Pratite nas

Vijesti

Kako Stazić može provjeriti šlampavost pobjednika, a Beljak razmjere crvenoga fašizma?

Objavljeno

na

Foto: Ministarstvo hrvatskih branitelja
Od Krapine do Zaprešića „revolucionarni radnički pokret“ ostavio je duboke tragove

Što se je događalo godine 1945. poslije tzv. oslobođenja na lijevoj obali Save u prostoru od utoka Sutle u Savu do utoka Krapine u Savu? Danas je to ozemlje općine Brdovec i grada Zaprešića. Izravno se nadovezuje na zapadni dio grada Zagreba. Sudeći po simbolima i spomenicima „oslobođenje“ se odigralo sasvim korektno i civilizirano. Tako u dvorištu brdovečke osnovne škole stoji veliki obelisk kojega na vrhu krasi zvijezda petokraka. U Laduču stoji spomenik partizanu u jurišnom naletu s uzdignutom puškom. U obližnjoj Mariji Gorici postoji Ulica maršala Tita, a u selima uz lijevu obalu Save ulice nose imena istaknutih pregaoca „revolucionarnoga radničkog pokreta“ i njegovih derivata. U Zaprešiću na Trgu žrtava fašizma (trga žrtava jugokomunizma ne postoji) stoje spomenici partizanima, domobranima i hrvatskim braniteljima – svi su gradskim vlastima iste vrijednosti unatoč rezolucijama, deklaracijama i preporukama suvremene Europe.

Ćelija KPJ osnovana je u Prudnicama 1937., osam godina kasnije…

Ovih je dana javnost informirana o pronalasku masovne grobnice žrtava poraća (1945.) u selu Prudnice o čemu je Ministarstvo hrvatskih branitelja izdalo priopćenje. Prudnice spadaju u niz sela od granice sa Slovenijom do Zaprešića, od Harmice do Šibica, u kojima postoje stratišta i grobnice do danas neistražene. Vratimo se u povijest 20. stoljeća. Konzultirajmo Enciklopediju hrvatske povijesti i kulture (Školska knjiga, Zagreb, 1980.). U njoj pod natuknicom „Zaprešić, Radnički pokret i NOB“ piše: „Područje općine Zaprešić pripadalo je prije rata kotarima Zagreb i Klanjec. Ideje revolucionarnoga radničkog pokreta prenose u ovo područje naročito radnici zaposleni u Zagrebu. Neki od njih postali su i članovi KPJ te tako bili osnivači partijskih ćelija i na području Zaprešića. Prva ćelija osnovana je u Prudnicama 1937., a iduće godine i u Kupljenovu. U toku 1938. osnovano je u pojedinim selima niz odbora Stranke radnog naroda, koji su zapravo bili priprema za osnivanje novih ćelija KPH.

One se do okupacije zemlje osnivaju još u selima Šibice, Harmica-Šenkovac, Donji Brdovec, Luka, Pluska, Žeinci, Hrađevac Pušćanski, Pojatno, Bregovljani, Pušća Gornja, Pušćanski Trstenik, Hraševac, Jakovlje, Jakovlje Coha i Zaprešić. Ukupno su te ćelije okupljale oko 80 članova KPH. Organizacija SKOJ-a imala je oko 40 članova. U pojedinim selima jačao je utjecaj komunista preko pojedinih javnih ustanova, kao što je to bilo kulturno-umjetničko društvo Matija Gubec, čitaonica u Prudnicama te pjevačko društvo u Kupljenovu. U listopadu 1940. osnovan je Općinski komitet KPH za područje predratnih općina Pušća i Jakovlje, a u veljači 1941. za Zaprešić i Brdovečko Prigorje. U svibnju 1941. osnivani su i općinski komiteti SKOJ-a za ta područja“.

Od prikrivenih grobišta do Super Konzuma

Ideje i organizacije „revolucionarnoga radničkog pokreta“ bile su aktivne tijekom Drugoga svjetskoga rata. Osnivaju „udarne grupe“. Rade na „prikupljanju oružja“ i vode „propagandu protiv politike okupatora i ustaškog režima“ i „izvode sabotaže“. Partijska ćelija Harmica – Šenkovec „dobila je posebnu zadaću da prihvaća španjolske borce koji su se ilegalno vraćali iz francuskih logora u zemlju“. Pristupilo se „osnivanju prvih ilegalnih NOO-a“ (narodno oslobodilačkih odbora) u pojedinim selima“. U Brdovečkom Prigorju iz općinske zgrade „zaplijenjene su velike količine oružja i municije, a u Zaprešiću je pokušan napad na domobransku četu“. Raste broj „ilegalnih NOO-a i drugih organizacija NOP-a“. Zaključno: „U NOB-u je poginulo oko 300 boraca iz ovog kraja“. Je su li to bili legalni ili ilegalni borci? Koliko je legalnih boraca i civila stradalo u ovom kraju? Koliko je pobjeglo u inozemstvo pred terorom ilegalnih NOO-a i drugih organizacija NOP-a – o tome ni danas ne znamo gotovo ništa relevantno.

Ono što znamo odnosi se na to da je nova u Prudnicama otkrivena masovna grobnica žrtava „revolucionarnoga radničkoga pokreta“ i njegovih organizacija, tek jedna u nizu na potezu od Harmice do Šibica. Premda neistražene, lokacije su poznate: Ključ Brdovečki, Pancir graba, Šenkovec, Javorje, Ključanska gmajna, Hercegovo, Rasadnik, brdovečko groblje, šuma Janekovićevo i Prudnice. Osobno mi je jedan stariji gospodin, sada pokojni Zaprešićan u nekoliko navrata, u četiri oka i potiho, govorio da zna kako su ubijali i zatrpavali žrtve i u Šibicama (navodim prema sjećanju, nap. NP) – kod potoka, blizu mosta pa prema Novim dvorima desno i dvorcu Lužnica lijevo – dodao bih i ovo – tamo gdje se danas nalazi novi Super Konzum i rotor. Kad sam to spomenuo lokalnim društvenopolitičkim radnicima rekli su mi – pusti njegove priče, on je pijanac.

Do nedavno se revolucionarno zatrpavalo, umjesto civilizirano otkopavalo

Veliki broj masovnih grobnica na relativno malom području upućuje na zaključak da bi prema broju žrtava ovo područje moglo doseći broj žrtava u šumi Macelj, Titovom lovištu, gdje se procjenjuje da u oko 130 jama leži oko 13.000 ubijenih. Tamo su istraživanja započela, ali su po prvim nalazima odmah i obustavljena – samo u nekoliko otkopanih jama pronađeno je više od tisuću umorenih osoba. Stoga se Macelj (u blizini Đurmanca i Krapine) smatra najvećim stratištem Titovih jugokomunista u Hrvatskoj. Bojim se da bi otkrivanje svih dosad poznatih lokacija na području od Harmice do Šibica, Brdovec mogao konkurirati Maclju, a bivša zajednica općina Zaprešić – Krapini. U ovom trenutku nije moguće ništa preciznije reći o broju žrtava s lijeve obale Save na potezu od slovenske granice do Zaprešića budući da nijedno grobište nije istraženo. Stoga ovdje mogu samo prepričati istinit događaj iz ovoga kraja: Čovjek je orući njivu naišao na ljudske kosti. Odmah je uzbunio selo. Drugi dan je otišao na njivu pokazati lokaciju. No, lokacija je već bila zatrpana kamionom svježe zemlje. Dežurne režimlije do nedavno su čuvale tajnu revolucionarodnoga radničkoga pokreta.

Postavlja se pitanje u kojoj su mjeri „revolucionarni radnički pokret“ i njegove totalitarne organizacije povezane s masovnim ubojstvima poslije Drugoga svjetskoga rata, posebice stoga što su masovne grobnice s područja Brdovec – Zaprešić uglavnom smještene u mjestima gdje je „revolucionarni radnički pokret“ osobito klasno svjesno djelovao od druge polovice tridesetih godina do 1945. Kao i na „području općine Zaprešić“ taj je „revolucionarni radnički pokret“ bio aktivan i na području Krapine. Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture pod natuknicom „Krapina“, podnaslov – „Radnički pokret i NOB“, iznosi dragocjene podatke.

Kako Stazić može provjeriti šlampavost pobjednika, a Beljak razmjere crvenoga fašizma?

„Godine 1935. u Krapini je formirana partijska ćelija, koja je održavala stalnu vezu s Pokrajinskim komitetom KPJ u Zagrebu… Uoči rata djeluje Okružni komitet Krapina, koji obuhvaća 20 partijskih ćelija sa oko 80 članova KPJ i oko 80 članova SKOJ-a. U to su vrijeme održane dvije okružne partijske konferencije za okrug Krapinu. Prva je održana 28. VII 1940. i donijela je važne odluke za daljnji organizacijski i politički rad; u Đurmancu je 1. I 1941. održana Druga partijska konferencija okruga Krapina. Uoči rata održana su u krapinskom okrugu i dva partijska kursa… Usporedo s oružanom borbom u ovom se kraju već 1942. stvaraju i organi vlasti. Potkraj 1943. u Krapini osim Inicijativnog okružnog NOO-a djeluje Kotarski NOO i općinski NOO-i, kao i odbori USAOH-a, SKOJ-a i AFŽ-a. Unatoč nastojanju neprijatelja da uništi NOP u Krapini, Krapina je sve do svog oslobođenja 9. V 1945. ostala nepresušiv izvor novih boraca za jedinice NOVJ, kao i novih članova USAOH-a, SKOJ-a, KPH, AFŽ-a i NOO-a“. Što su članovi navedenih revolucionarnih radničkih ideja i organizacija radili neposredno poslije završetka rata? Jesu li pokušali spriječiti masovna ubojstva bez suda i evidencije, ili su sudjelovali u njima? Jesu li ih otkrivali ili su ih šutnjom prikrivali? Nemoguće je da nisu znali što se dogodilo.

No, ako neki i nisu znali danas znaju da su Jugoslavija i komunistički režim počivali na masovnim zločinima. Primjerice, saborski zastupnici SDP-a i HSS-a, Nenad Stazić i Krešo Beljak, ne mogu reći da ne znaju za te činjenice. Stazić je, međutim, napisao: „Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika“. Beljak je o udbinom nastavku krvavoga „oslobođenja“ – ubojstvima hrvatskih emigranata napisao: „Preko 100?? Očigledno nedovoljno. Vidjeli smo tko je radio sranja i tko je uzrokovao ratove od ’91. do ’99. Fašisti u bivšoj Jugoslaviji i drugim zemljama koji su nažalost pobjegli UDBA-i“. Iz ove dvije izjave dva aktualna saborska (sic!) zastupnika jasno je da „revolucionarni radnički pokret“ i njegov totalitarni jugokomunistički režim imaju i danas svoje zagovornike. Moguće bi im u razvoju zaostale svijesti pomogao sudbeni nalog kojim bi umjesto u zatvor bili upućeni na rad za opće dobro pri iskapanju masovne grobnice u Prudnicama?! Stazić bi se mogao uvjeriti u „šlampavost pobjednika“, a Beljak u razmjere crvenoga fašizma.

Nenad Piskač/HKV
Fotografije lokacije u Prudnicama: Ministarstvo hrvatskih branitelja

Prilog: Službena informacija Ministarstva hrvatskih branitelja

ISKAPANJE U BRDOVCU: Strijeljanja su trajala tri dana. Tisuće su pobacane u jame koje se tek sada otkrivaju

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Koronavirus potvrđen u Domu za starije u Pločama

Objavljeno

na

Objavio

ploce.com.hr

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji ukupna brojka zaraženih koronavirusom je 69, a od 35 uzoraka koji su poslani u srijedu, imamo dva nova slučaja: jedan iz Dubrovnika te jedan slučaj u općini Slivno, priopćio je Županijski krizni stožer.

Jedna od tri osobe kojoj je jučer potvrđen koronavirus radi kao njegovateljica u Domu za starije u Pločama. Riječ je o privatnom domu za starije i nemoćne u Pločama u kojem su, iz predostrožnosti, uzeli uzorke. Jedna štićenica doma je pozitivna.

Nalazi 33 uzorka koji su u četvrtak poslani na analizu – još uvijek se čekaju.

Trenutno je u kućnoj izolaciji 48 zaraženih osoba, a hospitalizirano je 16 pozitivnih pacijenata. Njih desetero je u OB Dubrovnik, a šestero u sekundarnom objektu bolnice tj. Studentskom domu.

Od četiri pacijenta koji su prethodno stavljeni na respirator i prebačeni u Split, tri su skinuta s respiratora, dva su tijekom jučerašnjeg dana vraćena u OB Dubrovnik na liječenje, a jedan će biti vraćen danas u poslijepodnevnim satima.

Jedna osoba je i dalje iz predostrožnosti u Klinici za zarazne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, a opće stanje te osobe je dobro. Također, jedna osoba je ranije preminula, a dvije osobe su izliječene. Do današnjeg dana ukupno je upućeno 636 uzorka na analizu.

U posljednja 24 sata nije utvrđeno kršenje samoizolacije, a od početka pandemije to je ukupno 18 slučajeva kršenja mjere samoizolacije. U karanteni su i dalje dvije osobe.

ŽC 112 Dubrovnik je do danas zaprimio 1160 poziva građana vezano za koronavirus.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

prof. dr. Ivica Granić: ‘Pomoć’ iz Zagreba prema Mostaru, ne zna se što je gore

Objavljeno

na

Objavio

Politički analitičar, dugogodišnji novinar i profesor na dubrovačkom sveučilištu dr.sc. Ivica Granić komentirao je odluku Vlade RH o pomoći BiH. Donacija je teška 43 milijuna kuna, a izazvala je lavinu reakcija u hrvatskoj javnosti.

Uvijek tzv. pomoć ili donacija iz Zagreba prema Hrvatima BiH u (ipak značajno malom) dijelu hrvatske javnosti pokrene raspravu treba li ili ne. Naravno, uvijek sa velikim NE prvi reagiraju ražalovani Titoisti i apologeti jugoslavenstva, koji su 90te prestali disati i u svojim ex-yu glavama još uvijek nisu upokojili tu sotonsku tvorevinu. Ako laže koza, ne laže rog, čak i pored ponekad glumljenje demokracije dovoljno je pogledati im facebook profile i stranačke članske iskaznice.

Onda se protivljenje nevješto, krajnje glupo i šlampavo, ilustrira loše fotošopiranom bolničkom zgradom u Mostaru, a ove godine i nekakvom snimkom ravnatelja bolnice, koji doista jest, kako se čini, neka teška primitivčina, koja bi odmah trebala biti smijenjena.

Ali, ne pišem ovo zbog njih, nisu ti zgubidani više toliko važni, čak se može biti zločest pa uživati u tom njihovom koprcanju na tihoj vatrici, njih i takve trendove će, čini se, jedino biologija počistiti. Rekao bi pokojni veliki Vlado Gotovac ‘umrijeti će u pustoši svog mrtvog srca.’

Pišem zbog činjenice kako i SDP i HDZ na tome pokušavaju politički lešinariti, profitirati, ušićariti pokoji poen. Dakle, SDP ovce mi morale konačno shvatiti što znači sintagma ‘hrvatsko jedinstvo’ i da bi ona trebalo biti aksiom, univerzalna i iznad svega, iznad svih stranaka i politika. I da nema razlike među Hrvatima Zagreba, Mostara, Orašja, Toronta, Canbere ili Ognjene zemlje ili… ili… Zagovarajući suprotnu politiku, što, tobože oportuno, čini dio njihovih elita, rade izravno u korist vlastite političke štete i idu na ruku zna se kome, od političkih suparnika do ortodoksnih četnika.

HDZ ovce bi morali znati i shvatiti da ‘njihova’ Vlada kada tobože pomaže, u stvari nikoga ‘ne pomaže’ nego izvršavajući ustav financira humanitarne, kulturne udruge i programe, opće projekte… a naj više, dakle naj više – u ogromnoj većini, novac ide – u zdravstvo.

Normalnom, zdravom i ponosnom čovjeku pomoć ne treba, ne treba niti Hrvatima BiH, iako žive u vjerojatno najšizofrenijoj i po svemu najgoroj državi u Europi, u državi, ovakvoj kakva jest, baš bez ikakve realne perspektive za opstankom.

A i jedni i drugi bi morali znati kako RH godišnje iz Hercegovine (i BiH) povuče, sofisticirano ‘reciklirajući’, čak i nekoliko desetina ako ne i stotina puta više novca nego ide iz Zagreba u npr. Mostar. Samo što se to ne zna a i proces ide ‘nevidljivije’. Npr. koliko se struje bagatelno ili po bitno nižim cijenama od tržišnih iz HE Buško Blato isporuči RH? I tako godinama, desetljećima. Dalje, BiH je možda čak i jedina država na svijetu s kojom RH ima pozitivnu vanjsko-trgovinsku bilancu, skoro 800 mil – 1. mlrd dolara, a znamo ‘tko’ u BiH kupuje hrvatske proizvode, tko srpske a tko turske. Podjela naravno nije striktna, ali je – u pravilu tako. O uplatama dijaspore, koja je pretežito BiH, a danas velikim dijelom ide ili direktno u RH ili putem hrvatskih banaka, ne treba niti govoriti, svaki ozbiljan ekonomist tvrdi kako se radi o grozno ogromnim (direktnim) sredstvima koji praktički ‘spašavaju hrvatski proračun’. Jedna sitnica, ne znam jeste li znali, samo u Neumu se godišnje proda preko 48 posto proizvodnje čokolade ‘Bajadera’ zagrebačkog Kraša. Ova sitnica tek kao ilustracija, svakom normalnom je jasno da hrvatska nema niti kvalitetu a niti kapacitete za ozbiljno EU tržište. A proizvode koji pune RH proračun netko treba kupovati, je li. O turistima ne treba niti govoriti, radna snaga BiH Hrvata je nezamjenjiv faktor RH gospodarstva… itd… itd…

Ništa to nije niti čudno niti nenormalno. Upravo suprotno, normalno je, politički poželjno, tako mora biti zauvijek, dakle, bilo kakvih granica među vlastitim narodom nema, niti smije biti. Za neke fejs-objave koje su osvanule ovih dana po ‘pojedinim’ što pravim što lažnim profilima, u npr. Izraelu se ide izravno – u zatvor, komentirao je Ivica Granić.

Vlada RH daje 43 milijuna kuna za pomoć na suzbijanju epidemije koronavirusa u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari