Pratite nas

Priče

Kako sam strastveno tražila sreću (i slučajno je pronašla)

Objavljeno

na

Iskrena i nadahnjujuća ispovijest obraćenja bivše ateistice, priča o pronalasku Boga i životnoga smisla

Jennifer Fulwiler živjela je lagodnim i naizgled radosnim životom. Odrasla je u sretnomu, ateističkom ozračju kod kuće i odmah nakon studija na prestižnom fakultetu dobila odličan i dobro plaćen posao u informatičkoj tvrtki, udala se za dobro školovanoga muža i živjela u otmjenoj četvrti u luksuznom stanu. Pa ipak, pratila ju je duboka tjeskoba: prolaznost ljudskoga života ju je užasavala, a njezin ateistički pogled na čovjeka kao beznačajan i slučajan ishod fizikalnih sila bacao ju je u očaj. S tim se osjećajem odlučila nositi onako kako je najbolje znala: bježanjem. Ni na trenutak se prepuštajući iskrenom razmišljanju, svoje je vrijeme ispunila poslom i užitcima: zabavama, opijanjem, i opet, zabavama. No, te su je misli na koncu ipak sustigle jedne presudne noći, dovevši je do ruba očaja te se konačno morala suočiti s pitanjem: Koji je smisao života? Ta ju je tjeskoba dovela do ruba očaja te je odlučila krenuti u duhovnu i intelektualnu potragu za smislom života.  Svoja traženja je pretočila u hit knjigu Kako sam strastveno tražila sreću. Priča o pronalasku Boga i životnoga smisla. To je dirljiva, iskrena te ujedno i humoristična ispovijest žene koja je odlučila pronaći smisao života i otkrila da prava sreća ponekad zahtijeva da moramo sve izgubiti.

Odmah po objavljivanju u SAD-u knjiga Kako sam strastveno tražila sreću doživjela je golemu popularnost, te od njezina objavljivanja autorica putuje diljem SAD-a gostujući u brojnim televizijskim i radijskim emisijama. Već duže vremena Jennifer piše i vrlo praćen i popularan blog Conversion Diary (Dnevnik obraćenja), a odnedavno vodi i vlastitu radijsku emisiju The Jennifer Fulwiler Show. Hrvatsko izdanje njezine hit knjige Kako sam strastveno tražila sreću objavila je nakladna kuća Verbum, u sklopu svoje hit biblioteke Svjedočanstva.

Ono što je sigurno jest da će knjiga duboko dirnuti i vjernika i nevjernika, svakoga tko se ikad zaputio istraživati (ili neuspješno pokušavao izbjeći) velika životna pitanja. Prije objavljivanja na hrvatskom ovu je knjigu ekskluzivno imala priliku pročitati poznata pjevačica Marija Husar Rimac koja nije krila svoje oduševljenje: “Knjiga koja se čita u jednome dahu! Provokativni, iskreni, zabavni i nadasve intelektualno izazovni memoari; čitateljima će na vrlo životan način opisati putovanje jedne žene u potrazi za odgovorom o prolaznosti života.”

Koliko je ova otvorena i iskrena ispovijest Jennifer Fulwiler ostavila traga na sve koji su je pročitali govori i činjenica da je poznati američki autor bestselera i bloger Brandon Vogt o  knjizi rekao: “Veličanstveno! Ovo su Augustinove Ispovijesti za 21. stoljeće!”

Zanimljivost vezana uz knjigu jest i to da je autorica napisala poseban predgovor hrvatskomu izdanju, u kojemu je istaknula: “Molim se i nadam da će ova naša priča biti nadahnjujuća za kršćane u Hrvatskoj koji se suočavaju s mnogim pritiscima i poteškoćama kao i ja, Amerikanka u kulturi koja iz dana u dan postaje sve manje religiozna. U tomu je smislu moje obraćenje išlo ‘protiv struje’ prevladavajuće kulture: dok sam ja prilazila bliže k Bogu, moji susjedi i stanovnici moje zemlje od njega su se sve više udaljavali. Zato se nadam da će ova moja priča biti poznata mojoj katoličkoj braći i sestrama koji vode istu bitku preko oceana, u Hrvatskoj, i da će im biti podsjetnik da se istinska sreća može naći jedino u Kristu.”

Više o ovoj dojmljivoj ispovijesti možete saznati na linku ovdje.

Glasbrotnja.net

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tihomir Hojzan: O KRUNICI NA HRVATSKOM VOJNIKU

Objavljeno

na

Objavio

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!

Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. Listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac.
Dakle tako! To je to!

Otud ZNG-ama Krunica!
Stepinac je pobijedio!
I uvijek će pobijediti!
Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati.
– Ostalo su manjine!
– Beznačajni bukači!

Tihomir Hojzan

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari