Pratite nas

Vijesti

Kako smo postali građani drugog reda?

Objavljeno

na

Dan 23. prosinca 1995. godine, službeni je datum prestanka Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini i nakon toga u BiH počinje društveno-politički život utvrđen Daytonskim mirovnim sporazumom.

S obzirom na dugotrajnost Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini, koji se vodio zvanično od 18. rujna 1991. pa do 23. prosinca 1995. godine, uključujući opću mobilizaciju vojnih obveznika za pretpostaviti je kako je kraj Domovinskog rata dočekalo na desetine tisuća branitelja i članova obitelji poginulih branitelja.

Vrijeme koje je nastupilo nakon Domovinskog rata moralo je pronaći načine kako zbrinuti branitelje i članove njihovih obitelji, koji su zadužili Bosnu i Hercegovinu svojim angažmanom u Domovinskom ratu.

Mi branitelji oboljeli od PTSP-a smo prije dvadeset godina računali kako ćemo imati prednost pri zapošljavanju u institucijama države ili javnim poduzećima u vlasništvu države, na svim razinama. No, to se nije dogodilo. Politika nas je gurnula na razinu razvojačenih branitelja koji svoju egzistenciju mogu tražiti isključivo na socijalnoj razini (kao što su minimalne invalidnine, prijevremene mirovine koje se uglavnom odnose na obitelji poginulih, ratne vojne invalide, ratne zapovjednike i odlikovane), a ako ne ispunjavamo uvjete onda egzistenciju možemo potražiti na crnom tržištu ili odlaskom u strane zemlje.

Zakon o reviziji je uglavnom bio nemilosrdan prema braniteljima oboljelim od PTSP-a koji je nastao kao posljedica rata, ali i nepravde i razočarenja zbog nemogućnosti ostvarenja prava na egzistenciju koju nam je država trebala omogućiti zbog višegodišnjeg sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Nažalost, institucije države i javna poduzeća su masovno upošljavala po stranačkoj i rodbinskoj liniji ne tražeći potvrdu o sudjelovanju u Domovinskom ratu, u namjeri da što manje branitelja i članova njihovih obitelji bude uposleno.

Dvadeset godina nakon Domovinskog rata razvojačeni branitelji postaju socijalni teret društvu i unutarnji neprijatelj kojeg se svakodnevno proganja raznim revizijama, kriminalnim islijeđivanjima, političkom i medijskom hajkom, stavljajući im jasno do znanja kako ova država funkcionira na interesnim osnovama po stranačkoj, rodbinskoj i korupcijskoj logici, ne želeći udovoljiti braniteljima čak ni minimalnu mogućnost da se oni i članovi njihovih obitelji mogu uposliti na osnovu beskorisnog Zakona o dodatnim pravima koji definira prednost pri zapošljavanju pod jednakim uvjetima.

Nikada ni na jednom natječaju nismo vidjeli preambulu ovog zakona u kojem stoji kako pri zapošljavanju prednost imaju branitelji, supruge ili djeca branitelja, nego im je to postala otežavajuća okolnost.

Minorne mirovine i još manje invalidnine (primjer: pukovnik Oružanih snaga BiH u prijevremenoj mirovini ima mirovinu u prosjeku cca 600 KM, što je manje nego bilo koja plaća u državnoj upravi ili javnim poduzećima u vlasništvu države, dok invalid Domovinskog rata s 50% tjelesnog oštećenja ima cca 100 KM mjesečne invalidnine, a za preostali dio radne sposobnosti nikada nije dobio priliku na rad i plaću) jasno pokazuju kako smo građani drugog reda, kako se preko naše muke i patnje gradi bezobzirno društvo koje uvažava samo osobne interese, a ne uvažava žrtvu za opće dobro, što u konačnici i znači kako se nitko i ne zalaže za opće dobro.

Kada bi kojim slučajem političke elite koje sebe nazivaju domoljubnim i patriotskim političkim organizacijama donijele zakon o reviziji (najprije u svojim strankama, a zatim u tijelima državne uprave) svih uposlenika i članova njihovih obitelji koji nisu sudjelovali u Domovinskom ratu vjerojatno bi mi branitelji i članovi naših obitelji radili u institucijama država i javnim poduzećima, s uvjerenjem „što se krvlju brani, ne pušta se lako“. Takav zakon bi nam zasigurno dostavio podatke koliko je dezertera i članova njihovih obitelji u ovih dvadeset godina dobilo dobro plaćena mjesta u državnim institucijama. Takva revizija bi nam donijela podatke o uposlenosti cijelih obitelji koje su angažirane u političkim strankama.

Budući da je u Bosni i Hercegovini ponovno u trendu masovno napuštanje zemlje, tj. stvara se ponovno ekonomska emigracija, bilo bi zanimljivo vidjeti tko to najviše odlazi iz države, jesu li to djeca branitelja i čitave obitelji branitelja ili netko drugi.

Nama, razvojačenim braniteljima oboljelim od PTSP-a, ne trebaju ti podaci, mi znamo kako to jesu braniteljske obitelji i djeca branitelja, ali želimo jasne pokazatelje u brojkama radi onih dušebrižnika koji licemjerno ukazuju na ovakvo stanje, ne želeći poduzeti ništa konkretno.

S obzirom da je to tako, mi razvojačeni branitelji oboljeli od PTSP-a predlažemo sljedeće: da se nakon neustavne i nezakonite revizije nad našim trajno stečenim pravima donese zakon o reviziji svih uposlenika u državnom i javnom sektoru i da se izradi registar uposlenika koji nemaju ni dana ratnog staža i članova njihovih obitelji koji imaju prednost pri upošljavanju zato što nitko iz njihove obitelji nije sudjelovao u Domovinskom ratu.

Siromaštvo i patnja su sastavni dio naših života i takvo breme ne bi bilo toliko teško kada bi ovo bila pravedna država i društvo jednakih šansi.

Jednom je jedan umjetnik napisao sljedeće: „Ja na konju, oni dole, jebo te što me vole“. Ova činjenica jasno pokazuje kako ni mi branitelji i članovi naših obitelji nismo shvatili prednosti demokratskog društva, izbornih procesa, a posebice naivnosti i lakovjernosti, i zato nam se događa da svoja prava danas tražimo po zatvorima, biroima za zapošljavanje i na sudovima, gdje plaćamo skupe usluge odvjetnicima za zaštitu svojih stečenih prava.

Pozdrav svim braniteljima, ma gdje bili!

[ad id=”68099″]

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Papa Franjo primio novinare: Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom

Objavljeno

na

Objavio

ZENIT

Papa Franjo volio bi pohoditi Hrvatsku, ali najprije želi posjetiti male države. Pohvalio je Hrvatsku i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Papa Franjo je u dvorani Clementini u Vatikanu primio strane novinare (članove čuvene Stampa Estere) s članovima obitelji, njih oko 400 iz 50 zemalja, i održao vrlo znakovit govor za novinarsku profesiju te se sa svima rukovao. Iskoristio sam tu priliku da pitam papu hoće li posjetiti Hrvatsku, piše Večernji List.

– Vrlo rado, ali prije moram, kao što znate, posjetiti manje države – kazao je Franjo.

– Ali ni Hrvatska nije velika država – primijetio sam.

– Ali vaša je država snažna, jako snažna, a imate i predsjednicu koja je snažna, pravi general – odgovorio mi je Franjo.

Bez istine nema slobode

Najprije su papu pozdravile i zahvalile na prijemu dosadašnja predsjednica Stampa Estere turska novinarka Esma Çakir te sadašnja predsjednica američka novinarka Patricia Thomas, koja ga je pozvala u prostorije udruge u ulici Umiltà (Poniznost) u Rimu i uručila mu iskaznicu udruge stranih novinara. Upravo s riječi “poniznost” bile su povezane i neke papine misli.

– Želim vam prije svega kazati kako cijenim vaš posao. Crkva vas cijeni i kada joj stavljate prst u ranu, jer rana se nalazi u crkvenoj zajednici. Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom, a samo nas istina čini slobodnima. Vaša je uloga neophodna i to vam daje veliku odgovornost: traži od vas posebnu brigu za riječi koje upotrebljavate u vašim člancima – kazao je Franjo i dodao kako je važno vagati riječi i na društvenim mrežama te je pozvao novinare da djeluju kako bi “komunikacija stvarno bila instrument za konstruiranje, a ne za uništavanje, za susretanje, a ne za sučeljavanje, za dijalog, a ne za monolog, za orijentiranje, a ne za dezorijentiranje, za shvaćanje, a ne za neshvaćanje, za hodanje u miru, a ne za sijanje mržnje, za davanje glasa onima koji ga nemaju, a ne da se bude glasnogovornik onih koji urlaju jače”.

– Umiltà (Poniznost) ključ je novinarske aktivnosti. Poniznost da se ne zna sve prije ono je što pokreće istragu. Pretpostavka, umišljenost da se već sve znade ono je što blokira istraživanje. Ponizni novinar ne znači osrednji, već svjestan da se preko nekog članka, nekog tvita, nekog izravnog televizijskog ili radijskog javljanja može učiniti dobro, ali ako nismo pažljivi i savjesni, može se učiniti nažao drugome, često i cijeloj zajednici – kazao je papa i dodao kako, primjerice, ima naslova koji “urliču” i koji mogu predstavljati “lažnu stvarnost”. Zbog toga je potrebno uvijek provjeravati, a kada se pogriješi, teško je povratiti dostojanstvo. Zbog interneta i lažnih vijesti greške često budu prihvaćene kao istinite. Zbog toga novinari moraju uvijek imati na umu snagu instrumenta koji imaju na raspolaganju i oduprijeti se “tendencijama da se objavi neka vijest koja nije dovoljno provjerena”, kazao je Franjo i naglasio kako je “ponizni novinar ujedno i slobodni novinar. Slobodan od uvjetovanja. Slobodan od predrasuda i zbog toga hrabar. Sloboda zahtijeva hrabrost!”

U vremenu u kojem postoje lažne vijesti i neprijateljske riječi poniznost je ključ preokreta u novinarskoj profesiji premda bi netko mogao kazati kako su temelji profesije kompetentnost, sposobnost pisanja, brzina stvaranja sinteze, sposobnost postavljanja pravih pitanja. Traganje za istinom zahtijeva poniznost, dok je lakše ne postavljati si pitanja i zadovoljavati se prvim odgovorima, očekivanim rješenjima koja ne poznaju muku istraživanja sposobnu predstaviti kompleksnost stvarnog života. Ponizni novinar ne hrani pretjerivanja u sloganima koji poništavaju promišljanja, ne stvara stereotipe, ne zadovoljava se onime što kažu pojedinci kao da su oni u stanju riješiti sve probleme ili pak nalaze dežurne krivce, već traga za činjenicama prije nego što ih komentira. Papa Franjo citirao je svetog Franju Saleškog, zaštitnika novinara, koji poziva da se riječi upotrebljavaju s oprezom kao što kirurg oprezno upotrebljava skalpel. Potrebno je birati riječi posebno sada, u vrijeme društvenih mreža, kada mnogi upotrebljavaju nasilan i ponižavajući rječnik. Potrebno je imati na umu da svaka osoba ima nedodirljivo dostojanstvo.

Papa je spomenuo tzv. zaboravljene ratove i pozvao novinare da budu pažljivi kako ne bi zaboravili stvarnost. – Molim vas, nastavite govoriti i o toj realnosti, nemojte se predati indiferentnosti – rekao je. Pozvao je da se ne zaboravi na one koji bježe s ratnih prostora i kazao da se Sredozemno more pretvara u groblje.

Papa Franjo na koncu je novinarima udijelio tihi blagoslov jer, kako je rekao, nisu svi vjernici. Svakome je darovao knjigu “Komunicirati dobro. Riječi pape Franje” koju je izdala Vatikanska izdavačka kuća (LEV).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

General Stanko Sopta – Zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo govor generala hrvatskih snaga Stanka Sopte o 70. obljetnici Bleiburške tragedije

Poštovani puče hrvatski, Hrvatice i Hrvati, sedamdeseta je ovo obljetnica Bleiburga i Križnog puta!

Sveto je ovo tlo na kojemu danas molimo i zahvaljujemo za žrtvu koju su naši djedovi, majke i očevi, stričevi i ujaci, sinovi roda hrvatskog prinijeli na oltar hrvatske slobode!

Pozdravljam Vas u ime PBV, koji mi je ukazao čast, obratiti Vam se ovdje, kao jednom od hrvatskih branitelja Domovinskog rata u kojem smo stvorili demokratsku i neovisnu hrvatsku državu i time sve žrtve pale na tom stoljetnom putu učinili besmrtnima!

Pozdravljam duhovne oce na čelu s uzoritim kardinalom Josipom Bozanićem,  nadbiskupom zagrebačkim.

Današnja komemoracija održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović i člana predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Prije dva dana Predsjednica Republike Hrvatske osobno je bila ovdje, pomolila se Bogu za žrtve i zapalila svijeću, a danas je ovdje njezina osobna izaslanica gospođa Bruna Esih koju s osobitim zadovoljstvom pozdravljam!

Pozdravljam člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Pozdravljam muftiju zagrebačkog Aziza ef. Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Ljubav je početak svega, ljubav je pobjednica!

Rodila nas je ljubav naših majka i očeva. Samo ljubav i vjera daje snagu oduprijeti se zlu.

Zlo se ovdje u Bleiburgu i na križnim putovima prije 70 godina prikazalo krvavih ruku s mržnjom koja uništava život. Zlo to bijaše zaogrnuto komunističko-staljinističkom ideologijom. Sljedbenici tog zla, od Sibira, tridesetih godina prošlog stoljeća, Holdomora u Ukrajini pa preko Katinske šume, Crvenih kmera, Golog otoka i mnogih drugih mučilišta ubiše preko sto milijuna ljudi.

Pakt između Hitlera i Staljina potpisan je kolovoza 1939., pakt je to dvije ideologije zla 20. stoljeća. Staljinova Kominternina škola odgojila je niz diktatora koji su svojim djelima povijest učinili još krvavijom te nadišli i samog Staljina. NKVD-ov čovjek za likvidacije trockista u Španjolskoj, komunistički vođa Josip Broz, osobno je zapovjedio pokolj Hrvata na Bleiburgu,Teznom, u Hudoj jami i cijelom Križnom putu. Po riječima Đilasa okrutnost pokolja nad Hrvatima nije poznata u europskoj civilizaciji, dok Ranković svjedoči da je komunistička Jugoslavija do 1951. likvidirala 568 tisuća narodnih neprijatelja.

Zvijezda petokraka, simbol komunističke Jugoslavije, i nakon pada Berlinskog zida, simbola komunističkih diktatura, devedesete godine krenula je ponovno spriječiti demokratske procese i obraniti krvavu jugoslavensku tvorevinu, pritom otvoreno surađujući s četničkom kokardom.

Jedni gradeći veliku Srbiju a drugi spašavajući Jugoslaviju, a OBOJI paleći i pljačkajući Hrvatsku i ubijajući Hrvate.

No suprotstavila im se ljubav i žrtva hrvatskog branitelja prema svom narodu, prema svom domu, prema slobodi koju je zapadna civilizacija utkala u moderne i prosperitetne demokratske države!

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman znao je dobro ideologiju tog zla, znao je dobro da hrvatski narod svoju opstojnost može sačuvati samo u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj državi članici suvremene ujedinjene Europe dijeleći odgovornost za čovječanstvo kroz NATO.

Nismo uspjeli istražiti i prebrojiti sve žrtve Bleiburga i Križnog puta, a stigle su nove, Domovinskog rata, tražeći i jedne i druge da im se poklonimo i nikada ne zaboravimo.

No zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija, pokušavaju spriječiti ulazak Hrvatske u Europu i NATO. Vještinom medijskih i inih manipulacija koje su izučavali u Kumrovečkoj akademiji uspijevaju doći na vlast. Dobrobit naroda nikad nije bio smisao njihove vlasti, danas je odlazak iz Hrvatske put koji nam sugeriraju. Izbor hrvatske predsjednice gospođe Kolinde Grabar-Kitarović jasan je znak neprihvaćanja tog puta.

Stojimo ovdje na ovom svetom tlu uz spomen žrtvama Bleiburga i Križnoga puta poput Mojsija na brdu Sinaju pred Gorućim grmom; stojimo izute obuće u stavu poklona bez ikakva unutarnjeg nagona za osvetom, ali da s moralnom i domoljubnom sviješću, s nacionalnom i političkom odgovornošću poput Mojsija, kojemu je Svemogući dao nalog da izvede Izabrani narod iz egipatskog ropstva, i mi na svjetlo dana iznesemo Istinu o masovnoj agoniji hrvatskoga naroda.

Stoga, hrvatski narode, mi moramo u punini živjeti demokraciju, biti odgovorni prema sebi i svojoj državi, birati svoju vlast, a demokratski izbrani predstavnici naroda, moraju, kako nas uči naša drevna Dubrovačka Republika, “zaboraviti osobne interese, a brinuti se za javne“.

Pred nama stoje novi izazovi, nove kušnje, no nikad naša vjera u Boga, ljubav prema obitelji, bratu svom, narodu svom i državi svojoj hrvatskoj ne smije usahnuti.

Neka Bog blagoslovi sve nas i cijeli naš hrvatski narod.

Živjeli.

general Stanko Sopta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari