Pratite nas

Reagiranja

‘Kako je u iznenadnom noćnom napadu Projekt Velebit okrenut naglavačke’

Objavljeno

na

Mrežna stranica Projekta Velebit od svog nastanka ‘napadnuta’ je peti put, pišu administratori ove stranice. Njihovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:

Lakše je obraniti Maslenicu nego web stranicu Projekta Velebit, koji se već peti put našao pod napadom. Znam nekoliko hrvatskih portala koji su bili srušeni, ali ne mislim da je i jedan bio napadnut toliko puta. Da stvar bude gora izvršili su noćni nanapad i to za vikend (noć sa subote na nedjelju) kad svi spavaju, kao kad su Izraelci u šestodnevnom ratu bombardirali arapske aerodorome baš u vrijeme kada su ovi klanjali.

Prišuljali se tiho a nisu znali da ja spavam s jednim okom na portalu a s drugim na facebooku, i tako sam postao jedini branitelj. Tek mi se u rane jutarnje sate pridružio jedan od dva Domagoja, koji su valjda po baštini kneza Domagoja postali dobri strijelci, pa je onda postalo lakše braniti se od maskirane verzije četnika poznatih kao hakeri. To ime valjda proizlazi iz njemačke riječi Hackmesser, jer kad smo ih otjerali, baš je tako izgledalo. Na njihovu žalost, dok je u Hrvatskoj osvanulo sunce, tek se po nestanku nekih postova s facebookovih društvenih stranica i po nekoliko ožiljaka, moglo zamjetiti da je samo 6 sati ranije stranica izgledala kao groblje starih automobila.

Kao dva najnovija priloga, pojavile su se dvije prazne stranice. Znam da će biti onih koji će se složiti da su prazne stranice daleko bolji izbor nego one s beskrajno dugačkim tekstovima na koje, kada ih se zainatiš čitati do kraja, izgubiš pola dana, ali ja sam odlučio braniti naš teritorij, dagačak tisuću stranica od kojih niti jedna još nije zastarjela.

Nakon toga su jedni tekstovi nestali a drugi se duplicirali, neki su se pojavili kao u arapskom, sa redovima koji idu s desna na lijevo, a drugi naglavačke, odozdola prema gore. Dok nisam shvatio da smo pod malicioznim napadom, najprije sam pomislio da se radi o teoriji okrugle zemlje, na kojoj se stranica uređuje u Australiji, gdje ljudu hodaju na glavi i trpe od bolova u području vrata, emitira iz Amerike, a čita u Hrvatskoj gdje ljudi hodaju na nogama a začudo trpe od glavobolje.

Nakon toga su u trenu nestali svi video prilozi – šovinistički, nacionalistički, fašistički – i da sam ostavio tako kako su stranicu udesili, siguran sam da bi nam država dodijelila dotaciju kao novopečenom neomarksističkom, neoliberalnom glasilu s pogledom u crnu budućnost umjesto u mračnu prošlost.

Možda je to i bio njihov pokušaj spašavati nas, tako da napr. prihvatimo Istanbulsku konvenciju, koju je Bosna rado provela samo zato što se zove instanbulska a Hrvati ju odbacuju zato valjda, što nije bečka, gdje žene nemaju tolika prava kao u Istanbulu ali su nama civlizacijski bliži, a i kremšnite volimo više od baklave.

Izmasakrirali su suradnike i žrtve su postali svi, pravi-zdravi, a opet, možda je baš takva suverenistička, a za neke fašistička koncentracija misli krivac svemu. Ljubićevi članci su se pojavili sa fotografijama Piskača i svatko je postao netko drugi. Neki muški su počeli izgledati kao ženske ali se tim povodom ne smijemo buniti jer bi se mogli naći na udaru istanbulskog zakonika.

Svi su suradnici postali kolateralne žrtve, osim Hodaka koji mora pasti pod sumnju da je nešto znao, jer je baš ovaj tjedan po prvi puta izostao s prilogom, ali tome pronaći dokaze, trebalo bi u najmanju ruku uposliti Božidara Spasića da angažira svoje hrvatske jatake koji su se u Hrvatskoj umirili i umirovili, uživajući plodove svoga predratnoga truda.

Ne znam zašto su se baš nameračili na Velebit. Možda smo ipak trebali usvojiti neku manje agresivnu planinu – možda Papuk. Znam da bi nekima odgovarala Kozara, ali to bi bilo zadiranje u prostor kraljevine Srba, Hrvata i Bošnjaka s daytonskim suverenitetom pod bruxellesekim protektoratom. Da smo ju nazvali Projekt Vukovar, optužili bi nas da smo pretjerano ispolitizirali stranicu, kao što se mnogi izjašnjavaju da neće u Vukovar na protest jer se ne žele baviti politikom, poput politikantskog pokušaja nakon skoro 30 godina, na odgovornost pozvati neke ljude koji su u Hrvatskoj najprije okrvavili ruke a nakon abolicije omastili brkove. Kao neke žene koje tvrdoglavo ni nakon 30 godina ne mogu oprostiti svojim silovateljima i na ulici im pogledati u oči, k’o svoj svome.

Možemo nagađati zašto su se okomili na Velebit dok se krave ne vrate s paše ali mogu i oni jer su se namjerili na Velebit, kamenog orijaša koji je nogama ugazio u morsku pučinu, glavom dodiruje nebo i bdije nad hrvatskom domovinom.

Mogu ga stotinu puta okrenuti naglavačke – mi ćemo ga opet uperiti k nebu, stoji u priopćenju.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Predrag Mišić: Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U moru komentara, razloga, razglabanja
Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se.

O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja europa, Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači.
Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne

Što bi rekla ona kad dobijem izvješće od policije komentirat ću.
Što mi je ok
Alo pa jučer je jedna od najmladjih žrtava
Ovčare imala rođendan Igor Kačić
Tko je Irenu upitao kako je
Prekjučer je Luka Andrijanić.

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba
Vučića, Daćića, k…, palca

Vrli novinarčića, da nije bilo Velimira Bujanca o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se nebi nikad čulo u medijima
Reći će neki pere me ego
Ne nego je to istina.

Ovo je proglas svim mojim sunarodnjacima moramo se riješiti sotone od velikosrba
Moramo se jevno distancirati od SDSS i Milorada Pupovca, svojom politikom nas vodi u propast.

Hrvatski Narod nas je odvojio od četnika
Vrijeme je da mi učinimo to
Sa Hrvatskim narodom možemo i hoćemo

Na nama je da se riješimo sotone. Zapitajte se hoće li naša djeca ŽIVOT ILI SUŽIVOT
JA HOĆU ŽIVOT U NAŠOJ DOMOVINI
Neću nikakvu matičnu domovinu
Hrvatska je naš dom i domovina
Dignite svoj glas

Branite je mišlju, riječju i djelom

Predrag Mišić Peđa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari