Pratite nas

Kako je papa Franjo završio u Renaultu 4 starom 29 godina?

Objavljeno

na

Mnoštvo gledatelja jučer je na televiziji vidjelo neobičan prizor. Na Trg sv. Petra stiže bijeli Renault 4, a iz njega izlazi papa Franjo. Što papa radi u Renaultu? I odakle papi Franji Renault 4? Odgovor na ovo pitanje otkrio je don Renzo, 70-godišnji svećenik iz Verone i prvi vlasnik spomenutog Renaulta 4.

– 15. srpnja počeo sam razmišljati o riječima pape Franje. Onima o obnovi Crkve koja započinje na periferiji. Odlučio sam mu poslati pismo i zamolio ga za susret. Htio sam mu ispričati svoje iskustvo i pokloniti mu jedan dar. Dar koji svjedoči o mojem iskustvu. A ima li boljeg dara od mog Renaulta 4? – kaže don Renzo, svećenik koji je svoju svećeničku službu započeo na periferiji Verone 80-ih godina prošlog stoljeća. Sa 35 godina postao je župnikom u kraju u kojemu nije bilo ničega. Počeo je od nule, zajedno sa 14-godišnjim bratom kojemu je nakon smrti roditelja bio i otac i majka. Najprije je dao graditi crkvu, a potom centar za osobe s invaliditetom, siromašne i stare. Borio se i s preprodavačima droge koji su uništavali živote mladih i vodili ih u smrt, a preživio je i napad noževima.

– Htio sam utjeloviti Koncil u svojoj župi na periferiji i to je postalo središte mojega života. Ondje sam proveo 25 godina. Moj brat i ja živjeli smo u stanu na devetom katu, a često sam u šali govorio kako je moja župna kuća najviša u Italiji – kaže ovaj simpatični svećenik čija životna priča priziva u sjećanje riječi bivšeg nadbiskupa Buenos Airesa, kojima je svoje svećenike slao na periferiju grada, u barake, među siromašne koje je toliko puta i sam posjetio.

– Potresle su me Papine riječi o pastirima, odnosno svećenicima, čiji miris mora biti miris ovaca, odnosno onih koji ih slijede. To je ono bitno u čemu sam se prepoznao. Došla mi je na pamet ideja pokloniti mu moj Renault 4 koji je prešao 300 tisuća kilometara… Kolika sjećanja me vežu za moj vjerni Renault 4! Dok sam ga vozio, vikao sam moleći ga: nemoj me iznevjeriti! Nije me nijednom iznevjerio na cesti… I tako sam 15. srpnja napisao pismo – prepričava don Renzo.

Točno 25 dana kasnije, dogodio se još jedan iznenađujući telefonski poziv pape Franje. Ovoga puta papa je nazvao don Renza.

– Nisam mogao odgovoriti, ostao sam bez daha. Nisam znao što bih rekao! Kako se odgovara jednom papi preko telefona? Na kraju sam rekao ‘Hvaljen Isus!’ – to uvijek zvuči dobro, pomislio sam – prisjeća se don Renzo.

U razgovoru koji je trajao oko 35 minuta, don Renzo je Papi prepričao svoje župničke doživljaje s periferije, a Papa je prihvatio njegov dar – Renault 4 iz 1984. godine.

– ’Jesi li siguran’, pitao me. ‘Želiš li mi ga zaista pokloniti? Nije li bolje dati ga nekom siromahu?’ Odgovorio sam kako je taj auto već dosta dao siromasima i kako sada mora otići papi… Pitao me imam li drugi auto, a kada sam rekao da imam jedan noviji, Papa je pristao i rekao: ‘Vidimo se kod mene. Pričekaj samo da pogledam u rokovnik’. Čuo sam listanje stranica. ‘Dakle, slobodan sam 5., 6. i 7. rujna u 15, 16 i 17 sati. Kad želiš doći?’ Automatski sam odgovorio: ‘Pričekajte da ja pogledam u svoj rokovnik’, te sam krenuo po njega i u tom trenutku shvatio da razgovaram sa Svetim Ocem. Ispričao sam se, a on je odgovorio smijehom. Dogovorili smo se za 7. rujna u 15 sati .

Tako su papa Franjo i don Renzo preko telefona dogovorili susret. No trebalo je pripremiti dar. Automehaničar Stefano zamijenio je svjećice, popravio motor, provjerio tlak u gumama te ugradio plin kako u Vatikanu „ne bi brinuli oko skupog benzina“. Došao je i 7. rujna. Na put prema Rimu krenuo je don Renzo sa 100-njak župljana i naravno – Renault 4.

– Papa je izašao iz Doma sv. Marte i srdačno smo se zagrlili… Prije privatne audijencije koja je trebala biti u dvorani uz Sala Nervi, povjerio sam mu kako se osjećam loše zbog onih 50-ak ljudi koji su ostali ispred vrata sv. Petra. Odgovorio mi je: ‘Onda idemo’. Ušli smo nas četvorica: ja na mjesto vozača, on kraj mene, a iza nas automehaničar Stefano i moj pomoćnik Luigi. Stefano mi je rekao: ‘Vozi polako, u Vatikanu smo!’ Brzinomjer je pokazivao 30 kilometara na sat. Ne mogu opisati osjećaje onih 50 župljana kad su vidjeli Renault 4 iz kojega izlazi Sveti Otac – s oduševljenjem prepričava don Renzo.

Nakon susreta sa župljanima, četvorka se ponovno ukrcala u Renault. Uslijedila je audijencija, a potom oproštaj i predaja dara.

– ’Piši mi opet’, rekao mi je prije nego smo se oprostili. Dao sam mu ključeve, a on je sjeo za upravljač. Spomenuo mi je kako je i on imao Renault 4, te kako ni njega njegov nije nikada iznevjerio. Udaljavao se od nas u tom autu kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Oni iz osiguranja zabrinuli su se kad su shvatili da bi u buduće papa mogao otići u vožnju Vatikanom. Ja sam mu svejedno u prtljažniku ostavio lance za snijeg. Nikad se ne zna! – završava svoju priču don Renzo.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Hod za život glas je razuma i savjesti, a ne ulaženje u bilo čiju intimu

Objavljeno

na

Objavio

Neki bi zabranili izlazak na ulice onima koji se za očuvanje života bore mirnim dostojanstvenim šetnjama. Zatvarali bi, tukli, osuđivali i tko zna što sve ne.

U ime “demokracije”, “slobode” i “ljudskih prava”.

Čudna neka mjerila. Kad se LGBTIQ aktivisti okupe, skidaju na javnim mjestima, ližu se i ljube po trgovima gradova, viču, vrijeđaju i nose skaredne transparente (poput onoga “ŽIVJELA PERVERZIJA!”), za neke je to “super”, “krasno”, “napredno”, “cool”. Takve povorke čuvaju stotine policajaca i budno paze da im tko ne bi dobacio kakvu ružnu riječ – iako rade na javnim mjestima ono što je inače kažnjivo zakonom kao “narušavanje javnog reda i mira”.

Čujemo, čak i od javnih osoba (koje sad neću imenovati zbog izborne šutnje) kako mi koji se zalažemo ZA ŽIVOT, zamislite, “ULAZIMO U INTIMU ONIH DRUGIH!”.

Od svih objeda i nebuloza koje izriču protivnici života, ovo je jedna od najvećih.

Narod koji izlazi na ulice hodajući za život nema iza sebe nikakvu instituciju, niti je riječ o hijerarhijski organiziranoj manifestaciji u kojoj bilo tko odozgo “vuče konce”. Građanska inicijativa ‘U ime obitelji’ jeste organizator, ali ona nije nikakav vrhovni arbitar niti redatelj ovih akcija. Nije to kazališna scena. To je moralni stav širokih slojeva našeg naroda prema najvažnijem od svih pitanja: PRAVU NA ŽIVOT ONIH NEROĐENIH KOJI NEMAJU MOGUĆNOSTI OGLASITI SE, A ČIJI SE ŽIVOTI TAKO BEŠĆUTNO SVAKODNEVNO GASE VOLJOM ONIH KOJI DO ŽIVOTA NE DRŽE.

Jako je dobro poznato kakav je stav naše Crkve, pa i svih dosadašnjih papa (uključujući i aktualnog papa Franju) o ovom pitanju. To su OZAKONJENA UBOJSTVA. To je zločin protiv Boga, Čovjeka i ljudske naravi.

Narod koji izlazi na ulice – diljem svijeta, ne samo u Hrvatskoj – u ime očuvanja života ne diže nikakve revolucije, ne traži nasilne prevrate, ne zagovara progone, nitko ne ulazi u bilo čiju intimu i pravo odlučivanja o sebi i svome tijelu.

To je GLAS RAZUMA I SAVJESTI  i na volju svakomu hoće li ga prihvatiti ili neće.

Izađimo na ulice uvijek kad osjetimo da su ljudski život ili prava nerođenih ugroženi.

Nitko nam to neće niti može zabraniti!

Ponosan sam što ZA ŽIVOT hodaju deseci tisuća ljudi.

Veličanstveni su to skupovi koji dokazuju da još uvijek nije sve izgubljeno ni za nas, mali hrvatski narod.

Na agresiju i riječi mržnje nećemo odgovarati istom mjerom.

Nas je Krist Spasitelj podučio moralnim načelima i vrijednostima života i ljudskog bitka, to znamo i toga se držimo.

Upravo zato i HODAMO…ZA ŽIVOT, jer veće i dragocjenije vrijednosti od ljudskoga života nema.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari