Pratite nas

Kolumne

Kako bi to IDS, HSS, dio SDP-a i bandićevci prepolovili HV i ugasili SOA-u?

Objavljeno

na

Nekako mi se čini da šef IDS-a Boris Miletić, šef HSS-a Krešo Beljak, Milan Bandić te u Saboru najglasniji SDP-ovci poput Gordana Marasa i Peđe Grbina, pa čak i antisistemski Velibor Sinčić i njegovi živozidaši svake godine uredno uplate i osiguraju svoju imovinu, stanove, kuće, vikendice.

I da bi, kada bi im netko došao i tražio da mu predaju taj novac za police osiguranja imovine jer će ga oni utrošiti pametnije, toga poslali kvragu.

To više onda čudi ponašanje spomenutih lidera tijekom saborske rasprave o državnom proračunu gdje su od Vlade zatražili da u 2019. ne uplate redovite police osiguranja države.

Zatražili su, naime, da se MORH-u oduzme gotovo polovica proračuna, oko 2,3 milijarde kuna od pet milijardi, a da se Sigurnosno-obavještajnoj agenciji oduzme 500 milijuna kuna, kojoj, inače, budžet za 2019. iznosi 400 milijuna kuna!

Nagledali smo se svakakvih lupetanja u Hrvatskom saboru, ali ovo što su izveli ti parlamentarci oporbe, čak i “vladajući” bandićevci, zaslužuje upis u anale. Da je po njima, u 2019. HV ne bi imao ni za plaće, a kompletnu tajnu službu trebalo bi raspustiti, piše Davor Ivanković / Večernji list

Spomenuti političari nemaju elementarni osjećaj pripadnosti svojoj državi, niti ona, s obzirom na ove bedaste zahtjeve, za njih predstavlja dom, koji valja čuvati i osiguravati.

Nekako je još najlakše provariti Sinčića i njegove momke, jer oni ni ne kriju da su anarhisti, premda bi i oni trebali imati dovoljno soli u glavi i shvatiti da, ako inzistiraju na tome da Hrvatska izađe iz NATO-a, ne mogu onako usputno još razoružati HV.

Oni su tako zahtijevali da se MORH-u uzme 945 milijuna kuna, i to na stavkama za opremanje borbenog oklopnog vozila i nabavu borbene eskadrile.

IDS bi vojsci uzeo oko 450 milijuna kuna, bandićevci 280 milijuna, HSS 175 milijuna, SDP-ov Gordan Maras 315 milijuna kuna, a Peđa Grbin i još nekoliko SDP-ovaca još oko 120 milijuna kuna. I Beljakov HSS rješenje za popravljanje standarda učenika vidi u uzimanju od SOA-e 67,5 milijuna kuna, dok je prema SOA-i najoštriji ipak bio istarski IDS, koji bi uzeo 356 milijuna kuna, dakle više od 90% proračunskog novca.

IDS za sebe ne tvrdi da je antisistemska stranka, naprotiv, diči se da su najjača sistemska stranka Istre. A u lijevim koalicijama uvijek su sudjelovali u središnjoj vlasti pa pomalo ipak čudi njihov animozitet prema “obrani i zaštiti”.

No, kada vidimo kako se IDS ponaša u aktualnoj istarskoj krizi propadanja Uljanika, gdje im je glavni krivac država koja preuzima teret lošeg upravljanja njihovih lokalnih simpatizera, to jest vrhunac političke nesposobnosti i nezapamćena neodgovornost.

Koliko je Hrvatskoj, pak, i svima nama stalo do Istre, najbolji je dokaz što se Uljaniku priskače u nevolji, a da se nitko ne buni, premda nas sve to košta najmanje 4,3 milijarde kuna. A od kakvog je to materijala sazdan IDS najbolje se vidi iz poteza njihova šefa, gradonačelnika Pule Borisa Miletića koji tom rasturenom Uljaniku u najgorem trenutku na ime duga za komunalije od 10 milijuna kuna upisuje hipoteku na nekretnine brodogradilišta!

A kako oni shvaćaju centralizaciju, odnosno decentralizaciju, najbolje se vidi iz IDS-ova popisa onoga na što bi oni preusmjerili novac uzet od MORH-a i SOA-e; pa navode domove za starije i nemoćne osobe u Puli, Labinu, Pazinu, Buzetu, Novigradu, Raši, pa domove zdravlja u Pazinu, Labinu, za osnovne škole u Marčani, Svetvinčentu, Medulinu, Kanfanaru, Fažani, Žminju, Nedešćini te gimnazije u Novigradu i Pazinu.

IDS od tog novca iz državnog proračuna traži i financiranje društvenog centra u Puli, dječjeg vrtića u Gračišću, putničkog terminala u Poreču, lukobrana u Rovinju, Rapcu, Taru, luke Dajla, ali i županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun, popločavanje starogradske jezgre Gračišća i tamošnjeg kulturnog centra te rotora u Barbanu.

Kako je ovdje riječ o najbogatijim gradovima i mjestima Hrvatske, zaista treba biti frajer pa na ovaj način tražiti da Hrvatska žrtvuje obranu i sigurnost da bi se sagradili i dogradili sadržaji koji su valjda primarna briga IDS-a. Ako odgovornost i za to prebacuju na Hrvatsku, što je onda njihova odgovornost u Istri?

Kada je Miletić nedavno ustvrdio da “ne idu vojska i turizam zajedno”, to je bio populizam. Parafrazirajući njegov stil, za ovo što sada izvodi oko proračuna netko zločest mogao bi pomisliti da je njegov stvarni moto “ne idu Istra i Hrvatska zajedno”.

Što, naravno, ne uključuje i transfer novca za Uljanik, od “kojega živi pola Pule”, kako to voli kazati naš antimilitarist Miletić.

Davor Ivanković / Večernji list

 

Projekcije proračuna za 2020. i 2021. – Smanjuju se sredstva za mirovine pripadnicima HV-a a povećavaju sudionicima ‘NOB’-a?

 

 

Tko pokušava oslabiti utjecaj Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Politička odluka

Objavljeno

na

Objavio

Opasan politički voluntarizam

Glasovima 105 zastupnika u Hrvatskom saboru donesena je u petak 15. veljače politička odluka kojom se odbija raspisati referendume na zahtjev građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj« i svih onih više od 400 tisuča birača koji su ih potpisali, te je tako još jednom u Hrvatskoj očitovana prevlast politike ne samo nad više nego reprezentativnim dijelom političkoga naroda, nego i nad zdravim razumom.

Političke odluke koje se suprotstavljaju volji tako velikoga dijela biračkoga tijela uvijek su vrlo kratkovidne te vrlo rijetko mogu ostati bez ozbiljnih posljedica za one koji ih donose.

Također, političke odluke koje se suprotstavljaju zdravu razumu opasan su politički voluntarizam koji je uvijek oblik političkoga nasilja, za koje vrijedi narodna poslovica: Svaka sila za vremena.

Takvom odlukom 105 zastupnika s lijevoga i desnoga političkoga centra još je jednom blokiralo zaokret u hrvatskoj državnoj politici, tj. zaokret u upravljanju državom, premda gotovo svi u Hrvatskoj znaju da dosadašnje usmjerenje ne samo da ne daje dobre rezultate, nego upravo priječi stvarni boljitak, bez obzira na to kojega bila predznaka koalicija na vlasti.

Bez obzira na to što političari samo-reklamerski isticali, gotovo svima u Hrvatskoj veoma je jasno da bi zemlja s takvim resursima i komparativnim prednostima, kad bi bila bolje vođena, nakon dva i pol desetljeća života – evala, a sada umjesto da cvjeta zapravo tek grca.

Najbolji pokazatelj neprimjerena, neodgovorna i nemušta upravljanja Hrvatskom jest činjenica da baš ni jedno jedino područje društvenoga života na državnoj razini još uvijek nije postavljeno na stvarno zdrave, reklo bi se danas održive temelje niti je bez prikrivenih ili očitih interesa pojedinih skupina usmjereno općemu dobru odnosno općemu boljitku.

Neformalna velika koalicija

Naime, sadašnje stanje, koje se može opravdano smatrati više ili manje kaotičnim, upravo je idealno za pojedine interesne skupine kojima je njihov povlašteni položaj važniji od svake ideološko političke matrice.

Upravo političko odbijanje referendumskih inicijativa još je jednom očitovalo ne samo postojanje, nego i djelovanje tzv. neformalne velike koalicije i skrivenih tutora koji njome upravljaju.

Tu činjenicu više ne mogu previdjeti ni prosječni hrvatski birači, a ni oni koji su, često, u silnoj potrebi za boljitkom, do sada romantičarski gledali na pojedine političke stranke više ne će moći upadati u takvu zabludu.

Više je nego opasno kad politika zlorabi bilo koji pravni okvir, a u Hrvatskoj je to i danas višestruko opasno jer u njoj još uvijek žive manire upravljanja iz komunističkoga totalitarnoga sustava u kojem je pravni okvir bio tek privid kad se gledalo s pozicija vlasti, a tvrdi zid odnosno batina za sve pripadnike drugorazrednoga dijela društva.

Pravni okvir za iniciranje i raspisivanje referenduma na poticaj građanskih inicijativa – koliko god načelno bio s jedne strane sramotno restriktivan i jedva dostižan, a s druge strane nedorečen s ugrađenim »rupama u zakonu« za veči prostor manipulacije vlasti – u konkretnom slučaju građanskih inicijativa »Narod odlučuje« i »Istina o Istanbulskoj«, više nego grubo kršen je i izigravan.

Strah vladajućih elita

Prosječni hrvatski građanin nema ama baš ni jednoga jedinoga opravdanoga razloga da bi vjerovao političarima u pošteno prebrojavanje i poštenu, tj. nepristranu provjeru prikupljenih potpisa hrvatskih birača koji su se dobrovoljno i spontano uputili do štandova na kojima su potpisi bili prikupljani, tim više što vlasti nisu dopustile stvarni uvid u tobože nevaljale potpise.

Tzv. službena državna politika (zapravo mentorirana velikokoalicijska politika) i većina medija koji su u službi istih skrivenih ideoloških i političkih tutora usprotivili su se tim referendumima od same najave građanskih inicijativa o prikupljanju potpisa za njihovo raspisivanje, a bilo je mjesta u kojima su vlasti zabranile i onemogućile prikupljanje potpisa. Nitko nikada nije pozvan na odgovornost za to premda je to bilo očito kršenje ljudskih, političkih, ustavnih i zakonskih prava.

To početno jasno političko stajalište sada je u Hrvatskom saboru dobilo i službenu potvrdu i zato je to isključivo politička, voluntaristička i nasilna odluka koja nema veze s hrvatskom stvarnošću u političkom narodu ni s istinom o javno očitovanim mišljenjima svih birača koji su dali svoje potpise, pa bili i – kako se sada sve to izruguje – »nečitki«.

Takvo političko, a može se reći i politikantsko, odlučivanje istodobno očituje strah tzv. vladajućih elita i od referenduma i od probuđenih građana, ali i neizbježnu najavu da takav režim u Hrvatskoj mora ići svomu kraju, a to je i nova najava boljih vremena.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Ljubav začinjena perverzijom

Objavljeno

na

Objavio

Ljubav je vrlo složena kategorija koja uključuje nježnost, diskreciju, poštovanje, suosjećajnost pa i kajanje.

U poželjnoj ljubavi i prijateljstvu između dvaju susjednih država uglavnom nema ništa od toga. Ima ponajviše perverzije.

Tako su se nekako zadnjih dana i mjeseci intenzivirali i nanizali slučajevi sadomazohističkih odnosa između Hrvatske i Srbije, koji izazivaju osjećaje bijesa i poniženja, a nikako neke plemenitije emocije.

Evo, baš na Velentinovo, 14. veljače u državnom Muzeju „Mimara“ održana je prigodna svečanost u čast Dana državnosti i Dana vojske Republike Srbije.

Na skupu su, osim organizatorice i ambasadorice Mire Nikolić i Milorada Pupovca bili i predstavnici predsjednice i Vlade RH, a sponzorirao ga je Grad Zagreb i Atlantic grupa, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Hajde de dan državnosti, ali uveličati obilježavanje dana vojske države koja je ne baš tako davno napala zemlju i ostavila krvave tragove iza sebe, države koja je našega ministra obrane proglasila personom non grata, države čiji ministar vanjskih poslova neki dan ponavlja staru tezu o srpskoj vojsci koja je Dalmaciji donijela slobodu, to doista spada u političku perverziju.

Vrijedi apostrofirati ulogu Milana Bandića kao domaćina i sponzora, čime je on zaokružio svoju trilogiju koju je započeo pobratimstvom s glavnim Arkanovim jatakom, nastavio dodjelom Medalje Grada ministru vanjskih poslova bivše države u vrijeme kad je ta država razarala Vukovar da bi sada evo sve zaokružio predstavom u Mimari.

Posebno je zanimljivo kako o ovoj seansi nije bilo ni službenih priopćenja, osim priopćenja srbijanske ambasade, ni medijskih izvješća. Valjda zbog srama.

Ima toga još. Podsjetimo, na domjenku prije pravoslavnog Božića, kad je ono baš Bandić pronašao novčić sreće u razlomljenom hljebu, mitropolitu Porfiriju, koji je tako zanosno pjevao pjesmama o Draži i Momčilu, poklonio se cijeli državni vrh.

Vlada i nadalje plaća vlastite klevetnike u formi jedne tiskovine koja ne propušta priliku nazivati i tu vladu i državu ustaškima, a u skladu s tom navikom u posljednjem broju voditelja HDZ-ova odjela za medije naziva ustaškim revizionistom i ratnim huškačem.

Pretrgali su se svi na vrhu osuditi huliganski napad na vaterpoliste CZ, mada bi jednako prošli i igrači Dinama da su se pojavili na Rivi, ali nije baš bilo reakcija kad je razbijena spomen-ploča braniteljima ponad Dubrovnika, ili kad je jajima poliven Tuđmanov spomenik.

Nakon svega i izjava Mate Radeljića kako je bivša šefica zabranila spominjati velikosrpsku agresiju djeluje vjerodostojnije. Ne znam otkuda sve ovo dolazi, ali sam siguran da nikamo ne vodi, pogotovu ne prema ljubavi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari