Pratite nas

Kako je papa Franjo završio u Renaultu 4 starom 29 godina?

Objavljeno

na

Mnoštvo gledatelja jučer je na televiziji vidjelo neobičan prizor. Na Trg sv. Petra stiže bijeli Renault 4, a iz njega izlazi papa Franjo. Što papa radi u Renaultu? I odakle papi Franji Renault 4? Odgovor na ovo pitanje otkrio je don Renzo, 70-godišnji svećenik iz Verone i prvi vlasnik spomenutog Renaulta 4.

– 15. srpnja počeo sam razmišljati o riječima pape Franje. Onima o obnovi Crkve koja započinje na periferiji. Odlučio sam mu poslati pismo i zamolio ga za susret. Htio sam mu ispričati svoje iskustvo i pokloniti mu jedan dar. Dar koji svjedoči o mojem iskustvu. A ima li boljeg dara od mog Renaulta 4? – kaže don Renzo, svećenik koji je svoju svećeničku službu započeo na periferiji Verone 80-ih godina prošlog stoljeća. Sa 35 godina postao je župnikom u kraju u kojemu nije bilo ničega. Počeo je od nule, zajedno sa 14-godišnjim bratom kojemu je nakon smrti roditelja bio i otac i majka. Najprije je dao graditi crkvu, a potom centar za osobe s invaliditetom, siromašne i stare. Borio se i s preprodavačima droge koji su uništavali živote mladih i vodili ih u smrt, a preživio je i napad noževima.

– Htio sam utjeloviti Koncil u svojoj župi na periferiji i to je postalo središte mojega života. Ondje sam proveo 25 godina. Moj brat i ja živjeli smo u stanu na devetom katu, a često sam u šali govorio kako je moja župna kuća najviša u Italiji – kaže ovaj simpatični svećenik čija životna priča priziva u sjećanje riječi bivšeg nadbiskupa Buenos Airesa, kojima je svoje svećenike slao na periferiju grada, u barake, među siromašne koje je toliko puta i sam posjetio.

– Potresle su me Papine riječi o pastirima, odnosno svećenicima, čiji miris mora biti miris ovaca, odnosno onih koji ih slijede. To je ono bitno u čemu sam se prepoznao. Došla mi je na pamet ideja pokloniti mu moj Renault 4 koji je prešao 300 tisuća kilometara… Kolika sjećanja me vežu za moj vjerni Renault 4! Dok sam ga vozio, vikao sam moleći ga: nemoj me iznevjeriti! Nije me nijednom iznevjerio na cesti… I tako sam 15. srpnja napisao pismo – prepričava don Renzo.

Točno 25 dana kasnije, dogodio se još jedan iznenađujući telefonski poziv pape Franje. Ovoga puta papa je nazvao don Renza.

– Nisam mogao odgovoriti, ostao sam bez daha. Nisam znao što bih rekao! Kako se odgovara jednom papi preko telefona? Na kraju sam rekao ‘Hvaljen Isus!’ – to uvijek zvuči dobro, pomislio sam – prisjeća se don Renzo.

U razgovoru koji je trajao oko 35 minuta, don Renzo je Papi prepričao svoje župničke doživljaje s periferije, a Papa je prihvatio njegov dar – Renault 4 iz 1984. godine.

– ’Jesi li siguran’, pitao me. ‘Želiš li mi ga zaista pokloniti? Nije li bolje dati ga nekom siromahu?’ Odgovorio sam kako je taj auto već dosta dao siromasima i kako sada mora otići papi… Pitao me imam li drugi auto, a kada sam rekao da imam jedan noviji, Papa je pristao i rekao: ‘Vidimo se kod mene. Pričekaj samo da pogledam u rokovnik’. Čuo sam listanje stranica. ‘Dakle, slobodan sam 5., 6. i 7. rujna u 15, 16 i 17 sati. Kad želiš doći?’ Automatski sam odgovorio: ‘Pričekajte da ja pogledam u svoj rokovnik’, te sam krenuo po njega i u tom trenutku shvatio da razgovaram sa Svetim Ocem. Ispričao sam se, a on je odgovorio smijehom. Dogovorili smo se za 7. rujna u 15 sati .

Tako su papa Franjo i don Renzo preko telefona dogovorili susret. No trebalo je pripremiti dar. Automehaničar Stefano zamijenio je svjećice, popravio motor, provjerio tlak u gumama te ugradio plin kako u Vatikanu „ne bi brinuli oko skupog benzina“. Došao je i 7. rujna. Na put prema Rimu krenuo je don Renzo sa 100-njak župljana i naravno – Renault 4.

– Papa je izašao iz Doma sv. Marte i srdačno smo se zagrlili… Prije privatne audijencije koja je trebala biti u dvorani uz Sala Nervi, povjerio sam mu kako se osjećam loše zbog onih 50-ak ljudi koji su ostali ispred vrata sv. Petra. Odgovorio mi je: ‘Onda idemo’. Ušli smo nas četvorica: ja na mjesto vozača, on kraj mene, a iza nas automehaničar Stefano i moj pomoćnik Luigi. Stefano mi je rekao: ‘Vozi polako, u Vatikanu smo!’ Brzinomjer je pokazivao 30 kilometara na sat. Ne mogu opisati osjećaje onih 50 župljana kad su vidjeli Renault 4 iz kojega izlazi Sveti Otac – s oduševljenjem prepričava don Renzo.

Nakon susreta sa župljanima, četvorka se ponovno ukrcala u Renault. Uslijedila je audijencija, a potom oproštaj i predaja dara.

– ’Piši mi opet’, rekao mi je prije nego smo se oprostili. Dao sam mu ključeve, a on je sjeo za upravljač. Spomenuo mi je kako je i on imao Renault 4, te kako ni njega njegov nije nikada iznevjerio. Udaljavao se od nas u tom autu kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Oni iz osiguranja zabrinuli su se kad su shvatili da bi u buduće papa mogao otići u vožnju Vatikanom. Ja sam mu svejedno u prtljažniku ostavio lance za snijeg. Nikad se ne zna! – završava svoju priču don Renzo.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papin izaslanik za Međugorje formalno počeo svoju službu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Apostolski vizitator za Međugorje, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser, u nedjelju je formalno počeo svoju službu u Međugorju.

Na početku svete mise koju je predvodio monsinjor Hoser pročitano je pismo pape Franje u kojem ga on imenuje posebnim izaslanikom, odnosno apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za Međugorje.

U tom je pismu Papa izrazio želju da se posveti osobita pozornost na pastoral te mu se dodjeljuju sve potrebne ovlasti.

Hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko poželio mu je dobrodošlicu i kazao da se radi o povijesnom događaju jer na misi prisustvuje i sam apostolski nuncij u BiH te je izrazio očekivanje da će Međugorje pod vodstvom mons. Hosera “napredovati na hodočasničkom putu”.

Hoser je rekao kako je velika uloga Međugorja u zagovoru mira u svijetu i u toj zemlji.

“Istina je, svijet silno treba mir. Mir u srcu, u obitelji, mir u društvu i mir u svijetu koji svi toliko žele”.

Svrha je poslanja apostolskoga vizitatora osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće.

Riječ je o isključivo pastoralnoj službi koja se nastavlja na misiju posebnoga izaslanika Svete Stolice za župu Međugorje, koja je bila povjerena mons. Hoseru u veljači prošle godine, a koju je dovršio u prethodnim mjesecima.

Mons. Hoser u medijskim je istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981., mogla biti priznata.

Prema tvrdnjama tada šestero djece Gospa se ukazala prvi put 24. lipnja 1981. godine. Nekima ukazanja traju do danas. Zbog svojih poruka Gospu iz Međugorja naziva se Kraljicom mira.

Sveta Stolica utemeljila je posebno povjerenstvo koje je istraživalo fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju. Po dovršetku posla svoj su izvještaj dostavili Kongregaciji za nauk vjere.

Hoser je u kolovozu prošle godine izjavio da će “Sveti Otac najvjerojatnije priznati prva Gospina ukazanja u Međugorju”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Na Pomenu obilježena 25. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata općine Tomislavgrad, na Pomenu iznad Doljana danas je održan komemorativni događaj „Spomen na Pomen“, tijekom kojega je otkrivena spomen-ploča za osam hrvatskih branitelja, stradalih na jablaničkome bojištu: Josipa Mioča, Pericu Kutlešu, Franu Krištu, Marka Belića, Matu Mamića, Miću Šokčića, Antu Luketića i Željka Bogdana, piše rama-prozor.info

Spomenuta udruga je 2014. godine postavila spomen-ploču na kojoj su upisana imena hrvatskih branitelja stradalih upravo na ovome mjestu: Ljilje Zrno, Ivana Radoša, Ivana Petrovića, Martina Baćka.

Kako bi se odala počast svim hrvatskim braniteljima stradalima na ovome nekadašnjem bojištu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata pokrenula je inicijativu za postavljanje ploče na kojoj će biti upisana imena i preostalih stradalih branitelja, kao lokaciji središnje komemoracije za sve stradale na ovoj bojišnici.

Brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici te druge osobe iz društvenog i političkog života, kako iz ratnog vremena tako i sada, okupili su se na Pomenu gdje su se na dostojanstven način, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, prisjetili poginulih tomislavgradskih i ramskih hrvatskih branitelja koji su tijekom ratne 1993. godine dali svoje živote.

Polaganje vijenaca održano je 10,30 sati, nakon čega je svetu misu u 11 sati predvodio gvardijan tomislavgradskoga franjevačkoga samostana fra Sretan Ćurčić uz suslavlje župnika župe Doljani fra Ivana Pervana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari