Pratite nas

Analiza

Kako bi danas izgledala Hrvatska da nije bilo Herceg Bosne: Zadar bi bio srpska luka a Dubrovnik najveće srpsko turističko središte

Objavljeno

na

Neki povjesničari tvrde, da je Herceg Bosna toliko sotonizirana upravo zbog činjenice da je poremetila planove velikim silama. Tretira ju se kao nepredviđenu pojavu. Nešto što se nije smjelo pojaviti. Smatralo se da se radi o malom i neorganiziranom narodu. Da će JNA izići na granice Hrvatske. Da će potom pasti Južni dio Dalmacije i da će Tuđman morati prihvatiti krnju Hrvatsku. Nekakav plan koji se nametao pres svjetskim crtačima karata bio je da Srbija može zadržati kontrolu nad krnjom Jugoslavijom u koju bi ušli BIH, Makedonija, Crna Gora i dijelovi Hrvatske, dok govoriti o Jugoslaviji s Hrvatskom i Slovenijom više nije imalo smisla, piše poskok.info

No HercegBosna ne samo da je zaustavila prodor srpske agresije na jug Hrvatske nego je u isto vrijeme slala ljudstvo u Vukovar, i kroz sve to potpuno poremetila planove gorepomenutim crtačima. Nije ona to uradila svjesno i iz inata nego onako kako je jedino znala. Srcem.

Sav propagandni rat nakon toga rat je za interpretaciju rata. Te izdali su Posavinu, te preuzeli su upravljanje Hrvatskom, te oni su loši, oni su fašisti, dok su Hrvati u RH antifašisti. Malo tko uopće zna da su Hrvati HercegBosne u 2svjetskom ratu dali 20.000 žrtava na strani antifašizma. Da su tri partizanske brigade osnovane upravo na tlu HercegBosne.

Realno – prostor HercegBosne učinio je najmanje zločina 90ih. Što je danas grijeh reći kolika je antihercegbosanska propaganda.  To znači da su neki pripadnici HVO postrojbi činili zločine, no daleko najmanje zločina u odnosu na sve vojske 90-ih počinio je HVO. Nisu radili obredna klanja, nisu pucali na WTC, nisu imali toliko logora koliko Armija BIH. Najmanje  protjeranih, najmanje silovanja, najmanje ubojstava i etničkog čišćenja. Nema niti jednog grada na tlu HRHB danas da je etnički očišćen od Bošnjaka. Nema pandana Konjicu, Jablanici, Zenici, Kaknju, mjestima na kojima je ABIH potpuno destkovala Srbe i Hrvate.

Na tom prostoru zločinačkom prostoru UZP-a najveći je i povratak.

Kako je onda moguće da je toliko ocrnjena? Lako. Predala je svoju pamet i svoje medije u ruke drugih. Biti bez medija u miru isto je kao bez oružja u ratu. Pa valja pitati naše lidere za što ih to plaćamo?

Kako je dakle trebala izgledati povijest BIH po međunarodnoj zajednici, Beogradu, današnjem Sarajevu i drugima?

1991-e kreće napad JNA na selo Ravno. Alija Izetbegović poziva ljude da ostanu u kućama. I Hrvati ostaju u kućama. Poštuju Aliju. Tuđman čupa kosu i naziva Hrvate u BIH izadjnicima. Oni kažu druže Franjo mi smo ti legalisti. Kad Alija kaže dršte puške mi ćemo uzeti puške.

Selo Ravno izlazi na ulice i crvenim maramicama pozdravlja okupatora. JNA ne ruši Ravno nego tamo prave vojni punkt. Žitelji Ravnog kuhaju im gulaš. Djevojke iz Ravnog ljubuju s JNA vojnicima.

Isto se događa u svim drugim krajevima HercegBosne. Svi do jedan hrvatski gradovi priznaju legalnost Beograda i JNA smatraju kao legalnu vojsku na tom području.

Beograd u svim tim gradovima proglašava privremene uprave. Postavlja svoje ljude. Jedan pokušaj osnutka HercegBosne u Širokom na vrijeme je osujećen a organizator je priveden, potom ubijen.

JNA tijekom 1992-e kreće s granatiranjem Imotskog, Dubrovnika, Zadra, Šibenika.

Na području HercegBosne većina Hrvata živi mirno, oni koji su se pobunili pobjegli su u Dalmaciju. Na poziv Vukovara Hrvatima HB-a da pomognu obranu grada, oni odgovaraju e-mailom da to nije njihov rat, jer poštuju legalnu odluku legalnoga predsjedavajućeg BIH.

Potom srpska politika nastojeći oslabiti obranu Hrvatske, počinje s etničkim čišćenjima i torturom, nasilnim novačenjem na prve linuje. Kad to Hrvati shvatiše,  preko 700.000 njih pobjeglo je na sjever u Slavoniju i na jug u Dalmaciju. Takva Hrvatska je na koljenima. Mnoštvo izbjeglica se tek sprema jer Vojska RS-a i Beograda protjeruje dodatnih milijun Bošnjaka. Oni ne mogu u prihvatne centre u Hrvatsku preko HercegBosne jer HercegBosne nema. Srbi im otvaraju koridore. Puštaju ih na one točke u Hrvatskoj koje planiraju osvajati. Kako bi oslabili Hrvatsku.

Hrvatska je pred slomom. Sa gotovo milijun izbjeglih iz BIH, BIH koja je potpuno pod srpskom okupacijom, s nenaoružanim Bošnjacima u Sarajevu, Tuzli i Bihaću, kojima Hrvatska ne može dostaviti oružje, bez bratske džihad pomoći iz arapskih zemalja, budući da ti sjajni ratnici ne mogu ući u BIH, nego čilaju po Rijeci, Alija Izetbegović potpisuje kapitulaciju i prenosi nadležnosti uprave nad BIH Slobodanu Miloševiću.

Tuđman je pod ogromnim pritiskom. Pao je Zadar, pao je Šibenik, pala je Makarska , Dubrovnik pada za koji dan.

Milošević nudi nagodbu. Granice Srbije iz Londonskog pakta, Srbija do Zadra i proglašenje nezavisne Hrvatske na nekoj polovici današnjeg teritorija. Bez Krajine, bez juga Dalmacije, Bez Istočne Slavonije.

Zapadni Saveznici Tuđmanu pojašnjavaju da je to jedino moguće rješenje sada, i da ako želi nezavisnu Hrvatsku pristane na to, te da u budućnosti može računati na pomoć Zapada u demokratizaciji i povratku Hrvata na područja Srbije s kojih su protjerani.

Gradonačelnik Dubrovnika, taj dan, kako bi zaštitio grad od uništavanja, proglašava Dubrovnik ex teritorijom Hrvatske i priznaje privremenu vlast Srbije uz obećanje Beograda da će Dubrovnik zadržati poseban status u novoj Jugoslaviji. Crna Gora traži da se Dubrovnik pripoji njoj te prijeti Beogradu.

Eto tako nekako bi danas izgledala karta bivše Jugoslavije.

Hrvatska bi bila jedna mala državica. BIH ne bi postojala. Postojala bi krnja Jugoslavija, u kojoj bi vladala dva naroda s prepolovljenim Bošnjacima i Hrvatima kao potlačenima u njoj.

U tom smislu, HercegBosna doista jeste mrska tvorevina koja je pokvarila mnoge planove. Jer je nastala ni iz čega , jer je pružila otpora tamo gdje se nitko nije nadao. I jer je jednostavno bila.

Je li radila zločine?

Da. Radila je. Imaju oni svoja imena. Imaju vrijeme i mjesto. Govoriti o cijelom narodu i vojsci kao zločinačkoj, premda su sudovi individualizirali krivnju naprosto je idiotizam. Nešto što radi Kukić. No Kukić je jedan od onih koji žale što takva Jugoslavija nije opstala. Možda bi u njoj imao značajniju ulogu gubernatora u Hercegovini, pod Beogradom, nego što ju ima pod Sarajevom. Možda bi dospio na mjesto nadzornog odbora Srpskog Telekoma a ne samo Eroneta. Možda bi uređivao Yutel. Možda bi mu i danas bilo dano da kida križeve studentima?

Ovo bi bila slika današnjeg Balkana, da nije bilo HercegBosne, da se obrana BIH temeljila samo na “Čudu otpora”. To je znate ono čudo iz Newyorka 2001-e kao i Čudo koje je kraj rata dočekalo tako da je Sarajevo bilo pod većinskom srpskom kontrolom a gradonačelnik Bihaća molio HV i HVO da im pomognu.

I to nakon što su ubili Šantića. A Šantić to je onaj mrtvi hrvatski zapovjednik HVO-a kojem Bihać ni danas ne da mira ni u smrti. Ni njegovoj obitelji.

Iz pozicije Hrvata u Hrvatskoj, koji zaboravljaju geostrateški položaj HercegBosne za Hrvatsku, ovaj tekst preporuča se čitati tri put dnevno. Poslije jela.

Za sve ostale nuspojave posavjetovati se sa svojim liječnikom ili ljekarnikom.

Na današnji 1991 dan u jeku napada na Hrvatsku i BiH Alija kaže: “Zapamtite, ovo nije NAŠ rat!”

 

 

26 godina od bitke koja je spriječila odsjecanje Dalmacije i Hrvata BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Analiza izbornih rezultata – presjek po segmentima društva

Objavljeno

na

Objavio

Odmah nakon predsjedničkih izbora, uslijed iznova izmiješanih karata i novonastale konstelacije političkih snaga postalo je jasno kako će Andrej Plenković moći sastaviti vladu samo dobije li više mandata od RESTART koalicije i Domovinskog pokreta Miroslava Škore zajedno. U ozračju stvaranom temeljem ispitivanja javnog mišljenja, u kojima je HDZ u pravilu zaostajao i za samim RESTART-om, taj se zadatak doimao gotovo nedostižnim. Ipak, Plenković, koji se tijekom mandata u više navrata pokazao na muci junakom, pri čemu su dvije najveće muke zacijelo bile slučaj Agrokor i izbor vodstva Europske komisije, ni sad nije iznevjerio. Ne samo što je omjerom mandata 66:57 potukao političke grupacije koje su kumovale dolasku Zorana Milanovića na Pantovčak, bilo zaokruživši u završnom krugu predsjedničkih izbora broj 1, bilo broj 3, nego je HDZ-ova lista dobila i više glasova nego te dvije zajedno. To se vidi iz zbirnog prikaza glasova na razini čitave Hrvatske i Hrvata izvan nje, s time da u izračun postotaka nije uzeto tridesetak tisuća glasova u izdvojenoj izbornoj jedinici za nacionalne manjine, budući se tamo nacionalne liste nisu natjecale, piše Grgur S./Kamenjar.com

Iz objavljenih rezultata, poglavito onih na posebnim, izdvojenim biračkim mjestima, moguće je približno razaznati kako su glasovale pojedine društvene skupine. Primjerice, puno se nagađalo kako je opća zdravstvena situacija oko globalne pošasti COVID-19 pogodovala vladajućima zbog straha koji se uvukao napose u birače starije životne dobi. Stoga je zanimljivo vidjeti kako su glasovali štićenici domova za starije i nemoćne osobe, dakle, oni najranjiviji, bolestima posebno podložni. To, naravno, ne znači da je taj uzorak reprezentativan za sve starije osobe, ali ipak predstavlja znakoviti indikator.

Vidljivo je kako je HDZ-ova lista dobila zamjetno više u odnosu na državni prosjek, no možda i ne toliko više koliko bi se očekivalo, SDP je prošao blago bolje, a oni koji su se na ovaj ili onaj način zalagali za „švedski model“ borbe protiv korona virusa, koji je štićenike tamošnjih domova desetkovao, primjetno slabije nego među ostalim biračima.

Znatno zamjetnije odstupanje od državnog prosjeka uočava se u glasovanju pripadnika Hrvatske vojske.

Među hrvatskim vojnicima raskorak između nominalno desnog i lijevog političkog pola je najizraženiji (85% desnica, 7% ljevica).

Zanimljivo je pogledati i kako su glasovali pomorci na brodovima, ponajprije zato što se, unatoč svim visokotehnološkim komunikacijskim mogućnostima koje ovo doba pruža, ipak radi o ljudima izoliranima od sredine u kojoj prebivaju. Pritom je bitno navesti i kako približno 80% glasova pomoraca pripada dvjema dalmatinskim izbornim jedinicama.

Vidi se kako su pomorci, usporedi li ih se s ostalim biračima, moguće zbog prisutnijeg avanturističkog duha manje skloni velikim strankama, a više takozvanim trećim opcijama.

A nakon zatvorenika brodova zgodno je pogledati kako su glasovali i zatvorenici u užem smislu te riječi.

Unatoč medijski raširenoj percepciji, čini se da HDZ u tim krugovima ipak ne kotira baš onako dobro kako se uvriježilo misliti, štoviše, dobiva gotovo 10% manje od prosjeka. Dotle Škorin pokret tu uživa čak dvostruko veću popularnost nego u općoj populaciji. A valjda im je srca osvojio lajt-motivom kampanje, uspješnicom „Sude mi“. Pritom bi netko mogao pomisliti i kako ih je zbližilo što i oni, barem kad su djela posrijedi, svoje vole približno jednako uvjerljivo poput autora te pjesme. Slično kao kod starijih osoba, i ovdje nemilosrdni borci za svekoliku pravednost stoje slabije od prosjeka. Očito se zatvorenici ne nadaju kako bi im s tih strana mogla biti udijeljena bilo kakva amnestija.

No, ako se nečije glasovanje stubokom razlikuje od matice birača, onda su to svakako studenti, pri čemu analiza uzima u obzir samo one koji su se na izborni dan zatekli u Zagrebu, a prebivalište im je u drugim izbornim jedinicama kojima su njihovi glasovi naposljetku i pribrojeni. Naime, priloženi graf, koji pokazuje zbirne rezultate glasovanja na posebnim biračkim mjestima u gimnaziji u Križanićevoj, toliko odudara od prosjeka da ne ostavlja mjesta drugom zaključku nego da se doista radi o „poštenoj inteligenciji“.

Za razliku od prethodno analiziranih društvenih skupina, ovdje upada u oči znatna prevaga ljevice u odnosu na desnicu, izraženo postotcima u omjeru 60:38. No, ta je premoć posve izvjesno i veća. Naime, iako je Možemo vodeća lista među studentima u baš svim izbornim jedinicama osim pete (obuhvaća dio Slavonije bliži Savi nego Dravi), treba uzeti u obzir kako su u analizi znatno zastupljeniji studenti iz krajeva udaljenijih od Zagreba (najviše iz Dalmacije, pa potom iz Slavonije, te Istre i Hrvatskog primorja), među kojima ljevica, iako također preteže, ipak nije toliko dominantna kao među kolegama im iz izbornih jedinica bliže Zagrebu. Također, analiza uopće ne obuhvaća studente iz Zagreba i bliže okolice budući su oni glasovali na redovitim biračkim mjestima u mjestima prebivališta. Uzevši to u obzir, može se pretpostaviti kako među studentima prevaga u korist ljevice iznosi barem 70:30.

U nastavku slijedi analiza glasovanja hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj, koje je izborni dan zatekao u stranim zemljama. Ovdje, dakle, nije riječ o posebnoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, nego o Hrvatima koji su i dalje prijavljeni u Hrvatskoj, a borave u inozemstvu radi studija, povremenog ili stalnog posla, ili je, pak, riječ o umirovljenicima koji dio godine žive u Hrvatskoj, a dio u zemlji u kojoj su proveli radni vijek. Ove rezultate je smislenije gledati nego one u 11-toj izbornoj jedinici za Hrvate izvan Hrvatske, zato što uključuju i RESTART koaliciju, koja se iz načelnih razloga tamo ne kandidira, te Domovinski pokret koji u toj jedinici također nije nastupio nego je podržao listu generala Glasnovića. K tome, uočljivo je i kako se rezultati po državama bitno ne razlikuju u odnosu na one u 11-toj jedinici.

Irsku i Veliku Britaniju, kao stjecišta nove hrvatske dijaspore, razložno je prikazati zajedno, prije svega zbog malog uzorka (svega 164 glasa), pri čemu se ni rezultati promatrani po državama pojedinačno bitno ne razlikuju.

Ukratko, dominacija ljevice poprilično podsjeća na onu među studentima.

Zanimljivo je promotriti i kakva je situacija u Belgiji, budući se u Bruxellesu zadnjih godina skrasilo podosta Hrvata, ponajviše u sklopu administrativnog aparata Europske unije.

Unatoč tome što gotovo trećina ljudi na licu mjesta ipak uviđa i glasom honorira agilnost i postignuća hrvatske vlade u središtu europske moći, u konačnici ovdje ipak blago prevladava ljevica, čija je perjanica pomodno, zeleno Možemo, dok euroskeptične stranke, poglavito DOMPOK, čuče u zapećku, gdje bi i Hrvatsku pozicionirale u odnosu na Europu.

Tradicionalna odredišta hrvatske dijaspore prirodno je podijeliti na njemačko govorno područje u Europi (Njemačka, Austrija i Švicarska) i prekooceansko, englesko govorno područje (SAD, Kanada i Australija). Evo i tih rezultata:

 

Osim što ovdje ljevica uživa za nijansu veću popularnost nego među hrvatskim vojnicima, uočljivo je i kako u oba navedena područja pobjeđuje pokret Miroslava Škore, osjetno izraženije tamo gdje su SAD i Kanada (a i Australija pride), pa to možda posluži njegovu čelniku kao putokaz.

Naposljetku, promotrimo kako su glasovali Hrvati s prebivalištem u Hrvatskoj koji su se na dan izbora našli u BiH, odakle su, razložno je pretpostaviti, znatna većina i porijeklom.

Znakovito je kako hrvatska ljevica ovdje dobiva otprilike onoliko glasova koliko i Željko Komšić glasova Hrvata u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. A i na desnici su stvari kristalno jasne.

Evidentan raskorak u glasovanju između Hrvata u BiH i klasične dijaspore u zapadnoj Europi (gdje također prevladavaju Hrvati porijeklom iz BiH), te prekooceanskim anglofonskim zemljama, odraz je razlika u razmišljanju Hrvata kojima je očito predobro u tuđini pa bi izdaleka eksperimentirali na sunarodnjacima u domaji, te Hrvata koje kruta stvarnost tjera na ozbiljnost budući se bore za goli opstanak na rodnoj grudi. A i među Hrvatima u Hrvatskoj je konačno prevladala svijest o potrebi okupljanja oko dokazano najboljih, koja im nažalost proradi tek kad bude stani-pani.

Grgur S./Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Srbija na koljenima

Objavljeno

na

Objavio

Tanjug/Isječak

Srbijanski zdravstveni sustav je „pukao“ već prije koji tjedan iako se to pokušavalo skriti kojekakvim „friziranjem“ podataka.

Na žalost, Srbiji slijedi tzv. „španjolski/talijanski“ crni scenarij s naznakom da bi taj crni scenarij mogao biti i teži i pogubniji nego li je to bilo u španjolskoj ili Italiji.

Srbijanske vlasti su to uporno pokušavale skriti, ali osobnim istraživanjem, praćenjem i prikupljanjem informacija koje stižu i iz Srbije i iz drugih država govore sasvim suprotno. To je i razlog zbog čega je Grčka prije neki dan zatvorila granice za državljane Srbije, ali i ukinula cjelokupan zrakoplovni promet. Grci su inače testirali najmanje jednu osobu iz vozila srbijanskih registarskih pločica, ali i državljane Srbije u vozilima drugih država. Svi testovi su pokazali da je cca 99 % „uvezenih“ slučajeva corona virusa direktno iz Srbije.
To isto potvrđuju i mediji i u Grčkoj, ali i iz Sjeverne Makedonije pozivajući se na službene izvore Grčkih vlasti i njihovog Zavoda za javno zdravstvo.

07.07.2020. donesena je Odluka kojom Srbija gradi dvije nove (montažne) Covid bolnice koje moraju biti gotove do jeseni jer se očekuje „super Oluja“ corona virusa u „koordinaciji“ s gripom.

Prateći svakodnevno situaciju u Srbiji, ali i u cijelom svijetu u vezi corona virusa, drugi vrhunac tzv. prvog vala očekuje se „službeno“ idućih dana, ali je činjenica da je on već odavno na snazi kao i posljedice koje izaziva i koje će tek izazvati.
Na žalost, drugi „peak“ prvog vala Corona virusa u Srbiji još nije došao do vrhunca i najteže tek slijedi u idućim danima, tjednima i mjesecima, a sve zbog nepridražavanja propisanih mjera „Kriznog štaba“.

Toliko neodgovornosti stanovnika Srbije je nepojmljivo, a dodatni udar očekuje se za cca 14 dana od prvog dana nasilnih demonstracija kad su demonstranti upali u zgradu Skupštine kao i drugog dana nasilnih demonstracija. Treći dan, ovaj put mirnih prosvjeda, će također uticati kao svaki drugi na povećani broj novozaraženih, ali i pogubnih za stariju populaciju kao i za sve najugroženije skupine žitelja istočnih susjeda.

Današnji dan, tj. 10.07.2020. obilježen je kao „najcrnji“ dan od početka corona virusa u Srbiji, ali je sigurno da će ono „najgore“ tek uslijediti.


Potrebno je istaknuti da Srbija ima odlične stručnjake kao što su: dr. Predrag Kon, dr. Darija Kisić Tepavčević i dr. Branislav Tiodorović, ( sa svojim timovima ) …., a  koji su u stanju nositi se s corona pošasti, ali se nikako ne mogu nositi s nedisciplinom velikog broja  građana Srbije koji se ponašaju kao da su „popili pamet“ cijelom svijetu.

Svako suvišno okupljanje u kojemu se ne drže propisane mjere Kriznog štaba Srbije rezultiralo je i rezultirat će još i više i tragičnije za sve osjetljive grupe građana u Srbiji s tragičnim posljedicama.
U nasilnim prosvjedima – demonstracijama vidljivo je da je bilo izuzetno veliki broj mladih ljudi koji se nikako nisu držali nikakvih mjera, ali i isti ili većina tih istih mladih osoba s višesatnih prosvjeda – nasilnih demonstracija se ipak vraćaju svojim domovima, obiteljima i samo je pitanje savjesti koliko su tim činom indirektno ubili svoje majke očeve, bake, djedove…..

Isti zaključak se odnosi i na sve one koji su po klubovima uz „cajke“ i pod šatorima i kojekakvim „vašarima“ činili iste stvari.

Pitam se, imaju li te osobe imalo razuma i/ili savjesti?!

Izgleda da većina nema i nije ih briga za nikoga doli za svoje ciljeve.

TRAGEDIJA!

No, kako smo susjedi moramo se također zapitati jesmo li, tj. je li Republika Hrvatska sigurna u ovom i ovakvom okruženju?

NE!

Kad postoji zajednički i prostim okom nevidljivi neprijatelj kodnog imena COVID-19, sigurno se ne možemo osjećati sigurno već nam sve ovo mora biti dodatni poticaj za razmišljanje i preventivno djelovanje zbog nas samih, a poglavito zbog naših starijh, zbog naših liječnika, medicinskih sestara, zdravstvenog osoblja i cijelog zdravstvenog sustava kojeg moramo čuvati pod svaku cijenu.

A sačuvati sve navedeno kao i cjelokupnu Naciju možemo samo na najjednostavniji način pridržavajući se osnovnih propisanih mjera svedena na samo tri slova, tj.: H – D – D, ili prevedeno– HIGIJENA – DISTANCA – DISCIPLINIRANOST!

Na žalost, moram zaključiti da očekujem i porast broja novozaraženih i u RH, a sve zbog „opuštanja“ i „ ne može corona meni ništa“, e pa može!

RAZUMA, molim, RAZUMA!

Milivoj Lokas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari