Pratite nas

Reagiranja

Kako je živjeti u Hrvatskoj i biti predsjednik stranke koju je osnovao ratni zločinac?

Objavljeno

na

Bivši predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović prije nekoliko godina je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015., povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke:„Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997., možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Pred Ustravnim sudom Republike Hrvatske pokrenut je 1992. godine, u povodu zahtjeva Javnog tužilaštva, i postupak za donošenje odluke o zabrani rada Srpske demokratske stranke – SDS. Prije donošenja odluke Ustavnog suda, međutim, Ministarstvo uprave svojim rješenjem od 27. veljače 1995. godine utvrdilo prestanak djelovanja Srpske demokratske stranke (SDS) s danom 18. Veljače 1992. godine i brisalo je iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske. Nakon toga prestala je nadležnost Ustavnog suda da odluči o zahtjevu za zabranu rada SDS.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke o kojima neistinito govori Vojislav Stanimirović, kada je jedna od njih (SDS) s danom 18. veljače 1992. godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske.

Kako je osnovan SDSS? – 1997.

Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, 3, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:„U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS)“. Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela.” objavile su okupacijske „Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997. godine.

Obraćajući se tada 5. 03. 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Zločinac Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo.

Antun Ivanković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Vinko Sabljo – Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom

Objavljeno

na

Objavio

Kako mi se očekivanja nisu ispunila da će se relenantne državne institucije ozbiljnije pozabavit izjavom Kreše Beljaka, predsjednika HSS, nekad časne hrvatske političke stranke, o nedovoljnom broju pobijenih Hrvata u izvandomovinstvu, moj je upit spomenutim institucijama, hrvatskim medijima i pojedincima , nositeljima najvećih političkih odgovornosti u Hrvatskoj; je li to za vas domoljubna izjava, izjava tolerancije, ljubavi, suživota a ne užasne mržnje?

Nije  li to nastavak Stazićeve izjave od prije godinu dana izrečene u Hrvatskom Saboru? Da je tako potvrdi i predsjednik SDP-a, stranke sljedbenice Komunističke partije Jugohrvatske, Davor Bernardić, svojom izjavom o Beljaku, kojeg  epski opisa.

Za njega je Beljak osebujan, tako Bernardić reče, i ne pomišlja da ga ne nagradil koalicijskim savezom. Jesam li i ja osebujan kad budem sutra, a bio sam i jesam Za Dom spreman? Izjave Nenada Stazića, pa dalje Kreše Beljaka, i svih koji šutke ili s lakoćom pored ove dvojice prođoše nose u sebi  komunistički fašizam, ili kako ga oni zovu antifašizam. Zabrinjavajuće su sramežljive, kvazi osude, koje se se čule od nekih političara. Nitko od njih se nije pozvao na zakon. Zar Stazić nije ohrabrio Beljaka pa se pitam koga će ohrabrit Beljak ?

Čuli smo govor mržnje, čuli smo poticanje na ubojstva i čuli smo žal kao pobjednici 1945 godine nisu dobro odradili svoj posao a kasnije ni UDBA, pa se pitam, kao i mnogi Hrvati i Hrvatice, što nam sprema ta buduća koalicija koja bi za premijera postavila Davora Bernardića? Gdje je domoljubna Hrvatska i gdje su domoljubi ? Jesmo li mi, stvorivši ovu Hrvatsku, odradili svoj posao ?

Nismo i nismi, na veliku žalost branitelja i svih koji su Hrvatsku izvukli iz srpskojugoslavenskog ropstva. Hrvatska je danas u raljama starih ikomunista i njihovih potomaka, neokomunista, kao ni jedna država u Europi. Komunistički fašizam drži najbitnije pore vlasti i kapitala i može si dopustit i Stazića, Beljaka i Bernardića i svih koji visoko ispruže ruku sa stisnutom šakom, simbolom čekića, i ostalom njihovom ikonografijom je normalno. Je li to je normalno za državu koja predsjeda Vijećem EU, iako je to isto Vijeće komunizam i sve ono po čemu je on prepoznatljiv, osudilo i stavilo u isti koš s nacizmom i fašizmom.

Hrvatska je suočena s jednom velikom obmanom. Snagu zajedništva, koja je Hrvatsku stvorila, sustavno sve više se slabi.  Sve učestaliji su napadi na izvandomovinstvo. Sjetimo se što je prošlog ljeta, povodom Godišnje skupštine Hrvatskog svjetskog kongresa održane u Mostaru, napisao kolumnist Slobodne Dalmacije  Ivica Ivanišević a da nitko u Hrvatskoj ne reče da je to govor mržnje.

Citiram Ivaniševia u zadnjoj rečenici njegova teksta a odnosi se na izvandomovinstvo.  „Takvima bih najradije poručio jedno gromko  „ IŠ !“ , ali nema korist , oni i onako nisu tu, samo bi htjeli prcat nas koji smo ovdje “ Po pisanju tog novinara ispade izvandomovinstvo najveći teret Hrvatskoj. Isti bi nam u domovini ukinuo sva građanska prava.   Zar nitko nema spoznaje o doprinosu izvandomovinstva u Domovinskom ratu ? Što se ne piše o novčanom doprinosu koji je danas skoro ravan hrvatskom turizmu. Ne dao Bog da se takvi pozitivni članci pojave. Stoga Stazić, Beljak i bratija zanemaruju izvandomovinske vrijednosti i snagu zajedništva, već jauču za udbom i žale da nas još ima. Ima nas ima i uvjek smo  za  Domovinu spremni.

Vinko Sabljo, predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku, njegove isprike su uvredljive za obitelji naših nedužnih žrtava

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Do kada će se od najviših institucija vlasti i predstavnika hrvatskih stranaka olako prelaziti preko vrijeđanja žrtava komunističkog terora i srbo-četničke agresije na Republiku Hrvatsku koje se ne mogu više same braniti?

Do kada će se mlakim kritikama poticateljima nasilja te ignoriranjem govora mržnje u javnom prostoru od strane pojedinih saborskih zastupnika i predstavnika vlasti minorizirati njihove opasne poruke upućene svojim neistomišljenicima?

Do kada će Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska i hrvatska sveučilišta pasivno slušati skandalozne poruke “neuračunjivih” pojedinaca ili namjernih provokatora ili tek objašnjavati građanima da se radi o možebitnom “osobitom” načinom govora, kako smo to neki dan čuli od Davora Bernardića?

Isprike Kreše Beljaka uvredljive su za obitelji naših nedužnih žrtava. Sramota za vas kojima je šutnja jedina obrana od ovakvoga govora mržnje i zato se nemojte čuditi ako se sutra otvori Pandorina kutija i zapljusne nas novim prostotama, nesnošljivošću i prijetnjama.

Ovim putem pozivam g. Krešu Beljaka da podnese hitnu i neopozivu ostavku na časnu funkciju saborskog zastupnika.

Tuga Tarle

 

Otvoreno pismo Krešimiru Beljaku – Sramota za Hrvatsku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari