Pratite nas

Vijesti

Kako je suzavac Predraga Raosa pokrenuo epidemiju moralne kuge u Hrvatskoj

Objavljeno

na

“Predrag Raos je tako raskrinkao svoje »rođake po (ne)moralu« koji su ga se već i prije »nastupa« sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati i izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali.”

Svi su već vidjeli video: Predrag Raos je napravio svojevrstan šokantni performans protiv kolega pisaca koji su, kako je to Raos zorno rastumčio u kamere, htjeli i u njegovo ime podržati “ljubav za sve”, a što im on nikako nije htio dati za pravo, te je zbog toga pištaljkom i galamom odlučio prekinuti konferenciju za novinare. Pri tom je psovao i vrijeđao te je na kraju, kad su ga navodno htjeli zaključati u sobu, poprskao jednu ženu suzavcem (vrstom spreja koji žene npr. nose u torbicama kao obranu od silovatelja). Svakako, Raosovo prostačenje i ozljeđivanje žene nije nešto što bi jedan kršćanin ili kršćanka trebali podržavati i hvaliti. No to svi mi, bar se nadam, znamo. Htio bih reći nešto drugo.

Za početak, Predrag Raos je sve napravio u svom poznatom stilu. Svi koji su ga ikada gledali u nekoj od bezbrojnih Malnarovih emisija „Noćne more“ na kojima je Raos gostovao, znaju da je to njegov standardni rječnik i nastup, sada tek pojačan pištaljkom i suzavac-sprejem. Nije, dakle, Raos nimalo lud, niti je „ispalio“, kako se to sad odjednom hoće prikazati. Nije lud ni onda kad se izruguje s Crkvom, a dosljedno tome, nije lud ni onda kad se izruguje s LGBT aktivistima i njihovim simpatizerima. Uostalom ovaj njegov performans je ljevičarskog nadahnuća. Sličnu stvar svakodnevno po cijelom svijetu rade aktivistice Femena skidajući se gole i napadajući biskupe na konferencijama za novinare i sl. No eto, danas dok je vrlo moderno i pomodno, bar naizvan, biti prijatelj homića i suosjećati s njima zbog ugroženih “prava na ljubav”, a u isto vrijeme napadati biskupe i popove, Raos, kojemu je pomodnost i “što će ljudi reći” zadnja rupa na svirali, je odlučio izvesti stvari na čistac, i na iznenađenje mnogih, napasti na svoj vlastiti ljevičarski tabor pokušavjući raskrinkanti licemjerje u koje su se njegovi kolege i kolegice zakrabuljili. Lako se je, naime, naslađivati i smješkati dok spomenute aktivistice Femena golih sisa napadaju na biskupe i gađaju ih krem-pitama u glavu, no šokantno je i prestaje ti biti smiješno kad netko istu tu taktiku upotrijebi protiv tebe koji se – jednako kao i nesretni napadnuti biskupi – smatraš naprednim, pravednim i moralnim, i tako učini da uvidiš da se i u tvoju moralnost i istinoljubivost ozbiljno sumnja.

A ako baš hoćete, Predrag Raos je, ustvari, napravio ono što bi mnogi “lijevi mislioci” htjeli pogdjekad napraviti, ali ih pomodnost drži zarobljene u jarmu te su potpuno nemoćni nad samima sobom za ostvariti bilo kakav čin koji bi išao „protiv struje“ i koji bi im dao autentičnost sazidanu makar, u nedostatku boljih, i na raosovskim anarhističkim principima. Sve vam to vrlo brzo postane jasno kad u neslužbenim razgovorima čujete što mnogi “lijevi” potajno misle o homoseksualcima i cijelom tom aktivističkom pokretu. Zvuče, naime, vrlo slično Predragu Raosu dok u kafani govore o homićima, ali sve je to, kako se ono kaže, “of the record”; a kad treba službeno i na dužnosti, kad se snima, tada skoro da im bomboni ne ispadaju iz ustiju.

I po bezbrojnim zgroženim reakcijama na Raosov “nastup” (npr. Predrag Matvejević: “Bilo je strašno!”), vidimo kako je i među običnim pukom i među “elitom” danas moderno napumpavati svoj ego zgražajući se nad ovim ili onim, prokazujući ove ili one “moralne gube” misleći da isključivo “ja”, uzdignut u sferu vlastite nad-moralnosti, izmičem uperenom kažiprstu. No čim upreš kažiprst u nekoga, pa bio to i “prostak” Predrag Raos ili neki “licemjerni pop”, odmah je i na tebi ista ona guba na koju prstom ukazuješ, jer ta guba i nije ništa drugo nego upiranje kažiprsta u drugoga ili drugu i posljedično tome postavljanje sama sebe u nad-moralnost. Tako da je ta “nad-moralnost” zapravo licemjerje koje se hrani ispraznim zgražanjem, a zgražanje – kojim nas tako ustrajno obasipaju i TV voditelji, političari i novinari – je tako posljedica snobovski izmoraliziranog društva koje je, dok licemjerno glumi moralnost i ljubav, ustvari potpuno dekadentno.

Stoga u vremenu kad je moral sveden na osobnu preferenciju, izbor – kao u šoping centru u kojem s polica biraš samo ono što ti paše – odjednom postalo moderno, koliko god to bilo apsurdno, pozivati se na neki objektivni moral koji bi kao trebao vrijediti za sve. No kako u vremenu sveopćeg relativizma, morala praktički više nema, preostaje jedino zgražanje – neka vrsta, kako prije rekoh, isprazne malograđanštine. Sad ćemo, stoga, danima morati slušati moralne prodike i jadikovke poradi Raosa. No ovaj put to neće raditi, mnogima mrski, „popovi“, već će njihovo mjesto dežurnih moralizatora zauzeti zamjenske “moralne vertikale” društva.

Treba dakle biti pošten i ne raditi od Raosa borca “na našoj strani” i žaliti što on nije bio pristojan pa da se možemo eventualno s njime poistovjetiti. Raos je nekakva nazovi subkultura i da bi ostao dosljedan samome sebi, nikako si nije mogao dopustiti da bude pristojan, jer bi upravo s tom eventualnom pristojnošću došao u opasnost da ga netko poistovjeti s onima koje je napao – s malograđanskim čuvarima moralnog poretka, poretka koji, ponovimo još jednom, u sekularnom svijetu iskorjenjenom iz svake tradicije više uopće ne postoji. Ili da ga možda netko, opet krivo, poistovjeti sa svojevrsnim čuvarom kršćanskih vrijednosti, a Predrag Raos, koliko je meni poznato, ne gaji ni najmanju želju da ga se stavlja u kontekst Crkve i vjere.

Možda bi se, stoga, moglo s pravom reći da Raosov performans poručuje kolegama sljedeće: vi koji govorite u ime morala, morala koji ste – pozivanjem na slobodu izbora, ujednačavanjem svega na isto, odustajanjem od hijerarhije vrijednosti – sami ukinuli, sada ćete se kao u zrcalu ogledati u mome liku i tamo ćete vidjeti same sebe onakvima kakvi zaista jeste – ljudi bez morala koji govore o moralu. Jer kvazi-moral koji vi zastupate proizvodi upravo ovakve kao što sam ja i takve kao što ste vi: psovače i bludnike – ja sam to otvoreno, a vi prikriveno i licemjerno. Nemojte se stoga zgražati nada mnom, jer se tako ustvari zgražate nad samima sobom.

Predrag Raos je tako raskrinkao svoje “rođake po (ne)moralu” koji su ga se već i prije spornog “nastupa” sramili, a koji će ga sada vjerovatno pokušati i izbaciti iz P.E.N. obitelji i proglasiti svojevrsnim kopiletom. No već će biti kasno. Car je gol. Gol je i Raos, ali to smo već i prije znali. Ipak, ponavljam još jednom, način na koji je Raos postigao svoj cilj nema ništa sa kršćanstvom, sa vjerom i ljubavi, makar njegov performans povećao broj onih koji će biti ZA. On ovim također nije učinio nikakvu uslugu kršćanima, već je jedino možda učinio uslugu onome ili onoj koja će eventualno uz pomoć prepoznavanja same sebe u Raosu, zamjetiti svoje licemjerje i vratiti se u vlastitu realnost koja redovito nema mnogo veze ni s ljubavlju ni s tolerancijom, a još manje s ičijim pravima.

Petar Nodilo SJ

Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Objavljeno

na

Objavio

Dekan Fakulteta političkih znanosti (FPN) iz Sarajeva Šaćir Filandra izjavio je da je “nekulturno i nepošteno” da Bošnjaci nametnu Hrvatima Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH ocjenjujući da je nezadovoljstvo Hrvata tim političkim potezom posve opravdano, prenose u subotu mediji u Mostaru.

“Bošnjaci znaju i trebaju znati da nije pošteno da oni Hrvatima biraju člana predsjedništva, njihova predstavnika. To je sasvim normalno, a ovaj potez je besmislen i rekao bih nekulturan”, rekao je Filandra.

Rekao je kako su opravdani prosvjedi i nezadovoljstvo Hrvata protiv nametanja probošnjačkog političara hrvatskih korijena Željka Komšića za člana državnog vrha.

“(Nezadovoljstvo je) apsolutno opravdano. Međutim, ta se situacija mogla i trebala riješiti. Hrvati moraju znati da izmjena izbornog zakona neće biti temelj za uspostavu trećeg entiteta kao što to smatraju Bošnjaci”, rekao je Filandra.

Po njegovu mišljenju slučaj Komšić predstavlja “jednu veliku političku ujdurmu (podvalu) koju su napravili ljudi koji su u biti politički nepismeni”.

“Sasvim je normalno da Hrvati imaju svoga čovjeka koga smatraju da je njihov predstavnik bez obzira što u ustavu kaže. Ako imate moralni stav, neka onda svatko izabere svog predstavnika”, rekao je Filandra.

Podsjetio je dugu društveno-političku povijest predstavljanja različitih zajednica u Bosni i Hercegovini navodeći da takvi primjeri sežu još iz vremena osmanske vlasti.

“Mi imamo višestoljetnu tradiciju nacionalnog predstavljanja. Kada je u ovu zemlju došao Omer paša Latas 1850. tada mu četiri sarajevske zajednice pravoslavci, katolici, muslimani i Židovi idu u susret dočekati ga. To je zapravo naša tradicija, nije to nikakva sladunjava priča o BiH i jedan ne može predstavljati drugoga”, istaknuo je dekan Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Sarajevu.

On je izrazio uvjerenje da će se predstavnici vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka uspjeti usuglasiti o ovome pitanju, koje je za profesora Filandru tehničko, ako se zauzmu jasna moralna stajališta o potrebi da svaki narod ima mogućnost predstavljanja u institucijama vlasti.

Na listopadskim općim izborima u BiH Željko Komšić je pobijedio Dragana Čovića u utrci za hrvatskog člana BiH Predsjedništva jer su ga dominantno birali Bošnjaci.

Zbog toga ga je više desetaka općina i županija s hrvatskom većinom proglasilo personom non grata, a u Mostaru je održan mimohod na kojemu je protiv njegova izbora prosvjedovalo oko 10.000 Hrvata.

Ovoga tjedna su bivši visoki međunarodni predstavnici u BiH Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Scharz Schilling, koji su i sami kako je rekao hrvatski premijer Andrej Plenković pridonijeli da se s vremenom smanjuju prava Hrvata u BiH i mijenja ono što je dogovoreno u Daytonu i Parizu, optužili državni vrh Hrvatske za miješanje u unutarnja pitanja u BiH te su izbor Komšića ocijenili zakonitim.

Hrvatski premijer Andrej Plenković nedavno je na zasjedanju Vijeća Europske unije aktualizirao preglasavanje Hrvata u BiH i narušavanje Daytonskog mirovnog sporazuma, a u ponedjeljak će Vijeće za vanjske poslove EU na kojemu će sudjelovati i šefica hrvatske diplomacije Marija Pejčinović Burić u Bruxellesu raspravljati o situaciji u BiH i krizi nastaloj nakon posljednjih izbora.

(Hina)

 

Plenković: Hrvatska je ustavna obveza štititi interese Hrvata u BiH

 

 

HNS: Visoki predstavnici koriste neprimjerene lobističke akcije kontra RH

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari