Connect with us

Analiza

Kako obnoviti snagu duha nacije?

Objavljeno

-

Na političkoj sceni razvidan je iznimno visok stupanj ideologiziranosti, sklonost bitci za ideje, a zanemarivanje čimbenika uspješnosti što omogućuje pojavu horuk – stranaka s idejom apsolutne pravde i istine i lakih rješenja za složena pitanja.  Javni „uspjeh“ antivaksera, usprkos običnoj zdravorazumskoj činjenici da Vlada  RH, ili bilo koja vlada, suočena s velikim smrtnim posljedicama od pandemije covid-19, nije imala drugoga puta doli po uzoru na sve druge, ustrojiti jedno stručno tijelo za krizne okolnosti s izvršenim ovlastima nužnoga ograničavanja nekih prava, a sve utemeljeno na Ustavu i zakonu, kao i činjenici da su baš sve vlade u svijetu posegnule za istim, jedino mogućim, modelom institucionalne borbe s pošašću, dokaz su političkog profiterstva na teškim prirodnim  kataklizmama.

 

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

 

Ne tako davno svjedočili smo ustrojavanju pravoga političkoga, ili bolje kazati profiterskog  oporbenog  pokreta za osporavanje djelotvornosti vlade na primjeru ratifikacije tzv. Istanbulske konvencije, usprkos  popratnoj Interpretativnoj izjavi Vlade, istoj kao i u slučaju Poljske, zemlje s golemom katoličkom većinom! Identično se događa sa  saniranjem posljedica katastrofalnih potresa kao više sile, pri čemu se potpuno zanemarilo niz pravnih zahtjevnosti i složenosti, te isprepletenosti imovinskih/vlasničkih prava, utvrđivanju oštećenosti, odluci o načinu zaštite povijesnoga nasljeđa, nego se odmah prozivalo vladu za – „kašnjenje“. Dakle, na djelu je legitimna oporbena rušilačka agenda, osobito ona s desnog političkog spektra, samo s jednim jedinim ciljem, a to je penetracija u HDZ-ovo biračko tijelo.

U takvom ozračju događa se pojava spomenutih novih i novih instant-horuk stranaka koje odvlače pozornost od rješavanja zbiljskih, životnih problema nacije, s jednim stvarnim ciljem: rasipanje/rastakanje biračkoga tijela nacionalnog usmjerenja zamagljivanjem biti političkoga rada, odgovornoga obnašanja vlasti i moći na dobro nacije, odnosno mirnoga, prirodnoga političkoga društvenoga života sa stranačkim sustavom sličnoga naboja.

Djelatno, svjesno ili nesvjesno, takve pojave onemogućuju nastanak okolnosti koje bi mogle iznjedriti nacionalni sporazum o bitnim pitanjima nacije oko kojih nema spora u izvršavanju, ma koja politička opcija imala trenutnu upravljačku poziciju, osobito u svjetlu činjenice da snage od centra prema desnici imaju potencijalnu dvotrećinsku većinu u Hrvatskoj čime bi se mogao mijenjati Ustav Republike Hrvatske, poglavito potrošeni model izbornog zakona!! To kao bitne pretpostavke izlaska Hrvatske iz političkoga stanja u kojem je rat svih protiv sviju način opstanka na političkoj pozornici, omogućuje anacionalnim političkim snagama jačanje i reorganizaciju, te skretanje pozornosti javnosti s bitnog na nebitno i banalno, prikazujući to kao „objektivno“ djelovanje u javnom prostoru koji je njihovo leno. Kad bi se po  njihovom mjerilo Hrvatsku samo iz javnoga tiska u najširem značenju, ona bi bila bezlična, sitničava, usputna i nesposobna za samostalni život, što zasigurno stvara depresiju i bezidejnost u biću nacije. Odgovornost za stvaranje takvog ozračja imaju tzv. desne snage u Hrvatskoj koje uporno tvrde da se Hrvatska opasno nagnula na lijevu neojugoslavensku stranu, a svojim nihilističkim djelovanjem zapravo nas guraju nazad u zagrljaj mentalnog komunizma. Istovremeno lijeve oporbene snage optužuju vladajuće za neoustaštvo i desničarenje, pa je u tom kontekstu doista teško odgonetnuti na koju se stranu nagnuo vladajući brod što je postalo predmetom besplodnih analiza beznačajnih kvazi analitičara.

Takve pojave daju samo privid društvene dinamike, što je vidljivo djelovanjem DP-a i svega što je ta stranka izazvala bez ikakve koristi za Republiku Hrvatsku. DP je obavio golem dio posla za anacionalne snage u bitci protiv “stranke opasnih namjera“ izborom rusofila Zorana Milanovića za predsjednika države i to se nije dogodilo slučajno . Najnovija najava osnivanja  „nove“ stranke KVK, koja se u svom nazivu diči  imenom  „pravde i pravednosti“, čime se svojevremeno razbacivao Ivo Josipović, dokaz je novog raslojavanja i oporbenog lutanja na desnom političkom spektru.

Na djelu je politički ekshibicionizam i površna neodgovornost za javno izgovorenu riječ i djela ( Milanović, Most-Grmoja, Raspudići, Petrov), nemogućnost stvaranja nacionalne, ili državotvorne koalicije, jer je „nacionalni“ naboj društvene odgovornosti nepoznat gore nabrojenim društvenim fenomenima!

Vidljiv je rast nepovjerenja u politički sustav kao takav, kroz ozloglašivanje politike kao sustava za osobnu korist i javnoga svađalaštva kao slike njene biti s konačnim pogubnim učinkom  neizlazak birača na birališta, pad biračke podrške bilo kojoj politici,  što omogućuje da se zaista bilo tko njome bavi! Potpuno se zanemaruju činjenice zbiljskih i objektivnih uspjeha Hrvatske i naše svekolike društvene zbilje, kako na unutarnjem tako i na međunarodnom planu!

Sasvim objektivni pokazatelji uspjeha Hrvatske prolaze ispod radara javnosti, ili se prikazuju kao puka propaganda. Namjerno se prešućuje rast BDP-a, povlačenje golemih sredstva iz fondova EU, sukcesivno dizanje  kreditnoga rejtinga iz „smeća“ u BBB+, što znači pojeftinjenje kredita i niza koristi baš za običan svijet, ulaz u schengenski prostor, geostrateška važnost LNG terminala, dobru prošlu i još bolju tekuću turističku sezonu, eurozonu, izgradnja golemih infrastrukturnih objekata,  posebice most Pelješac i konačno rast životnoga standarda, rast zaposlenosti, pad nezaposlenosti, makroekonomske (ne)ravnoteže, uspjesi športaša u svijetu, uspjesi naših učenika na međunarodnim natjecanjima,  uspješni Hrvati u svijetu, uspjesi koji se na prvi pogled na vide, ali u ukupnom zbroju okolnosti jačaju Hrvatsku u međunarodnom smislu što se čak ni ne prepoznaje. Položaj Hrvatske danas u međunarodnim razmjerima apsolutno je najbolji u našoj kratkoj povijesti!

Posljedice takve ciljane oslijepljenosti za zbilju u Hrvata su lako izazivanje nezadovoljstva državom, a ne konkretnom politikom što je pogubno za samu državu. Događa se iseljavanje mladih, zdravih i zaposlenih u svijet, a da nije riječ o „prirodnim“ migrantima, kao što su profesori sveučilišta i ini znanstvenici, umjetnici i slični koji u svijetu nalaze samo punije ostvarivanje svojih iznimnih potencijala koji nadilaze domovinske okvire. I kad žive izvan Domovine, takvi trajno ne napuštaju Hrvatsku i ne postaju nešto drugo, nego ostaju ono što jesu! Naprotiv, na mnogo višim znanstvenim i intelektualnim razinama dodatno afirmiraju Hrvatsku!! Udružena lijeva i desna oporba, na čelu s predsjednikom Milanovićem, u svom anarhističkom rušiteljskom pohodu zapravo su udarni malj na demografiju!

Mainstream mediji proizvode rast nevjerice u sebe i svoje snage, jačanje kolonijalnoga mentaliteta kao bitne oznake nedovršene nacije. Čini se da je sve strano, ono izvana,  bolje od hrvatskoga! Vidljiv je pad povjerenja u život kao takav s daljnjom posljedicom pada nataliteta, nerealnih društvenih očekivanja od svake društvene zauzetosti, a ne samo politike i stvaranje stanja latentnog razočarenja u trenutne favorite u javnom prostoru. Most, DP,  Suverenisti, pa sad opet neka nova instant stranka društvene „pravde“- daju sliku kumulativnog razočarenja i iznevjerenih nada. Fiksiranje politika u sferu, imaginarnog, nestvarnoga, neracionalnog i nedohvatnoga, s posljedicom društvenoga samoomalovažavanja i neznačajnosti, u konačnici je u bijeg u iracionalno. Čini se da se u režiji g. Damira Vanđelića sprema još jedna lista za rušenje vladajuće nomenklature, kao nadomjestak Mostu i oslabljenom Domovinskom pokretu?

Glavni uzroci takvog stanja duha nacije su žilavi ostaci samoupravljačke  i mentalnokomunističke svijesti kao način ustroja bivšega jugoslavenskog društva u kojemu je vladala potpuna nemogućnost provedbe zamisli o radniku i poslodavcu u istoj osobi, zatim ustrojbena shizoidnost temeljne društvene postavke da bi radnik znao, mogao i smio upravljati složenim procesima, počam od najjednostavnijih proizvodnih jedinica do cijeloga društva. Čini se da je politički prostor rezerviran samo za neradnike po onoj paroli „ ne može me nitko tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi i puno opstruirati“?

Osnovni koraci prema ozdravljenju društva u cilju osiguranja nacionalne države i interesa hrvatske nacije trebali bi početi razumijevanjem  mentalnog ustroja ideologiziranih čimbenika i tome prilagoditi javni nastup čelništva i države i stranke. Na svakom koraku potrebno je naglašavati prvenstveno nacionalni i suverenistički karakter projekata, poduhvata i dostignuća i postignuća Vlade i stranke, a ne ga samo podrazumijevati. Potrebno je analizirati koliko se može utjecati na medije da budu prvenstveno domoljubno i nacionalno osjetljivi uz prikazivanje objektivnih činjenica (dakle,ne tražiti uređivanje ili cenzuru javnih medija financiranih javnim novcem, nego javno komunicirati samo običan domoljubni, nacionalni osjećaj! U tom kontekstu nije dovoljno da Vlada i stranka, po onom modelu „svaki cigo svoga konja hvali“, hvali samu sebe, već je potrebno angažirati karakterne novinare i analitičare, kao i novinare istraživače koji će javno i jasno raskrinkati anacionalne snage  za koje je samo postojanje hrvatske države krimen! Na planu emocija i političke strasti što je bitno za bavljenje političkim poslom, potrebno je vidjeti gdje nam je nestala domoljubna kultura kroz glazbena i ostala umjetnička djela što nas je identificiralo kao naciju u mukotrpnom hodu stvaranja Hrvatske države. Hrvatska mladost nedavno je na stadionu Maksimir tijekom susreta katoličke mladeži manifestirala odanost domovini i Katoličkoj crkvi, što bi trebao biti dodatni indikator za njegovanje te identitetske hrvatske baštine. Danas imamo fenomen da se u domoljubna prsa busaju oni koji se ne znaju ni prekrižiti pa svojim lažnim hrvatstvom zauzimaju mainstream prostor, a jedini im je cilj dodatno razbiti i obeshrabriti već ionako nehomogeno kršćansko demokratsko biračko tijelo. Nažalost, na takav modus operandi mnogi nasjedaju uključujući i Hrvate u BiH.

Ova glad naroda za duhovnim i domoljubnim vrijednostima, koja se iskazuje kao visok stupanj ideologiziranosti nacionalnih snaga, s obzirom na izborna kretanja, jedan su od glavnih ključeva povratka tih snaga u birački korpus HDZ-a, jer bez toga teško je očekivati još jednu nužnu pobjedu na parlamentarnim i drugim izborima. Nužnu zato, što na političkoj sceni, bilo lijevoj ili desnoj nema naznaka valjane alternative vladajućoj administraciji. U tom smislu, ne može se očekivati nikakva metanoja ili preobrazba anacionalnih (lijevih) glasača ma koliko se stranka trudila biti gospodarski uspješna. Po defaultu, njih ekonomija ne zanima, njih ne zanima ništa, osim gole vlasti. Znači, nikakvi gospodarski uspjesi Vlade u tom rezervoaru glasa polučiti ne će, jer radi se o poklonicima „zarobljenoga uma“, kojima je Tito važniji i veći od Tuđmana.

HDZ stranka koja je stvorena kao pokret, jest stožerna i državotvorna nacionalna stranka, s neizmjernim  pokladom stvarateljice i obrane države – i samo na tom fonu moguće je biti još jednom pobjednik, s time da je samim time „osuđena“ sve svoje bitke dobivati sama, bez ozbiljnih saveznika, budući da je stvorena fama kako ona „proždire“ svoje saveznike. Osim toga, na žalost, na hrvatskoj političkoj pozornici ni nema ozbiljne nacionalne stranke s kojom bi savez i bio moguć! Domovinski pokret i Most, koji su od centra prema desno osvojili zajedno rekordna 24 saborska mandata, rezolutno su odbili svako moguće zajedništvo s HDZ-om optužujući ih da su se opasno nagnuli ulijevo. Velika koalicija HDZ-a i SDP-a i nekih lijevih stranaka kao što je Možemo nije pak moguća, jer oni optužuju HDZ da se nagnuo udesno, s novim tendencijama tog nagnuća.

Sve to je već viđeno u stranačkoj povijesti naše mlade države, tako da danas Andrej Plenković dijeli istu sudbinu svojih prethodnika. Tuđmana su desničari napadali da je komunista i Titov general, a ljevičari da je ustaša, jer je koketirao s HOS-om. Karamarka su jedni napadali da je udbaš, komunjara i Mesićev čovjek, dok su ga drugi napadali da je ustaša, kao što je bio i njegov pokojni otac Martin, mučenik s Križnog puta. Sanader je platio glavom zbog svog konformizma i navodnog kleptomanstva, no cilj je uvijek isti i identičan. Jadranku Kosor ne treba spominjati, jer ona je pripremila put Milanoviću u Banske dvore!! Plenkovića jedni napadaju da je udbaš, masom i sin „vojne lekarke“, dok ga drugi optužuju za desničarenje, jer nije zabranio HOS-ov pozdrav ZDS, koji još uvijek nedirnut stoji u javnom prostoru. Plenkovića napadaju da je desničar, jer je predložio Miru Kovaća i Davora Ivu Stiera za veleposlanike u Parizu i Rimu, napadaju ga da je skrenuo udesno, jer je zvao Kramarka na važne obljetnice i skupove, Plenković je desničar, jer su mu ključni ministri Medved, Marić, Filipović, Piletić i mnogi drugi, uzorni  kršćanski demokrati, a supruga mu je praktična vjernica.

Rušenjem i brutalnim udarcima na čelnika HDZ-a, zapravo se ruši kohezija potencijalnog glasačkog tijela stranke, s ciljem da ih se dekapitira s vlasti, ili onemogući na putu prema novim pobjedama. U tom kontekstu, za rušitelje je potpuno nevažna Hrvatska i budućnost naše domovine. Njih zanima vlast i samo vlast! Sve stranke „desnice“ u Hrvatskoj, zapravo su korisne budale Milanoviću, njegovoj „desnici“ i ljevici, jer analizom političkih snaga jedino udružena ljevica s Mostom ima potencijalne šanse preuzeti vlast u nekavoj novoj „kukurikavnoj koaliciji“. Kako je to izgledalo u prošlosti s lijevom koalicijskom vladom na čelu države ne treba ni spominjati!?

Obnova snage duha nacije, ogromna je zadaća i obveza najveće stranke u Hrvatskoj, u čega je potrebno uložiti baš sve materijalne i duhovne resurse. Uspjeh u tom poduhvatu determinirat će pobjednike na svim slijedećim izborima, a što je još važnije, odredit će put naše Hrvatske, koji realno može biti umjereno do znatno pozitivan prema naprijed, kao što se i možemo sunovratiti nazad  u ropotarnicu nedavno pobijeđene prošlosti.

P.S. Hvala umnim i dobrim domoljubima i komentatorima na natuknicama za ovu analizu!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari