Pratite nas

Komentar

Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945

Objavljeno

na

PILATOV DVOR SAMO JE JEDNA OD POSTAJA KRIŽNOG PUTA

U mnoštvu poruka koje kolaju našim WhatsApp/Viber kanalima, posljednja koju sam primio glasi – „Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945“.

Iako je to jedan od odgovora austrijskoj biskupiji na uskratu odobrenja za slavljenje mise na Bleiburgu, ipak ono što nam na prvu izgleda i nepravedno i neprihvatljivo – često se okrene na dobro.

Može li nam i ova austrijska (privremena) zabrana biti povodom i poticajom da stanemo i razmislimo?
Bleiburg je za hrvatski narod bio i ostat će ono što on jest: Križni put, simbol stradanja, mjesto okupljanja i molitve. Ničije i nikakve zabrane to ne mogu promijeniti. Ljudi su dolazili u Bleiburg i molili se, i opet će. (Uostalom Počasni bleiburški vod otkupio je tamošnju zemlju.)

S druge strane, nažalost Bleiburg bolno dijeli hrvatsko nacionalno biće – na stradalnike zajedno s njihovim obiteljima (i svima onima koji imaju poštovanje prema nevinoj žrtvi) i one koji su razapinjali (zajedno s njihovim ideološkim istomišljenicima koji i danas viču – razapni, razapni). Pri tome su žrtve Križnog puta spremne oprostiti, ali ovi drugi to nisu. Sudjelovali su u bezbožnom (zlo)činu (ili ga opravdavaju) a ne mogu se obratiti. Nemaju se kome ispovjediti niti pokajati – jer Boga ne priznaju. Ne mogu oprostiti niti samima sebi – velika je nesreća njihova. (Nije li se slično dogodilo i u Domovinskom ratu!).

Može li križni put (žrtva nevinog) ipak pomoći i njima? Vjerujem da može!

Vratimo se Bleiburgu. Pitam se bili bismo baš tamo bili obilježavali genocid (organizirana masovna smaknuća razoružanih vojnika, civila, žena i djece) da nam to nije bilo zabranjeno u vlastitoj domovini? Za vrijeme komunizma naši ljudi iz inozemstva, a prije svih preživjeli s Križnog puta, hodočastili su u to jedino mjesto gdje su mogli javno moliti i žrtve oplakivati. Tako je ta postaja križnog puta zasjenila sve druge.

Bleiburg je bio Pilatov dvor – sud i osuda nevinog, a križni put i razapinjanje je nastavljeno: Macelj , Krapina, Zagreb, Samobor, Karlovac, Sisak…. Dakle, osim stradanja u Bleiburgu, križni put dogodio se diljem Slovenije, Hrvatske, BiH i drugih zemalja bivše države.

Zato smo dužni obilježiti i obilježavati svaku od tih postaja i izgraditi jedinstven Nacionalni križni put – od granice sa Slovenijom, uzduž i poprijeko, diljem Hrvatske i BiH.

Unutar tog Nacionalnog križnog puta svaka bi hrvatska regija mogla izabrati jednu svoju postaju i obilježiti je u skladu s vlastitim posebnostima . A svaka za sebe (i sve zajedno) bile bi posvećene spomenu stradanja nedužnih, jednako onih s Bleiburga kao i onih koji nemaju nikakve veze s Križnim putom ali su također nevini završili na križu – od Gvozdanskog i Zrina preko Vukovara i Škabrnje do Banjolučke regije, Uzdola, Križančeva Sela… (Sjetimo se 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca i još oko 600 ubijenih svećenika u hrvatskom narodu kao i brojnih manje poznatih pojedinaca i skupina).

Potreban nam je i jedan zajednički Nacionalni dan sjećanja na sve nedužne žrtve. Tako bi Nacionalni dan sjećanja i Nacionalni križni put bili trajan spomenik koji bi vremenom povezao cijeli narod u duhovno zajedništvo – što je preduvjet nacionalnog jedinstva – koje nam je toliko potrebno.

U tom kontekstu možemo i ovu austrijsku zabranu doživjeti kao izazov i prigodu za nešto drugo, drugačije i puno više. Svakako, u svemu ovome, svoje mjesto mogli bi naći i oni drugi, oni koji ne mogu oprostiti, a za sebe kažu da su antifašisti i nositelji „napredne misli“ .

Koliko god bilo paradoksalno, njihov je lijek u rukama njihovih žrtava.

dr. sc. Ivan Bagarić

Kamenjar.com

 

Tomislav Karamarko: Cijela Hrvatska je Bleiburg!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Napadati Plenkovića zbog štrajka ‘prosvjetara’ je suludo

Objavljeno

na

Objavio

Premijera se može argumentirano kritizirati iz tisuću pozicija i 900 kritika bi vjerojatno bilo na mjestu. No, napadati Plenkovića zbog štrajka “prosvjetara” je suludo. Vrhunac bezobrazluka je u tezi mnogih iz prosvjete kako novac za njihovo povećanje od šest posto, jer im je četiri zasad malo, treba namaknuti od novca namjenjenog djeci.

Da, nepopularno je ikad biti na strani na kojoj nisu oni koji štrajkaju, ali može li se u Hrvatskoj dogoditi da prosvjetni djelatnici štrajkaju jer djeca u školama nemaju potrebnu računalnu ili sportsku opremu, zato jer im nisu omogućena mnoga modernija obrazovna iskustva, zato jer pravosuđe rijetko radi nešto po pitanju sve češćeg mobinga nad djecom… Mislim da ne može.

Može se dogoditi samo da cijela jedna skupina koja bi trebala biti na poslu, a plaćena je novcem poreznih obveznika, žrtvuje obrazovanje ogromnog broja djece zbog razlike od 2 posto u povećanju plaće. I onda još argumentiraju kako sad “novca za povećanje ima.”

Pa ima ga upravo zato jer premijer, uz tisuću svojih mana, donosi deset puta racionalnije odluke kada se radi o ekonomiji nego njegovi prethodnici, a ako krene slušati određene prosvjetare, novca sigurno za par godina opet neće biti, ni za njih ni za druge, a porezi će po starom dobrom običaju odletit u još veća nebesa da se namaknu novci za sve nadolazeće štrajkaše.

Pogotovo je opasna teza kako su prosvjetni djelatnici najvažnija skupina jer podučavaju djecu. To je divno, svakako bih volio da živimo u boljim uvjetima pa da oni mogu zarađivati barem duplo više, ali ne znam po čemu bi bili važniji od vatrogasaca koji spašavaju djecu iz požara, a hrpa ih radi volonterski, policajaca koji hvataju seksualne predatore i rade za crkavicu, ljudi koji rade u Čistoći i brinu se da se djeca ne nabodu na heroinsku iglu u parku, vozača hitne pomoći koji ozlijeđenu djecu uz ogromnu odgovornost prevoze do bolnice…

To da je netko “važniji” od drugih, a pogotovo korištenje takve teze kao argumenta za povećanje, zapravo je diskrimintorno orijentirano prema svim ostalima. Ne manje važnima, samo dostojanstvenijima, komentirao je Marijan Knezović

 

HDZ ismijao Milanovića – Nisam licemjer, ali…

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ivan Radić: ‘gđa Šojat je ovim postupkom sve rekla o sebi’

Objavljeno

na

Objavio

Povodom izlaska iz HDZ-a i pristupanju klubu SDP-a u gradskom vijeću Ivane Šojat, za komentar smo zamolili Ivana Radića, predsjednik GO HDZ-a grada Osijeka:

“Prelaskom iz kluba HDZ-a u klub SDP-a, gđa Šojat je tim postupkom sve rekla o sebi. Želim joj puno sreće u privatnom životu”, izjavio je kratko Ivan Radić za Kamenjar.com.

Podsjetimo, Ivana Šojat izvijestila je u petak kako je napustila stranku, a u osječkom Gradskom vijeću ubuduće će, kao nezavisna vijećnica, djelovati u klubu vijećnika SDP-a.

U dopisu osječkom Gradskom vijeću, kojeg je na početku sjednice pročitao predsjednik Vijeća Željko Požega, navodi se kako “nezavisna vijećnica Ivana Šojat, od 11. listopada, pristupa klubu vijećnika SDP-a, te od toga datuma djeluje kao vijećnica ovoga kluba vijećnika, koji od sada ima sedam članova”.

U izjavi medijima Šojat je potvrdila kako je od Županijskog odbora HDZ-a zatražila brisanje iz članstva stranke, iz razloga koji nemaju veze s ideologijom.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari