Pratite nas

BiH

Kako bošnjačka politika lažima dehumanizira Hrvate i ohrabruje zločince

Objavljeno

na

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

Stranci demokratske akcije nikako ne odgovara izlazak iz mučne prošlosti. Pošto svojim biračima imaju malo toga za ponuditi (u čemu uopće nisu izuzetak na političkoj sceni u BiH), SDA redovito pribjegava ratnim temama kako bi nekako zadržala bošnjačko biračko tijelo uz svoje skute. Pri tom se služe mitomanijom kakvu smo vidjeli još samo kod Srba krajem 20. stoljeća.

Za izgradnju svojim mitova ne biraju sredstva. To smo zorno mogli vidjeti prije nekoliko dana kada je prvi bošnjački član Predsjedništva BiH u Bugojnu iznio hrpu gluposti ali i običnih laži na štetu bugojanskih Hrvata, koje je po kratkom postupku dehumanizirao i pripremio ih za neki budući odstrel.

„Ne postoji ništa jače od armije časnih ljudi, koji se bore za ispravan cilj, pokazala je i druga velika pobjeda Armije BiH u Bugojno. To je pobjeda nad vojnim snagama HVO-a, koje su bile u službi udruženog zločinačkog pothvata. O prirodi tog agresorskog pothvata, najbolje govori činjenica da je isti taj HVO, koji nigdje na teritoriju Bugojna nije mogao vojno da nadvlada Armiju RBiH, počinio masakr nad 45 nedužnih civila u Vrbanji. Nesposobnošću na bojnom bolju i nemilosrdnošću prema civilima, zločinačke formacije su pokazale svoje pravo lice koje je kasnije sveobuhvatno opisao i haaški sud u svojim presudama“, kazao je Džaferović.

Prethodno je govorio o tomu kako je bošnjačka Armija BiH tobože obranila Bugojno od srpske agresije na početku rata, dok to još „nije bio njihov rat“, a potom je navaljao i laži o tomu kako je bošnjačka Armija BiH, eto, oslobodila Kupres.

Više laži i gluposti u manje riječi sposoban je izraziti valjda još samo drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

No, krenimo redom. Bugojno nije obranila bošnjačka Armija BiH od Srba iz prostog razlog jer tad nije ni postojala. Postojao je samo HVO koji je branio Bugojnu i u sastavu HVO-a bili su i tadašnji Muslimani. Armija je branila Bugojno od Srba taman koliko i Mostar. Danas se istim perjem kite i za Mostar i za Bugojno i za cijelu BiH. Uskoro ćemo početi slušati kako je bošnjačka Armija BiH oslobađala i samu Hrvatsku.

Što se „agresorskog pothvata“ tiče, on se u Bugojnu može pripisivati isključivo bošnjačkoj Armiji BiH koja nije ostavila hrvatski kamen na kamenu nakon pada Bugojna i koja je zločinom kao metodom ratovanja protjerala 15.000 bugojanskih Hrvata.

Na tisuće kuća i gospodarskih objekata je uništeno, gotovo sve katoličke bogomolje su uništene i oskvrnavljene, katolička groblja prekopana, a civili – žene, djeca i starci – gospodine članu Predsjedništva BiH, pješice su morala bježati pred „časnom“ bošnjačkom Armijom i predati se Srbima na Kupres.

Civili su bježali jer su znali kako prolaze oni koji padaju u ruke vojsci koja je na „Allahovu putu“. Za nevjernike milosti nije bilo. Ni za djecu ni za žene ni za starce. To najbolje znaju oni koji se u ljeto 1993. godine nisu uspjeli izvući iz Bugojna.

HVO jeste napravio zločin u selu Vrbanja. I tu nema nikakvoga spora. Hrvati to ne negiraju, a počinitelji su procesuirani. Međutim, dok su vojnici HVO-a odgovorni za zločin u jednom selu, bošnjačka Armija BiH je odgovorna za zločine u svim selima cijeloga grada Bugojna i nad sve i jednim protjeranim Hrvatom. Njih 15.000 je brutalno protjerano i većina se nikad nije ni vratila. Preko deset hrvatskih sela je u potpunosti ugašeno i u njima danas ne živi doslovno nitko. Nije da se ljudi nisu htjeli vraćati, nego nisu mogli. Povratak je opstruiran na sve moguće načine a opstruira se i danas.

K tomu, kroz bugojanske logore smrti su prošle na stotine vojnika HVO-a i hrvatskih civila. U logorima su mučeni, batinani do smrti, nasilno im je vađena krv, vođeni su na prisilan rad a koristili su ih i kao živi štit. Razmjeri psihološkog zlostavljanja koje su Hrvati doživjeli u bošnjačkim mučilištima po Bugojnu tek se trebaju utvrditi.

No to Džaferović nikad neće priznati. Kao što neće priznati ni rušenje crkava i prekopavanje grobalja. Neće priznati ni masovnu paljevinu hrvatskih imanja a o pljački da i ne govorimo. Hrvatska imovina je smatrana legitimnim ratnim plijenom. Ono što su Hrvati gradili generacijama bošnjačka Armija BiH je uništila, opljačkala i zapalila tijekom samo jednog ljeta.

I umjesto da zatvori usta, ušuti i oda počast svim nevino palim žrtvama, bez obzira na naciju i vjeru, Džaferović puše u ratne trube i ponovno vraća stanovnike Bugojna u nemile godine koje svatko normalan želi zaboraviti i nastaviti sa svojim životom.

Umjesto da šalje poruke pomirenja, da pokaže širinu, ono odobrava počinjeno zlo i čak njihove počinitelje naziva moralno superiornim u odnosu na žrtve. Tako je za Džaferovića jedan Dževad Mlaćo, gospodar života i smrti u ratnom Bugojnu, moralno ispravniji od desetogodišnjeg djeteta koje je ni krivo ni dužno, bježeći od Mlaćinih hordi, moralo napustiti svoj dom i pješice izaći na Kupres i predati se Srbima. U suprotnom to desetogodišnje dijete bi vjerojatno bilo ubijeno od vojnika „časne“ bošnjačke Armije BiH.

U cijeloj priči je porazno da u bošnjačkoj javnosti nije bili niti jedne jedine osude Džaferovićevih laži i prikrivenog govora mržnje.

I onda se netko pita zašto nitko Bošnjacima ne vjeruje da žele državu u kojoj će biti mjesta za svakog, bez obzira na vjeru ili naciju. Bošnjački politički dužnosnici nam svakim danom pokazuju kakva bi bila ta tzv. „građanska“ država za koju se tobože zalažu.

Lažima se ne može graditi ništa. No, sasvim je jasno da bošnjačka politika niti ne želi funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu nego žele završiti ono što su u ratu započeli: očistiti svoj „životni prostor“ od drugog i drugačijeg. U prvom redu od Hrvata. Sa Srbima su već razgraničeni.

U izgradnju suživota u Bosni i Hercegovini vjeruju još samo Hrvati, zbog toga su danas na rubu opstanka kao politički narod u BiH.

Piše: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Belgija izručila BiH Adisa Abaza, kojega se povezivalo s napadima u Parizu

Objavljeno

na

Objavio

Belgija je izručila Bosni i Hercegovini državljanina te zemlje Adisa Abaza kojega se povezivalo s terorističkim napadima u Parizu počinjenim 2015. godine, objavio je u ponedjeljak portal “Dnevnog avaza”.

Sarajevski odvjetnik Senad Kreho potvrdio je kako je Abaz izručen u nedjelju a Belgija je to učinila na zahtjev bosanskohercegovačkog pravosuđa koje ga tereti za ilegalnu trgovinu narkoticima.

Ovaj Zeničanin u pritvor u Belgiji dospio je prošle godine nakon uhićenja u Njemačkoj. Belgijske su ga vlasti sumnjičile da je bio umiješan u prodaju oružja kojim su islamistički teroristi u studenom 2015. godine napali pariški klub “Bataclan” počinivši pravi masakr kada su ubili više od 130 osoba. U tom ubilačkom pohodu terorista teže ili lakše ozlijeđeno je više od 400 osoba.

Odvjetnik Kreho tvrdi kako belgijske vlasti nisu dokazale povezanost njegovog branjenika s tim zločinom.

“On je u Belgiji oslobođen svih optužbi da je podržavao teroriste i da ima veze s prodajom naoružanja”, kazao je Kreho.

Mediji su navodili kako je Abaz bio povezan s međunarodnim krijumčarem oružja Nikolasom Grbešom koji ima hrvatsko i belgijsko državljastvo. Grbeša je pak uhićen u Sarajevu u studenom 2018. godine i potom izručen Belgiji.

Belgija je za njim raspisala tjeralicu zbog oružanog napada na policajce. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Radikalni islamist iz BiH pod sankcijama EU zbog terorizma

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Ilustracija

Radikalnog islamistu iz Bosne i Hercegovine Nusreta Imamovića Europska je unija uvrstila na popis osoba koje su pod sankcijama zbog povezanosti s terorizmom, objavio je u ponedjeljak sarajevski “Dnevni avaz”.

List podsjeća kako je Europska unija 15. siječnja objavila nov i dopunjeni popis na kojemu su imena 465 osoba pod sankcijama, a među njima je nekoliko stotina državljana Sirije, Afganistana, Iraka, Libije, Libanona, Francuske.

Svi oni dovode se u vezu s terorističkim akcijama pa se tako na popisu našao i Imamović, koji je slovio za jednog od vođa vehabijskog pokreta u BiH.

Prema dostupnim informacijama Imamović boravi u Libiji, kamo je pobjegao iz Sirije nakon vojnog sloma terorističke tvorevine Islamska država.

Imamović je tijekom rata u BiH bio pripadnikom postrojbe “El-mudžahid” u sastavu Armije BiH, u kojoj su bili dragovoljci iz islamskih zemalja.

Nakon toga je studirao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), gdje je i stekao zvanje šerijatskog suca, a po povratku u zemlju nastanio se u selu Gornja Maoča kod Brčkog, gdje je postao vođom zajednice radikalnih islamista-vehabija.

Zajedno sa samozvanim propovjednikom Huseinom Bilalom Bosnićem iz Velike Kladuše bio je glavni zagovaratelj odlaska muškaraca iz BiH u Siriju kako bi se tamo borili za Islamsku državu.

Sam Imamović u Siriju je otišao 2013. i tamo se pridružio terorističkoj organizaciji Fronta al-Nusra.

Prema svjedočenjima osoba koje su se u BiH vratile iz Sirije, on je tamo imao visoki status te je uz ostalo obavljao i poslove šerijatskog suca.

Policija ga je privodila 2012. tijekom istrage o napadu na veleposlanstvo SAD u Sarajevu, kojega je počinio Mevlid Jašarević, no Imamović zbog tog terorističkog čina nikada nije procesuiran.

No zato ga je State Department 2014. uvrstio na popis deset najtraženijih terorista.

Imamović je iz Sirije u Libiju pobjegao potkraj 2018. sa suprugom i djecom te skupinom odanih terorista. Pridružio se snagama Vlade nacionalnoga sporazuma Fajiza el- Saradža (GNA).

Pretpostavka je kako on sada ratuje u okolici Tripolija protiv snaga Libijske nacionalne armije kojima zapovijeda odmetnuti general Halifa Haftar . (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari