Pratite nas

Priče

Kako je počeo sljedeći rat u BiH?

Objavljeno

na

Državni antislužbenik

Za nekoliko dana rata u BiH, između Državnih službenika organiziranih u UOSDS i Ekstremne javnosti, poginulo je između 470.000 i 620.000 građana, uglavnom nezaposlenih i siromašnih.

„Gospodine generale, zgrada trezora je osigurana. Naše jedinice su raspoređene oko državnih institucija!” Čvrstim glasom reče major Avdović, prijeratni zaposlenik Agencije za zapošljavanje.

Avdović je među prvima stao u obranu Državne službe. Kada je, te kobne jeseni 2015. čuo za odluku Vijeća ministara o smanjenju plaća za 10 posto nije oklijevao ni trenutka: zgrabio je cipele, na brzinu ih ulaštio, obukao stari sako i smeđu kravatu. Uzeo kalašnjikov, uredno prijavljen u MUP KS, i krenuo u štab u Zgradi državnih institucija…

Obrana plaća i prvilegija

„Hvala majore! U 18.00 sati dođite u konferencijsku salu na sastanak rukovodstva Ujedinjenih obrambenih snaga sindikata državnih službenika! Da se dogovorimo o pravcima djelovanja!” Odgovori general Simić, rodom sa Sokoca, inače, državni službenik već 25 godina. Šofer po struci.

drzavnii antisluzbenikSimić Milojko je samo jedan od tisuća državnih službenika koji su spremno stali u obranu svojih skromnih plaća i privilegija kada im je razvratna socijalističko-fašističko-kleroateističko liberalna vlast pokušala smanjiti plaće. Tih dana, državni službenici su bili u šoku: „Pa zar opet smanjenje!? Pa kako ćemo na skijanje…” brujalo je hodnicima državnih institucija tih dana.

Ipak, Simović, kao i njegovi kolege Krupalija Dževad, Adnan Šahbazović i Ivo Tokić, nisu predugo dvojili. Sutra dan su sazvali izvanrednu press konferenciju i objavili medijima i ekstremnim dijelovima javnosti:

„Mi, Ujedinjene obrambene/odbrambene snage sindikata državnih službenika (UOSDS op.a.), objavljujemo rat Vijeću ministara, entitetskim vladama, poslodavcima, investitorima i Ekstremnoj javnosti! Naš cilj je pobijediti neprijatelja, protjerati ga iz države i uspostaviti Demokratsku vladavinu državnih službenika! Svi koji nam se žele pridružiti trebaju se učlaniti u neku od stranaka i doći na regrutaciju u Agenciju za prijem državnih službenika. Oni koji su protiv nas ćemo uništiti. Ima li pitanja?!

Nakon nekoliko trenutaka zlokobne tišine u press dvorani, iz zadnje klupe, novinarka TV Igmana upita:

„Tko pripada Ekstremnoj javnosti?”

 „To su svi oni pripadnici javnosti koji podržavaju smanjenje plaća državnim službenicima! Dalje!”

„A kako planirate ratovati? Mislim, koga ćete prvo napasti?” Uporna je novinarka

„Prvo ćemo se postrojiti na trgu, a onda ćemo na juriš osvojiti sve zgrade državnih i entitetskih institucija”, samouvjeren je Simović, dok iza njega stoje smrknuti Krupalija, Šahbazović i Tokić.

„ A šta ćete ako Oružane snage BiH krenu protiv vas?!”

„Oružane snage nemaju goriva. Pobrinuli smo se za to. Svi oni koji se ipak odluče boriti protiv nas pozivam da postanu Državni službenici.”

„ A šta ako se pokrene OHR i NATO protiv vas?!”

„ Ne bojimo se ni OHR-a ni NATO-a. Većina pripadnika ovih saveza su također državni službenici! Mi imamo ljude na svim najvažnijim pozicijama. A sad završavamo konferenciju i i demo u rat!”

I tako je počeo rat u BiH.

Odgovor Ekstremne javnosti

Državni službenici predvođeni UOSDS-a su se dobro organizirali i pripremili. Zgradu Predsjedništva i Parlamenta BiH su osvojili u roku nekoliko minuta. Brigade Parlamentaraca i elitnu jedinicu „Tročlano Predsjedništvo” su savladali do kraja dana.

 Uskoro je vojska UOSDS-a držala je pod svojom kontrolom uži centar Sarajeva, Zenice, Banja Luke, Tuzle i Mostara. Približno 40.000 kravatama i kalašnjikovima naoružanih državnih službenika odlučilo se na ovaj nužni korak kako bi zaštitilo goli opstanak.

Ali neprijatelj nije dugo čekao. U prigradskim sarajevskim naseljima, kao i na periferiji grada, Ekstremna javnost je počela svoju mobilizaciju. Dvije Sirotinjske brigade sa Hrasnog brda započele su ranom zorom prodor prema zgradi općine Novo Sarajevo.

Okršaj je bio žestok, a državni službenici, zbijeni u zgradi davali su snažan otpor. Treća motorizirana radnička brigada s Pofalića napala je državne službenike s leđa, no odbijeni su snažnom vatrom iz blindiranih Audija i BMW-ova.

Ni u ostalim dijelovima BiH situacija nije bila bolja. Prema Banja Luci su krenule četiri Izbjegličke divizije iz pravca Kotor Varoši i Prijedora. Državni službenici Banja luke su ih spremno dočekali. Pomutnju među redovima Ekstremne javnosti napravila je policija koja je ranije prešla na stranu državnih službenika.

U rejonu Trna su zaustavila Izbjegličku diviziju 1 i 3 te im napisali kazne za prebrzu vožnju i nevezanje pojasa. Prestravljena visinom kazni, Ekstremna javnost se razbježala.

Krvavo je bilo u Mostaru Bihaću i Travniku gdje su nakon prvobitnih uspjeha Ekstremista, državni službenici odbacili neprijatelja izvan gradova. U Bihaću su državnim službenicima u posljednji tren pritekli u pomoć granični policajci koji su zajedno sa vatrogascima stjerali građene u Unu. Trijumf su proslavili podizanjem plaća.

U Tuzli su državni službenici zajedno sa uposlenicima nekoliko Agencija i Zavoda napravili prodor prema zapadu, te se tamo spojili sa slobodnim gradom Dobojem. U čast pobjede, državnim službenicima su podijeljeni regresi.

Veća tragedija izbjegnuta je u Vitezu. Razjarena rulja Ekstremne javnosti opkolila je stotinjak pripadnika kantonalne inspekcije rada. Dok je Ekstremna javnost bacala bombe na inspektore, oni su se branili isključivo Zapisnicima i kaznenima prijavama.

Srećom, u pomoć je priteklo 400 sanitarnih inspektora Zeničko dobojskog kantona. Na kraju je Ekstremna javnost bila prisiljena zatvoriti svoje privredne pogone i napustiti BiH

Epilog

Za nekoliko dana rata u BiH, između Državnih službenika organiziranih u UOSDS i Ekstremne javnosti, poginulo je između 470.000 i 620.000 građana, uglavnom nezaposlenih i siromašnih.

S druge strane, poginulo je sedam hrabrih državnih službenika. Njima u čast, osnovana je Agencija za obilježavanje hrabre pogibije sedam državnih službenika, koja će zapošljavati oko 350 djelatnika svih nacionalnosti.

Početkom zime 2015. nemilosrdni rat dviju skupina završen je Mirom u Beverly Hillsu, kojim je Ekstremna javnost prihvatila povećanje plaća državnim službenicima od 60 posto, podjelu dva regresa godišnje, naknade za 1. maj, bonuse za 8. mart, trinaeste plaće na kraju godine, Božićnice i Bajramluka svim službenicima bez obzira na vjeroispovjest, službeni auto te zamjenike. Svima!

Državni službenici su s druge strane načinili ustupak da pripadnici Ekstremne javnosti imaju pravo aplicirati za posao u državnoj službi bez obzira jesu li bili vojno aktivni u vrijeme građanskog rata u BiH.

Neki analitičari smatraju da je mir u Beverly Hillsu zaustavio rat, ali da nije uspio napraviti funkcionalnu državu.

Do kada će krhki mir trajati, ovisi isključivo o nezasitnim apetitima Ekstremne javnosti koja i danas slobodno živi u BiH, a na sve načine pokušava ograničiti ionako skromna prava državnih službenika.

[ad id=”40551″]

Piše: mr.sc. Tvrtko Milović

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tihomir Hojzan: O KRUNICI NA HRVATSKOM VOJNIKU

Objavljeno

na

Objavio

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!

Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. Listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac.
Dakle tako! To je to!

Otud ZNG-ama Krunica!
Stepinac je pobijedio!
I uvijek će pobijediti!
Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati.
– Ostalo su manjine!
– Beznačajni bukači!

Tihomir Hojzan

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari