Pratite nas

Reagiranja

Kako je Index za potrebe blaćenja i klevete, mrtvog Lisicu proglasio živim

Objavljeno

na

Slavko Lisica umro je 2013-e godine.

Index je jučer objavio da je Čović viđen s njim u društvu.

Potom su objavili da je Lisica srpski zločinac kojeg je HDZ slavio u Banja Luci.

Lisici je odlikovanje uručeno posthumno u 10 sati ujutro. HDZ izaslanstvo , nakon sastanka s Hrvatima u Banja Luci, pridružuje se službenom programu u 14h.

Dakle puna 4 sata nakon Lisice.

Index se do danas nije ispričao, piše Poskok.info

Nitko u HDZ-u nije bio informiran da će Lisica biti odlikovan u 10h ujutro.

Glavni propagandist Indexa protiv politike Hrvata u BIH dolazi iz Sarajeva. Zove se Gordan Duhaček.

U slobodno vrijeme zagovara toleranciju prema LGTB zajednici i manjinama. Osim ako se radi o hrvatskoj manjini u BIH. Tada je iznimno netolerantan. Za njega su hrvatski mediji u BIH UZP mediji koji slave Dretelje i Ahmiće a neistomišljenike o bilo kojoj temi naziva “govnetom od čovjeka, jadnicama” itd. Dok proslavu Dana RS-a naziva “genocid partijem”, Dodika poredi sa samim ratnim zločincem Mladićem.

Njegov posao je da kriptira informacije iz BIH i pušta onaj ideološki sklop koji mu odgovara.

Činjenica je da se u hrvatske medije ne smije probiti informacija o prijetnjama smrću Čoviću i silovanjem Kolindi Grabar Kitarović sa Komšićevih predizbornih skupova predma je ta vijest mogla biti iznimno čitana na Indexu. Dakle Indey odbija čitanost i zaradu u zamjenu za služenje Komšić ideologiji.

Isto tako Duhaček ne dopušta da RH javnost pročita prijetnje Komšićevog savjetnika Kolindi Grabar i RH turističkoj sezoni. Premda bi i ta vijest bila iznimno čitana.

Zašto bi RH javnost znala da Komšićev savjetnik prijeti slanjem vehabija na hrvatsku obalu?

Zato se na Indexu probijaju laži da je i mrtvi Slavko Lisica živ, i da se druži s Čovićem, sve zahvaljujući sarajevskom nadničaru na indexu.

Čović je sve ranije godine bio na proslavama dana RS. Nikad prije nije se dizala buka kao ove godine.

Očito s jasnim političkim ciljem.

Istovremeno niti jedne jedine vijesti nećete pročitati na Indexu o nikada istraženom zločinu nad dvogodišnjim Danijelom iz Srednje Bosne. Mogao se zvati i David. Svejedno. Koji je skupa s majkom zaklan u napadu El Mudžahida na hrvatsko selo Buhine kuće, 9.1. 1993.

Izdahnuo je na očevim rukama. I nije jedino srpsko i hrvatsko dijete Lašvanske doline koje su mudžahedini ubili daleko prije svih UZP-a a o kojima Duhaček, zaštitnik slabih i ugroženih, mistično šuti.

Zašto?

Danijel iz Lašvanske doline nije David iz Banja Luke. Režim iz Sarajeva, koji predvode vođe džihada 90-ih Duhačeku nije režim.

Za njega je Režim samo u Banja Luci.

I ruši ga tako što želi pomoći da u Banja Luku na vlast dođe tko? Mladićevci. SDS-ovci. Četnici.

Pravi i jedini autori Srebrenice i Prijedora.

Dodik naime tada nije bio vlast. Niti je ikada bio četnik. Nego Markovićevac. Niti je u doba genocida i zločina politički postojao. Niti je stvarao RS.

A stavaro je između ostalih tko? Predsjednik RH Tuđman, predsjednik Bošnjaka Alija i Predsjednik SAD-a – Bill Clinton. Kako su je stvarali? Izgleda tako što su uvažili zločine i genocide.

 

Biskup Komarica je jednom prilikom dobio odlikovanje istog Dana RS-a. Danas moralizira.

Dolazili su i bošnjački predstavnici na te proslave, kao i bošnjačke muftije. S kojima je Dodik otvarao Ferhadiju. Bosih nogu. I vazda se šutjelo.

Ovdje imamo znakovitog bošnjačkog nacionalistu na proslavi Dana Vojske RS-a,il tako nečega:

A Ivo Josipović u banskim dvorima u Banja Luci pred Dodikom je svirao klavir. Samo je Arsen Bauk to zaboravio.

RH ima konzulat u Banja Luci pa nije jasno zašto nije povukla i konzula iz genocidne tvorevine a veleposlanika iz Sarajeva nije povukla niti nakon višednevnih prijetnji Kolindi Grabar Kitarović na Komšićevim skupovima, niti nakon optužbi Sarajeva da je RH pokušala izvršiti genocid u agresiji na BIH, kao niti nakon prijetnji nametnutog člana Predsjedništva rušenjem projekta Pelješkog mosta. Sve da se u Sarajevu bombom digla RH ambasada, Zagreb bi poručivao kako im je cilj imati sjajne odnose. Dodik zadnjih deset godina nikada nije politički napao Hrvatsku. Sarajevo to čini svaki dan. A Zagreb nasjeda.

Dopisnici HINA-e također su Bošnjaci iz Sarajeva. Sarajevski politički lobi u Zagrebu ima zakupljene 2 P.R. Agencije.

Kako vidimo uspješno odrađuju posao.

Možemo li zamisliti da savjetnik Viktora Orbana psuje i prijeti RH predsjednici a da Index to ne objavi?

Ili da na skupu VIktora Orbana njegov fan izvjesi baner na kojem se poziva na silovanje RH Predsjednice a da Index to ne objavi?

Teško.

No ako pozivi za silovanjem i prijetnje vehabijama RH turističkoj sezoni dolaze iz Duhačekovog Sarajeva, zašto bi RH javnost to znala?

Komšićev savjetnik poziva na terorizam u Hrvatskoj!?

Da bi se te fekalije fekalokriptirale tu je on. Gordan Duhaček.

Fekalokripter sarajevskog nacionalizma.

Čovjek koji za potrebe blaćenja Hrvata u BIH uskrisuje mrtvog srpskog ratnog zločinca. Slavka Lisicu. I stavlja ga desno od Čovića.

Za koga to čini nije jasno. Ako itko zna, zna najbolje Duhaček, da Sarajevo kojem drži stranu , odavno nije ono Sarajevo u kakvom je on rastao. I da je to danas mala, ideološki uska čaršija, nesnošjiva na svaku drugost. Koja suvereno, svojim nacionalizmom, želi zavladati ne samo cijelom BIH nego i ostatkom regije.

Regije u kojoj će se njenoj ideologiji, podrediti i Hrvatska i Srbija, ne samo Banja Luka i Mostar. Poskok.info/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Škoro odgovorio: Primio sam 135.000 kuna otpremnine i sve je po zakonu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednički kandidat odgovorio na tvrdnje tjednika Novosti da je odlazeći iz tvrtke Orfej 1999. nezakonito dobio 350.000 kuna

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro reagirao je na tvrdnje tjednika Novosti Srpskog narodnog vijeća da je 1999. godine, odlazeći s čelne pozicije u HRT-ovoj diskografskoj kući Orfej, nezakonito primio otpremninu od 350 tisuća kuna. Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna, dakle ni polovicu svote koju navode Novosti, te da je isplaćena na temelju sporazumnog raskida ugovora o radu s HRT-om.

Sporazumni raskid potpisao je tadašnji direktor HRT-a Ivica Vrkić, koji danas izjavljuje da se ne sjeća da je sa Škorom bilo što potpisao.

U prilog tezi da odlazeći iz Orfeja Škoro nije učinio ništa protuzakonito, iz njegova stožera prilažu doznaku iz tadašnjeg Zavoda za platni promet na kojoj je vidljivo da je HRT Škori 24. rujna 1999. isplatio 135.600 kuna, a kao svrha doznake navodi se isplata otpremnine u skladu s ugovorom o plaći. U ugovoru o raskidu sporazuma o plaći koji je potpisao Vrkić piše, pak, da će HRT Škori isplatiti otpremninu u skladu s ugovorom, dok se u ugovoru o plaći navodi da će mu HRT, u slučaju da bude razriješen prije isteka četverogodišnjeg mandata i nakon toga ne ostane u radnom odnosu s Orfejem, HRT isplatiti otpremninu u visini od 12 neto plaća.

Zanimljivo, i u nalazu državne revizije na koji se pozivaju Novosti vidi se da je ugovorena otpremnina u iznosu 12 neto plaća, kao i da je Škorina plaća iznosila 11.300 kuna, no revizor zatim navodi da je isplata izvršena s računa HRT-a u iznosu od 350.854,01 kunu. Ne tvrdi se, međutim, da je isplaćena veća otpremnina od ugovorene, nego se HRT-u zamjera to što je Škoro razriješen na vlastiti zahtjev zbog čega, tumači revizor, nije imao pravo na otpremninu.

U Škorinu ugovoru o plaći, kojim je ugovorena otpremnina u slučaju da bude razriješen, navodi se da Škoro pravo na otpremninu gubi samo ako nakon razrješenja ostane u radnom odnosu ili u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa. To je li razriješen na vlastiti zahtjev po ovom ugovoru ne igra nikakvu ulogu pa je nejasno na temelju čega je revizor uopće zaključio da je Škoro razrješenjem trebao ostati bez otpremnine. Uz to, revizija se ne poziva ni na bilo kakav dokument koji bi potvrdio da je Škoro osobno tražio razrješenje.

Državna je revizija utvrdila i da je Orfej bio dužan refundirati HRT-u isplaćenu otpremninu budući da je bila isplaćena s HRT-ova umjesto s Orfejeva računa i naložila HRT-u da iznos otpremnine naplati od Orfeja, a ne od Miroslava Škore. Škoro, pak, tvrdi da on u posljednjih 20 godina nikad nije zaprimio zahtjev za povrat otpremnine ni od HRT-a ni od Orfeja.

Ostatak nalaza Državne revizije odnosio se uglavnom na financijske i računovodstvene nepravilnosti vezane za odnos s Orfejem kao društvom u stopostotnom vlasništvu HRT-a, ponajprije pri pružanju usluga javne radiotelevizije Orfeju kao vlastitoj tvrtki kćeri bez naknade, a među kojima dominiraju usluge oglašavanja. Pojednostavljeno, HRT je reklamirao Orfej koji je u njegovu vlasništvu, a da nije naplatio te usluge, piše VečernjiList

Novosti su u svom tekstu “Ne dirajte mi glavnicu” problematizirale i stambeni kredit od 120 tisuća tadašnjih njemačkih maraka uz povlaštenu kamatu od 5 posto koji je Miroslav Škoro dobio od HRT-a. Iz Škorina stožera upozoravaju, međutim, na činjenicu da je taj kredit odobrilo Vijeće HRT-a, što je vidljivo i iz teksta u Novostima, te dodaju da je Škoro taj kredit otplatio već u srpnju 1999., iako je otplatni rok bio 15 godina.

– Kad sam se odlučio kandidirati za predsjednika, itekako sam bio svjestan što to znači. Ne bih se kandidirao ni predlagao Zakon o podrijetlu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine da imam što skrivati. Ali volio bih kad bismo o svemu, pa i o mojoj imovini i poslovima, razgovarali na temelju činjenica, a ne nečijih fantazija – komentirao je Škoro za Večernji list, uz poruku da će rado odgovoriti na sva pitanja koja zanimaju javnost, ali i pravno se zaštititi od namjerno plasiranih laži i podmetanja.

 

Škoro: Kad ti Pupovčeve Novosti daju naslovnicu, to je najbolja referenca da si na pravom putu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Mladen Pavković: Kakav je to festival gdje Goran Višnjić ne može dobiti nagradu ni za ‘specijalne efekte’?

Objavljeno

na

Nakon što smo saznali tko su dobitnici Zlatnih arena na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, slobodno se možemo upitati: Kakav je to festival? Sve najznačajnije nagrade i priznanja dobio je igrano-dokumentarni film Dane Budisavljević „Dnevnik Diane Budisavljević“, u kojem nam autorica predstavlja ženu koja je iz ustaških logora spasila desetak tisuća dječaka i djevojčica, što nije ništa drugo nego znanstvena fantazija,ili bolje rečeno falsifikat, a nikako istinsko svjedočanstvo, kako su govorili i pisali.

Nagrade su potom dodijeljene svima onima (svaka čast iznimkama) koji „drugačije“ dišu, koji od hrvatske države prave „humoresku“, poput filmova „Koja je ovo država“ ili „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“.

Častan i ugledan hrvatski redatelj Antun Vrdoljak koji se natjecao s filmom „General“, a u kojem glavnu ulogu glumi svjetski poznati glumac Goran Višnjić, (dragovoljac Domovinskog rata!), nije dobio „ništa“, odnosno dobio je dvije-tri „zlatne arene“ za recimo „specijalne efekte“ (sic!) i tome slično, drugim riječima – ništa.

Da je film i više nego dobar i da će potući rekorde gledanosti u kinima i na malim ekranima nitko ne sumnja, osim onih pojedinaca koji se „razumiju“ u filmsku umjetnost i koji su valjda prespavali one dijelove u kojima glumi recimo Višnjić, jer da su gledali kako to on radi vjerojatno bi mu udijelili, ako ništa drugo, a ono „nagradu za specijalne glumačke efekte“.

Barem je to zaslužio!

Međutim, još prije ovog festivala bilo je jasno da filmovi ili bolje rečeno teme poput „Generala“ nemaju nikakvu šansu, bez obzira što sada pričaju da je ovaj inače sjajan film o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu i generalu Anti Gotovini bio najviše favoriziran od strane dijela javnosti.
To jednostavno nije točno.

Najviše su favorizirani oni kojima su pripale „Zlatne arene“, poput izmišljene priče o Diani Budisavljević, ili pak onom čiji je autor Predrag Ličina, sin nekadašnjeg zloglasnog udbaškog novinara Đorđa Ličine.

Zanimljivo je da je Vrdoljak od prvoga dana znao što ga čeka u Puli, pa stoga i nije bogzna kako razočaran, kad je čuo tko će sve kući nositi „zlatni kipić“. Naime, i u vrijeme komunizma su zabranjivali i žestoko osporavali neke njegove filmove, a „glave“ mu je došla i tv serija „Tito“ koja se reprizno prikazuje na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT).

Ne, to kako je (istinski) prikazao Tita, to mu ne mogu i ne će oprostiti.
Stoga nije ni čudno da je „General“ na Pulskom filmskom festivalu prošao kako je prošao, odnosno što će svoju kvalitetu i gledanost morati tražiti negdje drugdje, gdje će valjda prepoznati vrhunsku glumu jednog Gorana Višnjića, ali i druge, a poglavito iznimno zanimljivu i vrijedno pažnje temu o Domovinskome ratu, što je na otvorenju festivala izjavila i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović kad je rekla da će “film odjeknuti u svijetu i da će ljudi doznati istinu, ne samo o generalu, već općenito o Hrvatskoj vojsci!“.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari