Pratite nas

Kolumne

KAKO VLADA VLADA

Objavljeno

na

NIJE „REKLA – KAZALA“ KAKO VLADA VLADA

KRALJEŽNICA gospodarstva svake normalne demokratske države jeste MALO I SREDNJE poduzetništvo (Obrti, OPG, …), neovisno koja politička opcija obnašala vlast!

Stara poslovica učenih, ali i neukih ljudi u vezi ekonomije ili gospodarstva veli:
1. ako želiš „na brzinu“ zaraditi novac, posij salatu
2. ako želiš da ti se uloženi novac vraća polako, posadi voćnjak
3. ako želiš da ti se uloženi novac vraća cijeli život, uloži u čovjeka.

Danas je 99. dan od „ustoličenja“ naše nove VRH i najbolje vrijeme procjene mjera, učinkovitosti i pokazatelja što su napravili do danas, jer je to najvažniji period svake Vlade.
Temeljem zaključka i analize do današnjeg dana, zoran je pokazatelj što će nas čekati u budućnosti.

[ad id=”93788″]

Krenimo redom i polako:

Ova naša nova VRH uspjela je u 47 dana „sastaviti“ Proračun te ga uputiti u Sabor na glasovanje, što je izuzetan uspjeh, a osobito zbog činjenica i KAOSA koji su zatekli od prošle VRH, koja je sustavno i smišljeno uništavala sve što i samo predznaku ima naziv „Hrvatsko“, kao i potkopavala i same temelje RH.

Prvi put je planirani deficit manji od 3 % BDP-a, (2,6%). Prvi put nakon toliko godina, ali i po naputcima EK je uvaženo i poštivano pravilo Ugovora iz Maastrichta! (prema kojem je RH OBAVEZNA izvršiti financijske „uvjete“, ali ne zbog EU već zbog nas samih!).

(PRORAČUN je najvažniji Dokument s kojim p(r)olazi sve! Polazna točka početka djelovanja svake Vlade RH!)

28.04.2016. Premijer (i ministri) prezentirali su javno Plan rada i reforme u budućem periodu. Nacija je s pozornošću pratila, (netko više, netko manje), netko je razumio na jedan način, netko pak na drugačiji, a netko nikako.

Kako ne volim reagirati „na prvu“, uzeo sam si vremena i truda nekoliko puta poslušati, saslušati Premijera i kompletnu snimku, kao i pitanja i odgovore, te analizirati izgovoreno i prezentirano, iako sama snimka traje 01:08:50.

Prisiljen sam početi od samog kraja, tj. od posljednjeg, pomalo glupavog pitanja nekoga tko se naziva novinarom, jer je pitao ministra financija g. Marića o uvođenju €.

Nesvjestan svoje nesvjesnosti, nepoznati novinar „kao da je pao s Marsa“, postavi pitanje i „ostane živ“, zaboravljajući ili točnije, koji uopće nema pojma što pita, jer naša mlada RH nikada prije nije bila dalje od uvođenja €,  (Ugovor iz Maastrichta) baš iz razloga protuhrvatskog djelovanja prošle Kukuriku VRH i nekontroliranog povećanja Javnog duga RH koji se povećao eksponencijalnom brzinom.

Druga zanimljivost koja mi je posebno draga, jeste ta što je Premijer, kao da moje riječi navodi, dva puta za redom uporabio riječ „KUKURIKULUM“.

No, vratimo se najvažnijem problemu RH (iako ih imamo i previše), a to je Javni dug RH.
Da ne kompliciram, iduće brojke ću samo navoditi koje su iznijeli Premijer i ministar financija.

“Zaokružimo“ da je prezentirani Javni dug RH, 290 milijardi HRK (iako je veći), a što je cca 87 % BDP-a i on neka nam bude „osnovica“ daljnjih pogleda i izračuna.

Houston, we have a problem! Zapravo, imamo nekoliko velikih problema!

Tim riječima bi sa dalo najslikovitije opisati suočavanje s tužnom, ali na kraju, ipak optimističnom istinom.

Ključni problem RH jeste Javni dug i njegovo rješavanje. Premijer, ma koliko se trudio, propustio je reći da smanjenje Javnog duga RH nije jedna rečenica i jedan čin, već tri rečenice i tri čina u istoj „drami“ tj. :

1. smanjenje brzine Javnog duga RH

2. stabilizacija rasta  Javnog duga, odnosno njegovo dovođenje na +0. (pozitivnu nulu)

3. smanjenje Javnog duga RH! ( Realno i nominalno).


Točka 1. već je ispunjena samim izglasavanjem VRH prije 99 dana u Saboru (22.01.2016.) i potvrđena izglasavanjem Proračuna.

Zanemarimo to što je Premijer propustio reći, bitno je da su pozitivne promjene već počele iako to mnogi ne vide, a mnogi ne žele to vidjeti.

Podsjetimo se: VRH je 17.03.2016. izdala Obveznicu u iznosu od 4 milijarde HRK i „normalno“ bi bilo da smo zaduženiji za tih 4 mlrd, + ostalo,  jer postoje i Kratkoročna zaduženja koja su bivša Kukuriku Kukulele VRH koristila kao „pijani bogataši“ i tim putem dodatno povećavala Javni dug RH.

No to nije tako!!
ŠOK!

Zaduženje se smanjilo! Kako je to moguće? To nije istina? Kakve bedastoće pišem? Tko je autor ovih redaka koji „mulja“ cjelokupnu Naciju?

Naravno da je ovo teško vjerovati „na riječ“, stoga neka brojke pričaju umjesto mene ili VRH.
Po Kratkotrajnim zaduženjima RH na dan 05.siječnja 2016., još za vrijeme Tehničke VRH dug je iznosio 19,191 milijarde HRK (s „udarnički“ premašenim planom zaduženja od čak 316 %)( ako laže koza, ne laže rog)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%205.1.2016…pdf

Po kratkotrajnim zaduženjima RH, na dan 26.04.2016. iznosio je 18,684 milijarde HRK!

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%2026.4.2016…pdf

Pitanje i pitanja koja se nameću sami od sebe su mnogobrojna, npr.:) Kako je to moguće, Vlada radi, sastaju se, prepiru se, putuju, dani prolaze, a Javni dug se smanjuje, pa je li to moguće? Kako je NAŠA nova Vlada RH uspjela smanjiti brzinu rasta Javnog duga RH?

Kako su uspjeli smanjiti dug za  507 milijuna kuna, po kratkoročnim zaduženjima u 99 dana svog djelovanja, a ne povećati ga?

I najvažnija pitanja onim slijepcima i pored očiju zdravih:“ Pa što su to onda radili Kukurikavci? Gdje su nas doveli? Kako su nas uspjeli „smutiti“?

( naša nova VRH naslijedila je od Kukuriku KATASTROFE po Kratkoročnim zaduženjima i:
1 325 880 000 €.)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20FX%20u%20eur%2010.2.2015…pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20u%20eur%20%2023.2.2016…pdf


Da, gospodo, sva pitanja su na mjestu, a jednostavni odgovori se nalaze na stranicama Ministarstva financija. Izdvojio sam samo ova četiri linka kao dokaz, a linkova ima nebrojeno, samo ih treba znati pronaći i otvoriti.

Financijsko stanje jedne demokratske Države nije „krčma“, pa da netko sakrije „dvolitraš“ vina, već je sve dostupno javnosti, naravno, onima koji to žele znati.

Da sve bude još poraznije, kad istina već izlazi na vidjelo, idemo još malo usporediti ovu našu VRH i Bogu dragom hvala, bivšu VRH i njihovih prvih 99 dana, kao i kad su oni preuzeli vlast 2011.

Koalicijska VRH na čelu s gospođom Jadrankom Kosor „ostavila“ je u „naslijeđe“ Kukuriku KATASTROFI po kratkoročnim zaduženjima:

15.395 milijarde HRK + 710 862 000 €.

“U usporednim brojkama to izgleda ovako:

Kukuriku Kukulele KATASTROFALNA VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
16 651 963 000 HRK!

Naša nova VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
3 493 000 000 HRK!

Ništa, samo „sitnica“ i razlika od nekakvih „malenih“ i „zanemarivih“ 476,7 % razlike.”

15,443 milijarde HRK + 1 619 790 000 € (Kratkoročna zaduženja) + 1,5 milijarde US $ Obveznica!!!!!

Pametnome dosta! ( NAPOMENA: Nema „svjetske ekonomske krize“!)


Još je Premijer puno toga govorio, počeo je šaljivo i neka. U ovoj našoj sumornoj stvarnosti, potrebno je i malo šale, jer imamo razloga biti optimisti.

Da! Biti će pogrješaka, razmimoilaženja, prepirki, svađa, …. U VRH i neka. Svaka „svađa“ u VRH nama svima može donijeti samo bolje sutra, ma koliko to mnogi ne razumjeli.

Zaključak: Naša nova Vlada RH, uspješno je „položila“ prvih 99 dana i da do kraja mandata više ne naprave ništa, već su puno napravili!

(Pri tom je potrebno naglasiti da je usvojenim Proračunom, VRH već u „startu“ smanjila brzinu Javnog duga RH, u odnosu na prosječno godišnje zaduženje bivše Kukuriku KATASTROFE, za nekih cca 62 %.)

Naravno da nitko ne može biti zadovoljan prethodnom rečenicom, tj. zaključkom, jer ova naša VRH jednostavno je „osuđena  na uspjeh“, pa ma kako se Premijer zvao.

Naravno da će biti (iskustveno i statistički dokazano) poneka smjena, ostavka, „preslagivanje“ ….. ali to me osobno ne zabrinjava, jer to je „normalna“ stvar, a nas u RH, pogotovo NIŠTA ne smije iznenaditi s obzirom na protekla vremena od postanka naše mlade i ponosne Države.

(Imamo iskustvo i Polupredsjedničkog i Predsjedničkog sustava, imamo iskustva da nam Premijer sazove izvanrednu pressicu i „ode“, …..ma što nas uopće više može iznenaditi…?)

Zašto je naša VRH uspješna u odnosu na bivšu, jednostavnim i slikovitim prikazom izgleda ovako:

Bivša VRH, „gasila“ je „požar“ vatrogasnim crijevom koje je namjerno bilo „probušeno“ na tisuće „rupa“ samo što kroz te rupe nije curila voda već krvavo zarađeni NOVAC! (većinom nepotrebnim parazitskim i protuhrvatskim udrugama)

Nova VRH svojim dolaskom („ustoličenjem“), promijenila je to „probušeno vatrogasno crijevo“ i…. TO JE TO!

(Namjerno sam započeo ovaj članak početnom rečenicom na vrhu o „KRALJEŽNICI gospodarstva….“, jer upravo „u tom grmu leži zeko“, ili prevedeno: Proračunom VRH, Ministarstvu poduzetništva i obrta te Ministarstvu gospodarstva, sredstva su povećana za nekih cca 738 milijuna HRK, što mi daje dodatan razlog za „ekstra“ optimizam!)

( Točno je da nije sve savršeno, ali, zato smo tu da VRH „pušemo za vrat“ zbog dobrobiti cjelokupne Nacije i budućih generacija, jer Hrvatska ne pripada nama, već smo ju naslijedili od budućih generacija koje dolaze unatoč trenutnoj poraznoj demografskoj slici)

(S nestrpljenjem očekujem reakciju u medijima bivšeg Premijera, koji će reći da su to sve baš njegove zasluge, jer je on „pripremio teren za uspjeh“, naravno, pri tom prešućujući da je baš on postigao svjetski rekord od 11 uzastopnih tromjesečja PADA BDP-a, što još nije zabilježeno u demokratskom svijetu i to poglavito jer za vrijeme njegova mandata nije bilo ni Svjetske ekonomske krize ni bilo čega što bi ga opravdalo u rušilačkom pohodu i na same temelje RH!)

Unatoč i usprkos svemu, HRVATSKA ide dalje!

(NAPOMENA: Ovo je „kratka“ raščlamba rada VRH u prvih 99 dana rada. Brojke nisu osobne ni proizvoljne već obrađene službene brojke Ministarstva financija.)

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Neće kazandžije u svijet, a i kada odu – shvate da im nigdje nije dobro kao ovdje

Objavljeno

na

Objavio

Nakon dugo vremena opet se oglasio Branimir Johnny Štulić uvrnutim priopćenjem. Ljuti se na kazandžiju Radu. Šerbedžiju, naravno. Zato što Rade laže i lažno se predstavlja njegovim prijateljem: ”Taj kazandžija Šerbedžija mračno laže. Johnny ga nikad nije zvao u šetnju po Zagrebu, niti mu je napravio pjesmu, niti su ikada bili prijatelji, upravo obrnuto, on je njega jednom zgodom, po svojoj želji, provozao svojim mercedesom da bi s njime divno šutio, međutim, iskoristi taj svoj poziv da tu pjesmu lakše otuđi i ubaci u svoju predstavu bez pitanja, dapače, da to sakrije, on nju potom i snimi, a sad već tim gnjusnim lažima opravdava i sam razlog svog opakog postojanja.” Godine koje su prošle, za mene barem, Štulićevim su pjesmama oduzele nekadašnju draž, ali ono nešto što titra na tromeđi diletantizma, banalnosti i genijalnosti ne može im se poreći. To nešto izbija i iz ovog zlovoljnog demantija.

Kazandžija je turcizam, znači: kotlar, obrtnik koji izrađuje kotlove i druge posude od bakra ili mjedi. Međutim, u simboličnom smislu kazan u vječito gladnim balkanskim gudurama predstavlja stjecište svih zemaljskih dobara, a prvo se namire oni koji su bliže kazanu. Pa tako ‘kazandžija’ može značiti i ‘onaj tko je uvijek uz kazan’. U tom kontekstu državne jasle, korito i kazan svojevrsni su sinonimi, a kazandžije, jaslari, koritari naša sudbina. Treba biti pošten i priznati da kazandžija Rade nije možda najbolji egzemplar kazandžije jer je on ovu zajednicu ponečim i zadužio, primjerice ulogom Matana u Prosjacima i sinovima, a kakvu-takvu glumačku karijeru ostvario je i izvan granica Regiona; no privatizacija Brijuna, naglašena jugoslavenština i još ponešto svrstavaju ga u tu kategoriju.

Tipičan kazandžija njeguje osobitu vrstu reciprociteta naspram države na čiji se ”kazan” nakačio: koliko beriva iz ”kazana” povuče, toliko žuči natrag isporuči. Na njihovu sreću zlovolja prema hrvatskoj državnosti u suvremenoj je Hrvatskoj roba koja ima dobru prođu. Zato kazandžijama ide bolje no ikada u posljednjih tridesetak godina. Kazandžija najviše ima u politici, medijima i kulturi jer se tu – da ostanem na tragu B. J. Štulića –  najmračnije laže. Posebna su sorta kazandžije umjetnici. Ruku na srce, ”kazan” je ono što drži sve te Frljiće, Mataniće, Tomiće i ostale kekine u državi u kojoj je još uvijek na zastavi ”šahovnica” i platežno sredstvo kuna. Isti je razlog i ,,kazandžiju Radu” dovabio natrag iz dalekog svijeta.

Neće kazandžije u svijet, a i kada odu – shvate da im nigdje nije dobro kao ovdje. Tako slušam kazandžiju Edina zvanog Edo kod kazandžije Ace. Edo je bio pet ili koliko već godina u Izraelu, zbog ljubavi, i to je lijepo. Pa se vratio, valjda zbog domotužja, i to je lijepo. Premda se vratio nešto zapadnije, ali nećemo sada sitničariti. Stanković mu, očito je, radi promociju za veliki koncert u Domu sportova 16. studenog 2018. Koncert je, zapravo, trebao biti devetoga, međutim iz ”tehničkih razloga” odgođen je za tjedan dana. Netko zloban mogao bi pomisliti da su ti ”tehnički razlozi” nedovoljan broj prodanih ulaznica. Bilo kako bilo, uskočio je Aleksandar Stanković da pomogne kao drug drugu iliti kazandžija kazandžiji.

Mediji su inače skloni Edinu Osmiću, u samo zadnjih tjedan dana tri velika intervjua: u Večernjem listu, na N1 i na HTV-u. Kada bi netko na HTV-u, iako takvog nema, ugostio Marka Perkovića i promovirao njegov koncert te malo zapjevao s Markom kao Aca s Edinom – digla bi se na noge cijela ta ”kazandžijska Hrvatska”, sve dok taj netko ne bi dobio otkaz. Ta ”kazandžijska” ili ”antifašistička” Hrvatska već dva desetljeća sve drži u rukama i pomalo cijedi Hrvatsku kao limun. Njima limunada, nama gorčina. Kuži Edin kako stvari stoji pa onako hinjenom bosanskom priprostošću gudi ”antifašističkim” ušima: ”Najzajebanije je to što se kod nas fašizam izjednačava s antifašizmom”. No, da Edin nije tipični zapadnjački ljevičar, udaljen od stvarnosti, svjedoči njegova fina diskriminacija imigrantske opasnosti za Bihać i za Zagreb. Veli Edin da imigranti nisu baš nikakva opasnost za Hrvatsku jer ionako ne žele ostati u Hrvatskoj, dok su, eto, opasnost za Bihać i BiH jer se Bosna i Hercegovina nije u stanju nositi s tim problemom. Kao da imigranti žele ostati u Bihaću!?

Još bi mu čovjek i oprostio to o imigrantima da nije izvalio sljedeće:  ”Ne mogu ni ja reći da su svi Hrvati fašisti zbog 20 idiota.” Iz konteksta je bilo vidljivo da se referirao na svojedobno postrojavanje Keleminčevih ridikula na Trgu bana Jelačića. Krajnje je maliciozno na temelju tako marginalnih pojava pod povećalo stavljati cijelu naciju, pa onda velikodušno priznati da ipak svi Hrvati nisu fašisti! To je trenutak u kojemu je Edin Osmić uvrijedio zemlju koja mu je pružila utočište od rata, omogućila obrazovanje i estradnu karijeru, i da je Hrvatska država nalik Izraelu u kojemu je Edin donedavno boravio – sigurno više nikada ne bi dobio priliku na javnoj televiziji blatiti zemlju koja mu je toliko dala.

Ipak, sve su to sitnice naspram onog što nam radi Veliki Kazandžija dok nam, blagoglagoljeći o europskim vrijednostima, zemlju priprema da postane odlagalište za zapadnu Europu neupotrebljivih imigranata. Uistinu, kazandžije mračno lažu.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Zašto je Nitko tako jak i kakva mu je budućnost?

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom deset godina pisanja Kratkog espressa tema mi je, među istaknutim osobama na političkoj i društvenoj sceni, bio već gotovo svatko. Sada je konačno na red došao Nitko.

Pisati o Nikome u jesen 2018. je nezaobilazno, jer je dotični Nitko politički relevantna, istina prazna figura u političkom sustavu Hrvatske.

Prema zadnjem CRO Demoskopu, redovnom mjesečnom istraživanju o političkim preferencijama građana, nakon tri mjeseca “Nitko” (niti jedan političar) se vratio na vrh ljestvice pozitivnog doživljaja hrvatskih političara.

Nitko je tako godinu dana pred predsjedničke izbore potisnuo aktualnu predsjednicu Grabar Kitarović na drugo mjesto. “Nitko” je najučestaliji odgovor u studenom s izborom od 21,1 posto (prema 20,0 posto u listopadu), dok je Kolinda Grabar Kitarović druga s izborom od 20 posto (prema prošlomjesečnih 19,8 posto).

Trend je jasan, dok je potpora aktualnoj predsjednici blago pala, Nitko je narastao za više od postotka, i čini se da ga nitko drugi ne može zaustaviti. Važno je napomenutu, kada govorimo o simpatizerima Nikoga, da se ne radi o ljudima koji su odbili sudjelovati u anketi, već o onima su se izjasnili, dakle, prihvatili pravila igre i odgovorili, i to tako da im je najdraži Nitko, piše Nino Raspudić / Večernji list

Tko bi dakle, prema trenutnim anketama mogao potući Kolindu Grabar Kitarović na sljedećim izborima? Nitko. Istina, po anketama je i Ivo Josipović imao prednost pred istom protukandidatkinjom, i to znatno veću, pa je na koncu izgubio. Ali Nitko se čini konkretnijim i perspektivnijim.

Nitko, za razliku od svih drugih ponuđenih imena, ima tu prednost što ne iritira birače. Kakav mu je stil odijevanja? Nikakav. Kakav auto vozi? Nikakav. Gdje stanuje? Nigdje. Nema rodbine, nema prošlosti. Nema predaka koji su sudjelovali u Drugom svjetskom ratu. Nitko nije imao nikakvu ulogu u privatizaciji. Nitko ne bi pritrčao drugoj stranci jer oni time ne bi dobili ništa. Nitko nikome ne smeta.

Nitko jest samo utoliko što nije, što ga nema. No problem je što Nitko nije jedinstven. Naš Nitko nije isti kao njihov Nitko. Nitko su dakle mnogi, koju mogu biti jedinstveni Nitko toliko dugo dok su samo potencijalni netko.

Objedinjava ih samo ono što (još) nije. Čim bi se to aktualiziralo kao stvarni Netko, raspršila bi se snaga i trenutna prednost Nikoga. Svatko ima svoga Nitko, zato ga svi vole, zbog apstraktnosti i univerzalne razmjenjivost. On je nešto poput novca. Tisuću kuna može po potrebi biti kaput, izlet u Veneciju, četvrt teleta, tečaj šivanja, sunčane naočale i puno drugih, međusobno nepovezanih stvari.

Kao što nisu isti, primjerice, katolički ateist i protestantski ateist, već nužno dijelom pokazuju i osobine onoga što nisu, od čega su se odmakli, tako nije isto lijevi i desni Nitko. Što su ljudi nezadovoljniji političkom scenom, Nitko je veći. Što je stanje na političkoj sceni bolje to Nitko ima manju potporu. Tko, dakle, profitira od toga što su političari loši, prijetvorni, korumpirani? Nitko. Evo ga već na 21%!

Mnogi bi željeli zauzeti taj prostor. Dalija Orešković bi silno željela biti Nitko. Marko Vučetić se već ponudio da bude Uvjetni Nitko, dok se ne pojavi bolji, kojeg bi, kaže, rado podržao. Oni koju su već etablirani na političkoj sceni i koji po popularnosti Nikome gledaju u leđa silno se trude da netko ne bi postao Nitko, tj. zauzeo njegovo mjesto.

Točnije, oni se prije svega brinu da Nitko ostane Nitko. No, možda je upravo on naš pravi suveren? Prazno mjesto u sistemu oko kojeg se sve okuplja i koje nas još jedino drži zajedno? Možda, nesvjesno, hrvatska politika odavno teži njemu?

Ljudi bez svojstava i sada nas vode. Kakva nam je vanjska politika? Nikakva. Kao da je vodi Nitko. Tko iz Hrvatske može pomoći Hrvatima u BiH? Nitko. Znakovito je kako je gospodarstvo naviše naraslo za vrijeme tehničke vlade, u, izgleda za nas idealnoj situaciji, kada se na pitanje tko upravlja ekonomijom moglo mirne duše reći – Nitko. Dokle Nitko može rasti? Kakva mu je politička budućnost? Bi li promjena izbornog zakona utjecala na njegov rejting? Ova pitanja još čekaju odgovor. Možda je s recept za dobivanje velike potpore birača u Hrvatskoj 2018. sastoji u tome da budeš što sličniji Nikome. Da o polarizirajućim stvarima nemaš stava.

Jer nitko nema ništa protiv Nikoga. Političar Nitko nema neprijatelja. Moraš biti netko da bi imao protivnike. Protivnici te i čine nekim. Svaka determinacija je negacija. Ako si lijevi ne možeš biti i desni. Ako sjediš, onda ne stojiš niti ležiš. Ono što nisi te definira jednako kao i ono što jesi, samo s druge strane identitetske granice. Vrh politike danas je Nitko. Ni stari ni mladi, ni ženstveni ni muževni, ni lijevi ni desni.

Nitko možda već istinski vlada hrvatskom, budući da ima toliku potporu, a nikako da uleti Netko ili više nekih koji bi mu oduzeli prostor. Tko će potpisati Marakeški sporazum? Nitko. Tko će zaustaviti odljev mladih ljudi iz Hrvatske? Nitko. Tko će uvesti pravdu, red i solidarnost? Opet Nitko. Bojim se kako se u dogledno vrijeme nitko neće pojaviti da zauzme mjesto Nikoga. Nitko će tako još dugo biti prvi izbor većine ljudi. A i tko bi ga mogao ugroziti? Koja je tajna da pobijediš Nikoga u anketi? Kakav bi trebao postati? Nikakav.

S druge strane imamo svakakve. Već peti zastupnik SDP-a sada podržava HDZ-ovu vladu, uz HNS koji je pretrčao tamo ranije. A ta HDZ-ova vlada provodi politiku kakvu bi provodili SDP i HNS da su osvojili vlast. Je li, kad se sve to uzme u obzir, Nitko kao najpopularniji političar izraz bunta građana protiv tih Svakakvih?

Puno ih misli da imaju kapaciteta uskočiti i postati relevantni na političkoj sceni bez ikakve stvarne snage. To što si nitko i ništa ne mora značiti da možeš postati Nitko. Nitko je, naime, velika faca. Tko je odaniji od Jandrokovića? Nitko. Tko je dosljedniji od Stipe Mesića? Nitko. Tko je normalniji od Bandića? Nitko. Tko je veći hrvatski domoljub od Vesne Pusić? Nitko. Tko je pošteniji od Ivana Vrdoljaka? Nitko. Tko je veći briselski ćato od Plenkovića? Nitko. Tko još može onako lijepo ugostiti Vučića kao Kolinda Grabar Kitarović? Nitko.

Uzevši sve navedeno u obzir, mogu zaključiti kako me nitko od navedenih do sada nije inspirirao za kolumnu kao Nitko. Ne sumnjam da će još dugo držati vrh ljestvice popularnosti u Hrvatskoj, piše Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Marakeški sporazum je vrlo problematičan dokument, Hrvatska ga ne bi trebala potpisati!

 

 

Nino Raspudić vrlo argumentirano o izborima u BiH i mogućim posljedicama

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari