Pratite nas

Kako pomoći djeci da rastu u vjeri!?

Objavljeno

na

Da bismo pomogli djeci da rastu u vjeri, obično tražimo savjete i metode. A kako bi bilo kad bismo počeli s time da stavimo molitvu u središte života?

Nakon Simonova rođenja njegovi roditelji pripremanju krštenje. »Objasnili su nam koliko je važno pomagati Simonu da raste u vjeri koju će primiti na krštenju. Ali kako? Čime početi? Kada?« Armelle i Arnaud zbunjeni su zbog buntovna ponašanja svojih adolescentica: »Kad su bile male, sve se činilo laganim. Danas imaju sedamnaest i petnaest godina i uopće više ne znamo što bismo! Sva naša lijepa načela potresena su iz temelja«.

Obitelj

Kako mladi oduševljeni roditelji, tako i stariji, iskusni ali obeshrabreni odgojitelji: svi bi rado našli dobru metodu prenošenja vjere svojoj djeci.

Ali prenošenje vjere nije pitanje metode nego prvenstveno pitanje – vjere! Na koga ćemo se osloniti pri odgajanju djece u vjeri? Na Boga! Je li vjera koju želimo prenijeti sklop znanja, tradicija i moralnih vrijednosti, ili živi odnos s Nekim?

Vjerujemo li da taj Netko našu djecu ljubi neizmjerno više od nas samih? Vjerujemo li da on za njih želi ono najbolje, i da to najbolje znači živjeti s njim? Jesmo li spremni darovati mu svoje povjerenje u svim okolnostima, čak i u slučaju prividnog neuspjeha, čak i kad se čini da starija djeca odbacuju vjeru koju smo im htjeli prenijeti?

Bog je izvor, a mi smo kanal. Nismo mi oni koji prenose vjeru na djecu: to Bog čini preko nas. Ako je kanal odvojen od izvora, voda ne protječe. Ako nismo povezani s Bogom, ne možemo pomoći djeci da rastu u vjeri, kakve god bile naše kvalitete i kako god izvrsne bile naše odgojne metode. Uzmimo jednu drugu usporedbu: mi smo kao radioaparati. Ako naša antena nije okrenuta u pravom smjeru, prijam je slab. Ako naša unutarnja antena nije usmjerena prema Bogu, djeca ne će moći čuti radosnu vijest njegove ljubavi.

Usmjeriti svoju unutarnju antenu prema Bogu znači u svemu tražiti njegovu volju, a to ne možemo ako ne molimo. U vjerskom odgoju prvenstvo ima naš osobni molitveni život. Prije molitve s djecom, važno je da molimo osobno. Iluzija je htjeti odgajati djecu u vjeri ako ne odlučimo svaki dan važno mjesto posvetiti osobnoj molitvi. Tajna vjere »zahtijeva da vjernici u nju vjeruju, da ju slave i proživljavaju u živu i osobnu odnosu sa živim i istinitim Bogom. Taj odnos je molitva«.1

Nije baš sve ni u molitvi. Prema gore navedenim usporedbama, ako je kanal loše sagrađen ili začepljen otpatcima, voda ne prolazi; ako je radioaparat u kvaru, antena može biti dobro usmjerena, ali ne će biti zvuka. Isto tako, ako zloća, osvetoljubivost, sebičnost ili pohlepa zatvore naše srce, ne ćemo moći djeci pomoći da upoznaju i ljube Gospodina. Ako sami ne učimo, ako ne tražimo potrebne savjete i pomoć, ne ćemo moći potpuno surađivati s Božjim djelom. Molitva ipak ostaje na prvome mjestu. Ona nije dovoljna, ali je potrebna i prioritetna. S molitvom treba početi.

Treba dakle naći vrijeme i sredstva. Kako moliti kad smo opterećeni poslovima i brigama? Kako naći putove molitve?

Evo nekoliko smjernica:

− Sve počinje odlukom za molitvu. Ako budemo čekali da nađemo vremena za molitvu, jedno je sigurno: nikad ne ćemo moliti. Pitanje nije: Imam li vremena za molitvu, nego: Koje mjesto molitva uopće zauzima u mojem životu? Ako shvaćamo da je važna, čak prva, naći ćemo vremena za molitvu. Uzmimo jednu vrlo konkretnu usporedbu: ako želim biti čist, uvijek ću naći vremena za tuširanje i pranje zuba, pa makar se morao i ranije ustati. Je li dakle molitva u mojem životu bar onoliko važna koliko i tuširanje?

− Početi bez oklijevanja. Moliti učimo moleći. Tko želi naučiti plivati, ne može se zadovoljiti poznavanjem teorije o pokretima koje treba izvoditi. Sve dok ne odluči skočiti u vodu, nema šanse da nauči plivati. Da bismo molili, moramo se baciti u vodu – ili bolje – moramo se baciti u Boga. To je jednostavan čin volje: »Gospodine, tu sam, za tebe. Ne vidim te, ne čujem te, ali znam da si tu. Dajem ti ovo vrijeme molitve. Učini s njim što god želiš«. Ta odluka ovisi o nama. Bog je uvijek tu, uvijek raspoložen da nas bezuvjetno primi.

− Ustrajati u molitvi. Odlučio sam posvetiti četvrt sata tihoj molitvi. Ostajem četvrt sata u tišini pred Bogom. Nije važno ako ne znam što bih radio u tih nekoliko minuta koje će mi se možda učiniti dugima! Nije važno ako osjećam samo neku nejasnu dosadu i ako mi misli rastreseno lutaju u svim smjerovima. Nije važno ono što ja činim, nego ono što Bog čini u meni, a to mi je očito neuhvatljivo.

− Ne ocjenjivati svoju molitvu. »Ovo je bila dobra molitva« ili »Loše sam molio«… Ma što ja zapravo znam? Vrijednost moje molitve nikada se ne mjeri onim što osjećam. Nikada. Uostalom, Gospodin od mene ne traži da ocjenjujem svoju molitvu. Traži od mene da molim, to znači da »gubim vrijeme« za njega i samo za njega. Uzmimo još jednu usporedbu: svi znaju da se sunčane opekline može dobiti čak i po oblačnom vremenu. Ako smo u duhovnoj magli, to ne znači da Bog ne grije naše srce. Ako nam je molitva dosadna, to ne znači da je i neplodna.

− Poduzeti konkretne korake da bismo ostali vjerni molitvi. Možemo se pripremiti tako da si olakšamo svakodnevnu molitvu: odrediti vrijeme (ako je moguće svaki dan isto vrijeme), izabrati mjesto i tjelesni položaj koji olakšava sabranost, budući da i tijelo sudjeluje u molitvi. Postoji rizik da želimo idealne uvjete. Oni, naravno, ne postoje, jer nam Bog ne ugovara sastanak u nekim idealnim uvjetima, nego u konkretnoj stvarnosti našega svakodnevnog života. Pa taman da je naša kuća uvijek bučna, to ne će spriječiti Gospodina da blagoslovi našu molitvu!

− Ustrajati. Jedan vrlo uporan i spretan neprijatelj spreman na sve želi nas odvratiti od molitve. To je Sotona. Možemo biti sigurni da će se poslužiti svim mogućim lukavstvima da bi nas spriječio da ostanemo vjerni vremenu koje smo odlučili svaki dan posvetiti molitvi. Kad dođe trenutak koji smo odredili za molitvu, on će nam zacijelo pokušati nametnuti nebrojene misli o stvarima koje treba hitno obaviti. Sve će to biti spretno zamotano u laži, kao na primjer: »Molit ćeš isto tako dobro i u drugo vrijeme«. Možemo se kladiti da to »drugo vrijeme« ne ćemo naći i da će dan proći bez molitve. »Boriti nam se protiv zlih duhova«, upozorava sveti Pavao (Ef 6,12).

Imati povjerenja unatoč svemu. »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime ne će sve darovati? (…) U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi« (Rim 8,31.37). Ne bojmo se borbe u molitvi: Onaj koji nas je pozvao, dat će nam i pobjedu. Odlučimo se za molitvu i sve ostalo bit će nam nadodano.

Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji”/bitno.net)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

36 godina od političkog ubojstva Đure Zagajskog u Münchenu

Objavljeno

na

Objavio

Đuro Zagajski, rođen 2. listopada 1939. u Zagrebu, već kao maloljetnik pokušao je nekoliko puta pobjeći iz Jugoslavije. Jednom mu je to uspjelo, ali su ga austrijske vlasti vratile u Jugoslaviju, gdje je najprije proveo dva mjeseca u zatvoru, a potom je bio upućen na odsluženje vojnog roka. Vrativši se iz JNA u Zagreb bio je ponovno uhićen i osuđen na dvije godine zatvora zbog “neprijateljske propagande“. Napokon, u srpnju 1967. godine Zagajski se ponovno odlučuje na bijeg iz Jugoslavije i dolazi u Njemačku gdje dobiva politički azil. U narednom razdoblju sudjelovao je u demonstracijama protiv Jugoslavije i pratio emigrantske publikacije.

“Operativna obrada“ nad Đurom Zagajskim

Dana 22.01.1982. godine Centar SDS Zagreb zaveo je “Operativnu obradu“ nad Đurom Zagajskim.

Operativnu obradu nad njim predložio je Zdravko Mustač, načelnik Centra SDS Zagreb, suglasan je bio Josip Perković, načelnik II. odjela Centrale SDS SRH, a odobrio je Vinko Bilić, načelnik SDS SRH, dok je operativnu obradu od tada vodio Milan Munjas, operativni radnik Centra SDS Zagreb.

Osoba od posebnog povjerenja Đure Zagajskog bio je Stjepan Mesek, koji je bio agent Centra SDS Zagreb pod kodnim imenom “Karlo“ i “Dubravko“. Njega su na vezi od studenog 1981. godine do ožujka 1983. godine držali Mišo Deverić i Milan Munjas – djelatnici II. odjela Centra SDS Zagreb.

Suradnika “Emina“ vodili su djelatnici Centra SDS Varaždin Milan Tesla i Ilija Dodik, a oko vođenja suradnika instruirao ih je Josip Perković.

Dušan Šime Periš angažiran je 12.6.1981. godine i njegov pseudonim je bio “Dukat“.

Bio je na vezi Zlabnik Damira i Roguljić Mladena, djelatnika II. odjela Centra SDS Zagreb u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

U izjavi suradnika “Jerka“ od 2.12.1982. godine, koju je on vlastoručno napisao i potpisao, stoji: “Ja, Branko Sklepić, rođen 7.1.1947., na privremenom radu u SRNj München, dajem dobrovoljno i bez prinude Izjavu kojom se obvezujem da ću na dobrovoljnoj bazi, odano na patriotskoj bazi davati podatke službi DS. Pošto se krećem u društvu ekstremnih emigranata u Münchenu kao što su Zagajski Đuro itd. Sva saznanja ću prenašati, bilo pismenim putem ili direktnim kontaktom sa službom SDS“. “Jerka“ je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Damir Zlabnik, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Suradnik “Pjesnik“ je bio Miro Škrinjarić, kojeg je vodio djelatnik II. odjela Centra SDS Zagreb Mišo Deverić, u vrijeme dok je načelnik Centra bio Franjo Vugrinec.

Pored njih tu je veliku ulogu odigrao i izvjesni Milan Dorič – pod pseudonimima “Hanzi“, “Milan“, “Flora“ i “Pogan“.

Ubojstvo Đure Zagajskog

 U noći od subote na nedjelju, 26. na 27. ožujka 1983., ubijen je emigrant Đuro Zagajski, rodom iz Zagreba.

Mrtvo tijelo Đure Zagajskog pronađeno je u jutarnjim satima na otvorenom polju u münchenskom parku Vrt fazana. Zagajski je bio prijatelj i suradnik Stanka Nižića (ubijen 23.08.1981. u Zürichu) i Luke Kraljevića (preživio nekoliko udbinih atentata).

Mjesecima prije ubojstva Zagajskog, suradnik zagrebačke Udbe pod pseudonimom “Karlo”, dostavljao je izvješća o aktivnostima hrvatskih emigranata u Njemačkoj i Švicarskoj. Glavna osoba u tim izvješćima bio je Đuro Zagajski.

Petar Penava/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Lavrov optužio Washington za pokušaj državnog udara u Venezueli

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optužio je u ponedjeljak Sjedinjene Države da pokušavaju organizirati “državni udar” radi svrgavanja venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura, ne rekavši ništa o dolasku ruskih vojnika u Caracas, koji je kritizirao Washington.

U razgovoru s američkim kolegom Mikeom Pompeom, Sergej Lavrov je “istaknuo da Washington pokušajem organiziranja državnog udara u Venezueli i prijetnjama njezinoj zakonitoj vladi krši UN-ovu povelju i otvoreno se miješa u unutarnje stvari suverene države”, navodi se u priopćenju ruskog ministarstva vanjskih poslova.

Američki State Department je nešto ranije izvijestio da je Pompeo u tom razgovoru upozorio Lavrova da SAD neće ostati “prekriženih ruku” bude li Rusija i dalje “pojačavala napetost u Venezueli”.

“Neprestani upadi ruskog vojnog osoblja radi pomaganja nelegitimnom režimu Nicolasa Madura u Venezueli mogli bi produljiti patnju venezuelskog naroda”, rekao je isti izvor.

Letjelica u bojama Rusije bila je u nedjelju parkirana na stazi u međunarodnoj zračnoj luci u Caracasu, objavio je France Presse.

Nije pruženo nikakvo službeno objašnjenje, ali je javna novinska agencija Sputnjik dodala da je riječ o “Antonovu An-124 i o putničkom zrakoplovu tipa Iljušin Il-62” za prijevoz “skupina državnih službenika u okviru vojno-tehničke suradnje” dviju zemalja.

Dvije letjelice su dovezle “99 vojnika i 35 tona opreme”, piše Sputnjik.

Dva mjeseca nakon 23. siječnja kada se Juan Guaido proglasio privremenim predsjednikom, Venezuela je još zahvaćena najgorom krizom u njezinoj povijesti, s gospodarstvom koje usporava, valutom koja strmoglavo gubi vrijednost i nestašici koja pogađa sve sektore.

Nicolas Maduro pak ističe potporu Rusije i Kine, glavnih vjerovnika zemlje, koje se sustavno zauzimaju za njega u međunarodnim tijelima kao što je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.

(Hina)

 

Ruski zrakoplovi s vojnicima sletjeli u Venezuelu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari