Pratite nas

Kako su Nadan Vidošević i ekipa izvlačili novce iz HGK

Objavljeno

na

Nakon pet mjeseci provedenih u Remetincu zbog optužbi da je iz Hrvatske gospodarske komore pronevjerio više od 4 milijuna eura, Nadan Vidošević danas će biti pušten na slobodu. Odlučila je tako sutkinja istrage zagrebačkoga Županijskoga suda Jadranka Mandušić, odbivši prijedlog Uskoka da se pritvor Vidoševiću produlji za još dva mjeseca zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.

Uskok je u četvrtak, dva dana prije isteka pritvora, proširio istragu protiv Vidoševića, osumnjičivši ga za dva nova kaznena djela, piše  Jutarnji list.

Prvo, terete ga za nabavku umjetničkih slika, čime je HGK oštećen za najmanje 265.000 kuna.

Drugo, osumnjičen je za nanošenje štete Krašu jer je tražio da mu tvrtka koju je on vodio kupi bager za njegovo imanje u Gorskom kotaru! Time je Kraš oštećen za 231.556 kuna.

Osim Vidoševića, najnoviji krug Uskokove istrage obuhvatio je predsjednika Udruženja hrvatskih trgovaca umjetninama Damira Grubića, vlasnika galerije Grubić, te njegovu suprugu Jasnu Mrakovčić Grubić, koje se tereti da su uz Vidoševića iz HGK izvlačili novac lažirajući kupnju umjetničkih slika.

Jasnu Mrakovčić Grubić u četvrtak navečer privela je policija, a njezin je suprug zbog teškog zdravstevnoga stanja ostavljen na kućnoj njezi.

U slučaju Kraš Uskok uz Vidoševića sumnjiči i njegovu savjetnicu za nekretnine Vesnu Rodić te potpredsjednicu Nadzornoga odbora Kraša Jadranku Ivčić. Njih dvije brane se sa slobode.

nadankras

Vidoševiću i Grubićevima stavlja se na teret da su 2005. prilikom kupnje umjetnina za prostorije HGK, dogovorili s Vidoševićem kako mogu iz HGK izvući novac.

Grubićevi su se navodno lažno predstavili kako posreduju pri kupnji umjetničkih slika za razne prodavatelje, premda su zapravo prodavali slike iz svoje galerije, i to tako da su im uvećali vrijednost za najmanje 265.000 kuna.

HGK je od njih u lipnju 2005. kupio slike raznih domaćih autora za ukupno 828.000 kuna.

Grubićevi su, sumnja Uskok, sa svojim poznanicima dogovorili da se oni predstave kao lažni prodavatelji.

Model prevare

HGK je Grubićevima isplatio čitav iznos, oni su zadržali proviziju od 77.500 kuna, a ostatak od oko 750.000 kuna isplatili su osobama koje su se navodile kao prodavatelji.

Međutim, ti prodavatelji, inače prijatelji Grubićevih, novac nisu zadržali, već su ga vratili Grubićevima!

Oni su, pak, za dio toga novca nabavili umjetnine osobno za Nadana Vidoševića!

Od 2005. do 2006. Nadan je, tvrdi Uskok, krenuo u nabavku bagera za svoje imanje, a stroj mu je, sumnja Uskok, omogućila članica Nadzornoga odbora Kraša, Jadranka Ivčić.

Sve je išlo preko tvrtke Vesne Rodić, koja je istodobno radila poslove s nekretninama za Vidoševića, ali i HGK i Kraš.

Kako bi se ta transakcija pokrila u poslovnim knjigama, s Rodić je dogovoreno da ona ispostavi fakturu Krašu za posao procjene nekretnina na području industrijske zone Jelševec, a za što je Krašu ispostavljena faktura od 268.000 kuna.

Najveći dio toga posla, kako je istražiteljima i priznala Vesna Rodić, bio je samo kamuflaža za kupnju stroja Vidoševiću. Rodić je u prosincu 2005. kupila za 231.556 kuna mali bagerčić MINI CX.

Međutim, prema svemu sudeći, taj model Vidoševiću nije odgovarao, budući da je pola godine kasnije, u srpnju 2006., zatražio veći stroj, dakle pravi bager JCB 4CX Sitemaster koji je koštao 369.599 kuna.

Vidoševićeva supruga Ina, tada je Vesni Rodić donijela razliku od 138.000 kuna, a Rodić je uz povrat manjega stroja i doplatu dobila veći bager koji je isporučen Vidoševiću.
Utjecaj na svjedoke

Na temelju tih dviju novih optužbi Uskok je predložio da se Vidoševiću produlji pritvor zbog opasnosti od utjecaja na oko 50 novih svjedoka, koji bi trebali svjedočiti o nabavci bagera i slika, međutim sutkinja je zaključila kako opasnost da Vidošević na njih utječe, nije realna.

Novac donijela supruga Ina

Nadan Vidošević, kao šef Uprave Kraša, kupio je bager za svoje imanje u Gorskom kotaru novcem Kraša, a u tome mu je pomogla članica Nadzornog odbora Jadranka Ivčić. Vidošević je najprije dobio jedan bager, ali mu je bio premali pa je nabavio veći. Razliku u cijeni od 130 tisuća kuna nadoplatio je sam, a taj novac je u Kraš donijela supruga Ina.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari