Pratite nas

Komentar

Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945

Objavljeno

na

PILATOV DVOR SAMO JE JEDNA OD POSTAJA KRIŽNOG PUTA

U mnoštvu poruka koje kolaju našim WhatsApp/Viber kanalima, posljednja koju sam primio glasi – „Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945“.

Iako je to jedan od odgovora austrijskoj biskupiji na uskratu odobrenja za slavljenje mise na Bleiburgu, ipak ono što nam na prvu izgleda i nepravedno i neprihvatljivo – često se okrene na dobro.

Može li nam i ova austrijska (privremena) zabrana biti povodom i poticajom da stanemo i razmislimo?
Bleiburg je za hrvatski narod bio i ostat će ono što on jest: Križni put, simbol stradanja, mjesto okupljanja i molitve. Ničije i nikakve zabrane to ne mogu promijeniti. Ljudi su dolazili u Bleiburg i molili se, i opet će. (Uostalom Počasni bleiburški vod otkupio je tamošnju zemlju.)

S druge strane, nažalost Bleiburg bolno dijeli hrvatsko nacionalno biće – na stradalnike zajedno s njihovim obiteljima (i svima onima koji imaju poštovanje prema nevinoj žrtvi) i one koji su razapinjali (zajedno s njihovim ideološkim istomišljenicima koji i danas viču – razapni, razapni). Pri tome su žrtve Križnog puta spremne oprostiti, ali ovi drugi to nisu. Sudjelovali su u bezbožnom (zlo)činu (ili ga opravdavaju) a ne mogu se obratiti. Nemaju se kome ispovjediti niti pokajati – jer Boga ne priznaju. Ne mogu oprostiti niti samima sebi – velika je nesreća njihova. (Nije li se slično dogodilo i u Domovinskom ratu!).

Može li križni put (žrtva nevinog) ipak pomoći i njima? Vjerujem da može!

Vratimo se Bleiburgu. Pitam se bili bismo baš tamo bili obilježavali genocid (organizirana masovna smaknuća razoružanih vojnika, civila, žena i djece) da nam to nije bilo zabranjeno u vlastitoj domovini? Za vrijeme komunizma naši ljudi iz inozemstva, a prije svih preživjeli s Križnog puta, hodočastili su u to jedino mjesto gdje su mogli javno moliti i žrtve oplakivati. Tako je ta postaja križnog puta zasjenila sve druge.

Bleiburg je bio Pilatov dvor – sud i osuda nevinog, a križni put i razapinjanje je nastavljeno: Macelj , Krapina, Zagreb, Samobor, Karlovac, Sisak…. Dakle, osim stradanja u Bleiburgu, križni put dogodio se diljem Slovenije, Hrvatske, BiH i drugih zemalja bivše države.

Zato smo dužni obilježiti i obilježavati svaku od tih postaja i izgraditi jedinstven Nacionalni križni put – od granice sa Slovenijom, uzduž i poprijeko, diljem Hrvatske i BiH.

Unutar tog Nacionalnog križnog puta svaka bi hrvatska regija mogla izabrati jednu svoju postaju i obilježiti je u skladu s vlastitim posebnostima . A svaka za sebe (i sve zajedno) bile bi posvećene spomenu stradanja nedužnih, jednako onih s Bleiburga kao i onih koji nemaju nikakve veze s Križnim putom ali su također nevini završili na križu – od Gvozdanskog i Zrina preko Vukovara i Škabrnje do Banjolučke regije, Uzdola, Križančeva Sela… (Sjetimo se 66 ubijenih hercegovačkih franjevaca i još oko 600 ubijenih svećenika u hrvatskom narodu kao i brojnih manje poznatih pojedinaca i skupina).

Potreban nam je i jedan zajednički Nacionalni dan sjećanja na sve nedužne žrtve. Tako bi Nacionalni dan sjećanja i Nacionalni križni put bili trajan spomenik koji bi vremenom povezao cijeli narod u duhovno zajedništvo – što je preduvjet nacionalnog jedinstva – koje nam je toliko potrebno.

U tom kontekstu možemo i ovu austrijsku zabranu doživjeti kao izazov i prigodu za nešto drugo, drugačije i puno više. Svakako, u svemu ovome, svoje mjesto mogli bi naći i oni drugi, oni koji ne mogu oprostiti, a za sebe kažu da su antifašisti i nositelji „napredne misli“ .

Koliko god bilo paradoksalno, njihov je lijek u rukama njihovih žrtava.

dr. sc. Ivan Bagarić

Kamenjar.com

 

Tomislav Karamarko: Cijela Hrvatska je Bleiburg!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvoje Zekanović: Večeras se rodila nova politička opcija

Objavljeno

na

Objavio

“Otvoreni smo za zajedništvo. Ovo je pobjeda za nas i bit ćemo otvoreni za zajedništvo na parlamentarnim izborima. Nisam euroskeptik, mi smo eurorealisti, mi smo iz ekonomskih razloga protiv eura”, rekao je Ladislav Ilčić.

U stožeru je jako veselo, pjeva se “Moja domovina”.

“Plenković je dobio duplo manje glasova nego na prošlim euroizborima. To pokazuje jedan trend da jača suverenistička ideja. Jačaju snage koje smatraju da su nam potrebni jaki nacionalni parlamenti”, kaže Ilčić iz Hrvatskih suverenista.

“Nije mi iznenađenje jedan mandat jer osjećate što narod osjeća, a to je suverenizam. Večeras se rodila nova politička opcija, jedan nov početak koji će jako dugo ostati u politici. Ne želim biti euforičan, ali ovo sve izgleda jako lijepo, strpimo se još malo, mogli bismo još jedanput zapjevati. Ruža Tomašić je bila naš glavni kandidat ipak je pokazala kako se brani interesi Hrvatske”, rekao je Hrvoje Zekanović te je nastavio oko nejedinstva na desnici:

“Nejedinstvo odgovara jedino Plenkoviću. Sad se pokazalo tko je išao u korist Andreju Plenkoviću”, kazao je Zekanović, prenosi Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: O sudbini Hrvatske opet se odlučuje u Beogradu!?

Objavljeno

na

Objavio

Kolona u Beogradu čeka na glasovanje...

6360 biračkih mjesta otvoreno je u Hrvatskoj do 19 sati, a veliki broj birača glasovao je i u susjednim zemljama.

Glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski potvrdio je kako je na biralištima u dijaspori, izlaznost dobra, bolja nego na izborima za Europski parlament prije pet godina, piše N1.

Prijepodne je na tim biračkim mjestima glasovalo oko 4.400 birača, prije pet godina cijeli dan ih je glasovalo oko šest i pol tisuća birača. Najveći odaziv je u BiH.  Po podacima DIP-a glasovalo je 7.996 birača, dok je u Njemačkoj, po još nepotpunim podacima (nisu obrađena sva biračka mjesta) glasovalo je 1855 ljudi. Velika gužva vladala je i na biralištima u Srbiji.

U svom stilu, izlaznost u Srbiji komentirao je urednik i voditelj TV Bujice:

“Evo u kakvom smjeru ide Hrvatska; nekada smo imali kolone hrvatskih iseljenika ispred naših konzulata diljem svijeta, koji su se s radošću odazivali na izbore. Neki su se u međuvremenu potrudili da se Hrvatima u dijaspori na svaki mogući način oteža glasovanje i da kolona naših ljudi više nema”, komentirao je Velimir Bujanec na facebooku uz fotografije birališta u Beogradu (gore)

“No, sada zato imamo kolone ispred hrvatskih diplomatskih predstavništva u Beogradu.

U brojnim porukama koje pristižu redakciji Bujice, Hrvati koji su se uredno registrirali za glasovanje, a žive u Srbiji, otvoreno nam se žale da ih tjeraju iz kolone – i da im je glasovanje naprosto otežano i onemogućeno.

S druge strane, za odlazak na glasovanje u Beograd brojnim je Srbima plaćen prijevoz, dobili su sendviče, a neki i putne troškove…

Pitam se samo gdje je nestala ona stara Tuđmanova “ODLUČIMO SAMI O SUDBINI SVOJE HRVATSKE”?!” Napisao je Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari