Pratite nas

Reagiranja

Kako je Armija BiH etnički ‘oslobodila’ istočni Mostar

Objavljeno

na

Dok ljudi masovno iseljavaju, jer nemaju apsolutno nikakvu egzistencijalnu perspektivu, glave koje bi morale tu perspektivu stvoriti žive u prošlosti. I to ne bilo kakvoj prošlosti: žive u nekoj izmišljenoj autističnoj i lažnoj prošlosti koju nam podvaljuju kao istinu.

Ista ona folklorna skupina koja je nedavno slavila pobjednička osvajanja vojske koja uopće u tom periodu nije niti postojala, danas je na čelu sa aktualnim koalicijsko partnerskim ministrom Salkom Bukvarevićem (na čelu onog ministarstva koje je prije izbora 2014. bilo hrvatsko ili se neće ići u izvršnu vlast) slavila tobožnje oslobađanje Mostara od HVO-a. O čemu se u biti radi?

Već smo spominjali kako je Odlukom Predsjedništva BiH na čelu sa Alijom Izetbegovićem obrana Mostara predana tada jedinoj organiziranoj vojnoj formaciji: HVO-u. U sklopu HVO-a ratovali su i brojni Muslimani.

Dok se ratovalo protiv srpskog agresora, u Sarajevu su se kovali planovi napada na „ekstremističko krilo HDZ-a“ kako ih je nazvao u svojoj Direktivi Sefer Halilović. Arif Pašalić, s druge strane, bio je zadužen za koordinaciju tih napada. U Mostaru i Hercegovini to je značilo okretanje oružja prema svojim dotadašnjim suborcima. Prvi veći incident u Mostaru se dogodio 17. travnja 1993. kada je na punktu kod bivše robne kuće Hit u Mostaru tijekom policijskog sata, bez ikakvog povoda od strane pripadnika Armije BiH ubijen Ivica Talić, pripadnik HVO-a. Dana 02.05.1993. Arif Pašalić izdaje naredbu o „uvezivanju sa spavačima u HVO-u“ kojima je data naredba kako i što raditi.

Prema tome, Armija BiH na današnji dan nije nikoga oslobađala, nego okrenula oružje protiv svojih suboraca. Nakon „oslobođenja“, na „oslobođenom“ teritoriju bili su osnivani logori za Hrvate (Sjeverni logor, 4. osnovna škola, zgrada SDK, škola u Potocima,…), a cijeli „oslobođeni“ teritorij je očišćen od nemuslimanskog pučanstva. Statistike popisa pučanstva 2013. i izvješća ministarstva civilnih poslova govore kako su područja koja su „oslobođena“ prije 25 godina ona područja sa najmanjim koeficijentom povratka prognanih i izbjeglica.

Dakle, etničko čišćenje, pardon, oslobađanje uspjelo. S druge strane, indikativno je kako su i tijekom najžešćih ratnih sukoba, kao i danas, područja pod kontrolom „zločinaca“ iz HVO-a jedina istinski multietnička područja u BiH.

Ovim putem pozivamo folklorne skupine iz redova koalicijskih partnera SDA i drugih, da se okrenu budućnosti, a da ne robuju nekoj izmišljenoj verziji prošlosti. S druge strane, ovim putem pozivamo profesionalne Hrvatine iz redova HDZ-a da se koji put prije nas oglase kada nam drugi povijest žele pisati i, po mogućnosti, kada to urade, da to urade kako treba, da ne bi morali poslije sami sebe demantirati, kao što je to nedavno bio slučaj.

Hrvatska republikanska stranka

HRS: Putevima pobjede nepostojeće vojske (Armije BiH)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Anto Đapić pozvao hrvatski narod i njegove učitelje – Usmjerite palac dolje opskurnim sindikatima

Objavljeno

na

Objavio

Mihalinecu i njegovom sindikalnom rukovodstvu treba otvoreno reći da je ovo što rade klasična zlouporaba časti desetina tisuća učitelja i nastavnika te instrumentaliziranje prilično tužnog statusa tih ljudi u svrhu političkih obračuna.

Njihov štrajk i akcija bi bili časni da su postavili zahtjeve za značajno većim poboljšanjem plaća nazad dvije godine, te da su postavili kontrolne ciljne točke u srednjoročnom razdoblju na kojima bi se mjerilo uzdizanje odgoja, obrazovanja, ali i znanosti na vrh društvene i nacionalne piramide prioriteta. Da su bilo kakav razgovor o reformi obrazovanja iz koje je ciljano izostavljen hrvatski odgoj uvjetovali potpunom, razumnom i realnom metodologijom zahtjeva, čovjek bi ih morao poštovati.

No, nisu. Imali su povijesnu priliku, propustili su ju, a danas navodnim zahtjevima za poboljšanje statusa nastavnika i učitelja samo pokazuju svoju buvljačku narav svodeći najvažniji sektor hrvatskog društva na status prosjaka, koji vapi za milostinjom i otvoreno pozivaju na sumnje u svoju političku svrstanost. Mihalinec i društvo su šutjeli kao zaliveni i mirno gledali kako odgoj i obrazovanje preuzima revolucionarka Blaženka Divjak izravno s prosvjeda GOOD inicijative, prosvjeda skupine soroševih plaćenika, opskurnih antifašista i agenata najrazličitijih inozemnih i srpsko-jugoslavenskih interesa. Mirno su gledali nevjerojatno ponižavanje učitelja i nastavnika tijekom tzv.pripreme žalosne škole za život, nikada nisu postavili pitanje sadržaja toga novoga života, koji se nudi hrvatskoj naciji niti što stvarno o tome misle više od pedeset tisuća hrvatskih učitelja i nastavnika, a morali su, jer nije smisao postojanja sindikata prositi mrvice sa stolova gospodara, nego – biti gospodar. Mirno su promatrali zloporabe i iznudu besplatnoga rada od nekoliko sati tjedno cijelu prošlu godinu, za koje su bezbojni aparatčici iz državnih labirinata besramno dijelili učiteljima umjesto zaslužene naknade nekakve virtualne značke, kao svojedobno Titovi komunisti Aliji Sirotanoviću udarništva.

Dvije godine traje to poniženje, milijarde kuna se umjesto u uzdizanje društvenog statusa učitelja i nastavnika troše za pomagala, koja napredan svijet uklanja iz nastave, a Mihalinec toj ministrici sad nakon svega drži štangu, preuzimajući njeno posve izvjesno sramno mjesto u hrvatskoj povijesti na obraz učitelja i nastavnika zbog financijskih mrvica, koje mu je Plenković velikodušno prebacio. Jednom riječju – sramota!

Sindikat, koji nema senzibilitet za prirodu posla svojih djelatnika, sindikat koji navodno zastupa najobrazovaniju strukturu hrvatskog društva i mirno gleda, dakle sudjeluje u njenom akademskom i esencijalnom poniženju skupljajući mrvice sa stolova gospodara i ravnodušno gledajući prisilno sudjelovanje tolikih ljudi u nečemu posve stranom njihovom pozivu, nije ništa drugo nego političko pomagalo Blaženke Divjak.

Jedini ispravni zahtjev Mihalinca i družine bi zato bio trenutna obustava nakaradne reforme, jer, svatko tko zaviri u stvarno stanje u školskim zbornicama zna da nagomilani gnjev učitelja i nastavnika potječe iz reformskog nasilja i neprirodnog modeliranja odgoja i obrazovanja s rukopisom aktualne vlade i Blaženke Divjak, pa nema većeg licemjerstva od činjenice da ona i Mihalinec zajednički prosvjeduju boreći se navodno za status učitelja i nastavnika. A sve su učinili, šutnjom i odlukama da ih ponize, ponižavajući na taj način cjelokupan hrvatski narod. Sindikat bi morao ultimativno od države tražiti potpune informacije u što je i pod kojim uvjetima utrošen golemi nacionalni novac, tko su partneri i dobavljači opreme za nakaradnu reformu, pod kojim uvjetima, tko je potpisivao ugovore i kad, a ne ruku pod ruku nakon svega s ministricom, koja sve to potpisuje tražiti milost za naše najbolje ljude. Zato pozivam hrvatski narod i njegove učitelje – zajedno s ministricom Divjak, usmjerite palac dolje i opskurnim sindikatima.

Predsjednik stranke DESNO

Anto Đapić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Karolina Vidović Krišto: Trebam žalovati u tišini..?

Objavljeno

na

Objavio

Danas se sjećamo viteza Blage Zadre. Heroj Vukovara, heroj Hrvatske. Žalujem u tišini. Suđenje Marijanu Živkoviću se nastavlja, vlasti i dalje krše članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Trebam žalovati u tišini..?

Neetični novinari pišu u detalje o zadarskom slučaju silovanja. Nitko da postavi pitanje, a kamoli da ponudi odgovor kako je došlo do toga? Otkud im takav oblik ponašanja i takvi monstruozni porivi? Koga su ti klinci oponašali? Zašto nemaju osjećaj humanosti, zašto nemaju pijetet prema svetosti ljudskog tijela?

Mene boli kako naša djeca odrastaju, čemu su izložena. Pornografija je dostupna malim klikom na svakom koraku, bez ograničenja. Djeca su tomu izložena od najranije dobi. Davnih godina postavljala sam pitanja vezana uz zaključavanje pornografskog sadržaja radi zaštite djece. I dobila sam dva odgovora. Prvi je, „da, to se vrlo jednostavno može provesti kao što se i sve druge sadržaje na internetu mogu ograničiti ili cenzurirati (uostalom, zakonska podloga postoji jer su ti sadržaji 18+).” Drugi odgovor je bio, „unatoč tomu što je zaštita lako izvediva i što je ona po zakonu, ne može se ta odluka provesti jer je pornografski lobi utjecajan i financijski moćan.”

Djecu izlažemo od najranije dobi i na svim razinama svim vrstama brutalnosti, roditelji su sve nemoćniji i umorniji, obrazovni sustav je institucionalizirao pedofiliju i pornografiju. Što još mogu nego žalovati u tišini?

Hrvatski zakon kaže da je svaka osoba do svoje 18. godine maloljetno dijete.

Hrvatski zakon istodobno kaže da spolni odnos s djetetom starijim od 15 godina nije kazneno djelo.

Hrvatske (sudske) vlasti kažu kako se silovatelji, od Domovinskog rata do danas, mogu braniti sa slobode. Te iste vlasti progone 80-godišnjeg ratnog heroja i oca ubijenih ratnih heroja jer je štitio hrvatski ustavno-pravni poredak. Te iste vlasti kažu nam da trebamo žalovati u tišini.

Je li onda jednostavno na nama da prihvatimo to i takvo stanje? Ako su mi laž i nepravda neprihvatljive, a jesu, ako mi je institucionaliziranje pedofilije neprihvatljivo, a neprihvatljivo je, ako su mi progon pravednika i aboliranje zločinaca neprihvatljivi, a jesu, i ako meni takvoj sustav kaže, a okolina potvrđuje, da zbog toga trebam žalovati u tišini – je li onda vrijeme da to prihvatim i žalujem u tišini? Nije, i sigurno ne ću.

Herr dr. Štulhofer je u Hrvatskoj institucionalizirao i ozakonio pedofiliju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari