Pratite nas

BiH

Kako su se Josipovićevi cijevi okrenuli prema sucu Tuduriću!

Objavljeno

na

Više je nego neobično da nakon onako ozbiljnih i dramatičnih optužbi Miroslava Tuđmana, šefa parlamentarnog odbora za unutarnju politiku, predsjednik države koji je izravno odgovoran za rad obavještajnih službi šuti na te optužbe! Pogotovo nakon tvrdnji predsjednika zagrebačkog županijskog suda! Je li pred nama zapravo hrvatski Watergate?

pomoz bogKoja uigranost, kakva organiziranost, koja besprijekorna ideološka odanost! Sve su to pokazali razni Josipovićevi kadrovi sjajno raspoređeni širom zemlje spremni da na svaki njegov mig skoče za vrat svakome tko ga se usudi kritizirati. Naime, intervju predsjednika županijskog suda Ivana Turudića Večernjem listu izazvao je momentalnu reakciju predsjednika Josipovića kao i popratni lavež njegovih medijskih vučjaka pa i da se ništa nije drugo dogodilo već je to bilo prejezivo jer je sjajno ilustriralo gdje živimo. U bivšoj socijalističkoj republici Hrvatskoj!

Dakle, kako je sjajno objasnio dr. Slaven Letica, ne postoji niti jedan zakonski stavak koji je Turudić prekršio jednostavno stoga jer on ima neotuđivo zakonsko i ustavno pravo na slobodu mišljenja i slobodu izražavanja! Ali, to je taj meritum koji boljševici ne razumiju. I ne priznaju! Jer, kako će vladati ako je to istina?

To je glavni problem Ive Josipovića i društva koje ga tako grčevito brani! Kako zaboga nakon verbalnog delikta ponovo zabraniti ljudima da govore, to je njihov glavni problem. Kako im začepiti gubicu? Jedno vrijeme su račanovski svaku kritiku zvali „govorom mržnje” pa je jednom čak i Pupovac rekao da nazvati Stanimirovića etnikom jest „govor mržnje”?! No, onda se i to izlizalo. Što dakle drugovi da radimo i kako da kritičarima začepimo usta, to je glavna muka izbornog štaba Ive Josipovića u predvečerje predsjedničkih izbora! Jer, ako ne smislimo kako zauzdati kritičare izgubiti ćemo izbore! Točno znam što govorim jer je nakon jednog takvog delirija nakon moje kolumne u Večernjem stigao nalog sa Pantovčaka da mi se zabrani pisanje! Nije važno što ste rekli niti je važno mogu li vaši argumenti izdržati ozbiljnu kritiku, ne, komunisti nikada i nisu dopuštali kritiku. Izbrisati ću te sa lica zemlje ako nastaviš lajati, to je himna likova koji nam danas objašnjavaju što su to ljudska prava!

Nije važno što je istina, ti ideš u zatvor ako „neistinito i zlonamjerno prikazuješ prilike u socijalističlkoj republici Hrvatskoj”, tako nekako je glasio verbalni delikt. Nije dakle tema da li nam je loše u socijalizmu i što treba mjenjati, nego je tema da ako ti po partijskim pogledima „zlonamjerno prikazuješ prilike” letiš u zatvor! A tamo te čekaju likovi poput stražara koji je dočekao Vladu Gotovca u Gradišci rekavši mu s pjenom na ustima: “Jebo pas mater onome tko te živoga ovamo pustio!”. I to je taj mozak koji je preživio i koji bjesni i kipti desetljećima kasnije, kad se jedan sudac usudi reći ono što potpisuje najveći dio nacije. Najprije je rekao da razumije zbog čega je u Kninu narod zviždao i negodovao.

Doista, ima li nekoga tko ne razumije da nakon svega što su nam napravili i Josipović i Milanović nacija zviždi kad ih vidi? Zašto? Možete birati: zbog jezive gospodarske politike u kojoj kako vidimo nemate pojma što raditi, zbog besramnog odnosa prema braniteljima, nota bene zbog toga jer ste u zakonu ukinuli status dragovoljaca, zbog toga jer više i ne skrivate da vas istinski nacionalni interesi ne zanimaju, zbog toga što u četiri godine mandata druže predsjedniče jedne riječi niste progovorili oko nerješenih graničnih pitanja ni sa jednom od četiri države gdje nam se otima zemlja, od Svete Gere do Prevlake, zbog toga što nas uporno vežete sa Srbijom umjesto sa Unijom, zbog toga što sprovodite „strateško partnerstvo sa Britanijom glede regije” što znači da praktički vodite prosrpsku politiku u regiji, zbog toga što ste nas osramotili u lex Perković i odbili Njemačku od nas, zbog toga što ste nas prevarili nakon referenduma o obitelji i braku napisavši zakon koji negira referendumsku volju, zbog toga što ste bili kadri palicama mlatiti vukovarske heroje kad su ustali protiv ćirilice, zbog toga što Dodiku svirate klavir umjesto da se borite da se Hrvati vrate u Posavinu, zbog toga što ste na korak da formirate zajednička veleposlanstva s Srbijom, zbog toga što ne dozvoljavate da hrvatski Sabor kao izraz volje kompletnog naroda položi jedan jedini cvijet na grobovima stotinu tisuća ubijenih na Bleiburgu, zbog toga što ste eutanizirali rad ureda za istraživanje žrtava komunizma….I zbog stotinu drugih stvari.

Što je netočno u Turudićevom stavu da je Milanović boljševik i monarh koji sustavno napada pravosuđe? Što je netočno u njegovoj procjeni da Milanović „pluta bespućima svog neznanja i bahatosti”? Ako se sjetite da je lex Perkovića sastavljan na Pantovčaku, da je u tekst lexa stavljena vrlo lukavo, vrlo mudro, vrlo podlo, da zastara postaje automatska, a prije lexa sudac je mogao, ali nije morao odbiti zahtjev za izručenje, ako se sjetimo kako se Josipović držao u toj sramotnoj epizodi, šuteći najprije deset dana, a onda se izmotavajući da „je koliko ja znam nastupila zastara”, što je onda netočno u Turudićevoj tezi da „djeluje kao politički zaštitnik i mecena optuženih udbaških ubojica”?

Josipović mu je odgovorio da će Saša Perković ostati njegov savjetnik te da djece ne mogu odgovarati za moguće grijehe roditelja. Točno, ali tko je u obavještajnom miljeu Saša Perković bez Josipa Perkovića? I da li bi da mu otac nije što mu je bio ikada dosegnuo ove relacije? Josipović je izbezumljen „što se netko usudio” ovako javno govoriti odmah preporučio predsjedniku zagrebačkog županijskog suda da odstupi, a medijski lavež Josipovićevih čuvara komunističke demokracije prekrio je zemlju. Novi list tri strane u grčevitoj obrani Josipovića, Nobilo traži stegovne mjere, Olujić Krunislav traži smjenu, Butković Turudića optužuje za političko svrstavanje. Taj bijes koji se vidio, ta netolerancije, ta izbezumljenost ponovo potvrduje: da je 1945. oni bi ga streljali, da je 1971. Turudića bi isti ti ljudi hapsili, nego je ovo 2014. pa ga samo žele izbaciti sa posla! Pitajmo se još jednom zašto?

Samo zato jer ih je kritizirao, samo zato jer se s njima ne slaže kao što se s njima ne slaže većina hrvatskog naroda. Turudićeva izjava da ga policija prati i prisluškuje što je do sada najozbiljnija optužba jer ako policija prati predsjednika zagrebačkog županijskog suda i ako ga prisluškuje samo zato jer je kritizirao predsjednika i premjera onda smo zakoračili u diktaturu. Da imamo demokratski uređeno pitanje transparentnosti rada svih policijskih službi mi bi imali mehanizam za ustvrditi što je istina. No, mi to nemamo. Tijekom lex Linića, Miroslav Tuđman nam je otkrio da pri MUP-u postoji punkt za prisluškivanje koji je izvan nadzora parlamentarnog odbora za nadzor tajnih službi, punkt koji odgovara ministru i posredno premijeru. I ne postoje u tom kontekstu parlamentarni, dakle demokratski mehanizmi po kojima bi mi ustvrdili da li se Turudića sa tog punkta uistinu prisluškuje!

Zanimljivo da predsjednika Josipovića ova brutalno nedemokratska anomalija ne smeta, ne traži da se takva praksa promijeni, ne alarmira parlament da te zakone prouči i uskladi sa evropskom praksom. Ništa od toga. On samo šuti. Da li ta šutnja znači da od te anomalije on sam ima koristi? Tri mjeseca prije nego odlučuje hoće li za njega ponovo glasovati nacija bi morala znati što o svemu ovome misli i zna Josipović i ima li on kosti od ove nevjerojatne prakse? Jer, više je nego neobično da nakon onako ozbiljnih i dramatičnih optužbi Miroslava Tuđmana, šefa parlamentarnog odbora za unutarnju politiku, predsjednik države koji je izravno odgovoran za rad obavještajnih službi šuti na te optužbe! Pogotovo nakon tvrdnji predsjednika zagrebačkog županijskog suda! Je li pred nama zapravo hrvatski Watergate?

TihomirDujmović/dnevno.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari