Pratite nas

Povijesnice

KAKO SU SUĐENA 33 HRVATSKA GENERALA: TITOVA “PRAVDA”

Objavljeno

na

Časopis DRINA br. 2/3 1962. strana 17 donosi opis pukovnika Korana: KAKO SU SUDJENA 33 HRVATSKA GENERALA . TITOVA “PRAVDA”.

Donijet ću ovdje za portal Kamenjar.com samo jedan mali izvadak pukovnika Korana kako bi se popunila praznina hvale vrijedna opisa Vinka Vice Ostojića:

O S U D A

Obtuženi (1)Gustović Artur, (2)Gruić Djuro, (3)Gregurić Mirko, (4)Sertić Tomislav,(5)Skolibar Slavko, (6)Fritz Julije, (7)Tomašević Ivan, (8)Metikoš Vladimir, (9)Slaher Miroslav, (10)Mikec Nikola, (11)Majetić Bogdan, (12)Čanić Dragutin, (13)Nardeli Anton i (14)Šolić Josip krivi su, jer su plan okupatora za uništenje našeg naroda provadjali i da su pored zločina izdaje pod 1/,2/, kao komadanti domobranskih i ustaških formacija, bilo u zajedničkim akcijama sa njemačkim, talijanskim ili četničkim formacijama, bilo samostalnim akcijama, protiv medjunarodnog ratnog prava i ratnog postupka, nečuvene zločine na jugosl. narodima počinili i obtućeni Markulj, Džal i Mikec takodje na rarodima Sovjetske unije u kojoj su oni na čelu svojih formacija, na ubijanju nezaštićenog pučanstva žena, djece i staraca, ranjenih boraca NOV. djelovali, sela i gradove palili i pljačkali. Civilno pučanstvo u masama uništavali i te koncentracione logore ili na prisilni rad u Njemačku slali. Srbske i hrvatske patriote u Hrvatskoj izkorijenili i tako počinili u najtežim danima historije našeg naroda, ratne zločine za račun okupatora, njemačkih i talijanskih osvajača.

Sa svim njihovim činima, počinili su svi obtuženi od 1-33 izdaju domovine, predvidjenu u Art. 3. točka 2,4,5, i 6 zakona o kaznenom postupku protiv naroda i države i obtuženi Gregorić Mirko takodjer ratni zločin predvidjen u Art. istog zakona. Povodom toga osudjuju se prema Art. 2.i 4 te Art. 6 točka 1. kaznenog zakona protiv naroda i države

N A    S M R T    S T R E L J A N J E M

i stalan gubitak političkih i gradjanskih prava, te na konfiskaciju imetka.

Ova presuda je IZVRŠIVA.

Obrazloženje: NEPOTREBNO!

Smrts fašizmu – sloboda narodu! Zapisničar nadporučnik Novak Todorović

Predsjednik Senata: pukovnik Dr. Josip Hrnčević v.r.

Da je ovaj izvadak iz osude suda I. Br. 72/45 vjeran originalu potvrdjuje i ovjerovljuje: načelnik ureda: Andja Spadijer. Vrhovni sud FNRJ.

Prepisao Mile Boban, Otporaš iz časopisa DRINA br. 2/3 1962., strana 19 i 20.

Podsjetimo: U nedjelju 24. rujna 2017. u 17.00 sati je u Bazilici Srca Isusova, Palmotićeva 31. u Zagrebu služena misa za 18 ustaških generala i ostale visoke časnike NDH-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

20. svibnja 1667. – Pukovnija Kraljevskih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Francuska ušla u Tridesetogodišnji rat, carska je vojska upala u Francusku, a njezine prethodnice koje su činile konjaničke pukovnije Hrvata, stigle su sve do Saint Dennisa, današnjeg predgrađa Pariza.

Francuski kralj Luj XIII., u nedostatku vlastitog lakog konjaništva, od zarobljenika, prebjega i dezertera ustrojio je 1635. tri vlastite hrvatske konjaničke pukovnije. No one nisu dugo djelovale. Pukovnija d’Espenan raspuštena je nakon dvije godine, de Sirot gotovo uništena u bitci kod Tuttlingena, a la Meilleray uključena u drugu pukovniju istog imena.

U međuvremenu osnovane su nove pukovnije Raab, Schack i Wumberg, koje su se istaknule u bitci kod Rocroya. U kolovozu 1643. ustrojena je pukovnija Hrvata koja je prva nosila naziv kraljevska – Royal-Cravattes, na čelu s pukovnikom Johannom Balthasarom.

Nakon završetka Tridesetogodišnjeg rata sve hrvatske pukovnije, osim pukovnije Balthazar, raspuštene su. Ona je služila u Kataloniji, u ratovima Fronde, a reformom 1661. smanjena je na jednu satniju, koja je u sklopu pomoćnog francuskog korpusa posalana u pomoć caru Leopoldu u ratu protiv Turaka.

Nakon povratka iz Ugarske, a u sklopu politike prema Habsburgovcima i kontakata s braćom Zrinski, nezadovoljnima nepovoljnim Vašvarskim mirom, te na tradiciji pukovnija Hrvata iz Tridesetogodišnjeg rata, francuski kralj Luj XIV. 20. svibnja 1667. preustrojio ju je u elitnu konjaničku pukovniju Kraljevskih Hrvata – Royal Cravates.

Jezgri, koju je činila satnija Balthasard, pridodani su konjanici unovačeni u Ugarskoj i Hrvatskoj. Mjesec dana poslije Luj XIV. prvi se put u javnosti pojavio s novim modnim detaljem. Bio je to rubac koji su Hrvati čvorom vezivali oko vrata, današnja kravata. S francuskoga dvora i ulica Pariza kravata se uskoro proširila Europom, a poslije i svijetom.

Ukinućem monarhije u Francuskoj pukovnija Kraljevskih Hrvata 1790. preimenovana je u 10. konjaničku pukovniju.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

20. svibnja 1945. Varaždin – Tito u govoru obećao konačni obračun s ‘hrvatskim smradom’

Objavljeno

na

Objavio

Titov prijeteći govor u Varaždinu, u koji je došao iz Beograda, održan je u prisutnosti dvojice zločinaca iz Srbije: Aleksandra Rankovića i Koste Nađa. U govoru je Tito, zajedno s ova dva zlikovca, obećao obračun s ‘hrvatskim smradom’.

A to je značilo – genocid nad Hrvatima.

O čemu svjedoče stotine jama s desetinama tisuća kostura. Na drugoj strani, još nije pronađena nijedna jama gdje su kosti ubijenih partizana.

Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.

U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’

Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.

Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.

Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’. Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: “Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.”

U okolici Varaždina postoje mnoga otkrivena, ali i mnoga još prikrivena grobišta koja su nastajala u svibnju 1945. godine, nakon posjeta Tita Varaždinu. U tom dijelu Hrvatske počinjeni su brojni pokolji nad civilima, ženama i djecom, te zarobljenim vojnicima.

Jadan je narod koji zaboravlja i ne štuje svoje žrtve, a osobito svoje mučenike koji su završili poput ovih hrvatskih po jamama od Vardara do Klagenfurta. Ne dozvolimo više nikada da nam zabrane govoriti, moliti se ili zaboraviti, ne daj Bože, one koji su svojom krvlju natopili ovu našu rodnu grudu. Titovi mentalni i duhovni sljedbenici baš to imaju kao neugasiv poriv svoje trule i tamne duhovne baštine izgrađene na krvi nevinih i opetovanim lažima koje ponavljaju do današnjeg dana.

Ne zaboravimo one koje je Veliki diktator i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća, Josip Broz, tako jednostavno nepodnošljivom lakoćom nazvao – ‘hrvatskim smradom’. Mi znamo da oni mirišu najljepšim mirisom, poput prvih kršćanskih mučenika, mirisom tamjana koji se prinosi kao žrtva do samoga Boga.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati