Pratite nas

U potrazi za Istinom

Evo kako djeluje antihrvatski propagandni stroj i koji je njegov modus operandi?

Objavljeno

na

Ovih dana, preko nekoliko svjetskih prohymedia, vodi se sustavna i žestoka kampanja protiv Marka Perkovića Thompsona, ali uvijek s namjerom da se u tu kampanju na svaki način uplete i pokuša oblatiti hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.

Zapravo je pravi cilj ocrniti hrvatsku Predsjednicu i smanjiti njene izglede na budućim predsjedničkim izborima. Panika je tim veća jer druga strana, a to je zdrug profesionalnih jugofila, orjunaša i komunističke ljevice nema s kime istrčati na predjedničke izbore. No, tko su ti svjetski novinari koji tako dobro poznaju političko stanje i odnose u Hrvatskoj, kakve veze oni uopće imaju s Hrvatskom i jesu li oni uopće autori tih antihrvatskih tekstova? Piše I. Sertić/Hrsvijet.net.

To su važna pitanja na koja svakako treba dati odgovore da bi se stekla slika o čemu je zapravo riječ i javnosti predočilo kako taj antihrvatski propagandni stroj funkcionira, tko ga pokreće, s kojim motivima i što je u pozadini svega?

Krenuli smo tragom teksta objavljenog u magazinu „Foreign Policy“ pod naslovom ‘In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ (U Hrvatskoj su simpatizeri nacista dobrodošli da se pridruže zabavi), a kojeg su potpisali Una Hajdari i Michael Colborne.

Tko je Una Hajdari?

Jutarnji list je 28. siječnja 2018. objavio tekst o Uni Hajdari, pod naslovom: „MRŽNJA BEZ GRANICA: ‘JADNICE! ŠIPTARSKA KURVO! MOLIT ĆEŠ ZA SVOJ ŽIVOT!’ MRŽNJA BEZ GRANICA: ‘JADNICE! ŠIPTARSKA KURVO! MOLIT ĆEŠ ZA SVOJ ŽIVOT!’

Mlada i talentirana prištinska novinarka Una Hajdari ismijala je Vučića, a onda je krenula lavina! Potom je novinar „Jutarnjeg lista“, Ivan Fisher napisao, pozivajući se na srpski „Informer“, kako “Prištinska novinarka Una Hajdari iz dna duše mrzi Srbe, Srbiju i Vučića!”.

Ako toliko mrzi Srbe, Srbiju i Vučića, postavlja se pitanje zašto mrzi Hrvatsku, Thompsona i nogometnog viceprvake svijeta – hrvatsku nogometnu reprezentaciju i još u sve to uporno petlja i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović?

Pregledavajući njeno školovanje (u Berlinu) i novinarski opus, može se zaključiti da se Una Hajdari nije bavila problematikom Hrvatske niti je pisala o Hrvatskoj, iako često boravi u Rijeci i Zagrebu.

Međutim, sada se odjednom dosjetila pisati o Hrvatskoj i to u vrlo negativnom kontekstu prizivajući ustaštvo u hrvatskom društvu i politici?! Tragom njenog teksta u „Foreign Policy“, i njenih izrazitih (ne)sklonosti prema Hrvatskoj, jasno je da Una Hajdari vrlo vjerojatno nije autorica spomenutog teksta. Tragom javno dostupnih, u današnjem svijetu umreženih pojedinaca, događaja i informacija, mogu se otkriti jako zanimljivi detalji o Uni Hajdari.

S velikom vjerovjatnošću može se reći kako je ‘novinarka bez granica’ Una Hajdari blisko povezana s Jerkom Bakotinom, vječitim apsolventom i ‘slobodnim novinarom’ (to obično ide zajedno), bivšim suradnikom „Feral Tribunea“, a sada novinarom srpskih Novosti i suradnikom riječkog „Novog Lista“.

Isto se tako s velikom sigurnošću može ustanoviti da je tekst objavljen u „ForeignPolicy“ pod naslovom ‘In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ In Croatia, NaziSympathizers Are Welcome to Jointhe Party’ napisao upravo spomenuti Jerko Bakotin koji već godinama u kontinuitetu piše tekstove protiv Marka Perkovića Thompsona i vrlo je aktivan u kreiranju raznih kampanje protiv popularnog hrvatskog pjevača i Republike Hrvatske. Zahvaljujući tim i takvim kampanjama Thompsonu je onemogućen nastup u nekoliko država, a što je najžalosnije i u Hrvatskoj; najpoznatija je zabrana nastupanja Thomsona u Puli.

Jerko Bakotin pripada skupini novinara koji već godinama, još od vremena „Feral Tribunea“ pišu tekstove protiv Hrvatske, a sada ih objavljuju u Pupovčevim srpskim “Novostima” i pojedinim portalima. Veliki dio objavljuju u pojedinim svjetskim medijima zahvaljujući svojim različitim interesnim, ideološkim i drugim, uvijek antihrvatskim poveznicama.

Zašto je Una Hajdari pristala potpisati tekst kojeg nije autorica?

U ovom slučaju  ona je samo iskorištena kao sredstvo preko kojeg je Jerko Bakotin plasirao tekst kojeg je osobno pisao u Zagrebu. No otkuda i otkada datira poznanstvo Une Hajdari i Jerka Bakotina i kakva je priroda njihove veze, nije nevažno pitanje?

Tražeći tu poveznicu, nailazimo na jedan tekst kojeg je napisao Jerko Bakotin i objavio na portalu lupiga.com pod naslovom „Prožvakani i ispljunuti: Živjeti u Kosovskoj Mitrovici“, a u tekstu se Bakotin poziva na Unu Hajdari koja mu je jako puno pomogla. Očito je došlo vrijeme da joj Jerko Bakotin uzvrati i to je učinio kad je svoj tekst potpisao njezinim imenom i uvalio ga u ‘Foreign Policy’.

Javna je tajna kako je u međuvremenu, profesionalna novinarska veza prerasla u manje profesionalnuu intimnu povezanost. Bakotin je Hrvat, „ugledni“ jugoslavenski nacionalist iz okolice Splita; politički i ideološki vezan je za Milorada Pupovca, i nakon bankrota „Feral Tribunea“ odmah je nastavio pisati za Pupovčeve „Novosti“.

Kako djeluje Jerko Bakotin i koji je njegov modus operandi?

Kada pokreće kampanju (čitaj izmišljene političke sablazni), najprije angažira svoje prijatelje novinare u međunarodnim tiskovinama i blogovima, a nakon što neki od njih objavi tekst, onda ga Bakotin na svaki način pokušava plasirati u domaće medije, pozivajući se na „referentne“ inozemne izvore.

Svi znamo tko je predsjednik HND-a, tko potpresjednik i kakav je sirovinski sastav te antihrvatske organizacije pa mu nije teško provući „inozemni članak“ u domaće medije, o HINI da ne govorimo. Očito je i Una Hajdari prihvatila i progutala Bakotinov modus operandi.

De facto ne postoje nikakvi „inozemni tekstovi“, svi su oni napisani od novinara profila Bakotin i samo su provučeni kroz strane medije, a onda uz veliku pompu preneseni u domaće medije u smislu „evo što svijet misli i piše o nama“! Jerko Bakotin je samo jedna od antihrvatskih ćelija.

Una Hajdari je izdanak mladog lijevo-liberalnog novinarskog aktiviste, čije je podrijetlo, kao i sadašnja umreženost, izrazito projugoslavenska i usmjerena antihrvatski. I ona je na istoj su ideološkoj platformi jugonacionalizma kao što je to i Jerko Bakotin. Ideološko osnova bila je presudna u njihovim antihrvatskim aktivnostima.

Otac Une Hajdari također je bio novinar, radio je za “Slobodnu Europu”, a Una je dijete miješanog braka i čisti je jugoslavenski proizvod. Sama se ne izjašnjava kao Albanka (etnički neopredijeljena), a živi povremeno u Prištini, Beogradu, Zagrebu, Splitu i  Mostaru, nema doma ni domovine.

Izrazitu antipatiju prema Hrvatskoj Una Hajdari djelom crpi i od bivšeg dužnosnika SDP-a BiH i aktualnog člana Građanskog saveza, Reufa Bajrovića, bošnjačkog unitariste, muslimanskog jugofiličara ali i aktivnog lobiste u D.C, poznatog po izjavi “Kolinda je Tuđman u NATO uniformi”.

Reuf Bajrović je dosta napadno skretao pozornost na sebe kada je u više navrata na jednom „think-thanku“ javno izjavio da je “za suverenitet BiH problematičnije ponašanje Hrvata, nego sama opstojnost Republike Srpske.

I. Sertić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Koga Josip Perković šutnjom štiti?

Objavljeno

na

Objavio

Knjiga odvjetnika Ante Nobila „Obrana“, izazvala je brojne kontroverze, a o svemu smo razgovarali i s poznatim hrvatskim emigrantom, Petrom Penavom. Direktan povod za razgovor, nisu samo teze koje Nobilo iznosi u svojoj knjizi, nego i privatna tužba Penave, koji tuži Nobila, zato što ga je Nobilo javno optužio za terorizam. Inače, Petar Penava, napustio je Hrvatsku 1969., a od 1970 aktivno sudjeluje u radu hrvatske emigracije. Svjedočio je na svim sudskim procesima protiv Krunoslava Pratesa, a kasnije Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Prema vlastitom priznanju, surađuje s njemačkim istražiteljima na rasvjetljavanju slučajeva udbaških likvidacija. Štoviše, Penava tvrdi da je jedan od glavnih pokretača procesa protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, te da je dokumente o njihovoj upletenosti u zločin, vidio još početkom devedesetih, kada je ako vanjski suradnik radio za SIS, piše Dnevno.hr

Gospodine Penava, u svojoj knjizi „Obrana“, odvjetnik Ante Nobilo prepričava više epizoda o pozadini slučaja „Perković“. Između ostalog, spominje i CIA-u. O čemu se tu zapravo radi i koji je mogući interes američke obavještajne službe za čitavu priču?

„Ma gledajte, sve su to izmišljotine. Kakva CIA! Iz pouzdanih izvora imam saznanja što je Nobilo radio, i gdje se stvarno kretao. Bio je tako u Crnoj Gori, gdje je tražio lažne svjedoke koji su trebali govoriti u korist Perkovića. U Berlinu se sastao sa sinom Vinka Sindičića, koji je trebao utjecati na svjedočenje svog oca. „

S obzirom da surađujete s njemačkim istražiteljima, imate li neka konkretna saznanja o izvršiteljima ubojstva Stjepana Đurekovića i Đure Zagajskog?

„Stalno se pokušavala plasirati informacija da su ubojice Arkan i Giška. To nije istina. UDBA uopće nije koristila kriminalce kao svoje ubojice, nego svoje zaposlenike, plaćene ubojice koji su radili za službu. Kriminalci su im služili da nas špijuniraju, dok su ubojstva odrađivali profesionalci. Ne mogu vam reći tko su izvršitelji ubojstva, no to sigurni nisu bili obični kriminalci. „

Josip Perković je pravomoćno osuđen. Po svemu sudeći, ostatak života, provesti će iza rešetaka. Zašto i dalje šutio? Ako je uistinu kriv, zbog čega istražiteljima nije ponudio važne informacije i dokaze, u zamjenu za blažu kaznu?

„Jednostavno, Nobilo mu je zabranio da govori. Perkoviću su tužitelji dali šansu, ali on je poslušao savjete svog odvjetnika, i sad je tu gdje je. „

Dobro, ali zašto mu Nobilo nije dozvolio da progovori o svemu pred njemačkim sudom? Ili bolje rečeno, da budem direktan, koga Josip Perković šutnjom štiti? Tko su osobe koje predstavljaju vrh ostavštine nekadašnje UDBE?

„Ne mogu vam govoriti o konkretnim imenima. Neke istrage još traju i vjerujem kako će se puna istina jednog dana saznati. „

Zašto pokrećete tužbu protiv odvjetnika Ante Nobila?

„Kao njemački državljanin, podigao sam preko svog njemačkog odvjetnika tužbu protiv Ante Nobila i tražim 20 000 eura, zbog iznesenih laži. Nobilo je tvrdio da sam slao bombe i proglasio me teroristom. Neka sad pred njemačkim sudom dokaže svoje tvrdnje. „

1990. se vraćate u Hrvatsku i radite u SIS-u kao vanjski suradnik. Tehnički gledano, odgovarali ste upravo Josipu Perkoviću, koji je u to vrijeme bio načelnik ove službe?

„Ne, ja nikada nisam odgovarao Josipu Perkoviću. Doduše, on me htio poslati u Hercegovinu da me tamo ubiju, ali sam to odbio. Ja sam radio za hrvatske emigrante i domoljube koji su se vratili u Hrvatsku. Mi smo bili struja koja se suprotstavila Perkoviću i njegovim udbašima. „

Tko je zapovjedno odgovoran za ubojstva hrvatskih emigranata?

„Naredbu bi dala Savezna služba državne sigurnosti, ali republička „UDBA“ je organizirala, i operativno vodila te izvršavala likvidacije. Nisu Srbi ubijali Hrvate. Nažalost, Hrvati su ubijali Hrvate. „

Vratimo se na ulogu odvjetnika Ante Nobila. Prema vašim saznanjima, koji je njegov interes u svemu?

„Nobilo možda ima i neke osobne razloge za sudjelovanje u cijeloj priči. Uostalom, i on je bio na terenu, kao sportaš putovao inozemstvom. Poznat je njegov susret s Mirom Barešić. Ali nije se on sukobio s Barešićem. On je pobjegao od Mire Barešića, zato što je Miro Barešić bio jači od njega. „

Marin Vlahović/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Je li moguće da ista osoba bude ubijena u Auschwitzu i Jasenovcu?

Objavljeno

na

Objavio

Nikola Banić: Popis žrtava Jasenovca je stvaran kao i mogućnost da nas sad pogodi meteor

U Podcastu Velebit je gostovao Nikola Banić viši asistent na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Banić je koristeći kompjuterske programe usporedio službeni popis stradalih Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te je otkrio da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.

♦ Je li moguće da ista osoba bude ubijena u Auschwitzu i Jasenovcu?

♦ Zašto je došlo do promjene popisa stradalih na službenoj stranici JUSP Jasenovca?

♦ Tko su ljudi čija se imena nalaze i na popisu stradalih u Jasenovcu i na popisu stradalih Auschwitza, Buchenwalda i Dachau?

♦ Kako statistika otkriva nelogičnosti jasenovačkog popisa stradalih?

♦ Ako su točni faktografski podaci osoba s jasenovačkog popisa stradalih, kako objasniti nevjerojatne nelogičnosti prema kojima je nadprosječno velik broj onih kojima je upisana ‘okrugla’ godina rođenja, odnosno 1880., 1890., 1900. i 1910.?

♦ Jeli to zato što se tih godna doista rađalo nekoliko puta više ljudi ili se radi o šlampavim krivotvoriteljima kojima je bilo lakše upisivati ‘okrugle’ brojke?

Projekt Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari