Pratite nas

Komentar

Kako to vojni analitičar uspijeva biti objektivan u vezi s nabavom F-16, a sponzorira ga SAAB?

Objavljeno

na

Kakva je to logika da koristiš dio dokumenta koji je isto tako “iscurio” i potom iz tako selekcioniranog sadržaja stvaraš iskrivljeni kontekst, i to je onda vrhunac novinarstva, a kao što smo vidjeli postalo je i ozbiljan temelj SDP-u za interpelaciju Krstičevića, dok je objava cjelovitog dokumenta i prepiske sumrak novinarstva?

Jedna naša kolegica uvijek strogo pazi da, kada piše o problematici onih koji su uzeli kredite u švicarskim francima, na kraju teksta doda uvijek u fusnoti “autor teksta i sam posjeduje kredit u CHF”. Ona je to isto radila i kada je pisala o HT-u premda je imala tek nekoliko njegovih dionica, što dakle nije vrijedno spomena. No ona smatra da je to u skladu s novinarskim kodeksom i toga se pedantno pridržava jer želi otkloniti svaku mogućnost da je netko prozove da je pristrana. Mnogima se činilo da pretjeruje, no nije, u što još više vjerujem sada kada vojni analitičar Igor Tabak s portala Obris.org ne vidi apsolutno ništa spornoga u tome da već godinama nastupa u TV emisijama posvećenima tematici nabave borbenih zrakoplova premda mu je, kako i sam priznaje, još od 2014. glavni sponzor njegova portala švedski Saab, proizvođač borbenog zrakoplova JAS-39 Gripena, piše Davor Ivanković/Večernji List.

Dakle, jednog od konkurenata na hrvatskom natječaju za nabavu aviona. I nikada u svim tim nastupima ni on ni oni koji su ga pozivali nisu našli za shodno da dodaju tu fusnotu iz novinarskog kodeksa koja bi jasno dala do znanja javnosti da ga sponzorira jedan od natjecatelja na natječaju. Istina, Tabak nije skrivao da kao najbolje rješenje za HRZ vidi nabavu Gripena te se ubrajao u one novinare koji su se grozili mogućnosti nabave izraelskih F-16 Baraka. To je naravno njegovo pravo, no nije korektno što nije u fusnotu stavio sponzorstvo švedskog proizvođača. Svi mi iz novinarske branše koja prati vojsku znali smo da njegov Obris, koji posluje kao neprofitna udruga, drži već pet godina taj reklamni baner Saaba.

Većina mu to nije uzimala za zlo zato što su i sami favorizirali nabavu Gripena, a manji dio onih koji su smatrali da je F-16 bolji izbor nisu to potezali zato što su znali da je on iz male, zapravo dvočlane redakcije i nije mu lako financirati taj projekt. Kako se Tabak i ja sada razlikujemo u tumačenju tko je kriv za propali posao s F-16, on je odlučio da se, umjesto argumentima, pozabavi mnome. Pa je objavom niza mojih fotografija skupljanih proteklih godina s raznih novinarskih zadataka progovorio o mojim dobrim kontaktima s ministrima, mojem ekskluzivnom statusu i informiranosti. To što meni on prebacuje i jest osnova novinarstva – dobri kontakti. Onako kako je mene opisao, Tabak je zapravo opisao i sebe jer bilo je vremena kada smo i mi zavidjeli njemu što dobiva dobre informacije prije nas. I Tabak je sjedio u tim istim garniturama u kabinetima po MORH-u tražeći uvid u neku dobru priču. I nema tu ničega čudnog.

No svakako je čudan taj njegov obračun sa mnom, a ne s mojim argumentima u kojima već danima dokazujem da je istina u nabavi s izraelskim Baracima drukčija nego što sugeriraju on i većina medija koji za svoje izvještavanje nerijetko koriste baš Tabakove “neutralne” ocjene. Ta pozicija u kojoj ja i tek nekoliko mojih kolega stojimo nasuprot većini meni nije strana. Jednako je bilo u onih deset godina kad sam pratio haaška suđenja i tvrdio kako su hrvatski generali kojima se sudi u Haagu nevini. To što često imam dobre kontakte u vrhu MORH-a i u vojsci proizlazi iz toga što sam s mnogima od njih sudjelovao u Domovinskom ratu, kao branitelj, a onda i “samo” kao novinar. Pa smo tijekom godina zadržali odnos povjerenja.

No nisam tu ja onaj koji se mora opravdavati. Činjenica je da jedan vojni analitičar koji dobro kotira kod TV kuća prikriva da i dalje vrti reklamu za Gripene iznad svojih tekstova, pa i onda kada kritizira hrvatsku Vladu što se upušta u nabavu borbenih aviona F-16. Ne znam kako on sam misli da može biti objektivan i realan analitičar i tupiti protiv F-16, a istodobno navijati za Gripene. U aktualnom skandaliziranju postupka nabavke izraelskih aviona Tabak je radi kritiziranja koristio krnji dokument kako bi dokazao krivicu hrvatskih pregovarača. A kada je Večernji jedini objavio potpunu dokumentaciju, to je postao problem pa se sad traži i istraga o tome kako su dokumenti procurili.

Kakva je to logika da koristiš dio dokumenta koji je isto tako “iscurio” i potom iz tako selekcioniranog sadržaja stvaraš iskrivljeni kontekst, i to je onda vrhunac novinarstva, a kao što smo vidjeli postalo je i ozbiljan temelj SDP-u za interpelaciju Krstičevića, dok je objava cjelovitog dokumenta i prepiske sumrak novinarstva? Problematiziraš objavu cijelog dokumenta, a ne vidiš ništa spornoga u objavi sakatog dokumenta kojim se tjednima manipuliralo! Na stranu i to što je meni malo nastrano što Tabak ima cijeli album s mojim fotografijama, kao da ih je izvukao iz nekog dosjea, to njegovo preusmjeravanje pozornosti s kritike Vlade na Večernji i mene osobno znak je, a toliko sam naučio u 35 godina novinarstva, da svoje analize o nabavi aviona nema više na čemu temeljiti. Time završavam polemiku na osobnoj razini, a ako se Tabak vrati na argumentiranu, možemo nastaviti.

Davor Ivanković/Večernji List.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pandemija nedemokratskih tendencija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Cijeli tok moderne političke povijesti kreće se između slobode i sigurnosti. Nedvojbeno smo zakoračili u razdoblje u kojem je sigurnost postala dominatna odrednica i prema njoj se ravanaju cijeli politički sustavi i državni aparati. Neporecivo je da se određeni dio sloboda jednostavno mora suspendirati ukoliko se želi postići sigurnost građana i održivost cijeloga društva.

Međutim, teško se oteti dojmu da mnogi politički akteri zloupotrebljavaju traumatičnu situaciju u kojoj smo se zadesili kako bi mimo demokratskih procedura obnašali vlast. Izvanrednost situacije nalaže da se dio tromoga i sporoga demokratsko-birokratiziranoga postupka odlučivanja prenese na mnogo efikasnije modele direktnoga odlučivanja od strane izvršnih vlasti.

U takvoj situaciji pojavljuju se ad hoc izvršna tijela (krizni stožeri) koji akumuliraju različite dimenzije izvršnih ovlasti u jedinstveno tijelo nadležno za upravljanje krizom, ali bez jasnoga modaliteta odnosa prema zakonodavnoj vlasti. I tu dolazimo do problema.

Potpuno ignoriranje zakonodavne grane vlasti ili neuvažavanje njezinih postupaka odlučivanja otvara ogromnu sivu zonu političkoga djelovanja. Na skoro intuitivnoj razini već je moguće procijeniti koji politički subjekti koriste tu sivu zonu radi povećavanja vlastitih ovlasti ili nesputanoga djelovanja radi ostvarivana partikularnih ciljeva.

Ukoliko akteri negacijom ili preuzimanjem zakonodavnih ovlasti od zakonodavne vlasti imaju takve tendencije onda smo pored zdravstvene ušli u razdoblje političke epidemije autokratskih tendencija. Problem je što nakon izvanrednoga stanja? Ukoliko autokratski zahvati izmjene politički sustav toliko da on nakon suzbijanja epidemije ostane djelimično određen autokratskim elementima onda je šteta ozbiljna.

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje u okruženju, nemaju značajnu tradiciju demokratske vladavine, stoga je svako zadiranje u ionako krhko stanje demokratskih institucija i više nego zabrinjavajuće.

U multinacionalnoj državi gdje se interesi nacionalnih zajednica mogu zaštiti jedino parlamentarnim pokretanjem mehanizama zaštite kolektivnih interesa, uz odsustvo minimuma političkoga povjerenja, te uz nepostojanje legitimiteta pojedinih razina vlasti (ponajprije Vlade Federacije BiH) ignoriranje demokratskih parlamentarnih institucija je isuviše opasno i riskantno.

U situaciji gdje parlamenti mnogih država zasjedaju i djeluju u izvanrednim okolnostima ne postoji opravdanje da jedine stvarne predstavničke institucije ne obnašaju svoju funkciju i to u trenutku kad je njihova legitimnost najpotrebnija. Pozivanja na uputstva ili zabrane okupljanja pojedinih kriznih stožera na kantonalnoj razini nisu uvjerljiva.

Iskreno se nadam da nas pandemija nedemokratskih tendencija neće obuhvatiti jer mnogo snažnije države, čak i Europska unija, takvu situaciju će teško prebroditi, što tek onda očekivati za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Prof. dr. Dražen Barbarić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zašto je ‘Otvoreno’ postalo zatvoreno?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se nešto oglašava ili zove “Otvoreno”, ne bi smjelo biti zatvoreno. Sinoćna emisija HTV-a Otvoreno, po izboru gostiju primjer je nepotrebnog zatvaranja. Tri od četiri najvažnija člana nacionalnog kriznog stožera imali su prigodu valjda dodatno informirati naciju pored toga što nas svakoga dana na puno načina upravo ti ljudi informiraju o svemu najvažnijem, a baš bi Otvoreno trebalo biti mjesto i način propitkivanja njihovog rada. To bi i njima koristilo, jer bi iz neovisne pozicije osvrt na njihov rad, taj rad učinio vrjednijim u javnoj percepciji.

Otvoreno bi stoga trebala biti prilika da se između ostalog stručno propitaju informacije koje oni daju i u konačnici, njihovo djelovanje. Sam Zagreb u kojem se nalazi sjedište HRT-a i studio emisije ima tisuće vrhunskih liječnika svih specijalnosti, stoga je pomalo mučno i razmišljati o tome, kako je i zašto moguće da pored ovih ljudi i ministra Božinovića nema baš nikoga tko bi o modelima borbe protiv epidemije i samoj epidemiji mogao nešto dodatno ili drugačije, da ne kažem svježije reći.

HTV s ovim načinom informiranja ljudi samo nastavlja banalizaciju informacijskog procesa, kojoj svjedočimo godinama. Sjetite se samo situacija kada primjerice prof. Ivan Đikić objavi neki rad i nešto “otkrije” kako se isključivo njega zove da bude javni recenzent vrijednosti svoga uspjeha, umjesto da se i zbog njega i javnosti pozove relevantnog kolegu, koji bi predstavio njegov uspjeh. Tako potencijalne vrijednosti i zanimljivosti postaju banalna propaganda i sve dobije oznaku dvojbenosti.

Poziv članovima stožera, bez obzira što ti ljudi imaju dodatno reći ubio je emisiju i dodatno potaknuo sumnje, pogotovo nakon proboja informacije o sastanku Plenkovića s urednicima najutjecajnijih medija. Takav sastanak je bilo razumno i nužno sazvati, ali nikako ga se nije smjelo skrivati od javnosti, jer u tom slučaju baš sve poprima suprotno značenje i obilježje. To je isto kao da čovjek, dolazeći doma noću, ima svoj ključ ulaznih vrata, a šulja se preko stražnjeg prozora riskirajući dojam lopova.Tako i ova emisija.

Koliko se god trudili učiniti dobre stvari, koliko se god ubijali radeći, ti ljudi iz kriznog stožera upravo zbog toga što o njihovom radu ne govore njihove kolege, ispadaju dvojbeni i izazivaju nedoumice ni krivi ni dužni. Taj model komuniciranja je težak autogol. Sumnje svojim ponašanjem i idiotskim poltronstvom sije HTV, koja se tako totalno srozava i urušava prilično pristojnu komunikacijsku razinu kriznog komuniciranja države.

Umjesto da pitaju članove kriznog stožera ili s neovisnim gostima rasprave najvažnija pitanja aktualnog stanja, HTV dovodi u poziciju nositelje borbe protiv epidemije da sami o sebi govore, što nikada nije dobro.

Pitanje je kako to da u godinama u kojima se sve iz prošlosti izvrće ruglu i uništava društvenom kampanjom u ime nekakvih vrijednosti 21. stoljeća, primjenjujemo model obrane ljudi od virusa, koji su Dubrovčani primjenjivali u Srednjem vijeku boreći se protiv kuge – karantenu. Zanimljivo je da upravo zagovornici borbe protiv katolibanskog srednjovjekovnog primitivizma, danas inzistiraju na primjeni tih metoda obrane? Bilo bi čisto higijenski to vrijedno čuti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari