Pratite nas

Komentar

Kako to vojni analitičar uspijeva biti objektivan u vezi s nabavom F-16, a sponzorira ga SAAB?

Objavljeno

na

Kakva je to logika da koristiš dio dokumenta koji je isto tako “iscurio” i potom iz tako selekcioniranog sadržaja stvaraš iskrivljeni kontekst, i to je onda vrhunac novinarstva, a kao što smo vidjeli postalo je i ozbiljan temelj SDP-u za interpelaciju Krstičevića, dok je objava cjelovitog dokumenta i prepiske sumrak novinarstva?

Jedna naša kolegica uvijek strogo pazi da, kada piše o problematici onih koji su uzeli kredite u švicarskim francima, na kraju teksta doda uvijek u fusnoti “autor teksta i sam posjeduje kredit u CHF”. Ona je to isto radila i kada je pisala o HT-u premda je imala tek nekoliko njegovih dionica, što dakle nije vrijedno spomena. No ona smatra da je to u skladu s novinarskim kodeksom i toga se pedantno pridržava jer želi otkloniti svaku mogućnost da je netko prozove da je pristrana. Mnogima se činilo da pretjeruje, no nije, u što još više vjerujem sada kada vojni analitičar Igor Tabak s portala Obris.org ne vidi apsolutno ništa spornoga u tome da već godinama nastupa u TV emisijama posvećenima tematici nabave borbenih zrakoplova premda mu je, kako i sam priznaje, još od 2014. glavni sponzor njegova portala švedski Saab, proizvođač borbenog zrakoplova JAS-39 Gripena, piše Davor Ivanković/Večernji List.

Dakle, jednog od konkurenata na hrvatskom natječaju za nabavu aviona. I nikada u svim tim nastupima ni on ni oni koji su ga pozivali nisu našli za shodno da dodaju tu fusnotu iz novinarskog kodeksa koja bi jasno dala do znanja javnosti da ga sponzorira jedan od natjecatelja na natječaju. Istina, Tabak nije skrivao da kao najbolje rješenje za HRZ vidi nabavu Gripena te se ubrajao u one novinare koji su se grozili mogućnosti nabave izraelskih F-16 Baraka. To je naravno njegovo pravo, no nije korektno što nije u fusnotu stavio sponzorstvo švedskog proizvođača. Svi mi iz novinarske branše koja prati vojsku znali smo da njegov Obris, koji posluje kao neprofitna udruga, drži već pet godina taj reklamni baner Saaba.

Većina mu to nije uzimala za zlo zato što su i sami favorizirali nabavu Gripena, a manji dio onih koji su smatrali da je F-16 bolji izbor nisu to potezali zato što su znali da je on iz male, zapravo dvočlane redakcije i nije mu lako financirati taj projekt. Kako se Tabak i ja sada razlikujemo u tumačenju tko je kriv za propali posao s F-16, on je odlučio da se, umjesto argumentima, pozabavi mnome. Pa je objavom niza mojih fotografija skupljanih proteklih godina s raznih novinarskih zadataka progovorio o mojim dobrim kontaktima s ministrima, mojem ekskluzivnom statusu i informiranosti. To što meni on prebacuje i jest osnova novinarstva – dobri kontakti. Onako kako je mene opisao, Tabak je zapravo opisao i sebe jer bilo je vremena kada smo i mi zavidjeli njemu što dobiva dobre informacije prije nas. I Tabak je sjedio u tim istim garniturama u kabinetima po MORH-u tražeći uvid u neku dobru priču. I nema tu ničega čudnog.

No svakako je čudan taj njegov obračun sa mnom, a ne s mojim argumentima u kojima već danima dokazujem da je istina u nabavi s izraelskim Baracima drukčija nego što sugeriraju on i većina medija koji za svoje izvještavanje nerijetko koriste baš Tabakove “neutralne” ocjene. Ta pozicija u kojoj ja i tek nekoliko mojih kolega stojimo nasuprot većini meni nije strana. Jednako je bilo u onih deset godina kad sam pratio haaška suđenja i tvrdio kako su hrvatski generali kojima se sudi u Haagu nevini. To što često imam dobre kontakte u vrhu MORH-a i u vojsci proizlazi iz toga što sam s mnogima od njih sudjelovao u Domovinskom ratu, kao branitelj, a onda i “samo” kao novinar. Pa smo tijekom godina zadržali odnos povjerenja.

No nisam tu ja onaj koji se mora opravdavati. Činjenica je da jedan vojni analitičar koji dobro kotira kod TV kuća prikriva da i dalje vrti reklamu za Gripene iznad svojih tekstova, pa i onda kada kritizira hrvatsku Vladu što se upušta u nabavu borbenih aviona F-16. Ne znam kako on sam misli da može biti objektivan i realan analitičar i tupiti protiv F-16, a istodobno navijati za Gripene. U aktualnom skandaliziranju postupka nabavke izraelskih aviona Tabak je radi kritiziranja koristio krnji dokument kako bi dokazao krivicu hrvatskih pregovarača. A kada je Večernji jedini objavio potpunu dokumentaciju, to je postao problem pa se sad traži i istraga o tome kako su dokumenti procurili.

Kakva je to logika da koristiš dio dokumenta koji je isto tako “iscurio” i potom iz tako selekcioniranog sadržaja stvaraš iskrivljeni kontekst, i to je onda vrhunac novinarstva, a kao što smo vidjeli postalo je i ozbiljan temelj SDP-u za interpelaciju Krstičevića, dok je objava cjelovitog dokumenta i prepiske sumrak novinarstva? Problematiziraš objavu cijelog dokumenta, a ne vidiš ništa spornoga u objavi sakatog dokumenta kojim se tjednima manipuliralo! Na stranu i to što je meni malo nastrano što Tabak ima cijeli album s mojim fotografijama, kao da ih je izvukao iz nekog dosjea, to njegovo preusmjeravanje pozornosti s kritike Vlade na Večernji i mene osobno znak je, a toliko sam naučio u 35 godina novinarstva, da svoje analize o nabavi aviona nema više na čemu temeljiti. Time završavam polemiku na osobnoj razini, a ako se Tabak vrati na argumentiranu, možemo nastaviti.

Davor Ivanković/Večernji List.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari