Pratite nas

Povijesnice

KAKO SU SUĐENA 33 HRVATSKA GENERALA: TITOVA “PRAVDA”

Objavljeno

na

Časopis DRINA br. 2/3 1962. strana 17 donosi opis pukovnika Korana: KAKO SU SUDJENA 33 HRVATSKA GENERALA . TITOVA “PRAVDA”.

Donijet ću ovdje za portal Kamenjar.com samo jedan mali izvadak pukovnika Korana kako bi se popunila praznina hvale vrijedna opisa Vinka Vice Ostojića:

O S U D A

Obtuženi (1)Gustović Artur, (2)Gruić Djuro, (3)Gregurić Mirko, (4)Sertić Tomislav,(5)Skolibar Slavko, (6)Fritz Julije, (7)Tomašević Ivan, (8)Metikoš Vladimir, (9)Slaher Miroslav, (10)Mikec Nikola, (11)Majetić Bogdan, (12)Čanić Dragutin, (13)Nardeli Anton i (14)Šolić Josip krivi su, jer su plan okupatora za uništenje našeg naroda provadjali i da su pored zločina izdaje pod 1/,2/, kao komadanti domobranskih i ustaških formacija, bilo u zajedničkim akcijama sa njemačkim, talijanskim ili četničkim formacijama, bilo samostalnim akcijama, protiv medjunarodnog ratnog prava i ratnog postupka, nečuvene zločine na jugosl. narodima počinili i obtućeni Markulj, Džal i Mikec takodje na rarodima Sovjetske unije u kojoj su oni na čelu svojih formacija, na ubijanju nezaštićenog pučanstva žena, djece i staraca, ranjenih boraca NOV. djelovali, sela i gradove palili i pljačkali. Civilno pučanstvo u masama uništavali i te koncentracione logore ili na prisilni rad u Njemačku slali. Srbske i hrvatske patriote u Hrvatskoj izkorijenili i tako počinili u najtežim danima historije našeg naroda, ratne zločine za račun okupatora, njemačkih i talijanskih osvajača.

Sa svim njihovim činima, počinili su svi obtuženi od 1-33 izdaju domovine, predvidjenu u Art. 3. točka 2,4,5, i 6 zakona o kaznenom postupku protiv naroda i države i obtuženi Gregorić Mirko takodjer ratni zločin predvidjen u Art. istog zakona. Povodom toga osudjuju se prema Art. 2.i 4 te Art. 6 točka 1. kaznenog zakona protiv naroda i države

N A    S M R T    S T R E L J A N J E M

i stalan gubitak političkih i gradjanskih prava, te na konfiskaciju imetka.

Ova presuda je IZVRŠIVA.

Obrazloženje: NEPOTREBNO!

Smrts fašizmu – sloboda narodu! Zapisničar nadporučnik Novak Todorović

Predsjednik Senata: pukovnik Dr. Josip Hrnčević v.r.

Da je ovaj izvadak iz osude suda I. Br. 72/45 vjeran originalu potvrdjuje i ovjerovljuje: načelnik ureda: Andja Spadijer. Vrhovni sud FNRJ.

Prepisao Mile Boban, Otporaš iz časopisa DRINA br. 2/3 1962., strana 19 i 20.

Podsjetimo: U nedjelju 24. rujna 2017. u 17.00 sati je u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31. u Zagrebu služena misa za 18 ustaških generala i ostale visoke časnike NDH-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

14. kolovoza 1992. – Razmijenjeni vukovarski logoraši (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Nakon devet mjeseci zatočeništva u neljudskim uvjetima 14. kolovoza 1992. oslobođena je najveća skupina vukovarskih branitelja, zarobljenih u studenom ’91. nakon pada grada.

Tjedan dana prije razmjenu su u Budimpešti dogovorili hrvatski premijer Franjo Gregorić i jugoslavenski predsjednik Milan Panić. Razmjena je obavljena na takozvanoj ničijoj zemlji između Nemetina i Sarvaša, nedaleko od Osijeka.

Jugoslavenska je strana pustila ukupno 726 zarobljenika, od kojih je oslobađanje odbilo svega četvero ljudi. Hrvatska strana je na razmjenu dovela 406 zarobljenika, ali je njih 156 odbilo otići u Jugoslaviju.

Nakon povratka na slobodu vukovarski su branitelji srdačno dočekani na osječkom Trgu Ante Starčevića, zatim su svi odvezeni u Zagreb na liječnički pregled, a onda i svojim obiteljima.

Kalvarija vukovarskih branitelja počela je u studenome 1991. kada su nakon tri mjeseca nadljudskih borbi i napora, u potpunom okruženju, prestali pružati otpor višestruko jačoj jugovojsci. Mnogi branitelji krenuli su kroz minska polja u proboj. Oni koji su ostali nadali su se humanom tretmanu i potpori promatrača Europske zajednice, koji su nadgledali evakuaciju grada.

Nažalost, 18. studenoga nije bio kraj. Bio je to dan kada je za većinu branitelja i civila tek počelo pravo mučenje. Jugovojska i njezini četnički pomagači počinili su mnoge zločine. Velik broj branitelja i ranjenika iz vukovarske bolnice odveden je u nepoznatom smjeru i mučki ubijen.

Tek će se godinama poslije, nakon mirne reintegracije i iskapanja na Novom vukovarskom groblju, Ovčari i ostalim masovnim grobnicama, saznati njihova tragična sudbina.

Većina muškaraca otpremljena je u Srbiju, gdje su sljedećih devet mjeseci proveli u srpskim logorima. Zbog batina i maltretiranja mnogi nisu dočekali razmjenu i oslobođenje. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

13. kolovoza 1556. – Turci pred Zagrebom

Objavljeno

na

Objavio

Nekad su Zagrebom hodali noćobdije kako bi proglasili uzbunu ako plane požar ili ako se neprijatelj približi gradu.

Taj se doista pojavio u krvavom 16. stoljeću, kada su Osmanlije zaprijetili ne samo Zagrebu nego i samom opstanku Hrvatske.

U srpnju 1556. siloviti osvajači zauzeli su Kostajnicu, probivši bojnu granicu na rijeci Uni, i tako postali stalna prijetnja gradu pod Medvednicom.

Zagreb je za ono doba imao snažnu obranu: 100 njemačkih vojnika, 100 banskih haramija i veći broj konjanika. No ni to ne bi bilo dovoljno za snažniji napad Turaka koji su stalno provaljivali preko Kupe, pustošeći čak Turopolje i zagrebačku okolicu.

Povijest pamti da je jedan turski odred 13. kolovoza 1556. prešao Savu i prvi put stigao do zagrebačkih bedema. Na sreću, budući ban Petar Erdödy u žestokom je sukobu odbio osmanske osvajače, izgubivši pritom desetak vojnika.

Sljedećih desetljeća Osmanlije su osvojili mnoge hrvatske utvrde pa se slobodni teritorij Hrvatske, i uz očajnički otpor branitelja, smanjio na njezine ”ostatke ostataka”.

Nova i najveća opasnost Zagrebu zaprijetila je početkom devedesetih godina kada je ratoborni Hasan paša, Sulejmanov namjesnik u Bosni, odlučio zauzeti biskupsku tvrđavu Sisak kako bi nastavio pohod prema sjeverozapadu.

Dva puta mu to nije uspjelo. Zato je u velikom bijesu pustošio po Posavini i Turopolju, spalivši sva sela. Tih dramatičnih dana pljačka, palež i ubijanje unijeli su u žitelje Zagreba i okolice toliki strah da su mnogi izbjegli u Štajersku i Kranjsku.

Okupivši 30 tisuća vojnika Hasan paša je u lipnju 1593. i treći put napao Sisak. Iznemoglim su braniteljima tada u pomoć došli ban Toma Erdödy i austrijski odredi te na bojnom polju teško porazili turske osvajače.

U nabujaloj Kupi život je izgubio i sam Hasan paša, a s njim i mnogi turski velikaši. Ta je znamenita pobjeda nad Turcima navijestila Zagrebu sigurnije dane. Poslije pada turske Petrinje osmanska se sila nikada više nije približila gradu i ozbiljnije ga ugrozila. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari