Pratite nas

Kronika

Kako su kemijski otrovi iz Mostara ubijali Kurde u Iraku

Objavljeno

na

U nekadašnjem strogo štićenom vojno-kemijskom institutu u Potocima kod Mostara, gdje se do početka rata pravio otrovni plin sarin, danas viri samo zidani dimnjak stare kotlovnice i oronule stražarske kućice s od sunca i kiše “ispranim” natpisom JNA.

Piše: Zdenko Jurilj / Večernji list

Na ulazu u institut kojem se bez silnih dopuštenja iz beogradskog Generalštaba bivše JNA, nije mogao približiti nitko, danas stoji natpis “Dobrodošli u kasarnu Miralem Jugo”. Golobradi vojnik u šarenom maskirnom odijelu, kojega smo zatekli na ulazu u vojarnu, samo je kratko odmahnuo glavom na naš upit je li što vidljivo ostalo od bivšeg vojno-kemijskog pogona u kojem se u vrijeme bivše SFRJ proizvodio otrovni plin sarin. “Ja sam ovdje sedam-osam godina, prvi put čujem da se nešto tako proizvodilo ovdje. A danas imamo vojnu vježbu, tako da i od zapovjednika ne možete ništa čuti o toj temi”, bio je kratak vojnik u svom obraćanju novinarima, dok je iznad vojne baze kružio helikopter europskih vojnih snaga EUFOR.

Proizvodnja u Mostaru

O projektu proizvodnje otrovnog plina sarina u Mostaru s kojim su pod još nerazjašnjenim okolnostima ubijene stotine civila u Siriji, šture informacije imaju i starosjedioci koji su živjeli oko bivše tvornice u mostarskom naselju Potoci. “Nitko ti tamo nije mogao ni proviriti. Tu je bilo jako vojno osiguranje. Straže na sve strane. Sjećam se da je i cesta koja je išla kroz selo morala biti premještena dalje od tog pogona. Svi smo nagađali da se tu rade neki kemijski otrovi, ali nitko ne zna točno što, i kako, evo ni danas ja ne znam točno što je tu bilo, što se proizvodilo” priča nam Milan, srpski doseljenik u naselju Potoci, koji je u vrijeme rata u BiH morao napustiti svoje imanje. Njegova supruga Danica, objašnjava nam kako je samo dvoje ljudi iz naselja Potoci radilo u toj, kako je ona zove, “kemijskoj tvornici”. “Radio je Marko Uroš, naš susjed, i jedna žena Danica, oboje su umrli. Nikad oni nisu pričali što se tamo proizvodi i što oni tamo zapravo rade”, otkriva nam Danica koja danas kao povratnica s mužem, starom tetkom i nezaposlenim sinom brine kako preživjeti mjesec za mjesecom i kako obnoviti u ratu potpuno spaljenu kuću i štalu.

Prema pisanju preminulog generala Zlatka Binenfelda, zaduženog za praćenje proizvodnje kemijskog oružja u Vojno-tehničkom zavodu – Mostar, do 1970. godine Jugoslavija je kupila i instalirala suvremenu opremu u Mostaru s ciljem da godišnje proizvede oko 40 tona sarina.

Suvremeni laboratorij

Šest godina poslije otvaranja pogona, u Potocima je razvijen i suvremeni laboratorij, što je tada i bivšoj Jugoslaviji bio prvi kompletni projekt kemijskog oružja proizvedenog pod okriljem JNA, a koji je imao radni naziv “HM-502”. Od 1980. do 1984. godine na mjestu gdje danas niče šiblje i makija istraživački naglasak pomaknut je na proizvodnju ostalih vrsta bojnih otrova soman, tabun, VX, armin, DFP, dušika senf, luizit i cijankalij klorid. U objektu su instalirani i uređaji za punjenje streljiva s tzv. “CW agensima”, a u razdoblju od 1986. do 1987. proizvodio se sarin 250 s kojim su punjene 122-milimetarske artiljerijske granate. Namjera bivših političkih i vojnih vlasti, bila je da se u Potocima kod Mostara razvije najveća tvornica bojnih otrova s naglaskom na proizvodnju velike količine sarina koja je isporučivana arapskim državama, među kojima i bivšem iračkom diktatoru Saddamu Husseinu. On je na kraju taj plin upotrijebio protiv kurdskih pobunjenika na sjeveru Iraka.

Kako se približavao rat u BiH u razdoblju od 1991. do 1992. godine kompletni “know-how” proizvodnje sarina iz Mostara je premješten u Srbiju u Lučane. “Tada su vojni kamioni dan-noć izvozili iz vojarne nešto, što nismo znali jer je sve bilo pod ceradom. Znamo samo da je to trajalo dugo, dosta dugo”, priča nam najbliži susjed tadašnjem Vojno-kemijskom institutu mještanin koji se predstavio kao Ahmed, odbijajući bilo kakvo fotografiranje. Službeni podaci i izjave bivših zapovjednika JNA govore da se pogon prije samog početka rata, preciznije od siječnja i veljače 1992. godine, nakon više od 30 godina rada, preselio. Kompletna aparatura i tehnička dokumentacija instituta u Potocima prebačena je u Lučane. Odlukom Generalštaba JNA, institut u Potocima zatvoren je krajem veljače 1992. godine.

Večernji list / Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Lübeck – Napadač s nožem ozlijedio 14 osoba

Objavljeno

na

Objavio

Jedan muškarac nožem je napao ljude u busu u njemačkom gradu Lübecku.

Kako piše njemački ln-online, prema iskazu svjedoka, do napada je došlo nakon što je napadač na pod bacio ruksak iz kojeg se krenulo dimiti.
Ljudi su počeli vrištati, a napadač je krenuo u pohod u kojem je ozljeđeno 14 osoba, a prema posljednjim informacijama, nema mrtvih, piše VečernjiList.

Da je do napada došlo potvrdila je i policija, koja je obavijestila da su raspoložive snage na terenu. Također, dodaju kako je napadač uhićen na licu mjesta. Neki lokalni mediji spominju da je uz nož imao i pištolj, ali to još nije potvrđeno.

Policija pokrajine Schleswig-Holstein, u kojoj se nalazi Luebeck, ranije je na svom Twitter profilu objavila kako je u gradu u tijeku velika policijska akcija.

– U Luebecku je u tijeku veliko raspoređivanje policije” napisali su iz policije. “Istražujemo situaciju te ćemo se kasnije javiti s više informacija”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari