Pratite nas

Analiza

Kako se samo usuđuje…

Objavljeno

na

Na sjeveru Europe postoji jedna fina država, fini neki ljudi, fini telefoni, (fino mito) … U toj državi su fine i prosječne plaće i iznose samo nekih cca 4 000 €. Zanimljivo, ta fina država i zove se Finska.

Sve nešto lijepo, krasno i fino, pa čak su i najuspješniji u povlačenju sredstava iz EU fondova i s rekordnih 56,0 %, koliko su do sad povukli i isplaćeno im je,  uporno stoje na vrhu ljestvice u Grafikonu ispod.

Fina ta država Finska!

Na sjeveru Europe, ali malo zapadnije ako pogledamo globus ili zemljovid ( samo da Zemlja nije okrugla) postoji još jedna fina država i zove se Irska.
„Obećana zemlja“ u kojoj  je isto sve baš nešto lijepo i krasno, čak je i trava zelenija nego u nekim drugim državama. Čak imaju i veći BDP po stanovniku od jedne fine Finske, a kamoli ne od jedne jadne, siromašne i „lijene besposličarske“ Hrvatske.

I u Irskoj sve nešto lijepo i krasno i uz zeleniju travu, pa čak su i oni drugi na ljestvici u EU po povlačenju sredstava iz EU fondova s visokih 50,0%, koje im je naravno i isplaćeno i natječu se s Finskom: Tko će više – Tko će brže!

Kako neki kažu, „što južnije – to tužnije“, eto, na jugu Europe nalazi se i jedna malena zemlja s tisuću otoka, beskrajnom ljepotom, Nacionalnim parkovima, najljepšim plažama, dobrim i radišnim ljudima, ….

Ta država zove se Hrvatska i na ljestvici o povlačenju sredstava iz UE fondova uporno zauzima posljednje 28. mjesto, uporno. To su sigurno neki nesposobni ljudi kojima je još u sjećanju ona TV emisija dragog nam čovjeka Mladena Kušeca, ali samo  legendarne riječi, „Patuljci pojma nemaju“!

Sve lijeno, lupež do lupeža, nesposobni, nepismeni, …jer da nije tako zar bi bili zadnji na ljestvici država EU po povlačenju sredstava iz EU fondova koji su do sad uspjeli povući, eto, jadnih i bijednih 21,2 %.

Ponukan jednim člankom na jednom „hrvatskom“ internetskom portalu pod naslovom: „Hrvatska ponovo najgora u EU po povlačenju novca iz fondova: povučeno samo 17% odobrenog“, a što sam mogao drugo nego provjeriti istinitost navoda veleumnih „analitičara“ i „stručnjaka“.
Čitajući već sam naslov, proplakao sam….suza suzu stiže…jedva sam tu noć i prespavao budan.

Kako čovjeku – Hrvatu ne bi došlo plakati kad mu netko uporno servira da je Hrvatska najgora, ma ne u EU, već u cijelom sunčevom sustavu i sva sreća da nemamo podatke iz Galaksije jer bi i tamo po nekim autorima i „stručnjacima“ sigurno bili najgori.

Ovaj Grafikon je točan i kaže da je RH najgora!

No, je li baš tako kako nas opisuju „stručnjaci“, veleumni „analitičari“ i ostali kojekakvi „kuriri“ loših vijesti po društvenim mrežama među kojima se, na žalost, ponekad pronađu i imena svjetskog glasa i hrvatskih znanstvenika!?

NIJE! ( ili u prijevodu: MALO MORGEN! )

Kakav bih ja to bio „samouki“ analitičar da nisam sve i osobno provjerio?! Otvorio sam stranicu: (https://cohesiondata.ec.europa.eu/overview ) i malo „šetao“ prostranstvima podataka, usporedbi, računao, opet uspoređivao, išao od zemlje do zemlje, kopao podatke i gle čuda: točno je, a ništa točno nije!

Hrvatska nije najgora!

1. Mjesto na ljestvici – Grafikonu zauzela je Finska s „osvojenih“ 56,0%,  odnosno s do sad isplaćenih 2 112 360 175,00 €. Bravo za Finsku!

2. Mjesto na ljestvici –Grafikonu zauzela je Irska s „osvojenih“ 50,0 %, odnosno s do sad ukupno isplaćenih 1 678 104 488,00 €! Bravo za Irsku!

28. Mjesto na ljestvici – Grafikonu, ujedno i posljednje, zauzela je najmlađa članica EU koja je primljena tek 01.07.2013. s „osvojenih“ 21.2 %, odnosno s do sad isplaćenih 2 277 153 082,00€! Jadno za Hrvatsku!

Čekaj malo, čekaj malo, Rodijačeeee….. ‘ko je ode lud?

Hrvatska na zadnjem mjestu, a isplaćeno joj više nego prvoplasiranoj Finskoj i drugoplasiranoj Irskoj, a isplaćeno nam je više nego njima , a mi zadnji! Svašta!
Koja je ovo matematika, Bože moj!?!?

Znači, Ministarstvo kojemu je na čelu gospođa Gabrijela Žalac je uspjela sa svojim timom odraditi više projekata i izvući više novca, ali se to ne prizna i zato je RH zadnja.

U redu, takva su pravila jer se ide po postotnim bodovima, a ne po ukupno isplaćenim sredstvima.
No, što je ponukalo mnoge „naše“ analitičare da nam godinama „sole pamet“ kako smo uvjerljivo najgori, a to rade i dan danas?!?!

Naravno da sve napisano treba potkrijepiti i dokazima i sličicama (nije „Životinjsko carstvo“) jer slike nekako najbolje govore i kažu više od riječi.

Finska! Super! Nemam riječi prigovora!

Irska! Bravo! Nemam riječi prigovora!

Iz slika poviše, jasno je vidljivo da od početka i jedna i druga država, (kao i skoro sve ostale zemlje EU) rade „kako Bog zapovijeda“.

A sad malo šok! HRVATSKA!

Na sve tri slike žutom bojom je označen početak ( EU fondovi: 2014. – 2020.)
( 2014. – 2015. su svedene pod zajednički nazivnik 2015. u svim Grafikonima.)

Slobodno se poslužite povećalom ili mikroskopom ako ne možete uočiti žutu crtu (stupac) aljkavosti, nemara, nerada i „rezultata“ „naše „ 12. Vlade RH na čelu s g. Z.M. i sagledajmo dobro zbog čega smo na posljednjem mjestu ako se ljestvica računa samo po postotnim bodovima.
Za one koji ne vide, ne žele vidjeti ili žele i dalje prikriti i prikrivati „rezultate“ Partijske vlasti u RH, možda na slici ispod bolje uočite jednu malenu crvenu točku koja bi u stvarnosti trebala biti stupac. E to je Partija!

(Napomena: Grafikon poviše je zaključen 31.12.2018. i već su podatci zastarjeli, ali dovoljno govore o temi i što NIJE napravila Partijska vlast sa svojim satelitima na početku EU fondova za razdoblje 2014. – 2020.)( ako ne vidite opet ovu crvenu točku –„stupac“, molim, obratite se svom oftalmologu. Hvala!)

Moram napomenuti da ulaskom na link stranice poviše objavljenom je samo za one s računalima jer gdje god pomaknete „miš“ na bilo koju državu, odmah će vam se pokazati mnoge brojke i to neka vam bude „crta vodilja“ iz koji se možete uvjeriti u točnost prezentiranih podataka i usporedbi svake vrste. Naravno, kako podataka ima i previše u ovoj kratkoj analizi osvrnuo sam se na najupečatljivije, tj. na Finsku, Irsku i Hrvatsku.

Kako nam se godinama pokušavaju servirati upakirane LAŽI i neistine, tko zna, možda netko i progleda i vidi i uvjeri se da RH NIJE najgora članica EU obitelji i svatko tko to potencira svojim izjavama, objavama, analizama, člancima, sigurno nešto nije u redu s takvima. Razloga ima puno, ali istina je samo jedna.

Danas je puno jasnije i komu smeta ministrica Gabrijela Žalac i zbog čega.

Danas je puno jasnije i tko želi prikriti i sakriti nemar, nerad, aljkavost i „rezultate“ Partijskog „rada“, a oni su se „jadni“ pune dvije godine trudili da RH i ostane na zadnjem mjestu po svemu.

OSTAVKA!

Odmah i sad, ma što sad, jučer! Ma kako si je tamo neka ministrica Gabrijela Žalac uopće usudila sa svojim timom raditi za Hrvatsku i još izvući iz EU fondova više od Finske i Irske!

 KATASTROFA!

 Dvije godine za redom, 2014. i 2015., sav „rad“ i „uspjeh Partije“ ministrica Gabrijela Žalac je „bacila u vodu!!

Pa zna li uopće ona koliko je napora i upornog nerada utrošeno u dvije godine „naše drage Partije“ i njezinih satelita i sad sve „baciti u vjetar“? SRAMOTA! Odmah ju treba tužiti i cijeli njezin tim i to Komitetu CK SKH!

Komu danas nije jasno da Hrvatska napreduje, takvima je ionako sve suvišno tumačiti i takvima sigurno ne treba „bacati biserje pod noge“! Jedino je izuzetno zanimljivo da je „naša“ desnodesnica“ i „ljevica“ „ruku pod ruku“ kao da su vezani pupčanom vrpcom kad su u pitanju napadi na najbolju 14. Vladu RH na čelu s g. Andrejom Plenkovićem!

Kao „šlag na tortu“ svemu ovom moram dodati još jednu sliku tj. podatak. U trenutku nastajanju ovih redaka na stranicama: Europski strukturni i investicijski fondovi ( https://strukturnifondovi.hr/ ), stoji podatak o trenutno otvorenih 79 natječaja u ukupnoj vrijednosti u iznosu od 10.074.551.899,00 HRK!

I bez da spomenem da je u zadnjih tjedan dana zaključeno nekoliko Natječaja u vrijednosti od cca 5 milijardi kuna. Naravno, dežurni krivac je, ZNA SE, ministrica Gabrijela Žalac!

Bilo kako bilo,

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos,

a komu smeta, neka pati jer patit’ će još i više!

( https://kamenjar.com/ovo-su-rezultati-ministrice-gabrijele-zalac-i-njezinog-tima/ )

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Jan Ivanjek: Srbija sije sjeme novih ratova

Objavljeno

na

Objavio

Danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, koji su prije 24 godine izvršile srpske snage masakriravši više od 8,300 Bošnjaka.

Taj golemi zločin Srbija ne priznaje kao genocid, unatoč međunarodnim presudama. Bio je i jedan od faktora u pokretanju veličanstvene oslobodilačke operacije Oluja, kojom nije samo oslobođena većina Hrvatske od srpske okupacije, već je i spašen Bihać kojeg su srpske snage držale u okruženju i gdje bi se nesumnjivo odvio još jedan genocidni zločin, ali s daleko više ubijenih Bošnjaka.

24 godine poslije, situacija na Balkanu sve je gora, remećena prvenstveno velikosrpskim režimom Aleksandra Vučića, koji vještim manipuliranjem javnosti, medija i diplomacije provodi vrlo uspješnu kampanju pretvaranja Srba i Srbije u isključivu žrtvu, te demonizacije susjednih naroda.

Srbija nije sposobna učiti iz svoje povijesti, i umjesto da se s njom pokuša pomiriti, režim sve očitije priprema „ravnanje računa“, kad god se za to pruži prilika.

I dalje se prijeti ujedinjenjem s Republikom Srpskom i razbijanjem BiH, što bi izazvalo novi sukob. Svim sredstvima se napada i prijeti Crnoj Gori, u kojoj je pokušaj puča prije 3 godine gotovo sigurno orkestriran iz Beograda, a režimski tabloidi sve češće napadaju i Makedoniju.

Posebno kada je u pitanju nacionalistička Srpska pravoslavna crkva, čiji utjecaj te zemlje pokušavaju ograničiti. O neprekidnoj kampanji mržnje i dehumanizacije režimskih medija protiv Albanaca i Hrvata, koje velikosrpska ideologija vidi kao glavne neprijatelje, ne treba ni govoriti. Ne odustaje se ni od snova o izlasku na Jadran.

Ukratko, Srbija sije sjeme novih ratova u kojima će se osvetit za sve nepravde koje smatra da su joj počinjene.

No umjesto suradnje protiv ove zajedničke prijetnje, u BiH je na djelu marginalizacija Hrvata, koji se politički obespravljuju, ekonomski napadaju, te se u njihove sredine nameću islamski migranti, a umjesto suradnje s državom čija je vojska spriječila još veći genocid Bošnjaka od srebreničkog, bošnjačko se vodstvo odlučuje za islamizaciju i podilaženje neoosmanskim ambicijama turskog diktatora Erdogana, te potkopavanje Hrvatske svakom prilikom.

Kako bi se spriječili budući ratovi,Hrvatska treba jačati suradnju s državama koje su posebno izložene napadima iz Srbije: Crnom Gorom, Makedonijom i Kosovom.

Uz zaključivanje otvorenih pitanja, Hrvatska im može prenijeti vrijedna znanja i iskustva, ponuditi proizvode vojne industrije, te zajedničkim snagama raditi na suzbijanju malignog utjecaja Srbije te osigurati trajnu stabilnost na Balkanu, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek na facebooku

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što se do sada našlo u ponudi predsjedničkih kandidata?

Objavljeno

na

Objavio

Iako će predsjednički izbori biti službeno raspisani tek na jesen, a održat će se tek u prosincu ove godine, nekoliko je kandidata već istaknulo svoju kandidaturu, pa da vidimo što se do sada našlo u predsjedničkoj ponudi.

Goran Jurišić, profesor povijesti i neovisni kandidat desnice, čiju su kandidaturu mediji prešutjeli, istaknuo je svoju kandidaturu još u siječnju, a kroz četri točke svog programa poziva na duhovnu, gospodarsku, demografsku i obnovu hrvatskog suvereniteta.

Svojoj publici obraća se video porukama preko YouTube kanala “Jurišića za predsjednika”. Duhovnu obnovu smatra najvažnijom točkom svog programa, pa tako planira zabraniti gay parade i kriminalizirati psovanje Boga čime bi se Hrvatska oslobodila Sodome i Gomore. Ističe kako se demografska obnova može provesti isključivo zakonskom zaštitom života od začeća do smrti, te kako se “pobačaj ne može promatrati kao pravo žene, već kao pravo nerođenih da budu rođeni”.

Za obnovu hrvatskog gospodarstva predlaže Hrvatsku narodnu banku koja nije u službi Europske centralne banke, a zalaže se i za Croexit kako bi se Hrvatska spasila od “udbo-mafije, komunista i srpskih pobunjenika koji njome trenutno vladaju u službi globalnih elita”.

Hrvatskim braniteljima vratio bi dignitet koji su im kako tvrdi oduzele političke elite proglašavajući ih ratnim zločincima, a branitelje predlaže i kao brojače izbornih glasova, obzirom da sumnja u istinitost izbornih rezultata koje objavljuje Državno izborno povjerenstvo. Smatra kako hrvatski Srbi, kao braća Hrvata po Kristu zaslužuju Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pa bi Srpsku pravoslavnu crkvu izbacio iz Hrvatske.

Snažno se protivi migracijama za koje ističe da ih provode globalisti s ciljem destabilizacije kršćanske Europe, pa planira raspisati i referendum o poništenju marakeškog sporazuma i globlanog pakta UN-a o migracijama. Papu također smatra dijelom globalne urotničke klike, a britanskom parlamentu planira poslati zahtjev za plaćanje ratne odštete za žrtve Bleiburga i križnog puta.

Nacionalizam shvaća kao božansku ideologiju, a globalizm kao novu vrstu totalitarizma koji ljudima nudi razne slobode čime ih suptilno uvodi u mentalno ropstvo i grijeh. Sebe vidi kao predsjednika domoljuba, a politička korektnost ga kako kaže ne zanima.

Namjeru da se kandidira najavio je još prošle godine i Antun Babić, kandidat platforme Spasimo Hrvatsku, a kandidaturu je istaknuo u veljači pred TV kamerama ispred Banskih dvora. Babić je iskusan diplomat i bliski suradnik predsjednika Tuđmana 90-tih kada se vratio u Hrvatsku iz Australije.

Na kandidaturu ga je potaklo „razočaravajuće i opasno stanje koje je zavladalo Hrvatskom nakon Tuđmana, obilježeno nedomoljubljem, nesposobnosti i služenju stranim interesima“. Njegovu su kandidaturu mediji također uglavnom prešutjeli, iako je za razliku od Jurišića dobio nešto veću, ali zanemarivu medijsku vidljivost u usporedbi s drugim kandidatima.

Tvrdi kako je došlo vrijeme za predsjednika koji bi bio „potomak domobrana ili ustaša, dakle istinski domoljub i vjernik“, obzirom da tvrdi kako su svi dosadašnji predsjednici i predsjednica nakon Tuđmana “sinovi i kćeri partizana, komunista i udbaša koji su djelovali ili djeluju u službi stranih, masonskih i protuhrvatskih interesa“. Iako će svoj program tek objaviti, njegova vizija budućnosti Hrvatske temelji se na odmaku od globalizma, borbi protiv migracija, demografskoj obnovi, lustraciji i novom odnosu Hrvatske prema iseljeništvu.

Babić smatra kako bi umjesto migranata, Hrvatsku trebalo napućiti hrvatskim iseljenicima što bi ujedno dovelo i do najveće demografske, ekonomske, političke i duhovne reforme u hrvatskoj povijesti.

Uspješne hrvatske iseljenike vidi kao  „veleposlanike dobre volje“, te s njima kao predsjednik planira ostvariti snažnu suradnju na svim poljima s ciljem oporavka Hrvatske. To je naime potrebno kako bi se konačno spriječila „demontaža hrvatske države od strane komunista, liberala i ‘lijevih seljaka’“ koji su na vlast u Hrvatskoj došli 2000. godine.

Andreja Plenkovića poznaje još iz vremena kada je djelovao u vanjskoj politici, te opaža kako se razvio u odličnog diplomata, međutim ga vidi i kao dosad „najopasnijeg premijera za nacionalne interese hrvatskog naroda i opstanak samostalne hrvatske države“.

Naglašava i kako bi Plenković, da nije „opsjednut Europskom unijom“, odnosno da je domoljub i suverenist bio najbolji hrvatski premijer. Usporedio ga je sa Stipom Šuvarom, kao zagovaratelja “bratstva i jedinstva do kraja“, doduše ne na jugoslavenskom nego na europskom nivou, a predviđa mu i političku sudbinu sličnu Šuvarovoj.

Plenkovićev HDZ vidi kao „stranku opasnih namjera koja bi mogla dovesti do uništenja hrvatske države“, a Miroslava Škoru kao lažnog domoljuba, obzirom da je 90-tih pobjegao u Ameriku, za razliku od njega koji se tada vratio.

Za Škorine pjesme tvrdi kako nisu domoljubne, već prilika za dobru zaradu, dok za aktualnu predsjednicu tvrdi da je „fake, masonka, te također lažna domoljupka“.

Predsjedničku kandidaturu istaknula je i Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte, inače sveučilišna profesorica na riječkom Filozofskom fakultetu, te zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Za razliku od Jurišića, Peović smatra kako je upravo komunizam koji doduše nudi pod modernijim nazivom “demokratski socijalizam” sustav koji će “izbaviti obespravljen narod iz ropstva u koje su ga uveli globalisti”, pa tako poziva sve antifašiste i antifašistkinje na radničku revoluciju s ciljem stvaranja besklasnog društva u kojem bi se prakticirale ekološki prihvatljive tehnologije, poništila razlika između rada i kapitala, te uklonila bilo kakva diskriminacija i društvena podređenost.

Zagovara izravnu participaciju građana, što bi političke stranake i elite učinilo suvišnim. Na ekonomskom planu zagovara zajedničko vlasništvo zaposlenih, koje bi poništilo kapitalizm, kojeg smatra novim oblikom fašizma, i suradnju odnosno demokratsko planiranje koje bi poništilo slijepo tržišno natjecanje i konukurenciju.

Kao što Jurišić za HDZ, ali i Suvereniste tvrdi da su lažna desnica, Peović SDP vidi kao lažnu ljevicu koja desetljećima podržava kapitalističke zakone koji gaze radnička prava. Ipak, radničku revoluciju s Pantovčaka planira provoditi samo protokolarno, odnosno simbolički kritiziranjem raznih društvenih anomalija, pa tako ispada kako s Peović građani ne bi dobili “antifašističku revolucionarku u borbi obespravljenog naroda protiv globalističkih elita”, već ipak samo “predsjednicu kritičarku”.

Za svog protukandidata Miroslava Škoru smatra da je dosadan, te tvrdi kako je kandidat elita, unatoč tomu što se predstavlja kao kandidat naroda, obzirom da je svoj poduzetnički i glazbeni uspjeh postigao sa stranačkom iskaznicom HDZ-a.

Za Kolindu Grabar-Kitarović smatra da je u službi kapitalističkih elita, interesa Zapada i svojih prijatelja tajkuna, a predbacuje joj što je “pomilovala kapitaliste odgovorne za gospodarski kriminal”. Za Zorana Milanovića tvrdi kako je idealan predsjednički kandidat, ali centra, te mu zamjera kako je Hrvatska u njegovom mandatu postala vodeća zemlja po broju ugovora na određeno, ali je pohvalila njegovu ulogu u slučaju švicarskog franka i politici prema migrantima.

Kao kandidat SDP-a predsjedničku kandidaturu istaknuo je i bivši premijer Zoran Milanović, koji želi biti predsjednik “moderne, progresivne i znatiželjne Hrvatske”. Tvrdi kako je karakter sudbinska stvar čovjeka koji izvire iz misli, a formira se preko riječi, djela i navika, pa je tako ponudio sebe kao “predsjednika s karakterom”.

Svjestan je trenutnih prilično limitiranih političkih ovlasti predsjednika, ali obzirom da netko mora obavljati i tu funkciju, prijavio se eto i on koji za sebe tvrdi kako nije “ni pošten čovjek, ni pošten političar”. Milanović, koji je po nekim ekonomskim istraživanjima bio najneuspješniji hrvatski premijer, zagovara “EU kao način življenja, a Hrvatsku kao zemlju bez bodljikave žice”.

Kada je premijer Plenković krajem lipnja boravio na maratonskim sjednicama u Briselu kao glavni pregovarač za funkcije europskih institucija, Milanović je naglasio kako je i on 2014. godine mogao otići na neku europsku funkciju, ali je odlučio ostati jer je “nepokolebljivo neovisan i uvijek ide težim putem”.

Kandidaturu je kao neovisni kandidat istaknuo i Miroslav Škoro, doktor ekonomskih znanosti, poduzetnik i pjevač narodne glazbe. Poput Jahve koji je preko Abrahama sklopio savez sa svojim izabranim narodom, Miroslav Škoro ponudio je savez hrvatskom narodu s kojim želi vladati preko referenduma.

Smatra kako vlast treba vratiti narodu, obzirom da u Ustavu tako piše, pa će stoga “račune polagati samo narodu” i borit će se protiv političkih elita koje se na “vlasti izmjenjuju sa svojim trgovačkim partnerima, a u Sabor ulaze zastupnici po volji stranačkih šefova”.

Za razliku od Milanovića koji bi na Pantovčaku vrlo rado samo fikusirao, Škoro poziva na osnaženje ustavnog poretka koji bi mu dozvolio raspisivanje zakonodavnog referenduma mimo volje premijera o temama poput uvođenja eura, gospodarskog pojasa, ovlasti predsjednika, izbornog sustava i porijeklu imovine.

Predlaže i novi model izbora ustavnih sudaca koje bi predlagao predsjednik iz redova ustavnih stručnjaka, a Sabor bi onda vršio odabir između predloženih kandidata. Po toj bi logici i ustavni stručnjaci poput Sanje Barić ili Branka Smerdela, koji su inače kritizirali njegove prijedloge trebali postati ustavni suci.

Od Srbije bi tražio odštetu za žrtve domovinskog rata, obzirom da se dobrosusjedski odnosi mogu graditi isključivo na politici “čistih računa”. O političarima i protukandidatima govori pristojno i s odmakom. Kada ih komentira zapravo govori o sebi, pa tako ističe kako “za razliku od njih ne ovisi o politici, te mu nitko ne može prigovoriti kako je s nekim slavio rođendan i da on umjesto da pije kavu, pušta plaću svojim zaposlenicima”.

Svoju kandidaturu istaknuo je i Tomislav Panenić kao neovisni kandidat koji je posljedično izbačen iz saborskog kluba Mosta, obzirom da nije dobio njihovu podršku. Iako svoj program za sada nije istaknuo, kratko je rekao kako mu je funkcija predsjednika s ovlastima fikusa sasvim primamljiva.

Mislav Kolakušić javio se iz Brisela gdje je prisustvovao konstituirajućoj sjednici Europskog parlamenta, odakle je poručio kako će kandidaturu objaviti početkom listopada, a ove uranjene objave okarakterizirao je smješnim i nepotrebnim.

Valja također spomenuti i kako kandidati koji ne prikupe minimalno 10,000 potpisa neće moći sudjelovati u službenom dijelu utakmice za Pantovčak, a čini se kako je pred nama jedna od najzanimljivijih predsjedničkih utrka u hrvatskoj modernoj povijesti.

Bojana Kocijan/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari