Pratite nas

Analiza

Kako se samo usuđuje…

Objavljeno

na

Na sjeveru Europe postoji jedna fina država, fini neki ljudi, fini telefoni, (fino mito) … U toj državi su fine i prosječne plaće i iznose samo nekih cca 4 000 €. Zanimljivo, ta fina država i zove se Finska.

Sve nešto lijepo, krasno i fino, pa čak su i najuspješniji u povlačenju sredstava iz EU fondova i s rekordnih 56,0 %, koliko su do sad povukli i isplaćeno im je,  uporno stoje na vrhu ljestvice u Grafikonu ispod.

Fina ta država Finska!

Na sjeveru Europe, ali malo zapadnije ako pogledamo globus ili zemljovid ( samo da Zemlja nije okrugla) postoji još jedna fina država i zove se Irska.
„Obećana zemlja“ u kojoj  je isto sve baš nešto lijepo i krasno, čak je i trava zelenija nego u nekim drugim državama. Čak imaju i veći BDP po stanovniku od jedne fine Finske, a kamoli ne od jedne jadne, siromašne i „lijene besposličarske“ Hrvatske.

I u Irskoj sve nešto lijepo i krasno i uz zeleniju travu, pa čak su i oni drugi na ljestvici u EU po povlačenju sredstava iz EU fondova s visokih 50,0%, koje im je naravno i isplaćeno i natječu se s Finskom: Tko će više – Tko će brže!

Kako neki kažu, „što južnije – to tužnije“, eto, na jugu Europe nalazi se i jedna malena zemlja s tisuću otoka, beskrajnom ljepotom, Nacionalnim parkovima, najljepšim plažama, dobrim i radišnim ljudima, ….

Ta država zove se Hrvatska i na ljestvici o povlačenju sredstava iz UE fondova uporno zauzima posljednje 28. mjesto, uporno. To su sigurno neki nesposobni ljudi kojima je još u sjećanju ona TV emisija dragog nam čovjeka Mladena Kušeca, ali samo  legendarne riječi, „Patuljci pojma nemaju“!

Sve lijeno, lupež do lupeža, nesposobni, nepismeni, …jer da nije tako zar bi bili zadnji na ljestvici država EU po povlačenju sredstava iz EU fondova koji su do sad uspjeli povući, eto, jadnih i bijednih 21,2 %.

Ponukan jednim člankom na jednom „hrvatskom“ internetskom portalu pod naslovom: „Hrvatska ponovo najgora u EU po povlačenju novca iz fondova: povučeno samo 17% odobrenog“, a što sam mogao drugo nego provjeriti istinitost navoda veleumnih „analitičara“ i „stručnjaka“.
Čitajući već sam naslov, proplakao sam….suza suzu stiže…jedva sam tu noć i prespavao budan.

Kako čovjeku – Hrvatu ne bi došlo plakati kad mu netko uporno servira da je Hrvatska najgora, ma ne u EU, već u cijelom sunčevom sustavu i sva sreća da nemamo podatke iz Galaksije jer bi i tamo po nekim autorima i „stručnjacima“ sigurno bili najgori.

Ovaj Grafikon je točan i kaže da je RH najgora!

No, je li baš tako kako nas opisuju „stručnjaci“, veleumni „analitičari“ i ostali kojekakvi „kuriri“ loših vijesti po društvenim mrežama među kojima se, na žalost, ponekad pronađu i imena svjetskog glasa i hrvatskih znanstvenika!?

NIJE! ( ili u prijevodu: MALO MORGEN! )

Kakav bih ja to bio „samouki“ analitičar da nisam sve i osobno provjerio?! Otvorio sam stranicu: (https://cohesiondata.ec.europa.eu/overview ) i malo „šetao“ prostranstvima podataka, usporedbi, računao, opet uspoređivao, išao od zemlje do zemlje, kopao podatke i gle čuda: točno je, a ništa točno nije!

Hrvatska nije najgora!

1. Mjesto na ljestvici – Grafikonu zauzela je Finska s „osvojenih“ 56,0%,  odnosno s do sad isplaćenih 2 112 360 175,00 €. Bravo za Finsku!

2. Mjesto na ljestvici –Grafikonu zauzela je Irska s „osvojenih“ 50,0 %, odnosno s do sad ukupno isplaćenih 1 678 104 488,00 €! Bravo za Irsku!

28. Mjesto na ljestvici – Grafikonu, ujedno i posljednje, zauzela je najmlađa članica EU koja je primljena tek 01.07.2013. s „osvojenih“ 21.2 %, odnosno s do sad isplaćenih 2 277 153 082,00€! Jadno za Hrvatsku!

Čekaj malo, čekaj malo, Rodijačeeee….. ‘ko je ode lud?

Hrvatska na zadnjem mjestu, a isplaćeno joj više nego prvoplasiranoj Finskoj i drugoplasiranoj Irskoj, a isplaćeno nam je više nego njima , a mi zadnji! Svašta!
Koja je ovo matematika, Bože moj!?!?

Znači, Ministarstvo kojemu je na čelu gospođa Gabrijela Žalac je uspjela sa svojim timom odraditi više projekata i izvući više novca, ali se to ne prizna i zato je RH zadnja.

U redu, takva su pravila jer se ide po postotnim bodovima, a ne po ukupno isplaćenim sredstvima.
No, što je ponukalo mnoge „naše“ analitičare da nam godinama „sole pamet“ kako smo uvjerljivo najgori, a to rade i dan danas?!?!

Naravno da sve napisano treba potkrijepiti i dokazima i sličicama (nije „Životinjsko carstvo“) jer slike nekako najbolje govore i kažu više od riječi.

Finska! Super! Nemam riječi prigovora!

Irska! Bravo! Nemam riječi prigovora!

Iz slika poviše, jasno je vidljivo da od početka i jedna i druga država, (kao i skoro sve ostale zemlje EU) rade „kako Bog zapovijeda“.

A sad malo šok! HRVATSKA!

Na sve tri slike žutom bojom je označen početak ( EU fondovi: 2014. – 2020.)
( 2014. – 2015. su svedene pod zajednički nazivnik 2015. u svim Grafikonima.)

Slobodno se poslužite povećalom ili mikroskopom ako ne možete uočiti žutu crtu (stupac) aljkavosti, nemara, nerada i „rezultata“ „naše „ 12. Vlade RH na čelu s g. Z.M. i sagledajmo dobro zbog čega smo na posljednjem mjestu ako se ljestvica računa samo po postotnim bodovima.
Za one koji ne vide, ne žele vidjeti ili žele i dalje prikriti i prikrivati „rezultate“ Partijske vlasti u RH, možda na slici ispod bolje uočite jednu malenu crvenu točku koja bi u stvarnosti trebala biti stupac. E to je Partija!

(Napomena: Grafikon poviše je zaključen 31.12.2018. i već su podatci zastarjeli, ali dovoljno govore o temi i što NIJE napravila Partijska vlast sa svojim satelitima na početku EU fondova za razdoblje 2014. – 2020.)( ako ne vidite opet ovu crvenu točku –„stupac“, molim, obratite se svom oftalmologu. Hvala!)

Moram napomenuti da ulaskom na link stranice poviše objavljenom je samo za one s računalima jer gdje god pomaknete „miš“ na bilo koju državu, odmah će vam se pokazati mnoge brojke i to neka vam bude „crta vodilja“ iz koji se možete uvjeriti u točnost prezentiranih podataka i usporedbi svake vrste. Naravno, kako podataka ima i previše u ovoj kratkoj analizi osvrnuo sam se na najupečatljivije, tj. na Finsku, Irsku i Hrvatsku.

Kako nam se godinama pokušavaju servirati upakirane LAŽI i neistine, tko zna, možda netko i progleda i vidi i uvjeri se da RH NIJE najgora članica EU obitelji i svatko tko to potencira svojim izjavama, objavama, analizama, člancima, sigurno nešto nije u redu s takvima. Razloga ima puno, ali istina je samo jedna.

Danas je puno jasnije i komu smeta ministrica Gabrijela Žalac i zbog čega.

Danas je puno jasnije i tko želi prikriti i sakriti nemar, nerad, aljkavost i „rezultate“ Partijskog „rada“, a oni su se „jadni“ pune dvije godine trudili da RH i ostane na zadnjem mjestu po svemu.

OSTAVKA!

Odmah i sad, ma što sad, jučer! Ma kako si je tamo neka ministrica Gabrijela Žalac uopće usudila sa svojim timom raditi za Hrvatsku i još izvući iz EU fondova više od Finske i Irske!

 KATASTROFA!

 Dvije godine za redom, 2014. i 2015., sav „rad“ i „uspjeh Partije“ ministrica Gabrijela Žalac je „bacila u vodu!!

Pa zna li uopće ona koliko je napora i upornog nerada utrošeno u dvije godine „naše drage Partije“ i njezinih satelita i sad sve „baciti u vjetar“? SRAMOTA! Odmah ju treba tužiti i cijeli njezin tim i to Komitetu CK SKH!

Komu danas nije jasno da Hrvatska napreduje, takvima je ionako sve suvišno tumačiti i takvima sigurno ne treba „bacati biserje pod noge“! Jedino je izuzetno zanimljivo da je „naša“ desnodesnica“ i „ljevica“ „ruku pod ruku“ kao da su vezani pupčanom vrpcom kad su u pitanju napadi na najbolju 14. Vladu RH na čelu s g. Andrejom Plenkovićem!

Kao „šlag na tortu“ svemu ovom moram dodati još jednu sliku tj. podatak. U trenutku nastajanju ovih redaka na stranicama: Europski strukturni i investicijski fondovi ( https://strukturnifondovi.hr/ ), stoji podatak o trenutno otvorenih 79 natječaja u ukupnoj vrijednosti u iznosu od 10.074.551.899,00 HRK!

I bez da spomenem da je u zadnjih tjedan dana zaključeno nekoliko Natječaja u vrijednosti od cca 5 milijardi kuna. Naravno, dežurni krivac je, ZNA SE, ministrica Gabrijela Žalac!

Bilo kako bilo,

Hrvatska ide dalje unatoč i usprkos,

a komu smeta, neka pati jer patit’ će još i više!

( https://kamenjar.com/ovo-su-rezultati-ministrice-gabrijele-zalac-i-njezinog-tima/ )

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Neven Pavelić – Analiza aktualne političke situacije (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Analiza aktualne političke situacije, potpora političkim strankama, predsjednička kampanja, štrajk učitelja i ultimatum HNS-a i šef inspekcije Andrija Mikulić u kampanji. Gost Studija 4 HRT-a bio je glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

GODINU DANA MANDATA SEJDE KOMŠIĆA Politička štetočina i jeftini velikobošnjački populist

Objavljeno

na

Objavio

Željko Komšić je na današnji dan 2017. godine i po treći put bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U izbornoj noći Hrvatima u BiH rekao je kako je “njihov predsjednik, bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, a tijekom prve godine mandata najavljivao borbu za ukidanje konstitutivnosti i zalaganje za koncept – jedan čovjek – jedan glas. Sastajao se uglavnom s bivšim visokim predstavnicima i bivšim predsjednikom Hrvatske, Stjepanom Mesićem. Smijenio je hrvatske veleposlanike koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatske općine otkazale su mu gostoprimstvo, te je postao “persona non grata”. Hrvatska javnost u BiH naziva ga Sejdom Komšićem, po uzoru na albanskog Sejdu Bajramovića. Pričuvni bošnjački član Predsjedništva BiH gotovo svakodnevno vodi medijske ratove s Hrvatskom i Srbijom, te izaziva diplomatske skandale. Dnevnik.ba donosi kratak pregled prve godine Komšićevog mandata u državnom vrhu…

“Naš ustavni sistem je takav da mi je omogućio da se ovdje nađem. Nemate razloga za strah i brigu. Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne”, bila je to prva poruka Željka Komšića Hrvatima u BiH, a osobito onima u Središnjoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, kako je sam istaknuo.

Tim se riječima, po treći put bošnjačkim glasovima nametnuti Komšić, obratio onima koje bi trebao predstavljati u Predsjedništvu BiH. U izbornoj noći, 7. listopada, 2018. godine dok je Središnje izborno povjerenstvo zbrajalo i zadnje biračke listiće, bilo je posve jasno da je Komšić i treći mandat dobio zahvaljujući bošnjačkim glasovima i potiranjem izborne volje hrvatskog naroda u BiH, odnosno, Federaciji BiH.

“Ja sam vaš predsjednik bez obzira glasovali vi za mene ili ne” 

Komšiću je ovo treći mandat u Predsjedništvu BiH, i po treći put je bošnjačkim glasovima dospio u fotelju hrvatskog člana državnog vrha. U međuvremenu, relevantna hrvatska javnost u BiH nazvala ga je “Sejdom Komšićem” po uzoru na Sejdu Bajramovića, čelnika Albanaca koji je, ustvari, bio lutka na koncu velikosrpske i unitarističke politike Slobodana Miloševića, jugoslavensko-srpskog devastatora i tvorca ratova na teritoriju bivše Jugoslavije.

Komšićeva predizborna kampanja bila je šovinistička i nacionalistička:prijetio je okretanjem mitraljeza prema zapadnom Mostaru, konstatirao kako bi “Hrvatima ukinuo konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”, a vrhunac je bila degutantna i seksistička parola njegovih pristaša iz Demokratske fronte u Tuzli na predizbornom skupu “Glasom koji za Komšića damo, glogov kolac Čovi zabijamo. I zato ga k’o bosanska raja, i Kolindi zabijemo do jaja”.

Fenomen Komšić nastao u Daytonu: Jozo Križanović, Ivo Miro Jović, i Komšić – treći put 

O Komšiću su godinama pisali brojni znanstvenici, sveučilišni profesori, povjesničari, novinari, analizirali prirodu njegovog političkog ponašanja i karaktera, ideološko-politički habitus kojem pripada, pa je uslijed svih tih  analiza i tekstova stvoren i konstrukt – fenomen Komšić koji simbolizira preglasavanje Hrvata u BiH – nametanje političkih predstavnika Hrvatima bošnjačkim glasovima.

Međutim, politička povijest BiH pamti i “komšiće” prije Željka Komšića, odnosno, i druge političare koji su bošnjačkim glasovima, bilo na izborima, bilo kroz Parlament BiH, dospjeli u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Takav politički scenarij na snazi je od Daytonskog mirovnog sporazuma i to nisu  nikakve mudrolije bošnjačke političke elite nego isključivo važeći zakonski propisi koji im takav inženjering omogućuju. Hrvatsko političko izaslanstvo 1995. godine dalo je kroz Dayton suglasnost OSCE-u  da izradi Izborni zakon BiH prema kojem je Federacija BiH, zajednički hrvatsko-bošnjački entitet, jedna izborna jedinica iz koje dva naroda biraju hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, odnosno da se Hrvat i Bošnjak za Predsjedništvo BiH biraju s teritorija Federacije BiH.

Incident je legitiman izbor hrvatskog člana Predsjedništva 

Rezultat je posve jasan: kroz sve ove godine legitiman izbor hrvatskog člana državnog vrha je uvijek bio gotovo pa politički incident, a nametanje bošnjačkim glasovima, gotovo pa pravilo. Prije samog Željka Komšića, bošnjačkim glasovima u Parlamentu BiH nametnut je Jozo Križanović (Alijansa, 2002. – nakon smjene Ante Jelavića) i Ivo Miro Jović (2006. bošnjačkim glasovima, također, u državnom parlamentu, nakon smjene Dragana Čovića, a uz asistenciju HDZ-a BiH).

Od Gojera do Komšića 

Također, da SDP, samoprozvana ljevičarska stranka velikobošnjačke orijentacije, a čiji je Komšić bivši član, oduvijek gaji takve aspiracije zahvaljujući Izbornom zakonu i Daytonu, dokazuje i činjenica kako su 1998. godine za hrvatskog člana Predsjedništva BiH kandidirali redatelja Gradimira Gojera koji je  tada osvojio više od  100 tisuća bošnjačkih glasova.

Osim Gojera, međunarodna zajednica tada je isturila i Krešimira Zubaka, predsjednika Nove hrvatske inicijative. Zubak je, tada, dobio oko 40 tisuća glasova, a međunarodni su mu voždovi, planirali i usmjeravanje bošnjačkih glasova jer je tada bilo jasno kako će Alija Izetbegović (SDA) pobijediti u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ipak, Ante Jelavić tada je pobijedio s gotovo 200 000 hrvatskih glasova što predstavlja najveću pojedinačnu (hrvatskim, a ne bošnjačkim glasovima), ali i HDZ-ovu, stranačku pobjedu u BiH ikad.

Osvojio više glasova nego Šefik Džaferović, bošnjački član Predsjedništva BiH 

Ilustracije radi, Željko Komšić je osvojio 225.500 bošnjačkih glasova, a Šefik Džaferović, SDA-ov kandidat u utrci za bošnjačkog člana i žestokoj konkurenciji, manje od Komšića, 212. 581 bošnjački glas.

Komšić je u gradovima s apsolutnom/relativnom hrvatskom većinom osvojio: 553 u Orašju, 821 Livnu, 757 Žepču, 1.672. Jajcu, 1.118 Kiseljaku, 1.706 u Novom Travniku, te Mostaru 9. 405 glasova.

Kada se analiziraju mikrolokacije, odnosno, biračka mjesta u navedenim gradovima, jasno je kako se broj Komšićevih glasova povećavao u Središnjoj Bosni i  Hercegovačko-neretvanskoj županiji ne bi li se tako “zakamuflirao” organizirani velikobošnjački inžinjering u kojem je, prema pojedinim izvorima, sudjelovala i sama Islamska zajednica BiH.

Naravno, Komšićevi birači i baza su Bošnjaci, pa je tako u Goraždu s rekordnih 14 Hrvata na zadnjem Popisu stanovništva iz 2013., osvojio 4.842, Zenici 12.283 (gotovo jednako kao Džaferović čija je utvrda Zenica i Zeničko-dobojska županija), Tuzli 13.576 , Bihaću, 6. 075, sarajevskoj općini Centar nešto više od 10 tisuća glasova.

U ovih godinu dana, Komšić, inače nositelj Zlatnog ljiljana – najvišeg vojnog odlikovanja Armije RBiH, davao je uglavnom predvidljive, dosadne i na trenutke bizarne političke izjave koje su se, uglavnom, odnosile na susjedne države – Hrvatsku i Srbiju, te lidere Hrvata i Srba u BiH, Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i Milorada Dodika, Komšićevog kolege u Predsjedništvu i predsjednika SNSD-a-a.

Patriota na megdanu 

“Problem sa Dodikom, kao uostalom i Čovićem, jeste što su oni beskrajno ozbiljni u onome što rade, oni ne blefiraju i oni će ići do kraja ako im se ne suprostavi! Sve što govore, oni to i misle! Dakle, ako im se ne suprostavimo, oni će napraviti i veliku Srbiju i Herceg Bosnu”, kazao je Komšić.

Jeftini, velikobošnjački populizam, zamaskiran u brigu za  BiH i njene sve građane, u Komšićevom liku i djelu, zapravo je, došao do svog silovitog vrhunca. Komšić je, nakon skandalozne poruke u izbornoj noći, upućene Hrvatima u BiH, da je “njihov predsjednik bez obzira glasovali oni za njega ili ne”, nastavio u jednakom tonu: svega dva dana nakon objave službenih rezultata izbora, najavio je tužbu BiH protiv Republike Hrvatske i zaustavljanje izgradnje Pelješkog mosta.

Nakon što je hrvatski državni vrh reagirao na njegov izbor, a aktualni predsjednik hrvatske Vlade, Andrej Plenković, na sastancima s čelnicima Njemačke i Francuske govorio o gaženju izborne volje Hrvata u BiH, Komšiću je, naravno, stizala podrška iz onih koji doprinijeli i sudjelovali u njegovom izboru: pojedinih sarajevskih akademskih, medijskih i političkih krugova.

Komšić je, i kao politička i javna osoba, u toj mjeri diskreditiran, a njegovo nametanje Hrvatima u BiH, toliko gotovo, svima jasno, da mu zapravo kao sugovornik  u Hrvatskoj ostaje  Stjepan Mesić, bivši predsjednik te države, provjereni bošnjački lobist proustaške orijentacije, poznatiji i kao negator genocida nad Srbima, Romima i Židovima i drugim Hrvatima za vrijeme marionetske fašističke NDH Ante Pavelića.

Tako se, valjda, čuvaju tekovine antifašizam kojeg nam Komšić, a i Mesić nude.

Čak je i Matu Granića uspio šokirati 

Tjednima su trajale medijske i ine rasprave o tomu tko su “predstavnici, a tko pripadnici naroda”, te obrazlaganja da je Komšić izabran protuustavno jer u Daytonu (Aneksu IV) koji je i Ustav BiH, stoji da Hrvati biraju hrvatskog, a Bošnjaci bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Sve to, šokiralo je i Matu Granića koji je na HRT-u tim povodom konstatirao da “u Daytonu nije bilo dogovoreno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH”.  Međutim, za šokantna stanja danas nema mjesta: sve to je bilo posve jasno ili je barem trebalo biti razmatrano kao mogućnost onda kada su takav Dayton pristali potpisati.

 

 

Ukinuo bih Hrvatima konstitutivnost, ali nažalost, Bošnjaci ne odlučuju sami”  

“Morate svim sredstvima braniti diskriminatorni Ustav BiH kojim se garantira konstitutivnost tri naroda kako bi se taj Ustav jedan dan mogao mijenjati i kako bi BiH mogla biti građanska država”, izjavio je Komšić, te u cresendu podebljao kako je nužno “ukinuti konstitutivnost”.

Izjave o ukidanju konstitutivnosti nisu naišle na “oštru osudu” stranih veleposlanstava u BiH, poglavito onog SAD-a, kao ni OHR-a. Komšić se, tijekom ove godine, osim s Mesićem, sastao s bivšim visokim predstavnikom Schwarzom – Schillingom, otišao na komemoraciju još jednom bivšem – Paddyju Ashdownu, a onda za “popravljanje vlastitog ugleda” kao “džoker zovi” sjetio Wolfganga Petritscha, grobara hrvatske konstitutivnosti, koji mu je dao medijsku podršku.

Održao je “sastanak” s Valentinom Inzkom, aktualnim visokim predstavnikom u BiH, na kojem je zaključeno kako  je “potrebno unaprijediti vladavinu prava u našoj državi, te da u tom smislu treba učiniti sve dodatne napore da se provedu potrebne reforme”.

Kardinal Vinko Puljić, govoreći o Komšićevom izboru, istaknuo je kako on nije etnički Hrvat, te da je i Hitler na vlast došao po zakonu.
Komšić je, pak, dobio javnu podršku svog političkog oca – Zlatka Lagumdžije, a istovremeno se upuštao u različite verbalne ratove, uglavnom, s Miloradom Dodikom i srbijanskim predsjednikom, Aleksandrom Vučićem.

Međutim, kako se on bori za “sve građane ove zemlje”, izjavio je i kako će “biti glas žene muslimanke”, problematizirajući činjenicu kako BiH još uvijek nema potpisan (sporni) ugovor s Islamskom zajednicom u BiH.

 

 

Zlatni ljiljan među svojima 

Komšić je tako u godinu dana mandata posjećivao: bošnjački znanstveni institut u Ljubljani, otvarao spomen sobu poginulim vojnicima Armije BiH u istočnom Mostaru, te nizu drugih gradova gdje su upriličene zlatnoljiljanovske manifestacije, kako je i priliči, bivšem pripadniku Armije RBiH.
U mjesta gdje su Hrvata većina nije dolazio jer su mu, na simboličkoj razini, uskraćena gostoprimstva, te je postao “persona non grata”.

Sve je počelo prosvjedom u Mostaru kojeg je organizirao Studentski zbor Sveučilišta u Mostaru, gdje se nekoliko tisuća prosvjednika, u mirnoj šetnji, noseći transparent “RIP Democracy” uputilo do Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH kojeg je ranije u Mostaru otvorio Dragan Čović, gdje su zapalili svijeće.

Sam prosvjed dočekan je kao još jedno, tipično “fašističko orgijanje” u nekim bošnjačkim medijima, a vrhunac medijskog rata čije su Hrvati u BiH, već godinama žrtve, bile su snimke na Al Jazeeri gdje su, umjesto mirne šetnje iz Mostara, prikazani kadrovi nereda navijača u Crnoj Gori. Al Jazeera TV kasnije se ispričala zbog “tehničke greške” i “zamjene priloga u desku sarajevske redakcije”, međutim, kasno.

Ipak, Komšiću su gostoprimstvo otkazali načelnici općina/gradova s hrvatskom većinom u četiri županije s hrvatskom većinom:Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj, Hercegbosanskoj i Hercegovačko-neretvanskoj.

Načelnici Viteza, Kreševa, Kiseljaka i Dobretića, Žepča i Usore, kao i predsjednici općinskih vijeća u Busovači, Novom Travniku, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Fojnici i Gornjem Vakufu – Uskoplju, također su mu poručili da nije poželjan i u županijama Zeničko-dobojskoj i Središnjoj Bosni.

 

“Persona non grata” 

“Željko Komšić nema što tražiti na teritoriju naše županije, neka slobodno zaobiđe područje Središnje Bosne gdje žive Hrvati jer je na tom području ‘persona non grata’”, poručeno je tada u zajedničkom pismu 11 načelnika i predsjednika vijeća u Središnjoj Bosni što je bilo najmasovnije otkazivanje gostoprimstva Komšiću.
Ipak, Komšić je, naravno, posjećivao Središnju Bosnu, te se u Bugojnu sastao s tamošnjim bošnjačkim načelnikom i drugim bivšim suborcima iz Armije RBiH.

Poslušnost mu je otkazao i Klub Hrvata u federalnom Domu naroda, a Komšićeva odmazda je bila smjena veleposlanika BiH, Hrvata, koje je ranije postavio Dragan Čović. Hrvatski veleposlanici iz BiH danima su, na Komšićevu patetiku, odgovarali “kmečanjem” samo zato što su smijenjeni, a ne zato što ih je smijenio Komšić.
Da postoji minimum političke kulture i da HDZ-ovi kadrovi, kako u BiH, tako i u bijelom svijetu poštuju principe za koje se navodno zalažu, sami bi otišli jer ne bi htjeli polagati račune pričuvnom bošnjačkom članu Predsjedništva BiH.

Komšićeva svojevrsna “urbi et orbi” Hrvatima u BiH i Hrvatskoj bilo je gostovanje u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” urednika i voditelja Aleksandra Stankovića.

Patetične i tugaljive priče nisu našle plodno tlo ni u službenom Zagrebu, i kronično neupućenoj hrvatskoj javnosti, jer je Komšić, u uvodnom prilogu  kolegice  Maje Sever – demaskiran i to zahvaljujući, očigledno, svojim bošnjačkim biračima. Anketirana građanka Bihaća  kazala je za HRT kako ga “vole, jer je naš Bošnjak, zlatni ljiljan”.

Gotovo svaki njegov medijski i politički nastup izazove lavinu žestokih reakcija, kod Hrvata i Srba u BiH, a tako je bilo i na posljednjem zasjedanju Generalne skupštine UN-a gdje je kazao kako se u Hrvatskoj negira genocid za vrijeme NDH-a, kao i u RS-u genocid u Srebrenici.

 

Novi dan – novi skandal 

Na njegove izjave reagirala je i predsjednica Hrvatske, Kolinda Grabar – Kitarović, istaknuvši kako je “Hrvatima nametnuti član Predsjedništva Željko Komšić personifikacija preglasavanja Hrvata BiH”, te da “u nedostatku vlastite vizije i sposobnosti za rješavanje problema unutar BiH, svojom stalnom neutemeljenom protuhrvatskom retorikom dodatno potvrđuje kako nije samo nelegitiman, već nije ni relevantan sugovornik kada je riječ o međudržavnim odnosima ili bilo čemu drugome”.

Komšića je, zapravo, nemoguće ignorirati: osim što je politička činjenica, količina medijskih i inih incidenata i skandala koje proizvodi na gotovo dnevnoj razini, postaje gotovo pa nepodnošljiva.

Ipak, ostaje  činjenica, kako Hrvati u BiH, bez obzira na aktualnu kalkulantsku politiku HDZ-a BiH, koja će danas-sutra sudjelovati u vlasti na državnoj razini i čiji će ministri odgovarati i novoizabranom mandataru kojeg i Komšić mora potvrditi, Komšića ne samo da smatraju bošnjačkim članom Predsjedništva BiH, nego tu hodajuću  štetočinu po BiH zdušno ismijavaju.

 

 

Hodajuća štetočina i dokaz nefunkcionalne BiH  

A, kako se drugačije ponašati prema onom tko je tri puta bošnjačkim glasovima nametnut za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, onom koji se kao zastupnik DF-a u državnom Parlamentu nije javio ni na jednu ozbiljnu raspravu, ponudio inicijativu, prijedlog, bilo što, onom koji nikome, ni Hrvatima kojima je simbol zakonskog političkog nasilja ne nudi ništa, a još manje, onima koji su ga, iz samo njima znanih pobuda i motiva, i treći put nametnuli?

Živući primjer nefunkcionalnosti BiH kao države, njenih institucija i dubokih podjela među njenim građanima, ma kojem oni konstitutivnom narodu pripadali.
Oličenje svega onog zbog čega Bosna i Hercegovina i njene institucije propadaju, a bilo kakav dijalog među Hrvatima i Bošnjacima, ne samo da je nemoguć, nego je pitanje: hoće li ga,  ikada, uopće i biti.

PIŠE: GLORIA LUJANOVIĆ

Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari