Connect with us

Naši u svijetu

KAKO JE LIJEPO BITI HRVAT U PARKU PRINČEVA !

Objavljeno

on

Park Prinčeva (Parc des Princes) na jugozapadnom dijelu francuskog glavnog grada, zaista postaje preljepa hrvatska nogometna priča, koja se nakon pobjede nad Nizozemskoj, već davne 1998 na Svjetskom nogometnom prevenstvu u Francuskom  pretvorila u brončanu medalju za mladu obnovljenu državu Hrvatsku pod vodstvom velikog maga Ćire Blaževića i pod predsjednikovanje HNS Branka Mikše.

[ad id=”93788″]

Na istom igralištu, u ovo nedjeljne popodnevlje 12. lipnja 2016. po ulasku u Euro prevenstvo Hrvatska nogometna reprezentacija predvođena Darijom Srnom, Lukom Modrićem, Ivanom Rakitićem, Ivanom Perišićem…. je zaista pokazala srčanost, snagu i duh ekipe koja je spremna nastaviti onu sjajnu avanturu koju su njihovi prethodnici: Šuker, Štimac, Prosinečki, Bilić, Jarni, Ladić….stavili u orbitu svjetskog nogometnog entuzijazma. Izuzetan pogodak Luke Modrića, sjajna kolektivna igra, borba i pokazana nogometna vještina je svojim stilom i načinom, označjima nogometne vještine, zaista stavio hrvatski tim u poziciju prognozerskog delirija, da idu do kraja! Činjenica koja nas po više osnova ne može nego samo iskreno radovati. Hrvatski nogometaši su nadmašili Tursku ekipu u svim vidovima nogometne vještini, borili se do kraju za svaku loptu, kada su one i izgledno već bile izgubljene, srčano ulazeći u zahtjevne duele, u ritmu koji se nije zaustavljao od gotovo samog početka do kraja. Ako nastave istom srčanošću, entuzijazmom, poletom, ozbiljnosti poimanja protivnika, njihovim rijetkim induvidualnim vrijednostima, ova ekipa je pokazala da joj ne može biti kraja, da može osvojiti i sam vrh europskog nogometnog pjedestala! Doduše konkurencija nikada nije bila veća, ali treba usput i pripomeniti, da nikada nije bila tako izjednačena u kvalitetama timova i što će upravo u srčanosti i branjenju nacionalnih boja do kraja biti kao najvjernije ogledalo stanja njihovog duha i vjere u nacionalnu ekipu, da takove rijetke induvidualne vrijednosti pretvore u jedan zajednički finalni uspjeh nacionalnog tima!

Piše: ANTE GLIBOTA*

Sama utakmica je u francuskim medijima i službenim najavama označena sa pridjevljima utakmica « visokog rizika », jer su turski i hrvatski navijači proglašeni među najopasnijim na turniru, poslje nereda koji su se desili u Marseillesu gdje je sukob ruskih i engleskih navijača završio ozbiljnim uličnim neredima, rijetko viđenim nasiljem, brojno povrjeđenim u marseillskim bolnicama, 116 osoba od policije  privedenih izgrednika i konačno prijetnje UEFA da može isključiti Englesku i Rusku nogometnu ekipu iz daljnjeg natjecanja, ukoliko se slična manifestacija nasilja ponovi. Na divno čudo i hrvatski navijači koji su nazočili s preko deset tisuća gledalaca i turski sa preko dvadeset tisuća u Parku Prinčeva su pokazali jednu vrlo respektabilnu civičku dimenziju, osim ponekog nepotrebnog zvižduka za vrijeme sviranja nacionalnih himni. Na gradskim ulicama i na samom stadionu na Porte Saint Cloudu nije bilo incidenata. Policijska nazočnost je bila opće prisutna što je i one najratobornije očito udaljavalo od bilo kojeg provociranja ili pak sukoba. Nadajmo se također da će i hrvatski navijači sa primjernim bodrenjem naših Vatrenih, poput ovog u nedjelju u Parizu, kojim su se iskazali i na Parku Prinčeva nastaviti ovakav lijep primjer i na ponos svakog istinskog domoljuba i uljuđene Hrvatske!

Luka Modrić će to držanje naših navijača potvrditi i izjavama za madridsku Marca, uglednom španjolskom sportskom listu »Naši navijači su bili fenomenalni…U najtežim momentima oni su nas tjerali naprijed. I ja želim ukazati na to, jer su oni istinski podupirali Hrvatsku ».

[images_grid auto_slide=”no” auto_duration=”1″ cols=”three” lightbox=”no” source=”media: 115884,115885,115883,115888,115887,115886″][/images_grid]

Hrvatski tim je od samih početaka pokazao da u svom timu ima zaista prave velemajstore nogometne vještine, ali istovremeno i da nacionalna vrsta pokazaje stil koji je imao sve karekteristike nogometnog moderniteta. Sjajnu kontrolu lopte, izvrsnu cirkulacija u malim prostorima, brzo prenošenje, potom produljenim dugim loptama, izvanrednu požrtvovanost i konačno često upotrebljene diagonale, kojim se stvarao pakleni ritam, kojem Turska ekipa jednostavno nije mogla parirati. Prilike za pogotke nisu također falie pogotovo vidljivu u činjenici da su tri lopte hrvatskih napadača pogodile stative turskog golmana. Hrvatski tim je pokazao da ima takodjer i fizicku spremu, izvrsnu kondiciju, jer su zaista svi bez izuzetka pokazali da im ne nedostaje snage i na samom kraju utakmice. Vedran Ćorluka čak i potpuno zakrvljavljene glave i sa turbanom zavoja na glavi i krvi koja se u nekoliko navrata ponavljala na njegovom licu, pa je morao i napuštati igru da mu se rane previju, nije napuštao svoj prijatelje, suigrače, do samog kraja. On je tako natapao i travnjak Parka Prinčeva i svojom krvlju za ovu prvu hrvatsku pobjedu nad Turskom na Euro prevenstvu i zaista zaslužuje da ga se nazove pravim hrvatskim Vitezom! Falio je možda jedino nešto raspoloženiji Marijo Madžukić, koji bi mogao donjeti ono što je hrvatska ekipa trebala odraziti s obzirom na kvalitetu igre i nadmoćnost u igri, a to su i pogodci nakon takove sjajne igre. Međutim i to navodno « neifikasno » Madžukićevo golgoterstvo je prividno. Jer je Mario Madžukić  doduše bio i pod specijalnom smotrom turskih igrača, pa je u toliko dao maha da drugi budu nešto slobodniji, istureniji u konačnim ocjenama.

U ovom pregledu dakako bila je i frapantna sigurnost, hrabrost i intelegencija braniča Domagoja Vide, pa je u toliko sigurnost ljeve strane i hrvatske obrane bila zaista na zavidnoj razini, a on je bio izvrsno uritmljen sa srednim i napadačkim redom do te mjere da je sav entusijazam turskog napada brzo “hladio“. Ulazio je u dvoboje sa takvom odlučnošću svaki puta što je poslje očito turske igrače prisiljavalo da se orjentiraju prema suprotnoj strani, jer uz Vidu nije bilo prolaza.

Ivan Rakitić je zbilja bio po svuda, organizirao i sam izletima ulazio u brojnije okršaje s turskom obranom navukavši na sebe inteligento po nekoliko turskih igrača, da bi ostavio i doda loptu slobodnim suigračima da lakše mogu ići prema naprijed, gdje je konce vukao neumorni Ivan Perišić, koji je bio nezaustavljiv, dominirajući hrvatskim napadom. Dakako, šef orkestra je neupitni Luka Modrić, čudno je bilo vidjeti to sitnu krhu naizgled, fizičku konstrukciju, koja je s toliko žara i energije bila nazočna na svim djelovima terena. Virtouznim i efektnim driblinzima, preciznim pasevima i dijagonalama zaista je oduševio publiku na Parku Prinčeva i nogometnih sladokusaca dijelom Europe.

Luka Modric je bio po svuda i nije nikakvo pretjerivanje da je on bio zaista sa Ivanom Rakitićem i Ivanom Perišićem duša ritma naše nacionalne vrste. Već neposredno poslje utakmice  Modriću i  svjetski mediji daju sve moguće superlative ocijene poput « genijalni inspirator Modrić » do « autora luminoznog voleja »Modrićev kikiriki » (BeIn sport).Popularni pariški dnevnik Le Parisien će reći da su turski nogometaši imali najveće poteškoće zaustaviti napade tehnički dotjeranih Hrvata, koji su zaista razvili jedan zaista vrlo ljep i dopadljiv nogomet…to je bila jedna izvanredna Hrvatska koja se ovom igrom pokazuje kao vrlo ozbiljni autsajder ». Konzervativni pariški Le Figaro naslovljuje svoj tekst sa « Velemajstorsko dijelo Modrića, koji je oslobodio Hrvatsku » napominjući da je »autor jednog gola kojeg karekterizira sva ljepota nasuprot Turske, hrvatske veznjak na terenu je još jednom doveo u centar razgovora njegov talent. Ovog puta još jednom više»! Čak i ozbiljni Le Monde naslovljuje svoj tekst o susretu « Euro 2016: Hrvatska Luke Modrića tuširala entuzijazam Turaka». Ovaj dnevnik će istaći:« da su se Turci pokazali nemoćnim da ugroze Subašića jer su uputili samo jedan udarac, koji je bio kadriran od strane Caner Erkina. Dok su Hrvati mogli pasti u zagrljaj Modrića na kraju zadnjeg zvižduka suca, jer je mali Princ Parka (Prinčeva), u najmanju ruku za ovo nedjeljnje popodnevlje, osigurao svojima idealan početak u grupi D ».

Sa 54% vremena u posjedu lopte ,18 udaraca na gol,3 stative i 7 kadriranih udaraca, hrvatska vrsta je pokazala ne samo po kvaliteti igre već i statističkim odrednicama da je pobjedila u svim vidovima športskog natjecanja nogometnu vrstu Turske.

Ljepo je bilo vidjeti i napočetku susreta u zagrijavanju na terenu Parku Prinčeva i još jednu veliku hrvatsku domoljubnu legendu Josipa Šimunića, donedavnog suigrača ove vrste, koji je svoj sportski talent, svoje domoljublje stavio također u službu nacionalne ekipe kao pomoćnik Ante Čačića. U toliko nas je nepravda i sve sudske odluke, kojima je bio izložen još i tjesnjije povezala sa tim jedinstvenim domoljubom. Ovaj dvojac izbornika, na klupi hrvatskog tima se već u nekoliko nogometnih nastupa hrvatske nogometne reprezentacije potvđuje kao dobar izbor Davora Šukera. Poslje ovog vrlo psihološki zahtjevnog nastupa na početku Eura, mora se priznati da je dvojac Čačić-Šimunić sjajno i taktički i psihički pripremio susret, što će nadajmo se u sljedećim susretima biti još vidljivije i nespornije, gdje će i uigranost nacionalne vrste biti optimalnija za razrješavanje češke i španjolske enigme na putanji Hrvatske prema vrhovima europske nogometne elite.

Na kraju bilo je ljepo čuti u Parku Prinčeva i navijačku himnu »Lijepa li si » hrvatske pjevačke legende Marka Perkovića Thompsona, koju su vrlo precizne i odnarođene snage iz Domovine pokušali opanjkavanjima dezavuirati pred evropskim sportskim i kulturnim sredinama, dati joj negativno označje i prizvučje. U toliko je i rezolutan i hrabar i jedino moguć odgovor predsjednika HNS Davora Šukera, bio neupitan, zaustavljajući svaku drugu inicijativu, jer ona nema u ni jednoj formi i izričaju ništa drugo do sjajnu domoljubnu patriotsku, poetsku i estetsku vrlinu. Nadajmo se da će upravo pod inspirativnom snagom upravo ove pjesme »Lijepa li si » i ogromnim talentom hrvatskih sportskih vitezova, hrvatska nogometna reprezentacija biti u prilikama pretakati taj nacionalni ponos na stijeg, takt i stih u identitet novih svekolikih hrvatskih sportskih i domoljubnih pobjeda .

U Parizu na Svetog Antu, 13. lipnja 2016.

[*] Vice-Predsjednik Europske Akademije Znanosti,

Umjetnosti i Književnosti (EASAL)

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari