Pratite nas

Kako srpske Novosti varaju na nakladi i Vladu Republike Hrvatske

Objavljeno

na

Samostalni (?) srpski tjednik Novosti koji prema riječima Milorada Pupovca svaki tjedan izlazi u 8.000 primjeraka, može se kupiti na novinskim kioscima, po cijeni od 10 kuna.

big-2890U njemu pišu Hrvati i Jugoslaveni, od Srba jedino neki ličine i kosanovići, navodni bivši  Udbaši. Zanimljivo je da jeu njihovoj redakciji stalno zaposleno čak 12 člankopisaca dok imaju i  četiri stalna kolumnista. Sve su to uglavnom “braća” iz bivšeg novinarskog smeća zvanog “Feral Tribune”. Novine financira Vlada Republike Hrvatske, (sic!), a čitaju ga tu i tamo jedino – Srbi. Što se tiče sadržaja, o srpskoj manjini kojima su novine i namijenjene,  piše se “ofrlje”, nikako, tako da su im glavne teme napadi na Hrvate, hrvatske branitelje i na sve što hrvatski diše.

Ti novinarski “govnari”, ala Ivančić, Kosanović, Čulić, Erceg i drugi, predvođeni srpskom perjanicom Ivicom Đikićem, čak su otišli tako daleko da u nedostatku osobnih ideja, s uspjehom su počeli kopirati i naslovnice “Ferala”, koji je također bio tjednik srpske manjine. Ova novinarska “čeljad” uređuje i piše taj tjednik kao da izlazi u vrijeme rata. Nakon brzog čitanja ili prelistavanja (nema se tu ni što pročitati!) na žalost niti ne služe za zahod, na tako su lošem papiru tiskana. No, kad već spominjemo i njihove naslovne stranice, onda se prisjetimo i jedne uistinu tužne i ružne. Odvratne.

Naime, u 750. broju objavili su monstruozni crtež nekakvog pomozbog majstora ilustracija Alema Ćurina u kojem čitatelje – Srbe – poziva doslovce na klanje hrvatskog branitelja i pjevača Marka Perkovića Thompsona! Majstor je vjerojatno po naputku Milorada Pupovca (?) nacrtao srp i čekić a unutar njih glavu Thompsona, pa izgleda kao da mu Srbi žele prerezati grkljan. U Novostima su se pravdali da su srp i čekić simboli radništva, ali dok radnici te alatke upotrebljavaju u poljoprivredi i drugdje, člankopisci ovog tjednika “otkrili” su da one mogu poslužiti i za klanje ljudi, poglavito nevinih Hrvata. Školu o tome doktorirali su za vrijeme srpske agresije na Republiku Hrvatsku.

Taj čin osudio je i komodor Ivica Tolić, najškolovaniji hrvatski vojnik, koji ima završenih škola kao svi koji rade u ovim čudnim novinama, ili bolje rečeno srpskom propagandnom biltenu. Tolić je to prokomentirao ovako: “Ne može čovjek vjerovati (može Toliću, može, op. a.) da se to događa u Hrvatskoj, slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj, u Zagrebu i našem glavnom gradu. Nije mi poznato da su nadležne institucije reagirale na ovaj monstruozni uradak kojim se poziva na klanje hrvatskog branitelja i domoljuba Marka Perkovića Thompsona, iako se iz svega vidi da je to i govor mržnje i moguće kazneno djelo”.

Zamislite da je neki hrvatski tjednik na taj način na naslovnoj stranici donio fotografiju Srbina Pupovca, Džakule ili Stanimirovića?

Međutim, dok je o ovom srpskom tjedniku sve jasno, ipak se i dalje lome koplja, kolika je naklada tog biltena? Rekli smo da Pupovac izjavljuje – 8.000! Ali, ovog petka, ako ste kupili Novosti na dar ste dobili i knjigu (knjižurinu) od 408 stranica, tiskanu u Beogradu s naslovom “Samo jednom se ljubi” – radiografija SFR Jugoslavije 1945.-72., uz hipoteze o početku, kraju i suštini. Pa, ako se Novosti tiskaju u osam tisuća, neka se tiskaju i na pola manje, u navedenoj knjizi piše da joj je tiraž svega 600 primjeraka, što drugim riječima znači da se ni ovaj srpski propagandni bilten ne tiska u više primjeraka, jer u protivnom došlo bi do prevare kupca, pa bi neki dobili, a neki ne ovo “kapitalno” djelo.

Naša je gruba procjena da se Novosti prodaju u onoliko primjeraka koliko Pupovac ima prijatelja i suradnika, a da je ova visoka naklada navedena samo i isključivo iz razloga da se od Vlade RH pokupi što više financijskih sredstava.

E, a kako se to radi, na tome je Pupovac već davno magistrirao!

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari