Pratite nas

BiH

Kako su partizanska djeca prevarila ustašku djecu!

Objavljeno

na

Tuđmanova doktrina pomirenja govorila je o pomirenju ustaša i partizana u smislu ideologije, u naravi je to značilo da je ljevica prihvatila proces stvaranja hrvatske države.

josipovic-bila-bi-pogreska-ne-posjetiti-kuce-tumana-i-titaSve ćete češće čuti ljevičare kako govore o pomirenju i sve ćete ih češće čuti kako se pozivaju na Tuđmana kad govore o Titu i sve ćete češće vidjeti kako potpuno afirmativno, odjednom i s dubokim razumijevanjem, govore o Tuđmanovom pomirenju ustaša i partizana, pa sada odjednom savršeno razumiju da je to bila ključna pretpostavka za obranu od velikosrpstva. Premda su tu temu kao i Tuđmana i njegov projekt stvaranja države prezirali doslovno godinama.

Što se dogodilo? Iskrena katarza sigurno nije jer bi se ona manifestirala na nizu drugih relacija. Novi pogled uvjetovan povijesnom distancom?

Ne, u biti nije to, jer Karamarka preziru faktički od onog trenutka kada je najavio retuđmanizaciju. Što se onda dogodilo našoj anacionalnoj braći? Dogodila se matematika. Naime, Tuđmanova doktrina pomirenja govorila je o pomirenju ustaša i partizana u smislu ideologije, u naravi je to značilo da je ljevica prihvatila proces stvaranja hrvatske države. Naime, na hrvatskoj unutarpolitičkoj sceni godine 1990 se nije ništa drugo dogodilo negoli to da je ljevica pristala na hrvatsku državu! To je najkapitalnija politička relacija koja se nama dogodila! Pazi paradoksa! S kim mi imamo posla kad smo morali čekati 45 godina da oni “sazriju” da bi uopće pristali da postoji hrvatska država! Mlade generacije o tome nemaju pojma i zato im treba objašnjavati: da su sve te kasnije medijske tobožnje lučonoše demokracije od Račana preko Puhovskog, do 1990 godine izrijekom odbijale svaku pomisao na stvaranje hrvatske države. Jugoslavija i samo Jugoslavija, moderna, demokratska, nova, s ljudskim likom, nema kako joj nisu tepali, ali samo da je Jugoslavija! To je himna kompletne hrvatske političke ljevice do 90-te. Dakako, osim časnih iznimaka koji nikad nisu uspjeli nametnuti svoju priču u partiji, od Cesarca i Hebranga do Tomca.

Hrvatska opcija na ljevici redovito i uvijek u debeloj manjini! Onda se dio tehnomenadžera, sve redom partijskih ljudi, od Gregurića i Valentića do Mikše i Marine Dropulić odazvao Tuđmanovom pozivu da sudjeluju u stvaranju hrvatske države. Zdravko Tomac će u jednom ranijoj temeljitoj analizi precizno izračunati da je to bila ključna Tuđmanova kadrovska pobjeda nad Račanom i ljevicom. To što su mu prišli tehnomenadžeri i ostavili Račana samog kao muzejski eksponat komunističke povijesti. I dok su malo po malo ljevičarski tehnomenadžeri ojačani Manolićevim udbašima zauzimali jednu po jednu gospodarsku kotu u tihom ratu ustaša i partizana za poziciju u novoj hrvatskoj državi, što je dakako sve Tuđman pomno pratio i povremeno svirao zaleđe uglavnom desnici, ljevičarski mediji i njihove tobožnje moralne vertikale su redom odbijali istinsko pomirenje. Ništa nije pomoglo što se naknadno objašnjavalo da to i nije pomirenje ustaša i partizana jer ih je vrlo malo živih, da se radi u prvom redu o kraju ideološkog rata i o pomirenju njihove djece.

PXL_170714_8250867Nitko živ na ljevici, osim već tada osamljenog Zdravka Tomca nije podržao u toj priči Tuđmana. U međuvremenu je bjesnio rat partizana i ustaša oko preuzimanja glavnih i vitalnih funkcija u zemlji, a kad su tehnomenadžeri do kraja angažirali svoju staru Udbu, uspjeh nije izostao.

Hrvatska desnica odmah se svela na Šuška, Milasa i problematičnog Mudrinića, svaki pokušaj da se onaj najbolji, onaj u svijetu najpriznatiji dio iseljeništva vrati u domovinu i zauzme istaknuta mjesta, bio je miniran na samom početku. Loše kadroviranje na desnici koja za razliku od ljevice, ne zna tehnologiju vlasti, plus ljevičarski mediji, sveli su desnicu na razinu Miroslava Kutle, Severine i janjetine ispod peke. Desnica zapravo na napade ljevice kada ju se difamiralo na ideološkoj razini, nije znala odgovoriti! Onda je srušen bankarski sustav u do danas nerazjašnjenim akcijama guvernera Škreba koji je potom silno avanzirao u relacijama međunarodnog bankarstva. Potom se ciljano urušilo Kutlino carstvo čiji model se ni po čemu nije razlikovao od recimo Todorićevog, ali politička odluka je bila ustrijeliti na desnici najvećeg tajkuna! Paralelno s tim čvrsto su držali medije u svojim rukama, s tim da HDZ niti onda, a kako vidimo niti danas uopće ne razumiju snagu medija, niti razumije što mu je na tom planu činiti! Ljevica prvo što nauči kad se približava vlasti i prve poteze koje vuče kad sjedne na vlast uvijek primarno veže uz medije!

Pomirenje ustaša i partizana pretpostavljao je i povratak dijela iseljenika, no jedino je Tuđman osobno na tome uistinu inzistirao od pozivanja Zdravke Bušić u svoj ured, do akcije za dovođenje Viduke u dres Croatie! A onda je stigao Stipe Mesić koji organski nije mogao smisliti iseljeništvo, a s druge strane čim bi mu se primaknuo neki Hercegovac (osim Lijanovića dakako!) dobio bi utikardiju! U njegovih deset godina čvrsto je očišćeno sve što je narušavalo apsolutnu pobjedu ljevice nad desnicom. Od medija do ključnih gospodarskih resursa, sve te relacije danas drži čvrsto u svojim rukama hrvatska politička ljevica. Desnice nema niti za alibi. I zato kad se danas govori o pomirenju afirmativno, kad ga se veliča, uzevši praksu u obzir, laže se o dosezima tog pomirenja jer je Hrvatska čvrsto u rukama partizanske djece, vidi se da je desnica tu nadigrana i prevarena. Jer, pomirenje ustaša i partizana je trebalo imati povijesnu dimenziju i trebalo je u svojoj ukupnosti označavati konsezualno vladanje državom, odnosno trebalo je označavati dogovor oko ključnih političkih pitanja.

Dok je Tuđman bio živ djelovalo je kao da imamo taj dogovor, a onda je najprije Račan uz pomoć Mesića, te sada Milanović uz pomoć Josipovića krenuo u stari križarski rat protiv desnice koja je sada zgurana na marginu društva u svakom smislu. I dok to rade, pozivaju se na Tuđmanovo pomirenje! Nema jedne institucije osim Matice i Crkve u kojoj debelo ne prevladava lijeva ideja! Je li se to onda pomirenje ticalo samo rata? To bi bila besmislica! Pomirenje je “tehnički” uvjetovao rat, ali Hrvatska je bez tog pomirenja bila osuđena na dugotrajni tihi građanski ratu u kojem bi dugoročno nestala. Pomirenje je trebalo označavati kraj jedne ere u kojoj je ljevica protjerala i prezrela desnicu. To je trebala biti ruka pomirenja kao zalog za budućnost. Ali, isto tako je pretpostavljala potrebu za “legalizacijom” konzervativne opcije i dopuštanjem egzistiranja tog svjetonazora i nakon rata! Naravno da su izbori donosili smjene vlasti, ali ukupni povijesni dogovor nije pretpostavljao da konzervativna Hrvatska nema niti jednog medija, a s vremenom niti jednog relevantnijeg tajkuna! I sve to u mitskoj hrvatskoj državi koja je kako se isticalo i ističe se nastala upravo na pomirenju ustaša i partizana! To tuđmanovsko pomirenje sigurno nije pretpostavljalo da na državnoj televiziji nemate jednu jedinu emisiju koja promovira tradicionalnija, demokršćanska, ako hoćete desna politička uvjerenja!

To pomirenje sigurno nije pretpostavljalo da nemate jedan jedini film ili jednu jedinu kazališnu predstavu koja bi afirmirala konzervativni ideološki svjetonazor! Tako se sa vremenom mitologija o povijesnoj pomirbi pretvorila u prijesnu laž! Jer, ništa nije pratilo to pomirenje! Baš ništa. Partizanska djeca su prevarila ustašku djecu! Gotovo četvrt stoljeća po nastanku moderne hrvatske države ljevica drži 90 posto medijskog prostora, ljevičarski tajkuni odnosno “deca komunizma” od Tedescija i Vlahovića do Drka i plejade Linićevih Vrhovnika i Kalema drže ključne točke hrvatskog gospodarstva, a da je ljevica je ušla u fazu potpunog uništenja desne političke ideje svjedoči činjenica da se ukinuli obilježavanje Bleiburga pa se čak po Josipoviću vratili i u Srb! Takva izdaja jednog dogovora koji je bar na načelnoj razini trebao donijeti trajno pomirenje te dopustiti politički, društveni, ali i gospodarski život i jedne i druge opcije, zakonomjerno izaziva sukobe, animozitete i koketiranje sa mržnjom. I tako smo došli do novih, posve ozbiljnih zahtjeva za lustracijom, tako smo došli do priče o potrebi procesuiranja komunističkih ratnih zločina, tako smo došli do stare svađe oko Tita. Te su teme eksplodirale primarno zato što je ljevica desnicu u svakom segmentu strpala u mišju rupu! Takva situacija, takva povijesna prevara jednog epohalnog pomirenja sada traži ili novi dogovor što je malo realno ili dolazak na vlast konzervativne opcije, te afirmaciju de facto svih onih relacija koje je toj nota bene prevladajućoj biračkoj konzervativnoj publici ljevica jednostavno otela. Ponovno obilježavanje Bleiburga i povratak starog datuma dana državnosti samo su ilustracija svih onih promjena koje povrijeđena i ponižena konzervativna Hrvatska iščekuje.

Tihomir Dujmović/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari