Pratite nas

U potrazi za Istinom

Evo kako djeluje antihrvatski propagandni stroj i koji je njegov modus operandi?

Objavljeno

na

Ovih dana, preko nekoliko svjetskih prohymedia, vodi se sustavna i žestoka kampanja protiv Marka Perkovića Thompsona, ali uvijek s namjerom da se u tu kampanju na svaki način uplete i pokuša oblatiti hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Zapravo je pravi cilj ocrniti hrvatsku Predsjednicu i smanjiti njene izglede na budućim predsjedničkim izborima. Panika je tim veća jer druga strana, a to je zdrug profesionalnih jugofila, orjunaša i komunističke ljevice nema s kime istrčati na predjedničke izbore. No, tko su ti svjetski novinari koji tako dobro poznaju političko stanje i odnose u Hrvatskoj, kakve veze oni uopće imaju s Hrvatskom i jesu li oni uopće autori tih antihrvatskih tekstova? Piše I. Sertić/Hrsvijet.net.

To su važna pitanja na koja svakako treba dati odgovore da bi se stekla slika o čemu je zapravo riječ i javnosti predočilo kako taj antihrvatski propagandni stroj funkcionira, tko ga pokreće, s kojim motivima i što je u pozadini svega?

Krenuli smo tragom teksta objavljenog u magazinu „Foreign Policy“ pod naslovom ‘In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ (U Hrvatskoj su simpatizeri nacista dobrodošli da se pridruže zabavi), a kojeg su potpisali Una Hajdari i Michael Colborne.

Tko je Una Hajdari?

Jutarnji list je 28. siječnja 2018. objavio tekst o Uni Hajdari, pod naslovom: „MRŽNJA BEZ GRANICA: ‘JADNICE! ŠIPTARSKA KURVO! MOLIT ĆEŠ ZA SVOJ ŽIVOT!’ MRŽNJA BEZ GRANICA: ‘JADNICE! ŠIPTARSKA KURVO! MOLIT ĆEŠ ZA SVOJ ŽIVOT!’

Mlada i talentirana prištinska novinarka Una Hajdari ismijala je Vučića, a onda je krenula lavina! Potom je novinar „Jutarnjeg lista“, Ivan Fisher napisao, pozivajući se na srpski „Informer“, kako “Prištinska novinarka Una Hajdari iz dna duše mrzi Srbe, Srbiju i Vučića!”.

Ako toliko mrzi Srbe, Srbiju i Vučića, postavlja se pitanje zašto mrzi Hrvatsku, Thompsona i nogometnog viceprvake svijeta – hrvatsku nogometnu reprezentaciju i još u sve to uporno petlja i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović?

Pregledavajući njeno školovanje (u Berlinu) i novinarski opus, može se zaključiti da se Una Hajdari nije bavila problematikom Hrvatske niti je pisala o Hrvatskoj, iako često boravi u Rijeci i Zagrebu.

Međutim, sada se odjednom dosjetila pisati o Hrvatskoj i to u vrlo negativnom kontekstu prizivajući ustaštvo u hrvatskom društvu i politici?! Tragom njenog teksta u „Foreign Policy“, i njenih izrazitih (ne)sklonosti prema Hrvatskoj, jasno je da Una Hajdari vrlo vjerojatno nije autorica spomenutog teksta. Tragom javno dostupnih, u današnjem svijetu umreženih pojedinaca, događaja i informacija, mogu se otkriti jako zanimljivi detalji o Uni Hajdari.

S velikom vjerovjatnošću može se reći kako je ‘novinarka bez granica’ Una Hajdari blisko povezana s Jerkom Bakotinom, vječitim apsolventom i ‘slobodnim novinarom’ (to obično ide zajedno), bivšim suradnikom „Feral Tribunea“, a sada novinarom srpskih Novosti i suradnikom riječkog „Novog Lista“.

Isto se tako s velikom sigurnošću može ustanoviti da je tekst objavljen u „ForeignPolicy“ pod naslovom ‘In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ napisao upravo spomenuti Jerko Bakotin koji već godinama u kontinuitetu piše tekstove protiv Marka Perkovića Thompsona i vrlo je aktivan u kreiranju raznih kampanje protiv popularnog hrvatskog pjevača i Republike Hrvatske. Zahvaljujući tim i takvim kampanjama Thompsonu je onemogućen nastup u nekoliko država, a što je najžalosnije i u Hrvatskoj; najpoznatija je zabrana nastupanja Thomsona u Puli.

Jerko Bakotin pripada skupini novinara koji već godinama, još od vremena „Feral Tribunea“ pišu tekstove protiv Hrvatske, a sada ih objavljuju u Pupovčevim srpskim “Novostima” i pojedinim portalima. Veliki dio objavljuju u pojedinim svjetskim medijima zahvaljujući svojim različitim interesnim, ideološkim i drugim, uvijek antihrvatskim poveznicama.

Zašto je Una Hajdari pristala potpisati tekst kojeg nije autorica?

U ovom slučaju  ona je samo iskorištena kao sredstvo preko kojeg je Jerko Bakotin plasirao tekst kojeg je osobno pisao u Zagrebu. No otkuda i otkada datira poznanstvo Une Hajdari i Jerka Bakotina i kakva je priroda njihove veze, nije nevažno pitanje?

Tražeći tu poveznicu, nailazimo na jedan tekst kojeg je napisao Jerko Bakotin i objavio na portalu lupiga.com pod naslovom „Prožvakani i ispljunuti: Živjeti u Kosovskoj Mitrovici“, a u tekstu se Bakotin poziva na Unu Hajdari koja mu je jako puno pomogla. Očito je došlo vrijeme da joj Jerko Bakotin uzvrati i to je učinio kad je svoj tekst potpisao njezinim imenom i uvalio ga u ‘Foreign Policy’.

Javna je tajna kako je u međuvremenu, profesionalna novinarska veza prerasla u manje profesionalnuu intimnu povezanost. Bakotin je Hrvat, „ugledni“ jugoslavenski nacionalist iz okolice Splita; politički i ideološki vezan je za Milorada Pupovca, i nakon bankrota „Feral Tribunea“ odmah je nastavio pisati za Pupovčeve „Novosti“.

Kako djeluje Jerko Bakotin i koji je njegov modus operandi?

Kada pokreće kampanju (čitaj izmišljene političke sablazni), najprije angažira svoje prijatelje novinare u međunarodnim tiskovinama i blogovima, a nakon što neki od njih objavi tekst, onda ga Bakotin na svaki način pokušava plasirati u domaće medije, pozivajući se na „referentne“ inozemne izvore.

Svi znamo tko je predsjednik HND-a, tko potpresjednik i kakav je sirovinski sastav te antihrvatske organizacije pa mu nije teško provući „inozemni članak“ u domaće medije, o HINI da ne govorimo. Očito je i Una Hajdari prihvatila i progutala Bakotinov modus operandi.

De facto ne postoje nikakvi „inozemni tekstovi“, svi su oni napisani od novinara profila Bakotin i samo su provučeni kroz strane medije, a onda uz veliku pompu preneseni u domaće medije u smislu „evo što svijet misli i piše o nama“! Jerko Bakotin je samo jedna od antihrvatskih ćelija.

Una Hajdari je izdanak mladog lijevo-liberalnog novinarskog aktiviste, čije je podrijetlo, kao i sadašnja umreženost, izrazito projugoslavenska i usmjerena antihrvatski. I ona je na istoj su ideološkoj platformi jugonacionalizma kao što je to i Jerko Bakotin. Ideološko osnova bila je presudna u njihovim antihrvatskim aktivnostima.

Otac Une Hajdari također je bio novinar, radio je za “Slobodnu Europu”, a Una je dijete miješanog braka i čisti je jugoslavenski proizvod. Sama se ne izjašnjava kao Albanka (etnički neopredijeljena), a živi povremeno u Prištini, Beogradu, Zagrebu, Splitu i  Mostaru, nema doma ni domovine.

Izrazitu antipatiju prema Hrvatskoj Una Hajdari djelom crpi i od bivšeg dužnosnika SDP-a BiH i aktualnog člana Građanskog saveza, Reufa Bajrovića, bošnjačkog unitariste, muslimanskog jugofiličara ali i aktivnog lobiste u D.C, poznatog po izjavi “Kolinda je Tuđman u NATO uniformi”.

Reuf Bajrović je dosta napadno skretao pozornost na sebe kada je u više navrata na jednom „think-thanku“ javno izjavio da je “za suverenitet BiH problematičnije ponašanje Hrvata, nego sama opstojnost Republike Srpske.

I. Sertić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Kako je hrvatski blaženik i uskoro svetac spašavao Židove

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, hrvatski blaženik i uskoro svetac, spašavao je Židove skrivajući ih od ustaša u Bolnici sestara milosrdnica. Činio je to u dogovoru sa Židovskom općinom Zagreb, a te dosad neotkrivene podatke prije ovogodišnjeg Stepinčeva Večernjem listu ustupio je zagrebački poduzetnik židovskog podrijetla Marko Danon.

– Nadbiskup Stepinac imao je dogovor s predsjednikom Židovske općine dr. Hugom Khonom i nadrabinom Miroslavom Šalomom Freibergerom da Židove koje Židovska općina pošalje u bolnicu i jamči da će im platiti liječenje, bolnica odmah prima na liječenje. To je išlo zacijelo tako brzo da bi, na primjer, oni danas poslali dopis, a čovjek bi već sutra bio primljen u bolnicu. To je funkcioniralo do svibnja 1943. kad je u Zagreb došao Himmler a s njime i SS jedinice, koje su uhitile mnogo Židova u Zagrebu, između ostalih i predsjednika općine dr. Khona i nadrabina Freibergera, i odvezli ih u Auschwitz.

Praktički je poslije toga Židovska općina vegetirala s jednim ili dva čovjeka koji su ostali i više nije mogla plaćati troškove za liječenje u bolnici, pa je zacijelo od toga svibnja 1943. do kraja rata za Židove koji su se skrivali u bolnici troškove podmirivala Zagrebačka nadbiskupija.

Oni su, u svakom slučaju, još dvije godine bili u bolnici – objašnjava Danon, napominjući da se Židovi u to vrijeme nisu mogli liječiti u državnim bolnicama, nego isključivo u Bolnici sestara milosrdnica kojom je upravljala Katolička crkva i koja je imala svoju autonomiju pa NDH na nju nije imala utjecaja.

– Da nije bilo Bolnice sestara milosrdnica, Židovi u Zagrebu, nažalost, bez obzira na to u kojem su statusu bili, arijevaca ili iz mješovitih brakova ili su pak prešli na katoličku vjeru, ne bi mogli biti liječeni u drugim bolnicama jer su bile pod upravom NDH. Mogli su se liječiti isključivo u Bolnici sestara milosrdnica i skrivati se ondje – kaže Danon, dodajući da su sestre milosrdnice prije rata tu bolnicu osuvremenile tako da je bila najbolja i najopremljenija bolnica u Kraljevini Jugoslaviji. Od kvalitete kadrova nadalje, od kirurgije, oftalmologije i drugih odjela, piše Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Otac djevojke koja je navodno nasilno ‘žigosana’ slovom U bio je kandidat SDP-a za Županijsku skupštinu

Objavljeno

na

Objavio

Otac djevojke jedne zadarske škole požalio se medijima kako joj kćer kolege učenici zlostavljaju zbog pripadnosti albanskoj nacionalnoj manjini. To zlostavljanje doživjelo je svoj vrhunac kada su joj, po riječima oca užarenim upaljačem utisnuli slovo ‘U’ na ruci zbog čega se oglasilo ministarstvo znanosti i obrazovanja te ministrica Divjak, dječje pravobraniteljice i posebice zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac koji je tražio stroge sankcije zbog čina mržnja i ksenofobije.

Ipak, obrat u slučaju dogodio se u petak kada je otkriveno kako je djevojka, pripadnica albanske nacionalne manjine na Facebooku objavljivala fotografije u majici s ustaškim znakovljem, a njena poznanica je komentirala kako je u istoj majici često viđena u gradu Zadru.

Poznanica je medije kazala kako joj kolege nisu mogli nasilno utisnuti upaljačem slovo “U” iz prve, odnosno da je djevojka sudjelovala dobrovoljno u tome, što je potvrdio i ravnatelj zadarske škole.

“Dječak joj slovo ‘U’ nije mogao napraviti u jednome potezu, bez da se ona trznula… pa tamo je bilo 20 učenika…”, kazala je poznanica.

Ravnatelj škole Jozo Dragić, na inzistiranje da objasni zašto odmah u srijedu nije policiji prijavio događaj, istaknuo je da su djeca poslana sa sata tjelesnog k njemu u ured, jer je profesorica primijetila slovo “U” na ruci djevojke te da su ga preklinjali da ništa ne poduzme, da su oni prijatelji.

“Snosim tu krivicu, ako je to tako, da sam trebao odmah prijaviti, ali ja sam stvarno sve učinio po Protokolu o nenasilju u školi. Nisam ni izjavio da je to bezazlena dječja igra, to su sama djeca meni izjavila, tim riječima, neposredno nakon događaja i molili me da ne zovem ni liječnika ni policiju”, objasnio je ravnatelj Dragić te na upit očekuje li sankcije, odgovorio: “Izgleda da očekujem, na žalost.”

Otac djevojke Adem Shala – izaslanik na SDP-ovoj Konvenciji i kandidat na izborima

Dodatnu pozornost cijelom slučaju, a kojeg je zgrozio i premijera Andreja Plenkovića, privlači činjenica kako je otac djevojke Adem Shala 2018. godine bio kandidat za Županijski odbor Županijske organizacije SDP-a u Zadru.

Nadalje, Adem Shala je 2017. godine bio i kandidat SDP-a za člana Županijske skupštine Zadarske Županije, a 2016. godine bio je izabran za jednog od 26 delegata koji su predstavljali SDP-ovu zadarsku Gradsku organizaciju na Konvenciji stranke u Zagrebu, piše narod.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari