Connect with us

Politički rentgen

Kako je predsjednik Milanović od etičkog veleizdajnika postao ikona hrvatske desnice?

Published

on

Svojevremeno je u prepunoj dvorani Vatroslav Lisinski, HNES-Hrvatsko nacionalno etičko sudište u punom sastavu sudskog vijeća sastavljenog od brojnih uglednika iz političkog i javnog života, pod predsjedanjem prof. emeritusa Zvonimira Šeparovića, etički osudilo Tita i njegove sljedbenike za etičku veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.

Jedan od optuženika bio je i danas aktualni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
U obrazloženju presude prof. emeritus Zvonimir Šeparović istaknuo je sljedeće činjenice:

Bivši premijer javnim istupima i političkom platformom demonstrirao je projugoslavenski i često antihrvatski stav, tvrdi profesor emeritus Zvonimir Šeparović, utemeljitelj i predsjednik HNES-a

Milanović je između ostalog javno zastupao:

– Napadačku, drsku poruku odbojnosti prema hrvatskom iseljeništvu.
– Govorio je u inozemstvu da je hrvatska slučajna država: „prepušteni smo slučaju, a država prepuštena slučaju je slučajna država!!!
– U Hrvatskoj je 90-ih godina vođen građanski rat. Prosuo je opasan otrov, da je za agresiju na Hrvatsku podjednako odgovorno hrvatsko i srpsko političko vodstvo.

– Ocjena da se u Hrvatskoj 90-tih godina vodio građanski rat dovodi u pitanje moralnu opravdanost hrvatske oružane obrane, relativizira agresiju, a tužiteljima Haaškog tribunala opravdava optužnicu hrvatskom političkom vodstvu i vojnom vrhu za „zajednički zločinački pothvat“.

– Ako je kao premijer podupirao daljnje smanjivanje hrvatskog teritorija, što onda očekivati na poziciji hrvatskog predsjednika. Za slovenske pretenzije u Piranskom zaljevu rekao je, podržavajući sporazum Račan-Drnovšek, „kako se ne treba uzrujavati zbog dvije lignje“.

Na BiH pretenzije za hrvatskim teritorijem na području Kleka, rekao je: da se radi o dva kamenčića (Milanović: „Netko se nakon potpisivanja „Sporazuma“, sjetio da su sporna dva kamena na granici. I sad bi se mi trebali sporiti sa susjedima oko ta dva kamena. Ozbiljna država to ne radi“), prešutno je, kao normalno, podržavao Račan-Picula izdaju u Bokokotorskom zaljevu, kojem su svojevoljno „odobrili!“ Sporazum o 10-godišnjem upravljanju cijelim zaljevom, pa je to sada nakon 20 godina njihova osnova za traženje i kopna uz „svoje“ more, a to je Prevlaka.

Uvođenjem „Lex Perković“ Milanović je pod okrilje pravne zaštite stavio pripadnike komunističke političke policije Udbe, posebice one koji su odgovorni za mnoga ubojstva političkih protivnika. U trenutku ulaska u EU, ozbiljno je narušio međunarodni ugled RH i Bruxelles zaprijetio sankcijama. U našim tiskovinama je objavljeno: „Milanović objavio rat zdravom razumu, povijesnim činjenicama, EU i Njemačkoj“.

Presuda njemačkog suda o doživotnom zatvoru pokazuje koliko je bio u krivu (citat Večernji list: „puno više aljkavosti nego želje da zaštiti bilo koga“).

Zorni i neoborivi dokaz Milanovićevog jugoslavenstva jest uvođenje ćirilice i srpskog jezika u Vukovar, što je samo nastavak podržavanja velikosrpske agresije drugim sredstvima, a progon i batinanje hrvatskih branitelja zbog otpora nastavak je represije i zlostavljanja branitelja zatočenih u nekadašnjim srbijanskim logorima.

Hrvatski medij: „Ploče sa ćirilicom bit će postavljene u Vukovar“, premijerova poruka 07.04.2013. „Donošenje odluke o nezakonitom, nasilnom postavljanju ćiriličnih ploča u Vukovaru traumatizira cijeli hrvatski narod i ugrožava samu bit specifičnih prava nacionalnih manjina, gdje se srpska manjina protežira na osnovu lažnog podatka o postotku Srba u stanovništvu Vukovara, i zanemaruju posljedice velikosrpske agresije“.

Vlada je prespora, privatnici mrtvi, socijalna katastrofa. Istovremeno, nimalo slučajno, mediji objavljuju ankete: Milanović najnepopularniji premijer u povijesti Republike Hrvatske!

– Jedan od posebno opasnih, karakterističnih gafova Milanovića, tisak je objavio pod naslovima „Plan 21“? Pamti li premijer loše ili politikantski „zaboravlja“? Povod je Milanovićeva izjava usred Bruxellesa, da njegova Vlada nije za ništa odgovorna, jer nije ni dala neka obećanja. Time je dokazao da upravljanje zemljom svodi na traženje opravdanja, i to lošim obrazloženjima pa pojašnjava: „Nismo ništa obećali, imamo nekih problema, ali sve raste i trendovi nisu loši.“ Hrvatska je po rejtingu na zadnjem mjestu u EU!

Novinari i komentatori se pitaju „ima li Milanović nekih psiholoških (potiskivanja sjećanja) ili bioloških problema (nemogućnost neurona da u mozgu stvore nove sinapse, a tj. održe pamćenje).

Naime, vrlo je vjerojatno da premijer uopće nije zaboravio na velika obećanja, nego iz politikantskih razloga tvrdi da nije bilo obećanja. Politikanti, naime, u svojim strategijama često računaju s kratkim pamćenjem javnosti“.

Ukratko, kao podsjetnik obećanjima: gospodarski rast od pet posto, rast zaposlenosti i smanjenje nezaposlenosti, očuvanje rejtinga, val investicija, neće se izvlačiti na grijehe prethodnika. „Zaključno valja naglasiti da se otvara pitanje opće društvene, pa i ekonomske štetnosti smušenih izjava ljudi iz vrha hrvatske vlasti“.

Spominju se veleizdaje i kazne koje predviđa zakon, a eto, mnogo toga Milanović nije spriječio nego naprotiv svojim izjavama i stavovima potkrijepio. Milanović se kandidira za predsjednika Hrvatske, a on je osoba koja ne samo da misli, nego je kad je bio na istaknutoj političkoj poziciji, iznosio je tezu, baš kao nasmijana i ozarena Vesna Pusić u njegovom najnovijem stožeru: „Hrvatska je utemeljena na zločinu i 20 smo godina prikrivali zločin“.

Pamti se i njegova izjava koja je u srži njegovog ljudskog i političkog bića, pa je time nepromjenjiva i neiskorjenjiva: „Crkva je ta koja podržava zločine i zločince“, te kao na prilog toj tvrdnji, „podsjeća na ne tako davna vremena, kada je crkva u Hrvatskoj, (kler i vjernici), bila proganjana kao „ustašoidna i zločinačka“. To je čovjek koji se kandidira za mjesto u državi, koje se priseže rukom na Bibliji. ( dijelovi izjave prof. Šeparovića).

Bivšem pjevaču, a danas zastupniku u Hrvatskom saboru, Miroslavu Škori, ništa od ovih argumenata, a ima ih još na stotine, nije bilo dovoljno da u drugom krugu predsjedničkih izbora pozove glasače desnice i svoje simpatizere da daju svoj glas Kolindi Grabar Kitarović. Bilo bi dovoljno jednostavno obrazloženje koje bi glasilo: Kolinda Grabar Kitarović je bolja kandidatkinja od Zorana Milanovića, bolja je kao osoba, bolja je kao diplomatkinja, nikada nije moralno i etički ni jednim potezom naštetila nacionalnim interesima Republike Hrvatske.

Naprotiv, činila je i učinila sve suprotno Zoranu Milanoviću u kontekstu svega što mu se etički i moralno pripisuje, zbog čega će ostati zapamćen kao najomraženiji predsjednik Hrvatske Vlade u povijesti. Kao predsjednik Republike Hrvatske Milanović nas je posvađao s najvažnijim zemljama Svijeta i EU.

Branitelji su očito zaboravili tko ih je zvao „štakorašima“, vjernici su zaboravili tko je crkvene velikodostojnike i svećenike nazivao „crnomantijašima“, zaboravili su da je Milanović od demokršćanina Karamarka izgubio sve izbore na koje je izašao da bi ga konačno dotukao Andrej Plenković bacivši SDP u ropotarnicu očaja. Milanović je izgubio sve izbore na koje je izašao osim ovih koje mu je „poklonio“ Miroslav Škoro!?

Desnica je sve zaboravila opijena slavom i slatkorječivošću pjevača iluzioniste i izabrali su baš Milanovića za svog predsjednika kojemu danas, za razliku od jučer, sriču hvalospjeve klanjajući mu se kao zlatnom teletu. Nevjerojatan politikantski saltomortale!?

Milanović preko noći postaje ikona desnice samo zato što se notornom Puhovskom i još opskurnijoj Radi Borić „usudio“ skresati u brk ono što svi mi već odavno znamo. Kao da je kazao nešta novo, ekskluzivno?

Milanović postaje drčni heroj ulice, jer se upravo jezikom uličnih vulgarnostima obračunava sa svima koji se usude kritizirati njegov lik i (ne)djelo. Desnici je važnije ono što je Milanović skresao Puhovskom u brk, od HOS-ove ploče koju je „King Kong“ bacao na smetlište, od izbačenih hrvatskih velikana s Pantovčaka među kojima su povijesni simboli državnosti i vjere u Hrvata Franjo Tuđman i Alojzije Stepinac.

Milanović postaje desničarski heroj ulice, uličarski jezik se prelijeva na portale i monstruozne komentare, zavladala je atmosfera straha, grubih obračuna i sve to se ovih dana prelilo na Markov Trg na kojemu je hrvatski policajac, ni kriv ni dužan, teško ranjen gotovo na smrt iskrvario, a jedan mladi život je ugašen samoubojstvom, život koji je bez ikakve sumnje bio zatrovan atmosferom netrpeljivosti koja dominira u komentarima mainstream medija. Tko će tome stati na kraj?

Otvoreno se slavi nasilje, pucnjava, pokušaj ubojstva s političkom pozadinom, otvoreno se poziva na napade na hrvatske institucije i otvoreno se zaziva atentat na Plenkovića i njegovu Vladu. Čini se da je Plenković koji apsolutno uvijek izbjegava teške riječi generalni krivac za sve ove anomalije, a Milanović, koji je tijekom svoje karijere bio otvoreni poticatelj sukoba i nereda, podjela na „mi ili oni“, preko noći postaje moralna vertikala „desnice“!?

Andreja Plenkovića treba odstrijeliti kao veleizdajnika, a Milanovića podići na pijedestal nacionalnog heroja i u tome su ponovo desnica i ljevica u javnoj velikoj koaliciji. Plenković mora otići, jer je umjesto 500 milijuna eura za potresom razrušeni Zagreb dobio 680 milijuna eura nepovratnih sredstava!

Mora biti odstrijeljen, jer je Republici Hrvatskoj omogućio 22 milijarde eura u sljedećem obračunskom razdoblju od čega je 10 milijardi eura nepovratnih sredstava, mora otići zbog 11 milijardi kuna ulaganja u projekt „Slavonija i Baranja“, jer je ulaganje u domaću poljoprivrednu proizvodnju izravan udar na uvozni lobi, mora otići zbog uspješne sanacije Agrokora i hrvatske brodogradnje.

Plenković mora otići jer je njegova Vlada bila i bit će najuspješnija u borbi protiv COVID-a 19, mora otići jer iskreno u maniri pravog kršćanina, pruža ruku međunacionalnog pomirenja upravo na tragu izjave fra Knezovića: „Tko mi je brat u Kristu, ako ne pravoslavac-kršćanin“?

Plenković mora otići jer je SDP učinio beznačajnim i neprepoznatljivim, mora otići, jer im je oteo socijalne politike i ostavio ih na povijesnom smetlištu da se gombaju s drugom Titom, mora otići jer će trijumfalno dobiti sljedeće lokalne izbore, mora otići jer će HDZ osvojiti i Zagreb i Split i Osijek, a u Rijeci će zabilježiti najbolji izborni rezultat u povijesti zahvaljujući Vladinoj brizi za brodograđevnu industriju.

Plenković mora otići na tragu one mentalnokomunističke sintagme „sve ti mogu oprostiti osim uspjeha“, a on je je uspješan, jer Hrvatska s njim ide u dobrom smjeru. Plenković mora otići jer je okružen domoljubima, Medvedom, Anušićem, Bušićkom, Bačićem, Butkovićem, jer u Vladi ima 20 dobrih i poštenih Hrvatica i Hrvata, a tu konstrukciju nikako ne može poremetiti jedan ministar iz redova manjinaca, mora otići jer ima tim za povlačenje europskih sredstava na čelu s izuzetnom ministricom Tramišćak.

Plenković mora otići radi opravdanog straha da bi HDZ danas-sutra mogao osvojiti Orbanovsku dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru što bi konačno slomilo sve jugoslavenske i regionalne nostalgičare i mentalnokomunističke korupcionaše koji su premrežili Hrvatsku.

Plenković mora otići, milom ili silom, a vama dragi prijatelji ostaje Milanović kojega ste iz sveg srca podržali na predsjedničkim izborima. Uživajte u svom rušilačkom pohodu, želim vam sve najbolje od srca!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari