Pratite nas

Kolumne

Kako hrvatska oligarhija plaća i nagrađuje svoje medijske plaćenike

Objavljeno

na

foto: Pixsell / Ilustracija
Kanal N1 mi govori: uvalit će vam za početak 20.000 migranata!
s

Prije gotovo tri desetljeća, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, imao sam običaj iščitavati beogradski dnevnik Politiku „od korica do korica“, a posebno njezinu genocidno usmjerenu rubriku „Odjeci i reagovanja“. Nekako sam bio uvjeren da sam – nakon što sam provario sve objavljene informacije – znao vrlo jasno što toga dana srpski vožd Slobodan Milošević ima na umu: kako vidi svijet i nekadašnju državu, što misli i namjerava, što želi da mi mislimo…

Ovih se dana navršavaju točno četiri godine od kada s istom ili sličnom svrhom – da dokučim što se na umu mota ovim našim današnjim, a „hrvatskim“ voždovima – vrlo pozorno pratim rad jednoga drugog i drugačijeg, ali opet u mnogočemu i sličnoga medija: hrvatsko-bosansko-srpske televizije N1 (upravitelj ogranka za RH je Tihomir Ladišić). Ona se i službeno predstavlja kao neke vrste zapadno-balkanskog ogranka zloglasnog CNN-a u vlasništvu militantnog ateista s mentalnom dijagnozom Teda Turnera, koji spada u sam vrh sorosevskoga protutrumpovskog medijskog aktivizma. To se u SAD-u, kao i u cijelome svijetu, toliko zakuhalo da je ovih dana jedan razbjesnjeli američki domoljub, navodno, uz nekakve bombe kućne izrade namijenjene omraženim mu ex-predsjednicima Clintonu i Obami, jednu poslao upravo ovom vodećem TV-agitpropu iz američkoga grada Atlante.

S tim stvarima, osobito sada, treba biti vrlo oprezan, jer ako je vodeća CNN-ovka Christiane Amanpour devedesetih godina mogla rušiti Tuđmana primitivnim propagandističkim trikovima kao što su slikanje svastika po opskurnim zagrebačkim zidovima ili naslovnica Hitlerova „Mein kampfa“ po antikvarijatima, onda nema te namještaljke („false flag operation“) za kojom takvi ne će posegnuti ako im zatreba. Usput, ovdašnji domoljubi još su daleko od stvarnih ili lažnih bomba – stigli su najdalje do gađanja subverzivaca ćevapima ili limunovim korama na zagrebačkom Dolcu.

Ja sam, dakle, na samome početku rada kanala N1 munjevito naslutio o kakvome je medijskom projektu riječ još 7. studenog 2014. godine, samo tjedan dana nakon što je pokrenut. Svoje dijagnoze objavio sam u tjedniku 7 dnevno u tekstu pod naslovom „N1, televizija koja će vas vratiti u vrijeme ‘stare, dobre Jugovine’“. Drugi opsežniji tekst na stupcima Hrvatskog tjednika tiskan je 15. ožujka ove pod naslovom „Jedni reptili nagradama kite druge reptile“, nakon što joj je zagrebački Centar za demokraciju i pravo „Mika Tripalo“, po svemu sudeći ovdašnji vodeći ljevičarski udbomasonski „gremij“ (vidi V. Šeks!), dodijelio svoju najvišu nagradu za pravovjerje.

Povoda novome tekstu o kanalu N1 u tek nešto više od pola godine je više, ali najvažnijim mi se čine dva: spoznaja o onome što se iščitava iz načina na koji ovdašnji vladajući udbokos (trenutno s „HDZ-ovim“ predznakom), čini se, vrlo raskošno uzdržava svoje propagandiste te o načinu na koji će se jamačno razriješiti imbecilno, ali zato ništa manje opako bihaćko kazalište lutaka s arapskim tzv. migrantima (zapravo, budućim invazorima ili okupatorima).

Obnova „regijona“

Točno 16. studenoga 2016. godine vrlo osobiti splitski ratni snimatelj Dražen Travaš zvani Trava poslao je putem facebooka urbi et orbi svoje karakteristično izviješće o stanju neprijateljskih režimskih medija (EPH minus 350 milijuna, prodaja minus 69 posto; RTL minus 104 milijuna, gledanost minus 81 posto; „piratski Indeks na umoru“ minus 14 milijuna…). Po njegovu izvješću drže se jedino Pupovčeve Novosti, jer hrvatska država daje 3,6 milijuna, a za N1 napisao je doslovce ovo: „N1 televizija nema minusa jerbo su dobili rok od dvi godine i 400 milijuna kuna za obnovit REGIJON“, čemu je slijedila njegova sočna psovka, koju ne ćemo prenositi.

Ovaj novinar s ovom svrhom nekoliko je tjedana posebnu pažnju obratio reklamama i bio vrlo osupnut onim što je vidio: najmoćnije banke (Zagrebačka banka, Privredna banka Zagreb, koja reklamira svoje digitalno bankarstvo), najjača državna poduzeća (HEP), ista takva strana poduzeća (INA, HT), najžešći osiguravatelji (Croatia-osiguranje), moćni teleoperateri (VIP-net), Hrvatska gospodarska komora… Nema im kraja, a reklame se, kao, recimo, u petak 26. listopada ponavljaju i po više puta u sat vremena! I nije onda čudo što ponosne režimske novinare N1 svako malo gledate u Londonu na „specijalnim zadatcima“ (tu se uvijek sjetim one žalosne groteske na kojoj Todorić, star čovjek kome već drhte ruke, trči po londonskim ulicama, a neki novinarski lešinari ga gone). O tome, pak, kako to na onoj crkavici od hrvatskih medija, pogledajte ih sve od reda (koliko ih možete izbrojiti na prste jedne ruke) ne možete naći ni jednu reklamu – o tome se pitaju samo pripadnici političke „hlebinske škole“.

Isti taj N1 ima svoje privilegirane novine i novinare: Nacional, Telegram, Novi list…Jedna „smotana“ Orhideja Gaura Hodak u prvih pola sata u utorak 23. listopada od 9 do 9,30 sati sklapa neku svoju i Nacionalovu nevjerojatnu udboliku priču, koja čuva Plenkovića, a „utapa“ Brkića, Karamarka, Predsjednicu, njezina savjetnika za nacionalnu sigurnost Galića, s diskretnim odvojkom na hercegovačkog bjegunca Mamića…Ova televizija praktički se pretvorila u Nacionalov kućni TV, jamačno je tu stvar višedesetljetni zloglasni glavni urednik Jelenić sve sredio sa svojom masonoidnom „braćom“…

Ključna lozinka im je „regijon“: Nacional se reklamira kao „najutjecajnije glasilo u regiji“ (kako se to mjeri „utjecaj“ ? postoji li neki „utjecajometar“?). Ide se čak i do političke i ideološke zloporabe djece: Športske igre mladih počele su kao hrvatske da bi ove godine na zatvaranju na splitskoj Rivi gledao i dječje reprezentacije „bratskih“ i naglašeno „prijateljskih“ reprezentacija Bosne i Hercegovine i Srbije. Sada su opet na redu djeca: bratstvo i jedinstvo preko košarkaških turnira („Basket for kids“).

U petak 26. listopada u večernjem terminu iza 20 sati gledao sam na N1 osobito orwellovski opaku emisiju iz serije „Crvena linija“, koja godinama spaja bratske metropole Zagreb, Sarajevo i Beograd. Tema je bila „Migranti na putu u EU“, a vodio ju je iz Zagreba Ilija Jandrić. On je tv-voditelj stidljiva i kilava hoda nalik dječaku, kojega majka nije puštala da se igra s drugom djecom (a svi se na toj televiziji, uključujući žene, uporno i napasno reklamiraju kao Jamesi Bondovi, spremni odmah upucati prvoga hrvatskoga katotalibana koji im dođe pod ruku!).

Gosti su bili iznimno slikoviti. Iz Zagreba se javila neka nevladina udružnjača Asja Korbar iz „nevladine“ udruge/agenture „Are you syrious“ (namjerno krivo napisano da asocira na Siriju, naime, upravo u njoj oni mijese svoj NGO-lebac). Uvijek je to ona ista duboko politički ispravo indoktrinirana urbana, ne ću reć’ tuka od tridesetak i nešto godina, kakve Soros najlakše smota. Iz Sarajeva s javio neki Neven Crvenković iz UNHCR-a: provjerio sam u Hrvatskoj enciklopediji prezimena, jer me je baš zaintrigirao, ali bez većeg uspjeha. Crvenkovići su većinom Hrvati iz Tuzle, a manjinom Srbi iz Vukovara. Ali, uzalud sam se mrčio: ovaj je govorio umjereno „purgerski“. Za ovog, dakle, „našeg“ UN-ovca zaključio sam da bi, po vrsti diskursa i po obliku mesnate i obješene donje usne, mogao biti neki Božinovićev trenutno detaširani „udbaš“ – jedan od onih što namještaju SMS-ove domaćim neprijateljima i tako usput Nacionalu proizvode tone „ekskluzivnih izvješća“ (a plaćica u HRK-ovima ili KM-ovima uredno teče).

Najzanimljiviji mi je bio Srbin: stanoviti Vladimir Sjekloća, koji uza se vuče titulu što zvuči opako – direktor nekakvoga srpskog Centra za kriznu politiku i reagiranja. Čovjek bi očekivao barem kakvog gedžovanskog muškarčinu, kad ono ćorak: pravi zapadno-balkanski LGBT-prototip, dovoljno dobar samo da vodi emisiju „Shopping Queen“ na RTL-u! Sve sam na kraju ipak pripisao nadmoćnome srpskom smislu za sluđivanje zapadnjaka koji žele da ih Srbi slude: nije li Vučić tako i za predsjednicu vlade izabrao lezbijku, a uz to i nekakvu navodno Hrvaticu?!

Gotovo sve što je tu izgovoreno bio je gnjus najgore vrste i predstava za malu djecu: sva ta ljudska masa koju je Soros pokrenuo – a Jandrić je na jednom mjestu spomenuo da ih kao zapete puške samo u Africi vrlo brzo čeka 2,5 milijarde – samo su „očajni“ i „bezopasni ljudi“. U istoj rečenici u kojoj ističu njihovu „bezopasnost“ i pozivaju na naše „kršćansko milosrđe“ – obično na nj apeliraju oni koji nemaju ni „k“ od kršćanstva – već u nastavku navode „sustave azila“ i njihovu nakanu da u EU-u (i, dakako, u Hrvatskoj) „trajno ostanu“.

Iz ovakvih „zapadnobalkanskih“ okruglih stolova čvrsto sam zaključio jedno: samo oni koji, kao Viktor Orban, jasno i glasno, pred Sorosem i cijelim svijetom, kažu „ne ćemo pustiti ni jednog jedinog crnca niti Arapa, jer hoćemo očuvati svoju kršćansku zemlju i narod“ – samo takvi možda i ne će izdati! Ovi, kao Plenković i njegov „prvi pendrek“ Božinović – koji mnogim Hrvatima već više zvuči i izgleda kao Vragović – i koji lažu kako je „sve pod kontrolom“, ti će prvi izdati ili, bolje, ti su već izdali! Što je drugo nego izdaja kad oni danima govore o više od 6.000 vrhunski opremljenih policajaca, koji čuvaju granicu, a onda prošlog petka sto kilometara od nje osvane 113 Indijaca i Pakistanaca! Čak je vodeći udbomasonski Jutarnji list napisao „Senjska policija ostala je zabezeknuta!“.

Nemaju oni ni domovine ni naroda

Gledajući svake večeri kako nekad slavna hrvatska policija, koja je nadljudski branila Domovinu, groteskno nateže s arapskim invazorima, nekako mi se čini da je Soros upravo onaj kontingent od onih prvih 20.000-ak tisuća koji u Bosni i Hercegovini čekaju za (novi) dom spremni, namijenio nama Hrvatima. Javite mi da sam se prevario.

I sada, u emisiji te središnje Soroseve i Turnerove tv-agenture za „zapadni Balkan“ gledam jadnoga Hrastovca Zekanovića koji, kao Pale sam na svijetu, traži žicu i vojsku na granici. Tko će izdati takvu naredbu i tko će je poslušati? Isti oni koji su instalirali Plenkovića i Božinovića u Vladu, oni koji sjede u INI, Zabi, PBZ-u, HT-u, HEP…isti oni koji su instalirali Ladišića i nakitili nagradama za „vrhunsko novinarstvo“ („reptili koji nagrađuju druge reptile“)? Branko Roglić, „najbogatiji Hrvat“, njegov masonoidni „gremij“ i njegova družina Mesić, Josipović, Budo Lončar?

Hoće „malo morgen“. Takvi nemaju ni Domovine, niti Naroda. Narod ih prezire, a ni Domovina nikako da se oglasi. To su tvrdokošci, rekosmo već reptili, i njihova jedina Domovina zove se novac i moć, koji će slijediti ono što im naredi veći novac i moć. Pa dok traje – nek’ traje, i njima i nama s njima.

Joško Čelan
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari