Pratite nas

Kolumne

Kako hrvatska oligarhija plaća i nagrađuje svoje medijske plaćenike

Objavljeno

na

foto: Pixsell / Ilustracija
Kanal N1 mi govori: uvalit će vam za početak 20.000 migranata!
s

Prije gotovo tri desetljeća, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, imao sam običaj iščitavati beogradski dnevnik Politiku „od korica do korica“, a posebno njezinu genocidno usmjerenu rubriku „Odjeci i reagovanja“. Nekako sam bio uvjeren da sam – nakon što sam provario sve objavljene informacije – znao vrlo jasno što toga dana srpski vožd Slobodan Milošević ima na umu: kako vidi svijet i nekadašnju državu, što misli i namjerava, što želi da mi mislimo…

Ovih se dana navršavaju točno četiri godine od kada s istom ili sličnom svrhom – da dokučim što se na umu mota ovim našim današnjim, a „hrvatskim“ voždovima – vrlo pozorno pratim rad jednoga drugog i drugačijeg, ali opet u mnogočemu i sličnoga medija: hrvatsko-bosansko-srpske televizije N1 (upravitelj ogranka za RH je Tihomir Ladišić). Ona se i službeno predstavlja kao neke vrste zapadno-balkanskog ogranka zloglasnog CNN-a u vlasništvu militantnog ateista s mentalnom dijagnozom Teda Turnera, koji spada u sam vrh sorosevskoga protutrumpovskog medijskog aktivizma. To se u SAD-u, kao i u cijelome svijetu, toliko zakuhalo da je ovih dana jedan razbjesnjeli američki domoljub, navodno, uz nekakve bombe kućne izrade namijenjene omraženim mu ex-predsjednicima Clintonu i Obami, jednu poslao upravo ovom vodećem TV-agitpropu iz američkoga grada Atlante.

S tim stvarima, osobito sada, treba biti vrlo oprezan, jer ako je vodeća CNN-ovka Christiane Amanpour devedesetih godina mogla rušiti Tuđmana primitivnim propagandističkim trikovima kao što su slikanje svastika po opskurnim zagrebačkim zidovima ili naslovnica Hitlerova „Mein kampfa“ po antikvarijatima, onda nema te namještaljke („false flag operation“) za kojom takvi ne će posegnuti ako im zatreba. Usput, ovdašnji domoljubi još su daleko od stvarnih ili lažnih bomba – stigli su najdalje do gađanja subverzivaca ćevapima ili limunovim korama na zagrebačkom Dolcu.

Ja sam, dakle, na samome početku rada kanala N1 munjevito naslutio o kakvome je medijskom projektu riječ još 7. studenog 2014. godine, samo tjedan dana nakon što je pokrenut. Svoje dijagnoze objavio sam u tjedniku 7 dnevno u tekstu pod naslovom „N1, televizija koja će vas vratiti u vrijeme ‘stare, dobre Jugovine’“. Drugi opsežniji tekst na stupcima Hrvatskog tjednika tiskan je 15. ožujka ove pod naslovom „Jedni reptili nagradama kite druge reptile“, nakon što joj je zagrebački Centar za demokraciju i pravo „Mika Tripalo“, po svemu sudeći ovdašnji vodeći ljevičarski udbomasonski „gremij“ (vidi V. Šeks!), dodijelio svoju najvišu nagradu za pravovjerje.

Povoda novome tekstu o kanalu N1 u tek nešto više od pola godine je više, ali najvažnijim mi se čine dva: spoznaja o onome što se iščitava iz načina na koji ovdašnji vladajući udbokos (trenutno s „HDZ-ovim“ predznakom), čini se, vrlo raskošno uzdržava svoje propagandiste te o načinu na koji će se jamačno razriješiti imbecilno, ali zato ništa manje opako bihaćko kazalište lutaka s arapskim tzv. migrantima (zapravo, budućim invazorima ili okupatorima).

Obnova „regijona“

Točno 16. studenoga 2016. godine vrlo osobiti splitski ratni snimatelj Dražen Travaš zvani Trava poslao je putem facebooka urbi et orbi svoje karakteristično izviješće o stanju neprijateljskih režimskih medija (EPH minus 350 milijuna, prodaja minus 69 posto; RTL minus 104 milijuna, gledanost minus 81 posto; „piratski Indeks na umoru“ minus 14 milijuna…). Po njegovu izvješću drže se jedino Pupovčeve Novosti, jer hrvatska država daje 3,6 milijuna, a za N1 napisao je doslovce ovo: „N1 televizija nema minusa jerbo su dobili rok od dvi godine i 400 milijuna kuna za obnovit REGIJON“, čemu je slijedila njegova sočna psovka, koju ne ćemo prenositi.

Ovaj novinar s ovom svrhom nekoliko je tjedana posebnu pažnju obratio reklamama i bio vrlo osupnut onim što je vidio: najmoćnije banke (Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, koja reklamira svoje digitalno bankarstvo), najjača državna poduzeća (HEP), ista takva strana poduzeća (INA, HT), najžešći osiguravatelji (Croatia-osiguranje), moćni teleoperateri (VIP-net), Hrvatska gospodarska komora… Nema im kraja, a reklame se, kao, recimo, u petak 26. listopada ponavljaju i po više puta u sat vremena! I nije onda čudo što ponosne režimske novinare N1 svako malo gledate u Londonu na „specijalnim zadatcima“ (tu se uvijek sjetim one žalosne groteske na kojoj Todorić, star čovjek kome već drhte ruke, trči po londonskim ulicama, a neki novinarski lešinari ga gone). O tome, pak, kako to na onoj crkavici od hrvatskih medija, pogledajte ih sve od reda (koliko ih možete izbrojiti na prste jedne ruke) ne možete naći ni jednu reklamu – o tome se pitaju samo pripadnici političke „hlebinske škole“.

Isti taj N1 ima svoje privilegirane novine i novinare: Nacional, Telegram, Novi list…Jedna „smotana“ Orhideja Gaura Hodak u prvih pola sata u utorak 23. listopada od 9 do 9,30 sati sklapa neku svoju i Nacionalovu nevjerojatnu udboliku priču, koja čuva Plenkovića, a „utapa“ Brkića, Karamarka, Predsjednicu, njezina savjetnika za nacionalnu sigurnost Galića, s diskretnim odvojkom na hercegovačkog bjegunca Mamića…Ova televizija praktički se pretvorila u Nacionalov kućni TV, jamačno je tu stvar višedesetljetni zloglasni glavni urednik Jelenić sve sredio sa svojom masonoidnom „braćom“…

Ključna lozinka im je „regijon“: Nacional se reklamira kao „najutjecajnije glasilo u regiji“ (kako se to mjeri „utjecaj“ ? postoji li neki „utjecajometar“?). Ide se čak i do političke i ideološke zloporabe djece: Športske igre mladih počele su kao hrvatske da bi ove godine na zatvaranju na splitskoj Rivi gledao i dječje reprezentacije „bratskih“ i naglašeno „prijateljskih“ reprezentacija Bosne i Hercegovine i Srbije. Sada su opet na redu djeca: bratstvo i jedinstvo preko košarkaških turnira („Basket for kids“).

U petak 26. listopada u večernjem terminu iza 20 sati gledao sam na N1 osobito orwellovski opaku emisiju iz serije „Crvena linija“, koja godinama spaja bratske metropole Zagreb, Sarajevo i Beograd. Tema je bila „Migranti na putu u EU“, a vodio ju je iz Zagreba Ilija Jandrić. On je tv-voditelj stidljiva i kilava hoda nalik dječaku, kojega majka nije puštala da se igra s drugom djecom (a svi se na toj televiziji, uključujući žene, uporno i napasno reklamiraju kao Jamesi Bondovi, spremni odmah upucati prvoga hrvatskoga katotalibana koji im dođe pod ruku!).

Gosti su bili iznimno slikoviti. Iz Zagreba se javila neka nevladina udružnjača Asja Korbar iz „nevladine“ udruge/agenture „Are you syrious“ (namjerno krivo napisano da asocira na Siriju, naime, upravo u njoj oni mijese svoj NGO-lebac). Uvijek je to ona ista duboko politički ispravo indoktrinirana urbana, ne ću reć’ tuka od tridesetak i nešto godina, kakve Soros najlakše smota. Iz Sarajeva s javio neki Neven Crvenković iz UNHCR-a: provjerio sam u Hrvatskoj enciklopediji prezimena, jer me je baš zaintrigirao, ali bez većeg uspjeha. Crvenkovići su većinom Hrvati iz Tuzle, a manjinom Srbi iz Vukovara. Ali, uzalud sam se mrčio: ovaj je govorio umjereno „purgerski“. Za ovog, dakle, „našeg“ UN-ovca zaključio sam da bi, po vrsti diskursa i po obliku mesnate i obješene donje usne, mogao biti neki Božinovićev trenutno detaširani „udbaš“ – jedan od onih što namještaju SMS-ove domaćim neprijateljima i tako usput Nacionalu proizvode tone „ekskluzivnih izvješća“ (a plaćica u HRK-ovima ili KM-ovima uredno teče).

Najzanimljiviji mi je bio Srbin: stanoviti Vladimir Sjekloća, koji uza se vuče titulu što zvuči opako – direktor nekakvoga srpskog Centra za kriznu politiku i reagiranja. Čovjek bi očekivao barem kakvog gedžovanskog muškarčinu, kad ono ćorak: pravi zapadno-balkanski LGBT-prototip, dovoljno dobar samo da vodi emisiju „Shopping Queen“ na RTL-u! Sve sam na kraju ipak pripisao nadmoćnome srpskom smislu za sluđivanje zapadnjaka koji žele da ih Srbi slude: nije li Vučić tako i za predsjednicu vlade izabrao lezbijku, a uz to i nekakvu navodno Hrvaticu?!

Gotovo sve što je tu izgovoreno bio je gnjus najgore vrste i predstava za malu djecu: sva ta ljudska masa koju je Soros pokrenuo – a Jandrić je na jednom mjestu spomenuo da ih kao zapete puške samo u Africi vrlo brzo čeka 2,5 milijarde – samo su „očajni“ i „bezopasni ljudi“. U istoj rečenici u kojoj ističu njihovu „bezopasnost“ i pozivaju na naše „kršćansko milosrđe“ – obično na nj apeliraju oni koji nemaju ni „k“ od kršćanstva – već u nastavku navode „sustave azila“ i njihovu nakanu da u EU-u (i, dakako, u Hrvatskoj) „trajno ostanu“.

Iz ovakvih „zapadnobalkanskih“ okruglih stolova čvrsto sam zaključio jedno: samo oni koji, kao Viktor Orban, jasno i glasno, pred Sorosem i cijelim svijetom, kažu „ne ćemo pustiti ni jednog jedinog crnca niti Arapa, jer hoćemo očuvati svoju kršćansku zemlju i narod“ – samo takvi možda i ne će izdati! Ovi, kao Plenković i njegov „prvi pendrek“ Božinović – koji mnogim Hrvatima već više zvuči i izgleda kao Vragović – i koji lažu kako je „sve pod kontrolom“, ti će prvi izdati ili, bolje, ti su već izdali! Što je drugo nego izdaja kad oni danima govore o više od 6.000 vrhunski opremljenih policajaca, koji čuvaju granicu, a onda prošlog petka sto kilometara od nje osvane 113 Indijaca i Pakistanaca! Čak je vodeći udbomasonski Jutarnji list napisao „Senjska policija ostala je zabezeknuta!“.

Nemaju oni ni domovine ni naroda

Gledajući svake večeri kako nekad slavna hrvatska policija, koja je nadljudski branila Domovinu, groteskno nateže s arapskim invazorima, nekako mi se čini da je Soros upravo onaj kontingent od onih prvih 20.000-ak tisuća koji u Bosni i Hercegovini čekaju za (novi) dom spremni, namijenio nama Hrvatima. Javite mi da sam se prevario.

I sada, u emisiji te središnje Soroseve i Turnerove tv-agenture za „zapadni Balkan“ gledam jadnoga Hrastovca Zekanovića koji, kao Pale sam na svijetu, traži žicu i vojsku na granici. Tko će izdati takvu naredbu i tko će je poslušati? Isti oni koji su instalirali Plenkovića i Božinovića u Vladu, oni koji sjede u INI, Zabi, PBZ-u, HT-u, HEP…isti oni koji su instalirali Ladišića i nakitili nagradama za „vrhunsko novinarstvo“ („reptili koji nagrađuju druge reptile“)? Branko Roglić, „najbogatiji Hrvat“, njegov masonoidni „gremij“ i njegova družina Mesić, Josipović, Budo Lončar?

Hoće „malo morgen“. Takvi nemaju ni Domovine, niti Naroda. Narod ih prezire, a ni Domovina nikako da se oglasi. To su tvrdokošci, rekosmo već reptili, i njihova jedina Domovina zove se novac i moć, koji će slijediti ono što im naredi veći novac i moć. Pa dok traje – nek’ traje, i njima i nama s njima.

Joško Čelan
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Miljenko Stojić: Samo svojom stazom

Objavljeno

na

Objavio

Još se u BiH ne stišava bura glede u Sarajevu održane sv. mise zadušnice za žrtve Bleiburga, Križnog puta i drugih hrvatskih stratišta. Predvode je oni koji iz naziva države izbaciše H(ercegovinu).

Nekima tek sada došlo do pameti da je prošlo vrijeme bratstva i jedinstva, da su na pozornicu stupili neki drugi dečki. Čitam o istupanjima iz P.E.N. Centra u BiH. Skupine koja kaže da je hrvatska. Njih osam, valjda je to sve što ih tamo od hrvatskog koljena ima. I uopće ih ne razumijem.

Njihova mi objašnjenja samo još više zamagliše srž, barem ona koja sam pročitao. Jer temeljno je pitanje: Zašto ste uopće bili s njima?
Čini mi se da sam reisul-ulemu Islamske zajednice u BiH Huseina ef. Kavazovića bolje razumio. U jednom od svojih posljednjih razgovora za medije kaže da je svojim istupom glede spomenute sv. mise zaušnice htio skrenuti pozornost na to da je neprihvatljivo da se Crkvi ili bilo kojoj vjerskoj zajednici zabranjuju obredi.

Dobro je učinio, vjerujem da ćemo se svi u tomu složiti. Također je rekao kako razumije potrebu da se svakoj umrloj osobi oda dužno poštovanje nakon njezine smrti. To se također može potvrditi.

No, onda dodaje da vjerske zajednice moraju paziti da ne dopuste politizaciju vjerskih obreda. Hm! Slijedilo je razjašnjenje koje nije baš za potpisati. Kao, u komemoraciji na Bleiburgu se događalo… Nakon toga doda rečenicu: »Nisu isti oni koji su se borili samo za vlastitu naciju, koji su se borili da unište druge, da ih protjeraju s njihovih ognjišta, koji vjeruju da je sloboda samo sloboda njihovog kolektiva; i oni koji su se borili da svi ljudi budu ravnopravni, da žive zajedno s istim pravima, pa makar među njima neki počinili i zločine za koje trebaju odgovarati.«

Čovjeku kao da je vrijeme stalo, kao da nikada nije čuo za rezoluciju Europskog parlamenta koja izjednači tri suvremena totalitarizma: nacionalsocijalizam, fašizam i komunizam. Da o našim stajalištima, pronađenim kostima žrtava, mnogobrojnim jamama koje još čekaju otkopavanje, ne govorimo. Što je s kardinalom Puljićem i njegovim predvođenjem spomenute sv. mise? U najvećoj je mjeri kriv Sabor Republike Hrvatske, kaže Kavazović.

Dalje nastavlja. »No, protiv toga sam da se Katoličkoj Crkvi u BiH tovari breme koje ne stoji. To je Crkva koja je stala u obranu BiH i danas je tome posvećena. Neka mi se pokaže na onoga tko je bezgrješan i čije su sve odluke besprijekorne.« Prevedeno, trebate nam još, a kad nam više ne budete trebali… pisat ćete uvrijeđena pisma kao ovi iz P.E.N.-a. Stvarno? Moglo bi to biti puno drukčije, moj Kavazoviću! Hegemonizmi uvijek loše završe.

Na čijoj je strani Europska unija, to ona najbolje zna. Prema onome kako se ponaša njezin veleposlanik Johann Sattler, izgleda na kukavičjoj, konformističkoj i tome slično. Vrijeme ide, plaća uredno stiže i što bi još htio. Usput viči da domaći političari trebaju biti spremni na kompromise itd. Pomoći će u tome i Stipe Mesić, i Ivo Josipović, i… Ali ne će ništa reći Miloradu Dodiku koji izjavi da je na Bleiburgu trebalo pobiti sve one koji su tamo bili. Bratstvo i jedinstvo još je u njegovoj glavi, a država propala. Urazumi se, Milorade.

Slažem se, nema smisla kukati, treba djelovati. Pokušajmo sada sabrati određene namisli biskupa Bogovića, biskupa Košića, naše namisli glede obilježavanja Bleiburga i Križnog puta. Na uočnicu, 14. svibnja, zbog čega ne bismo upalili svijeće u svojim prozorima, pred spomenicima pobijenima, duž ulica…?

Sutradan, 15. svibnja, zbog čega ne bi zazvonila zvona u 16.00 kada su počela prva ubijanja kao 7. veljače na Širokom Brijegu? Kada prestane zvuk zvona, zbog čega ne bismo u svim svojim mjestima imali sv. misu zadušnicu za žrtve Bleiburga, Križnog puta, ali i za žrtve Domovinskog rata, Prvog svjetskog rata, turskog vremena, žrtve buna i vremena zlosilja, jednostavno za sve naše žrtve? Stvarno zbog čega? Godina je dana pred nama, razmislimo o svemu tomu. Zaboravimo li svoju prošlost, svoje mučenike, zaboravili smo sami sebe.
Ne dopustimo da drugi razmišljaju našom glavom. To u posljednje vrijeme žele sve više. Ne samo u BiH, Hrvatskoj, već i na općoj razini. Više ne možemo slobodno ni na internetu napisati što mislimo. Google, Facebook, Instagram, Twitter trse se kako bi nam ukazali što je prihvatljivo, a što ne. Tu je i neki Faktograf. Samo, kome prihvatljivo? Nama kršćanima, recimo, nije prihvatljivo da se kršćanska vjera na tom Zapadu, u razvikanim medijima u hrvatskom društvu i dalje nesmiljeno progoni, da se nakon ove pošasti (dok ne izmisle neku drugu) vrata crkava otvaraju među posljednjima iako su među prvima zatvorena, da nas sile vjerovati kako smo dostatni samima sebi i kako Boga nema.

Prodrlo je to i u zapadnu teologiju. Zbog toga se crkve tamo prazne, a ne pune kao recimo u Poljskoj. Čudim se da u nju ne idu studirati naši budući teolozi i teologinje. Još kad k tomu dodamo da nam je sličan i kulturni krug, onaj srednjoeuropski. Trebat će očito o tomu povesti računa.

Vratimo se još jednom Sarajevu. Bosanskim franjevcima tamo ne žele vratiti oteti dio samostana, odnosno ne žele im dopustiti njegovu obnovu. Domaći kabadahija odrezao: Ne može. I sad ti reci da su prošla turska vremena!

Odoh prošetati. Našom stazom. Onom koja od crkve Sv. Jakova u župi Međugorje vodi do Brda ukazanja u Bijakovićima. Nedavno je osvijetljena za hodočasnike. Bila bi davno prije da Sarajevo nije i tu miješalo svoje prste. No, uspjelo se. Bit će i dalje tako, sve je do nas!

Miljenko Stojić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tihomir Dujmović: Most je bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova

Objavljeno

na

Objavio

Čak ni u ultimate fightu gdje praktički možete otkinuti glavu protivniku, samo ako budete mrvicu brži od suca, udarci ispod pojasa nisu dozvoljeni, ali nervozna predizborna kampanja označena je sukobom Jandroković-Raspudić, koji ćemo pamtiti upravo po tome. Po udarcu “punom nogom” ispod pojasa!

Nino Raspudić praktički godinama u svojim kolumnama i javnim nastupima upravo Gordana Jandrokovića uzima kao mjeru nemorala, podložništva, dodvorništva, napada ga kao osobu bez osobnosti i nema dvojbe da je Jandroković godinama čekao trenutak da uzvrati. U tom kontekstu Jandroković je bio zapet kao puška i reagirao je eksplozivno!

Naime, jedino se tako može razumjeti ova “prekomjerna uporaba topništva” koju je Jandroković izveo, jer u odnosu na nevinu opasku Raspudića da će ići u onu izbornu jedinicu gdje će biti Jandroković, da ga pobijedi, Jandrokovićev odgovor u kojem zbraja žene i djecu iz Raspudićevih brakova raritetno je niski udarac ispod pojasa na hrvatskoj političkoj sceni.

Mene je asocirao na sliku kad je Joe Šimunić usred Beograda s dvije kopačke uletio u koljena napadaču Srbije koji je krenuo prema hrvatskom golu! Šimunića razumijem jer nam je prijetio gol, Jandroković me začudio jer ga pamtimo kao smirenog i u pravilu odmjerenog političara.

Logično je da je premijer zaštitnički stao uz svog prvog suradnika, no ovo je možda zgodna prigoda da se dogovorimo što jest prilično u žaru predizborne borbe izgovoriti, a što je “nespojivo s boljim običajima” kako bi rekao Krleža.

Milanovićevo svojedobno vrijeđanje Plenkovića, odnosno njegove majke, je bilo neukusno i nedolično, uistinu ispod svake razine, u najmanju ruku nepristojno, o tome nema zbora, ali ako prihvaćamo taj diskurs, onda ne može Jandrokovićevo prebiranje Raspudićeve djece i žena biti ukusno i prihvatljivo! Jednom se moramo odlučiti i jednom moramo podvući crtu!

Stari i novi Most

Mislim da je prava šteta da Raspudićev nastup nije u prvom redu iskorišten za detaljnu analizu onoga što je rekao, jer s obzirom na to da je apsolutni medijski miljenik, nema dvojbe da će medijski od sutra Most biti u prvom redu Nino Raspudić. Tako da umjesto da smo analizirali novi Most, sve je pojela Jandrokovićeva “prekomjerna uporaba topništva”. Ta je pak analiza bila potrebna jer sam gotovo siguran da stari Most i novi Most nisu ista priča, piše Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Nino Raspudić je sada stigao na scenu kao prava zvijezda, njegovo prihvaćanje Mostove ponude se iščekivalo tjednima, a dobio je pravi medijski “prime time” za istrčavanje na teren. Prostor od sat vremena kod Aleksandra Stankovića, gdje je dobro došao svatko tko ima nešto za reći protiv HDZ-a! Raspudić je vješto elaborirao svoja politička stajališta, Stanković je pak bio pitom kao rijetko kad, vidjelo se da je to iznad svega prijateljski razgovor. No, u njemu su spomenute neke važne relacije koje bi mogle približiti odgovor na pitanje tko će s kim koalirati.

Raspudić je, naime, na izravno pitanje izrijekom rekao da neće podržati Plenkovića i HDZ, te da za njegovu novu Vladu neće nikad podići ruku, tako da tu nema nikakvih dilema, ali je na upit o mogućoj suradnji s Bernardićem bio puno manje tvrdokoran i kategoričan. Na upit o koaliranju sa SDP-om tek je rekao da je sam Bernardić već izjavio da mu je Most prekonzervativna stranka, pa da je dakle već najavljeno da SDP ne može s Mostom. Ali, to nije odgovor! To nije odgovor na pitanje da li bi Raspudić ipak išao u koaliciju sa SDP-om, jer Bernardićev stav niti je kategoričan niti je apodiktičan!

Poluodškrinuta vrata koaliranja…

Stav o tome može li koalirati s nekom konzervativnom strankom, pritisnut nekom izbornom matematikom lako je promjenjiv. Znate onu mantru “novi izbori su samo trošak, čekaju nas reforme, nemamo vremena čekati!” Pa sjetite se samo Ivana Vrdoljaka i onaj salto mortale kad nas uvjerava da je zbog reforme obrazovanja spreman prijeći preko svojih ranijih riječi! Hoću reći ne bi bilo prvi put da se tako nešto događa. Bi li tada Nino ipak išao s tom vlašću? E taj odgovor nismo dobili! Nema odgovora, niti je voditelj na odgovoru inzistirao, jer i nije ideja da se tu zatvore sva vrata! Neka ostane nejasno! Kao poluodškrinuta vrata!

Ovo je sve tim prije problematično jer je sapunica na temu već navodno vođenih razgovora o mogućoj suradnji i to na relaciji Beljak-Grmoja kad se razgovaralo o mogućnosti da Most koalira sa SDP-om, pokazala da je Beljak onoj snimanoj provokaciji pristupio uz znanje i dozvolu Bernardića! Dakle, ništa nije nemoguće zar ne? Ono što je u svibnju bilo prekonzervativno, moglo bi u vrućinama srpnja biti podnošljivo! Jer, tri, pet, sedam ili ne znam koliko mandata realno može dobiti Most, mogu biti ključ za formiranje nove Vlade i zato nije isto kad na ovo osjetljivo pitanje odgovorite “on ionako ne bi s Mostom” ili kad decidirano kao kod pitanja o suradnji s HDZ-om kažete: ne dolazi u obzir!

Poznavajući Petrova i Grmoju mislim da suradnja sa SDP-om nije realna opcija, iako ono poniženje koje im je pripremio Plenković nikada neće zaboraviti, pa osveta uvijek ostaje inspirativan motiv. No, njih dvojica nikad nisu izgovorili one panegirike o Milanoviću koje je svojedobno izgovorio Raspudić. Ne jednom! I sad i prije pet godina! Može li se na onim pohvalama koje je svojedobno Raspudić izgovorio o Milanoviću graditi most buduće suradnje sa SDP-om? Teško je reći, no ne sjećam se da je ikada itko s desne strane onako srčane pohvale izgovorio za Zorana Milanovića kao Raspudić. On je primjerice u ključnim danima predsjedničkih izbora Milanovića proglasio “desničarom među ljevičarima”.

Desničar među ljevičarima…

U ključnim danima kada je “na stolu” bila teza da je svejedno hoće li pobijediti Kolinda ili Milanović! Baš tada čujemo tezu da je Milanović “desničar među ljevičarima!” Koji dan kasnije isti će taj Milanović izbaciti Tuđmanovu bistu iz Ureda Predsjednika, zatražiti da se ploča s imenima poginulih HOS-ovaca baci u metaforičko i stvarno smeće i upropastit će obilježavanje kapitalne vojne akcije Bljesak traženjem da se legalne insignije jedne vojne jedinice Hrvatske vojske zabrane! Desničar među ljevičarima…

Nino Raspudić je, koliko znam, prvi neovisni političar koji se izborio za to da ekskluzivno slaže listu na kojoj je nota bene nazočan tek kao nezavisni zastupnik. Takvu ekskluzivu niti je itko ikada tražio, niti je dobio. Da nitko od 14 imena na listu gdje će on izaći, ne može doći ako ga ne potvrdi – Raspudić! Radi se o neviđenom ustupku koji dolazi kao produkt pregovora u idealnom tajmingu za pregovore s posrnulim Mostom koji je sada sve karte bacio na Raspudića i Mariju Selak što je donekle razumljiv, ali riskantan potez.

Grmojino medijski i ljudski posve preuzetno, da ne velim neukusno inzistiranje na tome da “ovih dana stižu kapitalci u naše redove”, izgovorene su točno u vrijeme dok su časni i pošteni članovi i dužnosnici poput Vlade Marića ili Slavena Dobrovića upravo izlazili iz Mosta. Frapirani činjenicom da Most neće sa Škorom, odnosno zgroženi činjenicom da se ponovo ide u destrukciju, u konačnici u političko minoriziranje i da ih se pri tom baš ništa ne pita o tom povijesnom potezu za Most, oni su zaključili da Mostu više nisu potrebni. To se ne bi dogodilo samo da se pokazalo nešto više taktičnosti, političke pristojnosti i ljudskog uvažavanja. Samo da se malo više razgovaralo s njima, negoli se usisavao crveni tepih pred nadolazećim kapitalcima!

I kad su uspjeli toliko žuči stvoriti kod Slavena Dobrovića kojeg nikad nitko nije vidio ogorčenog i uzrujanog, onda je očito da se baš u tome prevršila svaka mjera. Tvrditi da je načelnik općine Podbablje kapitalac, a da časni Vlado Marić, ratni specijalac, sjajan organizator i vrsni poznavatelj političkih prilika nije dostojan da ga vrh stranke primi na razgovor, ne čini mi se racionalnim! “Podržati Miroslava Škoru kao kandidata na prošlim predsjedničkim izborima, mjesecima pregovarati i ne postići sporazum je po mom sudu za Most katastrofalno rješenje za koje nije nitko iz vrha dao opravdano obrazloženje…”, piše Marić u svojoj ostavci na članstvo.

Most je bacio sve u vjetar

Pregovori Mosta i Škore su propali de facto onda kad je Most tražio zapravo Raspudićeve uvjete! Da isključivo on formira kompletnu listu na kojoj se nalazi kao neovisni kandidat! Da se razumijemo, nema tu izravne Raspudićeve krivnje, istaknuti takav uvjet može biti interes nove velike zvijezde na političkom nebu, ali ne može biti interes Mosta, naročito ne običnih članova na terenu koji su krvavo skupljali 50 tisuća potpisa za istog tog Škoru! Tu je Petrov onim sudačkim sprejem morao Raspudiću odrediti granicu! Granicu koja mu čuva potencijal stranke.

Ovako, Most je zapravo bacio u vjetar sve što je do sada stvorio i knjiga je spala na tri slova. Miletiću samom će biti izuzetno teško u riječkom bazenu, ali on je stvarno sjajan kadar za Most, a obitelj Raspudić je svakako dobro došla sa svojim političkim habitusom, ali to ne znači da su morali izgubiti jednog Vladu Marića i Slavena Dobrovića. I niz drugih! Takvi časni ljudi kao spomenuta dvojica ne rastu iza svakog grma.

Posljednje ankete, mjesec dana prije izbora, govore da HDZ vodi mrtvu trku sa SDP-om, da još uvijek vodi ispred SDP-a, ali i to da se Škoro primakao na 50 posto HDZ-ovih postotaka. Domovinski pokret dakle danas dobiva polovinu od onoga što će dobiti HDZ! Po anketi Nove TV, omjer je 28 posto za HDZ i 13,5 posto za Domovinski pokret! Dobar rezultat za HDZ i sjajan rezultat za Škoru! I u tom smislu je njihova sutrašnja suradnja predvidljiva. Dakako da ni jedni ni drugi u ovom trenutku neće govoriti o budućih potezima jer želite li ishoditi što bolji rezultat na izborima morate do kraja mobilizirati svoje biračko tijelo, a to nije moguće pristajanjem niti najavom bilo kakvih koalicija prije izbora!

Razumljiva retorika Škore i Plenkovića

Tako je retorika i Škore i Plenkovića kad oboje tvrde da o tome ne žele razgovarati prije 5. srpnja, razumljiva. Plenković je izrijekom ovih dana čak dva puta rekao da neće ni pod kojim uvjetima koalirati sa SDP-om, ali i to da se ne vidi ni u koaliciji s Domovinskim pokretom. Tu retoriku određuje predizborno vrijeme, ali i činjenica da su HDZ-ovi oponenti isključivo okrenuti kritici prema HDZ-u! Tome je tako jer mu žele oteti što više birača, ali je neprirodno da o drugoj, realno jakoj stranci, SDP-u, ti isti HDZ-ovi oponenti, u pravilu ne govore. Kao da SDP ne postoji! A radi se o stranci,ako je vjerovati anketama, kojoj jedan ili dva postotka nedostaju da im sutra Milanović da mandat za sastavljanje Vlade!

Ja sam pak i dalje čvrsto uvjeren da ni HDZ ni Domovinski pokret nemaju puno alternative. Koalicija HDZ-a sa SDP-om kao i koalicija Domovinskog pokreta sa SDP-om bila bi izdaja birača. I zdrave pameti. I jedni i drugi imaju samo jedan put, put suradnje i buduće koalicije. U ovom trenutku, to je jedini put za dobrobit hrvatske države, jer svi drugi putevi vode starim Pupovčevim ucjenama. Toj opciji, toj šansi, na putu se može ispriječiti jedino SDP i njegova pobjeda koja, ako pažljivo pratite ankete, pogotovo detaljno, po izbornim jedinicama, uopće nije nemoguća! Pametnom dosta zar ne?

Tihomir Dujmović / Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari