne, ostavimo radije šmrkljivog smučara po strani jer on, ako ništa, eto barem nije korumpiran, ili barem vlada takva percepcija, što dođe na isto. A ovo je ipak priča o korumpiranima i onima koji uporno korumpiraju građane praveći se kao da ne vide kako oni to užasno teško podnose, pate li ga pate.

E, sad, da se Plenković zaustavio samo na klasičnoj korupciji povećavši građanima plaće, pa gdje bi mu bio kraj? No, nešto mu nije dalo mira navevši ga da ode i korak dalje, i dirne u neka temeljna identitetska obilježja Hrvata. Slično kako Englezi misle da im pravo na stanku za čaj jamči Velika povelja sloboda iz 13. stoljeća, tako ni Hrvate ništa ne može razuvjeriti kako imaju neotuđivo, gotovo već i u obvezu preraslo pravo na jamranje, tu trajnu, genetski nasljednu značajku njihova identiteta.

Eto, samo se još čeka nalazak drugog dijela Bašćanske ploče kako bi se to i formalno potvrdilo. A zadnjih nekoliko godina tiranin Plenković se silno razbahatio upinjući se svim snagama ozbiljno im ugroziti to pravo. Korjenito je suzio prostor za njega svevši ga zapravo na otužne ostatke ostataka.

Evo i oglednog primjera! Iz povijesti je dobro znano kako su susjedi Slovenci, mahom uz svesrdnu podršku Beograda, u obje Jugoslavije sve do zadnjeg daha koristili svaku priliku kako bi zapaprili Hrvatima i profitirali nauštrb njih. Ušavši u Europsku Uniju prije „južnih sosedov“ s takvim su, nimalo dobrosusjedskim, u biti ucjenjivačkim ponašanjem po inerciji nastavili. I jako im je dobro išlo sve do pojave tog, za njih, a ništa manje i za Hrvate grintavce, nesretnog Andreja Plenkovića.

Otad gutaju samo gorke pilule, što i u malodušnim Hrvatima pobuđuje osjećaj zakinutosti, pa sad jamraju jer im je uskraćen tradicionalno dobar razlog za jamranje. Pitaju se – pa kako je Plenković to uspio? Ma, sigurno je nekog korumpirao, ako ništa drugo prepuštajući se opjevanom „štipoguzu“, umuju sad oni koji su dobrih sedamdesetak godina imali priliku uživati da ih, kao da se s njima igraju zuje, do mile volje otpozadi naizmjence štipkaju Srbi i Slovenci.

No, tima i takvima, koji se jamranjem hrane, svako je početno „B“ i dalje isto, svejedno bio to Beč, Budimpešta, Berlin, Bruxelles ili Beograd. Rezignirano zaključuju – ma, nema tu neke razlike – pritom odbijajući uvidjeti kako je upravo ovo zadnje „B“ civilizacijski uljez u čitavom nizu. Taman i da nije tako, ako ni zbog čega drugog, taj „B“ ne može biti ravan današnjem „B“-u već i stoga što je pod beogradskim „B“ Hrvatska bila mršava krava muzara, a pod ovim briselskim „B“ ipak nije ovca koju se šiša, nego prije umiljato janje koje euro-ovcu sisa.

Suočivši se s bitno suženim prostorom za jamranje, a kako bi ipak nekako utažili taj nezajažljivi poriv, opsjednuti „B“-ovima slabu utjehu nalaze u fantazmagoričnim istanbulsko-marakeškim nadomjescima za nekad u narodu iznimno popularne vještice, vampire, vukodlake, vukojarce,… No, daleko je to od onih zlatnih vremena kad su Srbi i Slovenci, vođeni kompatibilnim im interesima, združenim snagama Hrvate itekako bolno prcali, ostavljajući im golem prostor za svakidašnje jadikovke i žalopojke. U usporedbi s negdašnjima posljedice sadašnjih im provokacija doimlju se upravo karikaturalnima, ma koliko ih Hrvati opterećeni „B“-ovima preuveličavali kao karikaturisti naglašene crte lica.

Na stranu sad podmićivanje većom plaćom, na stranu i diranje u temeljne identitetske crte koje Hrvate čine Hrvatima, ono što Hrvate više od svega užasava je podmuklo podbadanje primjerom. Čini se kako Andrej Plenković uopće ne shvaća da krediti, kao prvo, ne služe kako bi se stvorilo nešto trajno i vrijedno, nego da se nezarađeni novac jednostavno uludo potroši („sve na kredit, sve za raju, jarane,…“). I kao drugo, taj provokator ne kuži da se krediti ne otplaćuju iz stvorenog viška, nego isključivo novim, još većim kreditom, napose kad ti povećana plaća, što je, usporedi li se s državnim financijama, pandan povećanju BDP-a, to omogućava. I onda još to stvaranje viška besramno naziva ponašanjem u maniri dobrog gospodara. Što hoće time reći – da su oni loši gospodari?

No, pravo je pitanje – odakle mu najednom taj višak? Pa tko to uopće može stvoriti višak a da nije korumpiran (je l’ je možda Mamić taj, ha?)? Pošteni i nekorumpirani („Uljanik“, tzv. izrabljivani mali čovjek i druge moralne gromade), pa i vrapci na grani to znaju, tu su da stvaraju isključivo manjkove a ne viškove, tako barem glasi temeljni postulat narodne ekonomije sa socijalističkom bazom, nadgradnjom i premazom. Ali ne samo što opaki ćato iz godine u godinu uporno stvara višak, i to unatoč stalnom smanjivanju poreza, o povećanoj percepciji korupcije da ne govorimo, nego to čini s ekipom koja ne zna popuniti ni pišljive imovinske kartice, a što dodatno budi sumnje u nečista posla.

Zato je krajnji čas da se državu vrati narodu, a stranku članstvu. Onomu narodu i članstvu, koje kad HDZ ode previše udesno bira one koji nisu ni lijevo ni desno. I onomu narodu i članstvu koje, kad se HDZ nađe premalo desno, opet bira one koji nisu ni lijevo ni desno. S time da ih je u prvome valu, unatoč tome što je HDZ tada bio u znatno zahvalnijoj poziciji oporbe, više otišlo ni lijevo ni desno, nego u drugom, kad se HDZ našao na gubitcima birača izloženijoj vladajućoj poziciji.

No, što s onim, kako su i nedavni predsjednički izbori jasno pokazali, u HDZ-u još uvijek uvjerljivo većinskim narodom i članstvom, s onima koji nemaju baš ništa protiv bitnog poboljšanja međunarodnog položaja Hrvatske te stabilnih i na dulji rok održivih državnih financija?

Štoviše, takvi upravo to i cijene znajući kako jačanje državnih funkcija i institucija poput policije i vojske, kao i položaja Hrvatske u naddržavnim međunarodnim organizacijama, nije nikakvo skretanje ulijevo, nego djelovanje svojstveno desnoj političkoj poziciji. Baš kao što je to i učinkovita aktivna obrana od medijski favoriziranih ljevičarskih svjetonazorskih pritisaka i nasrtaja.

Što, dakle, s tima koji više cijene djela od slatkastih riječi i koji radije vjeruju vlastitim očima negoli stvorenim percepcijama? Treba li njima stranku oteti kako bi ju se vratilo onima koji se lakomo hvataju u paučinu percepcijskih izmaglica?

Napokon, ne djeluju li oni koji grade poziciju unutar HDZ-a na percepcijama zapravo kao svojevrsna produžena ruka stvaratelja tih percepcija? Onih koji percepcijama zamagljuju najveća hrvatska postignuća, kao što su to, uostalom, nebrojeno puta kroz povijest činili.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Koronavirus kao maska za stvaranje bošnjačke državice i eliminaciju Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/Fena

Svaka kriza, tako i posljednja s korona virusom izrodi junake, velike ljude koji narodu ulijevaju povjerenje, ali i negativce, koji čak i ovakvu pošast zlorabe za političke probitke, vlastitu samoreklamu ili, kako je to slučaj u Bosni i Hercegovini, za realizaciju ratnih nacionalističkih ciljeva.

Daleko od statističkih brojki zaraženih, izoliranih, umrlih i ozdravljenih, odvija se pravi rat koji bošnjačke tajne i javne vlasti i politike provode prema Hrvatima nastojeći suspendirati rad parlamenta i preuzeti potpunu prevlast nad drugim procesima te iskoristiti ovaj trenutak za promociju Sebije Izetbegović, supruge prvoga čovjeka bošnjačke politike Bakira Izetbegovića. Čovjeka koji u Federaciji BiH provodi sve ono za što se u Republici Srpskoj optužuje Milorada Dodika. No takvu politiku međunarodna uprava i domaća bošnjačka javnost uglavnom odobrava, što u biti govori da čak i u vremenu korona virusa nacionalistički projekti, čiji je cilj posve očistiti ovaj dio BiH od Hrvata, predstavljaju kontinuitet pokušaja da se politička jednadžba s dvama entitetima i trima narodima pojednostavi izbacivanjem iz igre jednoga naroda, piše Domagoj Tolić/Hrvatski tjednik

Bilboardi Sebije Izetbegović

Dok se javnost u BiH počela navikavati na novi režim povezan s bombardiranjem do besvijesti vijesti o korona virusu i novim zaraženim osobama, u središtu Sarajeva na više lokacija osvanulo je desetak plakata na kojima je pisalo: ‘Dragi sugrađani, molimo vas da ostanete u kućama kako bismo mi mogli raditi s onima kojima je potrebno. Zdravstveni radnici koji imaju puno znanja su na prvoj liniji. Hrabri smo i borit ćemo se za svaki život kao da je naš vlastiti. Poštujte pravila kriznog štaba i mjere opreza’. Potpisala ga je dr. Sebija Izetbegović, direktorica Univerzitetskoga kliničkog centra u Sarajevu, najveće zdravstvene ustanove u BiH.

Supruga Bakira Izetbegovića, nominalno prvog kod Bošnjaka, s time je započela službenu kampanju za izbore. Zakupljeni su plakati kod SDA partnera, što dodatno potiče sumnje u transparentnosti ovoga poteza. Nakon toga slavodobitno je u javnosti poručila kako je zahvaljujući ‘privatnim vezama’ pokrenula postupak nabavke 150.000 testova za provjeru zaraze korona virusom. To je isto kao da se prof. dr. Stjepko Pleština, ravnatelj zagrebačkoga KBC Rebra odluči na takav potez mimo svih institucija koje vode koordinirani rat protiv širenja korona virusa. Naravno da to nije moguće.

U BiH je moguće pa tako supruga prvog kod Bošnjaka bukira testove. No nakon toga dobila je hladan tuš Kriznoga stožera Federacije BiH kojoj je na čelu također žena, HDZ-ova ministrica financija i dopredsjednica Vlade Jelka Milićević. Podlogu za takav stav iznijela je Marina Bera, pomoćnica ministra za organizaciju i razvoj zdravstvenoga sustava Federacije BiH, koja je bila i član kriznoga stožera, tražeći da se dobiju tri ponude za testove kako bi se dobio najučinkovitiji rezultat. Poručili su kako nabavka mora biti donesena na temelju procjena Zavoda za javno zdravstvo i jasnom raspodjelom prema sredinama koje su najviše ugrožene zarazom korona virusa, a to je u ovoj fazi područje Hercegovine, a ne da o tomu odlučuje Sebija Izetbegović.

S obzirom na to da je u javnosti ranije najavila kako će nabaviti testove te ih onda dijeliti drugim zdravstvenim ustanovama, Sebija je naložila premijeru Federacije BiH da smijeni Krizni stožer za borbu protiv korona virusa. Većina u bošnjačkoj Vladi preglasala je Hrvate te ispunila njezine želje pa se od tijela koje je brojalo 21 član napravilo krnji Krizni stožer s osam članova. U novome stožeru nisu mogli izbjeći Milićevićevu zbog toga što je potpredsjednica Vlade i tako piše u Zakonu, no zanimljivo je kako su iz tijela koje se bori protiv zaraze korona virusom izbacili predstavnika ministarstva zdravstva Federacije BiH. To je isto kao da u nogometnoj utakmici sudac na početku utakmice odstrani vratare.

Uredbe umjesto zakona

Novi krnji stožer donio je odluku da se krene u nabavku testova, kako je to bukirala Sebija Izetbegović, koja je sve to organizirala preko sarajevske kompanije bliske strukturama vodeće bošnjačke Stranke demokratske akcije. Smjenu staroga stožera, koji je svoj posao radio uspješno, čak i u vremenu poplava 2014. ili snijega 2012., ministrica Milićević nazvala je nasiljem u provedbi politike SDA. Mnogo jasniji bio je njezin stranački kolega i predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara koji je rekao kako se ne će dopustiti Bošnjacima da preko korona virusa posve ovladaju Federacijom BiH. Umjesto Seke Izetbegović u nastavku rata protiv Hrvata javnosti je preko megafona ove bošnjačke politike izašlo kako su se hrvatski ministri protivili nabavci testera za otkrivanje korona virusa, što je ravno gebelsovskoj propagandi. Zajedno s tim pritiscima pokušalo se sa čak tri usporedne političke diverzije. Najprije je ministar unutarnjih poslova Federacije BiH Aljoša Čampara zatražio donošenje uredbe kojom bi se umjesto regularnoga zakona omogućilo slanje u zatvor svakoga tko prekrši mjere koje u izvanrednim situacijama proglasi Vlada Federacije BiH. To u budućnosti može značiti i slanje u zatvor svakoga tko zatraži političku slobodu bh. Hrvata.

U biti to je bio uvod za drugu mjeru – da Vlada Federacije BiH donosi sve odluke sa zakonskom snagom suspendirajući potpuno entitetski parlament. S obzirom na to da su Bošnjaci apsolutna većina u vladi, to bi značilo da bi mogli ukinuti i sve ovlasti te nadležnosti županija zlorabeći izvanredno stanje sa zarazom korona virusa. Kako to obično biva, pokušali su na svoju stranu dobiti američko veleposlanstvo i Ured visokoga međunarodnog predstavnika, koji su do sada uglavnom služili kao servis bošnjačke politike. No ovoga puta jednom krajnje administrativnom formulacijom da je potrebno donositi žurne mjere, ali u skladu s Ustavom, OHR i američko veleposlanstvo stali su na stranu pravde. Naime, Ustavom Federacije BiH predviđeno je i kada Vlada Federacije BiH može preuzeti nadležnosti parlamenta, a to je isključivo kada nije moguće sazivati parlament što, pokazuje se u demokratskome svijetu, nije problem ni kada vlada zaraza korona virusom.

‘Vlada Federacije je ovlaštena donositi uredbe sa zakonskom snagom u slučaju opasnosti po zemlju ukoliko Parlament Federacije nije u stanju djelovati. Ovakva će uredba imati snagu zakona, te ne smije umanjiti prava i slobode utvrđene Ustavom’, stoji u federalnome Ustavu.

Šimunićevo: Za dom spremni

Valja reći kako postoji mogućnost održavanja sjednica posredstvom on line komunikacije, ali i primjenom zaštitnih mjera. No problem je što Bošnjaci nemaju većinu u oba doma federalnoga Parlamenta. U Gornjem, nacionalno koncipiranome Domu naroda, hrvatske stranke imaju većinu i Bošnjaci ih tu ne mogu preglasati. Na taj način ni ovi ‘žurni’ zakoni koje pokušavaju nametnuti bošnjačke stranke ne mogu proći. Jedan od tih je i pokušaj da se Krizni stožer u Federaciji BiH postavi kao krovna organizacija za županijske krizne stožere, što je u ovome entitetu ovlast niže razine vlasti. Tako je umjesto Jelke Milićević zapovijed da županije ne smiju donositi svoje autonomne odluke bez koordinacije s federalnim stožerom uputio ravnatelj Civilne zaštite Fahrudin Solak.

No zakon koji definira ovakve krizne situacije kaže kako Federacija BiH daje samo instrukcije, a one nemaju obvezujući karakter. S pokušajem stigmatiziranja Hrvata, iz iste velikobošnjačke kuhinje na Facebooku je objavljen pa uklonjen video na kojemu se u Mostaru u večernjim satima navodno uzvikuje ‘Za dom spremni’ u trenutcima kada se širom svijeta plješće zdravstvenim radnicima. To je dočekano kao krunski dokaz kako su Hrvati u BiH ‘fašisti’, a sve je trebalo poslužiti kao zadnji adut da međunarodni tutori dodatno stisnu ovaj narod, a bošnjačka politika nastavi dalje ostvarivati svoje ratne ciljeve. Svi dežurni ‘antifašisti’ potrčali su osuditi Hrvate i tako podržati novu represiju. Pokazalo se na kraju kako je u pitanju ipak montirani video s glavnim protagonistom Joeom Šimunićem, također još jednim Hrvatom čiji su roditeljski korijeni iz BiH.

Domagoj Tolić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Korona kriza dovest će do tektonskih lomova unutar Europske unije

Objavljeno

na

Objavio

 Korona-kriza

Kriza nastala kao posljedica pandemije koronavirusa imat će višestruke i dalekosežne posljedice po život ljudi, ali i po međunarodne odnose i međunarodnu ekonomiju. Nije teško zaključiti kako je pandemija već sada iz temelja izmijenila međuljudsku interakciju, a tako će biti još najmanje dva do tri mjeseca (optimistični scenarij).

Veliki je problem s ovim virusom taj što, primjerice, mlađa osoba može biti zaražena, ali asimptomatična, i tako, budući da ne zna da je zaražena, može vrlo lako zaraziti neku drugu osobu. Ako je ta osoba starija, to joj može ugroziti život. Epidemiolozi, virusolozi i mikrobiolozi zato savjetuju: prati ruke i držati distancu!

Na žalost, mnogi se ljudi ne pridržavaju mjera i tako ugrožavaju ne samo svoj život nego i živote drugih ljudi. Takvo ponašanje izaziva reakciju nadležnih institucija koje žele veću kontrolu.

Iako u vremenu krize neke mjere mogu biti opravdane (tako Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti dopušta ograničavanje slobode kretanja), velika je opasnost da se pretjerana sekuritizacija, primjerice nadzor lokacije mobitela građana, nastavi i nakon što prođe izvanredno stanje. Pitanje je stoga hoće li se, nakon što korona kriza prođe, neki aspekti života više ikada vratiti na staro.

Akteri rješavanje krize nacionalne su države

Kao i migrantska kriza iz 2015. godine, i korona kriza pokazala je da Europska unija u izvanrednim situacijama loše funkcionira. Nismo tako ovih dana mogli čuti nikakve suvisle prijedloge i rješenja od strane bruxelleskih komesara o tomu kako riješiti krizu. Akteri rješavanja krize nacionalne su države. Slučaj Italije, koja je od europskih država najpogođenija krizom, pokazuje izostanak elementarne solidarnosti unutar „europske obitelji“.

Prije bilo koje europske države, Italiji su u pomoć priskočile Kina, Rusija i Kuba. Izostanak solidarnosti prema Italiji, dakako, ne sprječava EU mainstream medije za nastavak hajke protiv Mađarske i Poljske čiji čelnici autokrati, kažu ovi mediji, krizom se koriste za dodatno ograničavanje prava i sloboda. Kao da isto ne rade i uzorne liberalne demokracije.

Bečki Der Standard, u skladu s navedenim, zapaža: ‘U borbi protiv koronavirusa egoizam njezinih članica paralizira Europsku uniju. Na primjeru zaštitnih maski jedinstvena Europa demaskira se na stravičan način. Nema ‘europske solidarnosti’, koja se neprestano troši u svečanim političkim govorima. Nema je među članicama EU. Svaka nacionalna vlada najprije gleda kako stoji u anketama. Kako bi se inače moglo objasniti da nema zajedničkoga europskog postupanja u borbi protiv korona virusa?

Postoji 27 različitih strategija zatvaranja granica, ograničenja izlazaka, zaštitnih mjera, testiranja, obveze nošenja maski i zaštitnih razmaka. Svaka zemlja za sebe određuje koliko dugo će biti zatvorene škole, sveučilišta i državna tijela. Na granicama je čak bilo neveseloga revanširanja: ti si meni zatvorio granice, a ja tebi ne ću propuštati njegovateljice koje rade 24 sata i jako ti trebaju. I što god bili razlozi: zadržati zaštitne maske i respiratore namijenjene prijateljskoj zemlji u nevolji, to nikako ne ide.’

Korona kriza dovest će do tektonskih lomova unutar EU. Neki već danas govore o smrti Unije. Iako su takve prognoze pretjerane, nema nikakve dvojbe da se solidarnost unutar EU ponovno pokazala kao nepostojeća. Ako EU ne funkcionira u vremenu kriza, koja je uopće njezina svrha? Nikome ne treba kišobran kad je lijepo vrijeme, nego onda kad pada kiša. Ako je jedina svrha EU trgovina bez granica, onda je taj projekt besmislen. Trgovati se može i na temelju drugih vrsta ugovora.

Pad svjetskoga BDP-a najmanje 1,5 posto

Pandemija korona virusa imat će i vrlo negativne posljedice po svjetsko gospodarstvo. Kriza koja nam slijedi, s time su suglasni svi ekonomski i financijski analitičari, bit će snažnija od one koja je započela 2008. godine. Za usporedbu, mnogo je bolja velika ekonomska kriza koja je trajala od 1929. do 1933. Naslovnica The Economista s fotografijom globusa i natpisom ‘Closed’ (Zatvoreno) najbolje opisuje trenutačnu situaciju. U čitavome svijetu u nekom će trenutku doći do obustave značajnoga dijela gospodarske djelatnosti. Od nekoga hotela u Zadru do tvornice Hyundai u Južnoj Koreji.

Procjene su da će ukupni svjetski BDP pasti najmanje za 1,5 posto (optimistični scenarij). Svjetsko gospodarstvo danas je toliko povezano da ne postoji niti jedna država koja ne će osjetiti posljedice krize. Pogođeni su baš svi sektori gospodarstva.

Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria ističe kako će mnoga velika svjetska gospodarstva ući u recesiju u sljedećim mjesecima. ‘Čak i ako ne bude recesije u cijelome svijetu, rasta ili ne će biti ili će biti negativan u mnogim svjetskim gospodarstvima, uključujući i neka veća. Stoga ne ćemo imati samo nizak rast ove godine, nego će trebati dulje razdoblje u budućnosti za oporavak’.

Raspad globalnoga lanca opskrbe i suradnje

Iako hektički usponi i padovi na financijskim tržištima podsjećaju na krizu iz 2008., ovoga puta uzrok krize nije u financijskom sektoru, nego u raspadu globalnoga lanca opskrbe i suradnje.

Kriza istodobno pogađa i ponudu i potražnju. Svaki, naime, sudionik lanca stvara određenu vrijednost. Tu vrijednost prodaje, čime plaća radnike i podmiruje obveze prema državi. Ako poslovni subjekt više ne može prodavati tu vrijednost, prihode gube i on i država. A prekid lanca je zbog ekonomske međuovisnosti globalan. Ako zbog krize s korona virusom neka tvornica iz Kine ne može dostaviti dijelove potrebne za proizvodnju automobila u Južnoj Koreji, i tvornica u Južnoj Koreji prekida s proizvodnjom.

Ako neka firma koja u Hrvatskoj proizvodi dijelove za, primjerice, njemačko tržište, te dijelove ne može dopremiti na odredište, to stvara problem i za tu firmu i za firmu kojoj dijelovi u Njemačkoj trebaju za sklapanje finalnoga proizvoda. Krizom su posebno pogođeni sektori turizma, prometa i kulture koji generiraju značajan dio svjetskoga BDP-a. A da čitava situacija bude još gora, kriza s korona virusom, ali i ‘rat’ Rusije i Saudijske Arabije, dovode i do pada cijene nafte i potencijalne naftne krize s obzirom na to da se mnogi proračuni pune od naftnih prihoda.

Kako bi spasile svoja gospodarstva, države članice redom donose krizne gospodarske mjere. Britanska vlada najavljuje da će poduprti plaće svih zaposlenika kojima prijeti otkaz zbog smanjenja poslovanja uslijed pandemije.

Ministar financija najavio je kako će se potpora davati tri mjeseca. Ta je mjera dio većega državnog paketa spašavanja teškoga 330 milijarda funti u okviru kojega će britanske kompanije godinu dana uživati u poreznim olakšicama, a moći će uzeti i beskamatne kredite. Francuska će likvidnosti svojih kompanija pomoći s oko 300 milijarda eura, a talijanska je vlada na dva mjeseca zabranila tvrtkama otpuštanje ljudi, što će kompenzirati s 25 milijarda eura pomoći.

Posljedice pandemije posebno će osjetiti njemačko gospodarstvo koje je uvelike ovisno o izvozu. Pandemija će dovesti do snažnoga pada potražnje na svjetskom tržištu. Prema procjeni ekonomskoga instituta Ifo, korona virus Njemačku bi mogao stajati više od milijun radnih mjesta i 500 milijarda eura. Pandemija bi mogla, ističe Gabriel Felbermayr, izazvati recesiju koja će biti „majka svih recesija“. On procjenjuje da ako se ekonomska djelatnosti jednoga mjeseca prepolovi, to državu stoji na godišnjoj razini četiri posto gospodarskoga rasta, a u slučaju dvaju mjeseci osam posto. Zbog krize Njemačka odustaje od doktrine uravnoteženoga proračuna i najavljuje ubrizgavanje 550 milijarda eura iz rezervi u njemačko gospodarstvo.

Ubrizgava se 2 bilijuna eura u američko gospodarstvo

U Sjedinjenim Američkim Državama priprema se paket od dva bilijuna dolara. Dok Demokrati u Senatu traže da se veći dio toga novca izdvoji za bolnice, Republikanci žele veći dio usmjeriti za spašavanje gospodarstva. Američka središnja banka u krizi najavljuje da će kupovati obveznice sve dok se tržišta ne smire. Hoće li iz toga proizaći rizici, neizvjesno je, no Fed trenutačno nema alternative.

U Goldman Sachsu procjena je da će BDP u drugom tromjesečju pasti za 24 posto, što je više od poslijeratnoga rekorda. Američki predsjednik Donald Trump najavio je ublažavanje restriktivnih mjera nakon što istekne 15 dana izolacije, a tijekom konferencije za medije u Bijeloj kući dodao je kako će Amerika uskoro ponovno biti otvorena za poslovanje i kako se ne će čekati mjesecima s ukidanjem restriktivnih mjera, što inače nije u skladu s preporukama liječnika. ‘Ne smije lijek biti opasniji od bolesti’, zaključuje Trump.

Prve žrtve korona krize već su pale i u Republici Hrvatskoj, a uglavnom se radi o konobarima i kuharima koji su dobili otkaz zbog zatvaranja ugostiteljskih objekata. I Hrvatska vlada najavila je set od 63 mjere za gospodarstvo. Dok mnogi analitičari mjere ocjenjuju nedovoljnima, neki im daju prolaznu ocjenu uz uvjet da se radi o prvima u nizu mjera.

Mjere uvode mogućnost obročnoga plaćanja, a uvodi se i odgoda plaćanja poreza i doprinosa za tri mjeseca. U bitnome, radi se o mjeri koja je besmislena jer ta tri mjeseca poslovni subjekti ili ne će raditi ili će raditi sa smanjenim kapacitetima pa je odgoda plaćanja samo odgoda propasti. Efektivna mjera bila bi ta da se za prva tri mjeseca država u potpunosti odrekne poreza i doprinosa, a da se na ta tri mjeseca nadoveže još i tri mjeseca odgode plaćanja. Tako bi se postiglo da privatni sektor dođe do malo više kisika i osigura likvidnost.

Prilika za racionalizaciju javnoga sektora

Oko 53 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi u privatnome sektoru, kod mikro i malih poduzetnika. Upravo će ti poduzetnici biti najviše pogođeni krizom. Tom sektoru država bi trebala najviše pomoći i to ponajprije tako da smanji poreznu presiju.

U prošloj ekonomskoj krizi 2008. godine gotovo 200.000 ljudi u privatnome sektoru ostalo je bez posla. U isto vrijeme plaće u javnome sektoru nisu se smanjivale jer je tu ipak biračka baza velikih stranaka. Međutim, još jedno „puštanje niz vodu“ privatnoga sektora možda bi i nepovratno uništilo hrvatsko gospodarstvo, a nanijelo i nove demografske gubitke.

Upravo je, naime, privatni sektor porezna baza države. Što je manje ‘privatnika’, može se ubirati i manje poreza. Ne može se stoga u nedogled piliti grana na kojoj se sjedi. A ako bi se hrvatsko gospodarstvo ponovno, zbog klijentelističkih odnosa u politici i gospodarstvu (interesne skupine), oporavljalo najduže od svih gospodarstava u ‘civiliziranom svijetu’ kao posljednji put (A. Grubišić), to bi dovelo do novih iseljavanja iz Hrvatske, a posebno u Njemačku i Austriju koja ove godine otvara granicu za hrvatske radnike.

Ova ekonomska kriza stoga je i prilika za racionalizaciju hrvatskoga javnog sektora posebno jer će državi na raspolaganju biti znatno manje sredstava zbog izostanka dijela turističkih prihoda. Rezovi sad, ili propast. Trećega nema.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik

Starešina: Nije više upitno hoće li se EU promijeniti, pitanje je tko će biti u vodstvu tih promjena

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari