Connect with us

Analiza

Kako na budućnost svijeta i globalne probleme gledaju predvodnici abrahamskih vjera…

Published

on

Ilustracija/L'Union - rabin Haim Korsia

…Francuski glavni rabin Haim Korsia, egipatski islamski imam Ahmad al-Tayyeb i papa Franjo

U Rimu se 20. listopada ove godine održao „ Mirovni međureligijski sastanak“. Na sastanku su sudjelovali spomenuti predvodnici abrahamskih religija i talijanski predsjednik Sergio Mattarella.  Sa sastanka su pozvali političke vođe da okončaju ratove i sukobe u svijetu. Papa Franjo je govorio kako svijet ima „ goruću žeđ za mirom“. Međutim, niti jedan narod, niti jedna skupina ne mogu sami postići mir, sigurnost i sreću, rekao je papa Franjo. „ Mir je moguć suradnjom, dijalogom i bratstvom, bilo je stalno upozorenje svih ostalih govornika iz kršćanskih denominacija, islama, židovstva, hinduizma i budizma.“ Veliki imama Ahmad al-Tayyeb je osudio islamistički teroristički napad u Parizu. Javio je Kathpress.

Hrvatski  mediji

Naši mediji gotovo ništa nisu izvijestili sa tog  Mirovnog međureligijskog sastanka u Rimu. Njih kao da ne zanima što o gorućim svjetskim pitanjima misle i što promoviraju vodeći ljudi i intelektualci abrahamskih vjera. Vjerska pitanje i prijedloge po starom „ dobrom običaju“ stavljaju po strani. Njima su interesantna prepucavanja domaćih političkih moćnika i kvazi političke elite.

Nepovjerenje u političare

Iz dana u dan postajemo sve više svjesni, barem neki, da je naš narod, a isto tako dobar dio naroda EU i čitavog svijeta izgubio povjerenje u politiku i političare. Na udaru tog nepovjerenja su jednako lijeve i desne političke opcije. Mlad građani u pojedinim zemljama ne znaju čak ni imena predsjednika vlade, saveznog kancelara ili kancelarke, ili predsjednika države. Što je svojevrsni pokazatelj kako ih ne zanimaju njihove poruke, politika i događanja vezana uz određene pojedince koji slove kao politički vođe. Političari su dakako krivi sami za to nepovjerenje, jer jedno obećaju u izbornim kampanjama, a sasvim drugo rade kada osvoje vlast. U pojedinim tranzicijskim zemljama politička vlast i oporba baš i previše ne mare za svakodnevna pitanja i probleme građana. Te se stječe dojam od  „ slasti vladanja“ zaborave koga predstavljaju u parlamentu, obično sve one koji su za njih glasovali.

Vjerske vođe

U vremenu u kojem živimo po ugledu i po onome što predlažu na površinu su „ iskočila četvorica vjerskih vođa: Papa Franjo,  Patrijarh Bartolomej I.,egipatski imam Ahmad al-Tayyeb i francuski glavni rabin Haim Korsia. Oni imaju sluha i intelekta da u svijet unesu svoja pozitivna viđenja u globalnim previranjima u svijetu. Sva četvorica su zagovornici mira u svijetu, bratstva među ljudima i narodima, te bratstvo među pripadnicima različitih vjera. Kad kažemo bratstvo, kod nas Hrvata taj pojam može imati negativno značenje, ako ga promatramo kroz prizmu neuspjelog bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji . Ali ako na bratstvo gledamo u duhu vjere i abrahamskih vjera, onda je to nešto sasvim drugo. To nije potrošeni pojam. Pojam kojeg predlažu ljudi nadahnuti marksizmom. Jer niti jedan od spomenute četvorice nema stvarne veze sa socijalizmom, a još manje sa marksizmom. Papu Franju svi znamo po njegovom zalaganju za siromašne, ali to nije socijalistički duh pape Franje. On je došao iz Argentine gdje je bilo vrlo važno stvarati Crkvu koja je osjetljiva za pitanje siromašnih. Nadahnuće papa Franjo crpi iz života i djela svetog Franje Asiškog. Zato je uzeo njegovo ime, i vrlo često ga spominje u svojim nastupima. Ostala trojica vjerskih vođa vide kuda ide svijet stvaranjem velikih razlika između ljudi kada je u pitanju financijska moć, ili razlika u vjeroispovijedanju. Zato sva četvorica žele ponuditi svijetu ono što oni kažu: „ vrijeme za novu globalizaciju“. Ako kažu novu globalizacija, znači da nisu zadovoljni sa ovom postojećom globalizacijom. Samim tim stavom nastaje veliko pitanje, a možda i problem. Ako „ čelnici i vođe abrahamskih vjera kažu da nešto ne valja, onda to postaje svjetski, ili planetarni problem. Vođa pravoslavnih vjernika, vođa muslimana, vođa Židovske zajednice u Francuskoj, i papa sveopće Crkve su zajedno okupljeni u Rimu bili planetarno duhovna moć i snaga. I dakako da bi to što su oni tamo zaključili, i što predlažu trebalo postati važno. Njihovi proklamirani stavovi su ne samo osobni stavovi, nego i stavovi onih koje oni predstavljaju. A to treba svaki normalan čovjek i realni političar respektirati.

Patrijarh Bartolomej   

Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. (grč. Οικουμενικός Πατριάρχης Βαρθολομαίος) (29. veljače 1940.), 271. je vrhovni poglavar Ekumenske Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakim“ (lat. “Primus inter pares”) patrijarsima Pravoslavne crkve. Njegova titula glasi: Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Bartolomej I.

Jedinstveni položaj u pravoslavlju status i autoritet

Kao prvi među jednakima, Carigradska patrijaršija i njegov patrijarh imaju osobiti položaj u pravoslavlju. Kao prvi po časti među pravoslavnim episkopima (primus inter pares), carigradski patrijarh Bartolomej I. predsjeda osobno ili putem izaslanika svakim saborom pravoslavnih crkvenih poglavara, te ima ulogu glasnogovornika pravoslavlja, posebice u ekumenskim susretima s drugim kršćanskim crkvama. Osim što je duhovni vođa oko 300 milijuna pravoslavnih kršćana u cijelom svijetu, on je i izravni poglavar pravoslavnih episkopija u Sjevernoj i Južnoj Americi, zapadnoj Europi, Australiji i Novom Zelandu, Hong Kongu, jugoistočnoj Aziji, Koreji i dijelovima današnje Grčke.

Aktivnosti patrijarha Bartolomeja I.

Kao arhiepiskop carigradski i ekumenski patrijarh Bartolomej I. posebice je aktivan na međunarodnom planu. Njegova djelatnost odmah nakon što je ustoličen za patrijarha posebice je važna u pogledu obnove pravoslavnih crkava negdašnjeg istočnog bloka poslije pada komunizma u tim zemljama. Založio se za čvršće povezivanje pravoslavnih povijesnih crkava unutar samog pravoslavlja.

Suradnja sa drugim vjerskim zajednicama

Nastavljajući praksu svojih prethodnika Bartolomej I. nastavio je dijalog pomirenja s Katoličkom crkvom koju su inicirali prvi put papa Pavao VI. i carigradski patrijarh Atenagora povijesnim činom ukidanja međusobnog izopćenja Rima i Carigrada kojim su se 1054. udaljili Istok i Zapad i kojim je kulminirao veliki raskol. Znakovito je nekoliko događaja na tom planu. 2004. papa Ivan Pavao II. je u znak prijateljstva i pomirenja dviju crkava Pravoslavnoj crkvi vratio ostatke dvojice svetaca iz 4. stoljeća, koje su stoljećima bile čuvane u bazilici Sv. Petra u Vatikanu, svetog Ivana Zlatoustog i Grgura Ninskog. Papa Benedikt XVI. posjetio je patrijarha Batolomeja I. u njegovoj rezidenciji na Fanaru 2006. Povijesni je trenutak 19. ožujka 2013. Carigradski i ekumenski patrijarh Bartolomej prisustvovao je ustoličenju novog pape Franje u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Prvi je to put poslije 1000 godina da jedan carigradski patrijarh prisustvuje ustoličenju novog pape. Patrijarh Bartolomej I. u stalnom je dijalogu i s drugim vjerskim zajednicama unutar kršćantva posebice s protestantima, ali i nekršćanima, muslimanima i Židovima. Patrijarh Bartolomej I, počasni poglavar svjetskog pravoslavlja, pozvao je na nove mjere protiv ekološke krize planeta suočene s pandemijom. “Vrijeme ekološke mode, njihove idealizacije ili još gore, njihove ideologizacije, prošlo je”, rekao je Bartolomej. Vrijeme je da napokon djelujemo. To također uključuje “podrivanje čisto svjetovnog društveno-kulturnog poretka” i osjećanje “božanskog ulomka” u njemu.

Francuski glavni rabin Haïm Korsia

Rani život i obrazovanje

Haïm Korsia rođen je u Lyonu u Francuskoj od židovskih roditelja Sephardi koji su doselili iz Alžira . Otac mu je bio istaknuti rabin u gradu. Pohađao je židovske škole. Korsia je steklao nekoliko naprednih diploma: magistar poslovne administracije na Reims Management School ; Magistar naprednih studija , École pratique des hautes études ; i doktorat iz suvremene povijesti na Sveučilištu u Poitiersu . Također je studirao na francuskom Institutu za napredne studije domovinske sigurnosti; i Centar za napredne studije o Africi i modernoj Aziji.

Karijera

Korsia je služio kao rabin u Francuskoj više od dva desetljeća. Postao je voditelj rabinske škole u Parizu. Uz to, imenovan je za židovskog kapelana francuske vojske. Izabran je za člana Centralne konzistorije , predstavljajući židovske kongregacije širom zemlje.

Uloga glavnog rabina

U travnju 2014. god. rabin Gilles Bernheim dao je ostavku na mjesto glavnog rabina Francuske. Umiješan je u skandal koji uključuje optužbe za plagijarizam .  “Bernheim je priznao da je plagirao u dvije knjige i eseju, kao i da je položio nezaslužene akademske naslove.” Rabin Olivier Kaufmann i rabin Haïm Korsia neko su vrijeme bili privremeni glavni rabin.  U lipnju 2014., članovi odbora Središnje konzistorije izabrali su Korziju za glavnog rabina Francuske glasom 131–97.  Glavni rabin služi sedmogodišnji mandat. Martine Cohen , stručnjakinja za židovstvo u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja u Parizu, primijetila je da je Korsijin izbor za glavnog rabina predstavljao pomak prema više “modernom pravoslavlju” u usporedbi s prethodnim konzervativnim sklonostima židovskog pravoslavnog establišmenta. Korsia je započeo svoj novi položaj u trenutku poteškoća za francusku židovsku zajednicu, koja je najveća židovska zajednica u Europi, a treća nakon izraelske i američke. Od prijelaza u 21. stoljeće, u Francuskoj je zabilježen porast antisemitske aktivnosti, neke povezane s međunarodnim pitanjima, poput Druge Intifade i drugih napetosti na teritorijima Izraela / Palestine; ekonomski problemi za neke u zajednici; povećana emigracija u Izrael; i korupcija među nekim židovskim vođama. Korsia je zauzeo liberalniji položaj u odnosu na Židove rođene od nežidovskih  majki i očeva Židova, nazivajući ih “sjemenom Izraela”. Prema pravoslavnim standardima, oni se legalno ne smatraju Židovima i morali bi proći formalni postupak obraćenja da bi ih pravovjerni rabini prihvatili. Čini se da ga brinu i ženska pitanja. Najavio je smjernice koje podržavaju žene kojima su muževi odbili “dobiti” ili židovski razvod. Ubrzo nakon što je preuzeo novu ulogu, Korsia je Dolly Touitou imenovao na novo mjesto za rješavanje pritužbi podnesenih protiv francuske židovske organizacije za vjerske službe. Promatrači smatraju da je to egalitarna akcija koja je podržavala ženska prava, a većinska je sefardska židovska zajednica smatra “smjelom”. Prije 1990. godine, ženama nije bilo dopušteno glasati na izborima za Consistoire. Također im je zabranjeno da se kandidiraju do 2006. godine, nakon presude francuskih sudova kojom je zabrana ukinuta. Nakon niza terorističkih napada muslimanskih ekstremista u Francuskoj u siječnju 2015. godine, u kojima su neke žrtve bile židovske, rabin Korsia pozvao je židovsku zajednicu da pomogne u jačanju koncepta bratstva ( francuskog društva ). Odbacio je ideju da je rješenje za takve napade emigracija ili kapitulacija. Trenutne je poteškoće usporedio s onima s kojima su suočeni Mojsije i njegovi sljedbenici na Crvenom moru : “Ponekad je jedini način ući u Crveno more – ući i obnoviti novu solidarnost, obnoviti veze između kršćana, protestanata, katolika, muslimana i Židovi i obnavljajte nadu “, rekao je Korsia.

Učitelj Samuel Paty

Ubijen je “jer je radio svoj posao”, rekao je francuski glavni rabin Rav Haim Korsia u svom obraćanju terorističkom činu u Parizu. Učiteljica povijesti Paty znala je o važnosti borbe za obrazovanje i humanizam. “Ubili su ga. A njegova smrt nas obvezuje da nastavimo njegovu borbu – u bratstvu, ali bez slabosti i straha”, rekao je glavni rabin.

Ahmad al-Tayyeb

Ahmed Mohamed Ahmed El-Tayeb ( arapski : أحمد محمد أحمد الطيب ) (rođen 6. siječnja 1946.) Egipatski je islamski učenjak i trenutni Veliki imam al-Azhara i bivši predsjednik Sveučilišta al-Azhar . Njega je imenovao egipatski predsjednik Hosni Mubarak , nakon smrti Mohameda Sayeda Tantawyja 2010. godine. Dolazi iz Kurne , guvernorata Luxor u Gornjem Egiptu , a pripada sufijskoj obitelji.

Veliki imam – Obrazovanje

Al-Tayeb je studirao doktrinu i filozofiju na Sveučilištu Al-Azhar , gdje je diplomirao 1969. godine, nakon čega je magistrirao i doktorirao, u islamskoj filozofiji 1971. odnosno 1977. godine. Kasnije je otišao studirati na Sveučilište u Parizu na šest mjeseci, od prosinca 1977. do 1978. Poslije je obnašao akademska radna mjesta na Sveučilištu Al-Azhar, zatim administrativne uloge u Qeni i Aswan-u , a čak je radio i na International Islamic Sveučilište, Islamabad, Pakistan, 1999–2000. Između 2002. i 2003. Al-Tayeb je služio kao Veliki muftija Egipta. Al-Tayeb je nasljedni sufijski šejik iz Gornjeg Egipta i izrazio je podršku globalnoj sufijskoj ligi. Predsjednik je Sveučilišta Al-Azhar od 2003. do 2010. Kao veliki imam al-Azhara, al-Tayeb je intervenirao da poništi odluku disciplinskog odbora al-Azhara o protjerivanju studentice zbog “grljenja” studenta sa sveučilišta Al-Azhar.

Muslimansko bratstvo

U članku objavljenom nedugo nakon imenovanja za predsjednika Sveučilišta Al-Azhar, opisan je kao “lojalist režimu i član vladajuće Nacionalne demokratske stranke g. Mubaraka [koji] zauzima čvrst stav prema Muslimanskoj braći”. Citirano je da je Tayeb rekao da sveučilište Al-Azhar ” nikada neće biti otvoreno polje za Bratstvo “. Isti članak izvještava da je vođa Muslimanske braće Mohammed Badie čestitao Tayebu na imenovanju. Istodobno, stariji član Bratstva, šeik Sayed Askar, također Azharitac , optužio je vladu da “promovira jednu svoju na štetu ljudi koji više odgovaraju položaju”. Kritika se pojačala nakon Egipatske revolucije 2011. godine . Neki članovi Muslimanske braće optužili su ga da je “ostatak svrgnutog Mubarakovog režima i Nacionalne demokratske stranke”. 2011. godine, nakon egipatske revolucije, Muslimanska braća održala su skup u džamiji Al-Azhar kako bi se usprotivila onome što je opisala kao judaizaciju Jeruzalema . Na skupu je rekao da je “džamija al-Aksa trenutno pod ofenzivom Židova” i “nećemo dopustiti cionistima da židovuju al-Quds [Jeruzalem]”. Također je tvrdio da Židovi širom svijeta pokušavaju spriječiti islamsko i egipatsko jedinstvo.  Skup je New York Daily News kritizirao kao antisemitski. Podržao je vojni puč protiv egipatskog predsjednika Mohameda Morsija .

Otpadništvo

2016. godine al-Tayeb je rekao da je napuštanje islama (otpadništvo) kažnjivo smrću. Prema njegovom mišljenju, zločini, napadi i izdaja oblici su otpadništva i moraju se kazniti. Otpadnici se moraju pridružiti islamu ili biti ubijeni. Odstupa od linije otpadništva i izvan područja vjere” i izjavljuje ” džihad o mirnim muslimanima” koristeći “pogrešne interpretacije nekih kur’anskih tekstova, prorokove sunne i stavove imama, vjerujući pogrešno da su oni vođe muslimanskih armija koje se bore protiv nevjerničkih naroda u nevjerničkim zemljama”.

Vehabizam i salafizam

Krajem 2016. godine, na konferenciji preko stotine sunitskih učenjaka u Čečeniji , al-Tayeb je ortodoksni sunnizam definirao kao ” Aš’arite i Maturidite (pristaše teološkog sustava imama Abu Mansur al-Maturidi i imama Abul Hasan al-Ash ‘ari ) … sljedbenici bilo koje od četiri škole mišljenja ( Hanafi , Šafija , Maliki ili Hanbali ) i … također sljedbenici sufizma Imama Junaida al-Bagdadija u doktrinama, manirima i [duhovnom] pročišćavanje.”  Rekavši to, šeik Ahmad al-Tayebisključio je “selefije” iz pojma ehluls sunne (suniti) navodeći da salafi – poznati i kao vehabije – nisu iz redova sunita.  Vjerovalo se da je konferencija osmišljena kako bi zauzela “beskompromisni stav protiv rastućeg takfirijskog terorizma koji pustoši diljem svijeta”.

Susret s papom Franjom

7. studenoga 2017. susreo se s papom Franjom u Vatikanu, kako bi razgovarao o širenju kulture mira i suživota te odricanju od ekstremizma i islamofobije. U veljači 2019. ponovno su se sastali u Abu Dhabiju tijekom Papina posjeta Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je također potpisao Dokument o ljudskom bratstvu . Dana 15. studenoga 2019. ponovno su se sastali u Vatikanu, kako bi postigli ciljeve potpisanog dokumenta. Veliki imam Ahmad Al-Tayyeb iz Kaira u čitanom je govoru osudio islamistički teroristički napad u Parizu. Kao Veliki imam Al-Azhara, izjavljuje “pred Svemogućim Bogom da se i ja, kao i učenja islama i Poslanik, ograđujem od ovog gnusnog zločinačkog djela i od svih koji prihvaćaju takve devijantne, pogrešne misli.” Istodobno ga je osudio kad su se vrijeđale religije i zlostavljali njihovi simboli “pod sloganom slobode izražavanja”. Inače, pandemija je razotkrila varljiva obećanja prethodne globalizacije. Umjesto toga, važno je braniti se od povezane eksploatacije, kulturnog izjednačavanja i diskriminacije. Vrijeme je za novu globalizaciju koja se temelji na bratstvu.

Zaključak

Po onome što u svojim porukama poručuju  spomenuti predstavnici ili „vjerske vođe“, vrijeme je za novu globalizaciju koja se temelji na bratstvu. Veliko je pitanje da li takve ideje mogu zaživjeti i ostvariti se, ili će ostati samo ideje i pokušaji. Ili možda utopija? Sadašnji model globalizacije nažalost se ne temelji na bratstvu među narodima i vjerama. Vjera u sadašnjem modelu globalizacije i medija u čitavom svijetu je marginalna tema. Globalizacija nema sluha za etičke postulate i vjerska načela. Pa je tako na udaru globalizacijskog procesa nacionalni entitet, obitelj kao temeljna zajednica društva. Relativiziraju se moralne vrednote. Nitko od političara  i političkih elita baš ne mari za ono što uče i propagiraju abrahamske vjere. U pojedinim zemljama svijeta nastoji se ocrniti pastoralna aktivnost ili službenici spomenutih vjera. Čini mi se da bi Francuska mogla biti poligon i model za predloženo bratstvo među vjerama i narodima. Zašto? Zato što u Francuskoj žive u istoj državi katolici, veliki broj muslimana i pripadnika židovstva. Francuska je druga zemlja po broju Židova iza SAD-a gdje živi najveći broj Židova u svijetu. U tom francuskom društvu je u prošlosti bilo puno primjera radikalizma koji je do sada pokazao svoju lošu stranu. Možemo se samo nadati da „ Međureligijski sastanak u Rimu“ neće ostati na marginama samo kao ideja. Bilo bi mudro očekivati od EU političara da osim žaljenja i osude zločina počinjenih i vođenih radikalizmom, da političari pojedinih zemalja učine i neke značajnije korake stvarajući zakonski okvir za suživot, toleranciju i poštivanje „onih drugih i drugačijih“ po vjeroispovijedi. Bratstvo kakvo zagovara papa Franjo i drugi sudionici sastanka u Rimu nije neko površno bratstvo. Razumije se da bi u tom duhu predloženog bratstva kao moguće nove globalizacije, osim političkih elita, trebali djelovati vjerski službenici nižeg ranga koji su odgojitelji u katoličanstvu, islamu, židovstvu i pravoslavlju. Trebalo bi izbjegavati govor o mogućem sukobu civilizacija, ali to i djelom pokazati u politici, prosvjeti, kulturi i vjerskom životu. Nadam se da će u budućnosti nestajati strahovi od radikalnog terorizma. A ti strahovi koji su opravdani će nestati kada doista počinjemo svi shvaćati da su vjernici abrahamskih vjera uistinu braća, a ne protivnici ili neprijatelji. A za  ostvarenje tog cilja je potreban veliki trud i vrijeme.

Vladimir Trkmić

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari