Connect with us

Lifestyle

Kako su networking iliti korupting, odnosno klubing poslali Hrvatsku na respirator

Objavljeno

on

UoB

Od minglera koji se prodaju za jedan ručak do korupcije unutar duboke države

Moraš minglat, najvažniji je networking – vjerujem da ste baš kao i ja ovu rečenicu čuli bezbroj puta. Ovako na prvu riječ networking djeluje tako modiš i KLUPSKI jer biti dio nekog kružoka, svakoj osobi nesigurnoj u vlastiti identitet daje osjećaj važnosti, a predvodnicima tih grupa osjećaj besmrtnosti koji se gnijezdi na nekoj ludoj guru percepciji vlastitog postojanja.

Networking sam po sebi ne bi trebao biti nužno nešto loše, jer cilj bi mu trebao biti da okuplja istomišljenike, unaprjeđuje znanja i vještine, razmjenjuje iskustva i daje osjećaj pripadnosti nekoj zajednici kojoj bi glavni cilj trebao BITI – KAKO BITI BOLJI i KVALITETNIJI, KAKO OSTVARIVATI IZVRSNOST.

Jesmo li mi ideju networkinga zamjenili koruptingom i je li u svijetu drugačije? Naravno da nije. Ne stremi svaki networking izvan granica Lijepe naše izvrsnosti i kvaliteti, a i ljudi izvan Hrvatske nisu ništa moralniji i pošteniji. Ideja networkinga se svugdje pa tako i kod nas u velikom broju slučajeva izrodila u KORUPTING.

Ipak ono što zemlje s dugom tradicijom demokracije odvaja od nas jest duža tradicija u borbi protiv onih koji se bave networkingom, odnosno koruptingom i naravno dosljedna primjena zakonskih odredbi u kažnjavanju i marginaliziranju njihovih protagonista. Ali, vratimo se na Hrvatsku.
Raznorazni mingleri i networkeri kao i njihova isprazna retorika u kojoj puno govore i u pravilu ništa ne kažu te njihov posebno antipatičan – janjetina mentalitet na žalost još uvijek dominiraju Hrvatskom.

Radi se o naslijeđu iz prošlih vremena koje je prešlo s očeva na djecu i koje se u djeci nastanilo tvrdokornije od bilo čega drugog, jer ruku na srce radi se o borbi za privilegije kojih se teško odreći čak i pod cijenu da moraš minglat iliti kimat glavom iako se ne slažeš sa sugovornikom, smijat se priglupim šalama iako nije smješno te se diviti neinovativnim idejama koje su već odavno opisane u džepnim priručnicima nekih američkih nounejmera. S druge pak strane oni koji trebaju baš takve da bi mogli stvarati aureolu besmrtnosti oko vlastitih glava, generatori su paradigmi od kojih nam, metaforički rečeno treba sve više respiratora.

Networkere možemo podijeliti u dvije glavne vrste s nekoliko podvrsta, ali neka za sada fokus bude na glavnim glumcima.

Prva vrsta, tzv. mingleri naoko su bezazleniji od onih pravih networkera, iako je bolest korupcije i u njima metastazirala. Radi se o istom mentalitetu, ali niže razine. To su u pavilu ljudi koji parazitiraju na tuđim idejama i znanju. Prisutni su na svim eventima i obično se stišću uz ljude koji imaju ili bi mogli imati nekakav utjecaj u biznisu ili društvu. Vrijednost im je određena vrijednošću jednog ručka s kojim se obično pohvale na društvenim mrežama. Kad bismo malo zagrebli ispod površine njihovih znanja i postignuća obično bismo naišli na prazninu.

Mingleri su najčešće u službi ove druge vrste, a to su pravi networkeri iliti po novom kluberi. E, to je ekipa s dna kace, pravi prvoborci duboke države. Prva skupina je nasljedila one podkapacitirane desetarčiće i niže oficirčiće koji su razvili posebne sposobnosti dodvoravanja, a koje su kasnije prenijeli i na svoje nasljednike. Ovi drugi su ipak malo zaslužniji kadar. To su oni koji su davnih dana ulazili u građanske stanove diljem Lijepe naše, koji su mislili da su kade mali torovi za pajceke i kokoši, a parketi odličan drveni ogrjev.

Njihovi nasljednici su briljantni glumci koji na van promoviraju dijabolična načela francuske revolucije, a na unutra skrivaju brojače novca, naravno tuđeg i otetog. Jednako uspješno skrivaju nelegalno stečenu imovinu za koju kad bude otkrivena navode kako su ju naslijedili od onih istih koji su ulazili u tuđe i prisvajali oteto. I zadnje, ali ne najmanje važno neprestano će isticati raskoš svojih kompetencija. Jer, baš su ih one dovele na vodeće pozicije i u politici i u biznisu.

Rezultate tih kompetencija imamo prilike vidjeti. To je taj x faktor koji nema svako. Ali, ipak vrhunac moralne devastiranosti je u glumatanju oko ideološke podjeljenosti, one iste koja netragom nestaje na ulaznim klupskim vratima. Pa sad, kako da Hrvatska preživi ovakvu moralnu i duhovnu pustoš, a da ne završi na respiratoru. Teška vremena trebaju prave lidere, one koji znaju i mogu voditi i politiku i biznis, samo ne do klupskih vrata, već miljama daleko od njih.

Andreja Švigir

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari