Pratite nas

Komentar

Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945

Objavljeno

na

PILATOV DVOR SAMO JE JEDNA OD POSTAJA KRIŽNOG PUTA

U mnoštvu poruka koje kolaju našim WhatsApp/Viber kanalima, posljednja koju sam primio glasi – „Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945“.

Iako je to jedan od odgovora austrijskoj biskupiji na uskratu odobrenja za slavljenje mise na Bleiburgu, ipak ono što nam na prvu izgleda i nepravedno i neprihvatljivo – često se okrene na dobro.

Može li nam i ova austrijska (privremena) zabrana biti povodom i poticajom da stanemo i razmislimo?
Bleiburg je za hrvatski narod bio i ostat će ono što on jest: Križni put, simbol stradanja, mjesto okupljanja i molitve. Ničije i nikakve zabrane to ne mogu promijeniti. Ljudi su dolazili u Bleiburg i molili se, i opet će. (Uostalom Počasni bleiburški vod otkupio je tamošnju zemlju.)

S druge strane, nažalost Bleiburg bolno dijeli hrvatsko nacionalno biće – na stradalnike zajedno s njihovim obiteljima (i svima onima koji imaju poštovanje prema nevinoj žrtvi) i one koji su razapinjali (zajedno s njihovim ideološkim istomišljenicima koji i danas viču – razapni, razapni). Pri tome su žrtve Križnog puta spremne oprostiti, ali ovi drugi to nisu. Sudjelovali su u bezbožnom (zlo)činu (ili ga opravdavaju) a ne mogu se obratiti. Nemaju se kome ispovjediti niti pokajati – jer Boga ne priznaju. Ne mogu oprostiti niti samima sebi – velika je nesreća njihova. (Nije li se slično dogodilo i u Domovinskom ratu!).

Može li križni put (žrtva nevinog) ipak pomoći i njima? Vjerujem da može!

Vratimo se Bleiburgu. Pitam se bili bismo baš tamo bili obilježavali genocid (organizirana masovna smaknuća razoružanih vojnika, civila, žena i djece) da nam to nije bilo zabranjeno u vlastitoj domovini? Za vrijeme komunizma naši ljudi iz inozemstva, a prije svih preživjeli s Križnog puta, hodočastili su u to jedino mjesto gdje su mogli javno moliti i žrtve oplakivati. Tako je ta postaja križnog puta zasjenila sve druge.

Bleiburg je bio Pilatov dvor – sud i osuda nevinog, a križni put i razapinjanje je nastavljeno: Macelj , Krapina, Zagreb, Samobor, Karlovac, Sisak…. Dakle, osim stradanja u Bleiburgu, križni put dogodio se diljem Slovenije, Hrvatske, BiH i drugih zemalja bivše države.

Zato smo dužni obilježiti i obilježavati svaku od tih postaja i izgraditi jedinstven Nacionalni križni put – od granice sa Slovenijom, uzduž i poprijeko, diljem Hrvatske i BiH.

Unutar tog Nacionalnog križnog puta svaka bi hrvatska regija mogla izabrati jednu svoju postaju i obilježiti je u skladu s vlastitim posebnostima . A svaka za sebe (i sve zajedno) bile bi posvećene spomenu stradanja nedužnih, jednako onih s Bleiburga kao i onih koji nemaju nikakve veze s Križnim putom ali su također nevini završili na križu – od Gvozdanskog i Zrina preko Vukovara i Škabrnje do Banjolučke regije, Uzdola, Križančeva Sela… (Sjetimo se 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca i još oko 600 ubijenih svećenika u hrvatskom narodu kao i brojnih manje poznatih pojedinaca i skupina).

Potreban nam je i jedan zajednički Nacionalni dan sjećanja na sve nedužne žrtve. Tako bi Nacionalni dan sjećanja i Nacionalni križni put bili trajan spomenik koji bi vremenom povezao cijeli narod u duhovno zajedništvo – što je preduvjet nacionalnog jedinstva – koje nam je toliko potrebno.

U tom kontekstu možemo i ovu austrijsku zabranu doživjeti kao izazov i prigodu za nešto drugo, drugačije i puno više. Svakako, u svemu ovome, svoje mjesto mogli bi naći i oni drugi, oni koji ne mogu oprostiti, a za sebe kažu da su antifašisti i nositelji „napredne misli“ .

Koliko god bilo paradoksalno, njihov je lijek u rukama njihovih žrtava.

dr. sc. Ivan Bagarić

Kamenjar.com

 

Tomislav Karamarko: Cijela Hrvatska je Bleiburg!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Mirjana Hrga: Uvijek su me fascinirali ti ljudi ‘odozdola’. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života…

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji događaj ‘Dan otvorenih vrata za Hrvate Bosne i Hercegovine’ na svome facebook profilu prokomentirala je Mirjana Hrga, savjetnica Predsjednice Republike Hrvatske za strateške politike, odnose s Hrvatskim saborom i Vladom Republike Hrvatske…

Ovaj sunčan i lijep dan posebno veselim učinili su Hrvati Bosne i Hercegovine. Potegnuli su iz Hercegovine, Sarajeva, Središnje Bosne, Posavine da se susretnu s Predsjednicom RH.

Meni je ovo druženje bilo posebno drago. I moji su “odozdola”, i meni je “dolje” kuća. I ja volim svoj viganj, svoje Livanjsko polje, svoju jarugu…ma sve.

Nema više dede i bake, otjerao ih rat kao i “obvezu” da odeš barem jedanput, ljeti, za Svetog Antu ili Svetu Anu kad se gleda “tko je svojima došao”.

Nisam nikada prestala osjećati taj kamen, taj miris, tu ljepotu…Treba mi mrvica da me vrati…

Sudbina je htjela da me poslom vrati na više od pola desetljeća u tu zemlju. S putovnicom.

Bilo je to veliko iskustvo. Upoznala sam svoje prijatelje, “Ne-hrvate”, koji imaju neku svoju priču, neka svoja nadanja, ali i oni dijele istu ljubav.

Uvijek su me fascinirali ti ljudi “odozdola”. Što god ih zadesilo, ne izgube strast života. Ostaju pristupačni. S njima uvijek, i kad si posve osamljen, možeš baciti neku “šuplju”.

Ne boje se komunikacije. Ne boje se da im se smiju oči. Ne boje se da budu svoji. I ne vole da ih poništavaš. Da ih “pakiraš”. S koje god “strane” bili.

Ajde sve danas nekako…I fratar koji super pjeva, i glazbenici iz Nove Bile, ali kada su izašle četiri djevojčice da zapjevaju gangu koju ni dan danas ne shvaćam, srce mi je zarobila čista sreća.

Ta jedna mala, prva slijeva, koja izgleda kao hajduk i vodi gangu, neustrašiva, bistra pogleda i mangupskog stava vratila mi je slike djetinjstva. Ljeta na kamenu, spaljenoj travi, gdje se družiš s ovcama i “hvataš” zmije…

Ta mladost koja je danas došla, ti mladići i djevojke. Lijepi, sređeni, dostojanstveni, ponosni…

Bez namjere da ostave dojam. Jer oni su to što jesu. Baš su mi uljepšali dan – napisala je Hrga.

 

Kolinda Grabar Kitarović: Hrvatsko zajedništvo i snažna Hrvatska – to je cilj moje politike!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Moderna Hrvatska država nije utemeljena na antifašizmu

Objavljeno

na

Objavio

Još u ožujku 2017.godine napisala sam da se u Ustavu RH, ne spominje antifašizam! Dodala sam neka svi koji govore da je država Hrvatska utemeljena na antifašizmu pročitaju Ustav RH. Međutim i dalje SDP-ovci, i sve stranke iz Amsterdamske koalicije ponavljaju tu mantru. Stoga ponavljam uz govor dr. Hasanbegovića u Saboru RH, i citiranjem preambule Ustava RH;

MODERNA HRVATSKA DRŽAVA, NEOVISNA REPUBLIKA HRVATSKA NIJE UTEMELJENA NA  ANTIFAŠIZMU. RIJEČ ANTIFAŠIZAM SE NE SPOMINJE U USTAVNOM TEKSTU

Izvorišne osnove Ustava RH vjerovali ili ne većina tzv “antifašista” u nas od vrlih povjesničara, kolumnista, novinara i političara vode rasprave o antifašizmu pozivajući se na izvorišne osnove Ustava RH, koje očito nikad nisu niti pročitali.Pozivam ih da bi bilo profesionalno da ih bar pročitaju.!!!

Ustav RH – Izvorišne osnove

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, te općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, uključujući i neokrnjeno pravo na odcjepljenje i udruživanje, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu volju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje.

NE SRAMOTITE SE VIŠE, PISMENI STE!

Lili Benčik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari