Pratite nas

Kolumne

KAKO VLADA VLADA

Objavljeno

na

NIJE „REKLA – KAZALA“ KAKO VLADA VLADA

KRALJEŽNICA gospodarstva svake normalne demokratske države jeste MALO I SREDNJE poduzetništvo (Obrti, OPG, …), neovisno koja politička opcija obnašala vlast!

Stara poslovica učenih, ali i neukih ljudi u vezi ekonomije ili gospodarstva veli:
1. ako želiš „na brzinu“ zaraditi novac, posij salatu
2. ako želiš da ti se uloženi novac vraća polako, posadi voćnjak
3. ako želiš da ti se uloženi novac vraća cijeli život, uloži u čovjeka.

Danas je 99. dan od „ustoličenja“ naše nove VRH i najbolje vrijeme procjene mjera, učinkovitosti i pokazatelja što su napravili do danas, jer je to najvažniji period svake Vlade.
Temeljem zaključka i analize do današnjeg dana, zoran je pokazatelj što će nas čekati u budućnosti.

[ad id=”93788″]

Krenimo redom i polako:

Ova naša nova VRH uspjela je u 47 dana „sastaviti“ Proračun te ga uputiti u Sabor na glasovanje, što je izuzetan uspjeh, a osobito zbog činjenica i KAOSA koji su zatekli od prošle VRH, koja je sustavno i smišljeno uništavala sve što i samo predznaku ima naziv „Hrvatsko“, kao i potkopavala i same temelje RH.

Prvi put je planirani deficit manji od 3 % BDP-a, (2,6%). Prvi put nakon toliko godina, ali i po naputcima EK je uvaženo i poštivano pravilo Ugovora iz Maastrichta! (prema kojem je RH OBAVEZNA izvršiti financijske „uvjete“, ali ne zbog EU već zbog nas samih!).

(PRORAČUN je najvažniji Dokument s kojim p(r)olazi sve! Polazna točka početka djelovanja svake Vlade RH!)

28.04.2016. Premijer (i ministri) prezentirali su javno Plan rada i reforme u budućem periodu. Nacija je s pozornošću pratila, (netko više, netko manje), netko je razumio na jedan način, netko pak na drugačiji, a netko nikako.

Kako ne volim reagirati „na prvu“, uzeo sam si vremena i truda nekoliko puta poslušati, saslušati Premijera i kompletnu snimku, kao i pitanja i odgovore, te analizirati izgovoreno i prezentirano, iako sama snimka traje 01:08:50.

Prisiljen sam početi od samog kraja, tj. od posljednjeg, pomalo glupavog pitanja nekoga tko se naziva novinarom, jer je pitao ministra financija g. Marića o uvođenju €.

Nesvjestan svoje nesvjesnosti, nepoznati novinar „kao da je pao s Marsa“, postavi pitanje i „ostane živ“, zaboravljajući ili točnije, koji uopće nema pojma što pita, jer naša mlada RH nikada prije nije bila dalje od uvođenja €,  (Ugovor iz Maastrichta) baš iz razloga protuhrvatskog djelovanja prošle Kukuriku VRH i nekontroliranog povećanja Javnog duga RH koji se povećao eksponencijalnom brzinom.

Druga zanimljivost koja mi je posebno draga, jeste ta što je Premijer, kao da moje riječi navodi, dva puta za redom uporabio riječ „KUKURIKULUM“.

No, vratimo se najvažnijem problemu RH (iako ih imamo i previše), a to je Javni dug RH.
Da ne kompliciram, iduće brojke ću samo navoditi koje su iznijeli Premijer i ministar financija.

“Zaokružimo“ da je prezentirani Javni dug RH, 290 milijardi HRK (iako je veći), a što je cca 87 % BDP-a i on neka nam bude „osnovica“ daljnjih pogleda i izračuna.

Houston, we have a problem! Zapravo, imamo nekoliko velikih problema!

Tim riječima bi sa dalo najslikovitije opisati suočavanje s tužnom, ali na kraju, ipak optimističnom istinom.

Ključni problem RH jeste Javni dug i njegovo rješavanje. Premijer, ma koliko se trudio, propustio je reći da smanjenje Javnog duga RH nije jedna rečenica i jedan čin, već tri rečenice i tri čina u istoj „drami“ tj. :

1. smanjenje brzine Javnog duga RH

2. stabilizacija rasta  Javnog duga, odnosno njegovo dovođenje na +0. (pozitivnu nulu)

3. smanjenje Javnog duga RH! ( Realno i nominalno).


Točka 1. već je ispunjena samim izglasavanjem VRH prije 99 dana u Saboru (22.01.2016.) i potvrđena izglasavanjem Proračuna.

Zanemarimo to što je Premijer propustio reći, bitno je da su pozitivne promjene već počele iako to mnogi ne vide, a mnogi ne žele to vidjeti.

Podsjetimo se: VRH je 17.03.2016. izdala Obveznicu u iznosu od 4 milijarde HRK i „normalno“ bi bilo da smo zaduženiji za tih 4 mlrd, + ostalo,  jer postoje i Kratkoročna zaduženja koja su bivša Kukuriku Kukulele VRH koristila kao „pijani bogataši“ i tim putem dodatno povećavala Javni dug RH.

No to nije tako!!
ŠOK!

Zaduženje se smanjilo! Kako je to moguće? To nije istina? Kakve bedastoće pišem? Tko je autor ovih redaka koji „mulja“ cjelokupnu Naciju?

Naravno da je ovo teško vjerovati „na riječ“, stoga neka brojke pričaju umjesto mene ili VRH.
Po Kratkotrajnim zaduženjima RH na dan 05.siječnja 2016., još za vrijeme Tehničke VRH dug je iznosio 19,191 milijarde HRK (s „udarnički“ premašenim planom zaduženja od čak 316 %)( ako laže koza, ne laže rog)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%205.1.2016…pdf

Po kratkotrajnim zaduženjima RH, na dan 26.04.2016. iznosio je 18,684 milijarde HRK!

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%2026.4.2016…pdf

Pitanje i pitanja koja se nameću sami od sebe su mnogobrojna, npr.:) Kako je to moguće, Vlada radi, sastaju se, prepiru se, putuju, dani prolaze, a Javni dug se smanjuje, pa je li to moguće? Kako je NAŠA nova Vlada RH uspjela smanjiti brzinu rasta Javnog duga RH?

Kako su uspjeli smanjiti dug za  507 milijuna kuna, po kratkoročnim zaduženjima u 99 dana svog djelovanja, a ne povećati ga?

I najvažnija pitanja onim slijepcima i pored očiju zdravih:“ Pa što su to onda radili Kukurikavci? Gdje su nas doveli? Kako su nas uspjeli „smutiti“?

( naša nova VRH naslijedila je od Kukuriku KATASTROFE po Kratkoročnim zaduženjima i:
1 325 880 000 €.)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20FX%20u%20eur%2010.2.2015…pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20u%20eur%20%2023.2.2016…pdf


Da, gospodo, sva pitanja su na mjestu, a jednostavni odgovori se nalaze na stranicama Ministarstva financija. Izdvojio sam samo ova četiri linka kao dokaz, a linkova ima nebrojeno, samo ih treba znati pronaći i otvoriti.

Financijsko stanje jedne demokratske Države nije „krčma“, pa da netko sakrije „dvolitraš“ vina, već je sve dostupno javnosti, naravno, onima koji to žele znati.

Da sve bude još poraznije, kad istina već izlazi na vidjelo, idemo još malo usporediti ovu našu VRH i Bogu dragom hvala, bivšu VRH i njihovih prvih 99 dana, kao i kad su oni preuzeli vlast 2011.

Koalicijska VRH na čelu s gospođom Jadrankom Kosor „ostavila“ je u „naslijeđe“ Kukuriku KATASTROFI po kratkoročnim zaduženjima:

15.395 milijarde HRK + 710 862 000 €.

“U usporednim brojkama to izgleda ovako:

Kukuriku Kukulele KATASTROFALNA VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
16 651 963 000 HRK!

Naša nova VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
3 493 000 000 HRK!

Ništa, samo „sitnica“ i razlika od nekakvih „malenih“ i „zanemarivih“ 476,7 % razlike.”

15,443 milijarde HRK + 1 619 790 000 € (Kratkoročna zaduženja) + 1,5 milijarde US $ Obveznica!!!!!

Pametnome dosta! ( NAPOMENA: Nema „svjetske ekonomske krize“!)


Još je Premijer puno toga govorio, počeo je šaljivo i neka. U ovoj našoj sumornoj stvarnosti, potrebno je i malo šale, jer imamo razloga biti optimisti.

Da! Biti će pogrješaka, razmimoilaženja, prepirki, svađa, …. U VRH i neka. Svaka „svađa“ u VRH nama svima može donijeti samo bolje sutra, ma koliko to mnogi ne razumjeli.

Zaključak: Naša nova Vlada RH, uspješno je „položila“ prvih 99 dana i da do kraja mandata više ne naprave ništa, već su puno napravili!

(Pri tom je potrebno naglasiti da je usvojenim Proračunom, VRH već u „startu“ smanjila brzinu Javnog duga RH, u odnosu na prosječno godišnje zaduženje bivše Kukuriku KATASTROFE, za nekih cca 62 %.)

Naravno da nitko ne može biti zadovoljan prethodnom rečenicom, tj. zaključkom, jer ova naša VRH jednostavno je „osuđena  na uspjeh“, pa ma kako se Premijer zvao.

Naravno da će biti (iskustveno i statistički dokazano) poneka smjena, ostavka, „preslagivanje“ ….. ali to me osobno ne zabrinjava, jer to je „normalna“ stvar, a nas u RH, pogotovo NIŠTA ne smije iznenaditi s obzirom na protekla vremena od postanka naše mlade i ponosne Države.

(Imamo iskustvo i Polupredsjedničkog i Predsjedničkog sustava, imamo iskustva da nam Premijer sazove izvanrednu pressicu i „ode“, …..ma što nas uopće više može iznenaditi…?)

Zašto je naša VRH uspješna u odnosu na bivšu, jednostavnim i slikovitim prikazom izgleda ovako:

Bivša VRH, „gasila“ je „požar“ vatrogasnim crijevom koje je namjerno bilo „probušeno“ na tisuće „rupa“ samo što kroz te rupe nije curila voda već krvavo zarađeni NOVAC! (većinom nepotrebnim parazitskim i protuhrvatskim udrugama)

Nova VRH svojim dolaskom („ustoličenjem“), promijenila je to „probušeno vatrogasno crijevo“ i…. TO JE TO!

(Namjerno sam započeo ovaj članak početnom rečenicom na vrhu o „KRALJEŽNICI gospodarstva….“, jer upravo „u tom grmu leži zeko“, ili prevedeno: Proračunom VRH, Ministarstvu poduzetništva i obrta te Ministarstvu gospodarstva, sredstva su povećana za nekih cca 738 milijuna HRK, što mi daje dodatan razlog za „ekstra“ optimizam!)

( Točno je da nije sve savršeno, ali, zato smo tu da VRH „pušemo za vrat“ zbog dobrobiti cjelokupne Nacije i budućih generacija, jer Hrvatska ne pripada nama, već smo ju naslijedili od budućih generacija koje dolaze unatoč trenutnoj poraznoj demografskoj slici)

(S nestrpljenjem očekujem reakciju u medijima bivšeg Premijera, koji će reći da su to sve baš njegove zasluge, jer je on „pripremio teren za uspjeh“, naravno, pri tom prešućujući da je baš on postigao svjetski rekord od 11 uzastopnih tromjesečja PADA BDP-a, što još nije zabilježeno u demokratskom svijetu i to poglavito jer za vrijeme njegova mandata nije bilo ni Svjetske ekonomske krize ni bilo čega što bi ga opravdalo u rušilačkom pohodu i na same temelje RH!)

Unatoč i usprkos svemu, HRVATSKA ide dalje!

(NAPOMENA: Ovo je „kratka“ raščlamba rada VRH u prvih 99 dana rada. Brojke nisu osobne ni proizvoljne već obrađene službene brojke Ministarstva financija.)

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Veliki uspjeh nogometaša predstavlja teški poraz mainstreama

Objavljeno

na

Objavio

Za mnoge je Hrvatska svjetski nogometni prvak 2018. Ne samo za Hrvate. O igri naše reprezentacije u finalu, pa i prije, piše se u superlativima, premda smo finale popušili na jedan čudan način – uz nepostojeći kobni prekršaj, pa kad ni to nije bilo dovoljno za pokoravanje Hrvata onda i uz krajnje dvojbeni kazneni udarac, kakav se sudi samo u seoskim ligama u korist domaćina za sto eura. Bolji u pravilu pobjeđuje, ali ne uvijek. Za me je, ovako i onako, Prvenstvo u simboličkom smislu završilo u polufinalu kad su poslije hrvatske pobjede nad Britancima na teren uletjeli mali bosi Hrvatići, limači naših igrača obučeni u nacionalne, „kockaste“, dresove.

U tom trenutku Juga je u Hrvata i mentalno umrla, vjerojatno i u Velikoj Britaniji – što je jednako važno. Mentalna smrt točno sto godina poslije geganja gusaka u maglu. Da smo, naime, poput našega posttuđmanovskoga režima (za)ostali „na ovim prostorima“, nikad službeno i neslužbeno ne bismo bili treći, drugi i prvi na svijetu. Kad smo gegali za „ove prostore“ naši prethodni Modrići i Rakitići sjedili su na jugoslavenskoj klupi, a mnogi ni to. Igrali su Aćimovići i Šestići. Umjesto organizacije i izgaranja na igralištu vladala je balkanska taktika – snađi se druže. S takvim je pristupima sada definitivno gotovo.

Poraz jugoantifašističkoga mentaliteta

Ovo je Svjetsko prvenstvo pokazalo da je Hrvatska najjača kad je svoja. Uspjeh reprezentacije, međutim, porazio je i unutarnji antifašistički ustanak, pritisak i gnjavažu. Doček reprezentacije suorganizirao je, primjera radi, poretku duboke države lojalan zagrebački gradonačelnik, koji podiže, glanca i liže bistu Ive Lole Ribara, hoteći da ovaj pripadnik saveza komunističke omladine Jugoslavije bude uzor hrvatskoj mladeži. A kad ono, uzorima postaše Manđo, Luka, Lovren, Suba, Raketa… „Sinovi Oluje“ (V. Starešina) nemaju, nisu imali i nikad ne će imati nikakav identifikacijski dodir s partijskim jugoantifašističkim mitovima koje nam servira duboka država. Ali imaju nacionalni naboj kakav su imali hrvatski branitelji! Dalić je pritom suvremeni nogometni Tuđman.

Uspjeh u Rusiji, dakle, mentalni je raskid s Jugom „u bilo kom obliku“ i jugokomunističkim antifašizmom kao jedinom dopuštenom i pravovjernom vrjednotom. Oba ova preživjela dinosaurusa vode gerilski, „institucionalni i vaninstitucionalni“ rat protiv hrvatskih uspjeha, kradući nam budućnost. Osobito su se okomili na Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Podmetnuli su joj kukasti križ. „Isušivali“ su „močvaru“. Olajavali doma i vani. Vukli ključne igrače, klubove i nogometne djelatnike po sudovima. Upregnuli sve elemente agitacije i propagande ne bi li hrvatskom narodu ogadili nacionalnu vrstu, dres i onemogućili globalni uspjeh, jer su znali da imamo „resurse“ za svjetski uzlet. Na putu do vrha nisu mogli izdržati izljeve jugobolja. Usred Prvenstva za mišljenje su tražili irelevantne beogradske komentatore. Bezbroj puta zavrtjeli su kroz medije lažnu tvrdnju da je za hrvatski uspjeh zaslužan Srbin, koji to nije, a sve i da jest – pa, kaj onda. Sve je to naša momčad pobijedila, porazila i digla samosvjesnu Hrvatsku na vrh svijeta. Ne samo nogometnoga. Sad pak režimske sluge ne zovu i ne kontaktiraju bivše nogometne velikane u svijetu i brojne uspješne trenere, koji slobodni od politkorektnosti tvrde u najutjecajnijim svjetskim medijima da je Hrvatska u finalu pokradena.

Vatreno ujedinjenje nacije, unatoč režimskim nastojanjima

Primijetio sam kako, režimu unatoč, na dočeku reprezentacije nije pjevala Fahreta Jahić, poznatija „na ovim prostorima“ kao Lepa Brena – nju inače režimska HTV poziva i dočekuje s crvenim tepihom. Ruku na srce, „svečani doček“ nisu vodili Milojko Pantić i Željko Jovanović. Režim je, međutim, nedavno omogućio „kapetanu Draganu“ da prisustvuje dočeku na Trgu bana Jelačića. Trgu kojega stanoviti Arkan nije stigao „osloboditi“, premda je svojedobno obećao (dok su naši zlatni nogometaši bili djeca) da će, kad sruši spomenik banu Jelačiću (po drugi put!) na „oslobođenom“ Trgu otvoriti „poslastičarnicu“.

Nevjerojatno, ali po slijetanju zrakoplova s reprezentativcima režim nije uhitio Luku Modrića i Dejana Lovrena! Oni, naime, „na ovim prostorima“ mogu biti netko i nešto samo kad su u „neprijateljskoj emigraciji“, ali na domaćem terenu trajno su sumnjivi, opasni po poredak i „otadžbinu“ okvira „ovih prostora“, kad su već kao djeca preživjeli progonstvo zbog genocidnoga udruženoga zločinačkoga pothvata kokarde i petokrake.

Sad kad smo, ponajviše zahvaljujući inozemnim medijima, donekle upoznati s biografijama naših zlatnih momaka i nevjerojatnoga Dalića, možemo reći da su naši nogometaši počinjali odozdo, korak po korak, marljivo radeći i trpeći posljedice velikosrpske agresije. U reprezentaciju nisu nametnuti odozgo. Čini mi se da je to pravi, vatreni, neuništivi put i prema rehabilitaciji politike i promjeni režima duboke države. Prema njezinim kriterijima, ključni je krimen uspjeha u Rusiji činjenica da je nogomet Vatrenih ujedinio naciju. A toliko je toga uloženo u razdor. Stoga očekujem daljnje koprcanje režima, čim se slavlje malo stiša.

Nepismeni populisti poručuju: Tako se bori za Hrvatsku

Kad je, međutim, jučer sletio zrakoplov sa zlatnim reprezentativcima, u Zagrebu se u tom trenutku spojilo nebo i zemlja. Narod je režirao predstavu kakvu samo on zna i može. Poredak se usukao u se čim je skužio kako je više od pet tisuća čekača tramvaja izašlo pozdraviti tramvaj zvan čežnja. A onda je i više od pola milijuna hrvatskoga naroda izašlo van s porukom – „Tako se bori za Hrvatsku“. Pola milijuna šutljive, strpljive hrvatske većine koju nitko ne zastupa u Hrvatskome saboru. O tome je riječ i otud trta režima.

Pola milijuna, a nijednoga incidenta tih „fašista“, u blažoj inačici – „populista“ i „marginalaca“ za koje Plenković drži da ne znaju čitati. HTV se oportunistički snašao, pa je izašli dio hrvatskoga naroda prozvao – „navijačima“. I jesu, navijači za bolju Hrvatsku.

Službena inačica „svečanoga dočeka“, koji naravno nije uključivao Thompsona, pao je u vodu već na uzletno sletnoj pisti dr. Franjo Tuđman, jer se Marko od prvoga trenutka službeno vozio u službenom autobusu službenih svjetskih doprvaka – neslužbenih prvaka. Do skretanja za Veliku Mlaku postalo je razvidno kako je u pitanju možda i više od jednodnevnoga narodnoga pokreta iz ukiseljenoga stolca na živahnu ulicu. Jednostavno – narod je prepoznao svoj trenutak. I nije dopustio da mu ga itko ukrade. Dobro je odlučio kad Sinove Oluje nije isporučio „svečanom dočeku“. Igrači i izbornik odlično su reagirali prihvativši narodnu volju koja se uvjerila da Hrvatska može, da nismo rođeni gubitnici, kako nam to režim perfidno nameće.

Elitisti, kako vas nije sram?

S obzirom na to da se poredak duboke države usudio i u najsvečanijem trenutku ignorirati želju Vatrenih o tome da im na nepokorenome Trgu pjevaju legende – Thompson, Prljavci i Grdović, osjećam da će se prema njima i njihovom uspjehu odnositi kao i prema hrvatskim braniteljima i njihovim uspjesima. Ponajviše zbog toga odnosa, podsjećam u ovom svečanom trenutku da se preko 3.000 hrvatskih pobjedničkih branitelja ubilo. Da, u tom segmentu Hrvati su, nažalost, prvaci svijeta i tu im pobjedu ne želi, niti može, nitko ukrasti za razliku od finala na Svjetskome prvenstvu.

Ukratko – uspjeh hrvatskih nogometaša poraz je uspostavljenoga mainstreama, inkluzivizma i politstabilnosti. Razgolitio je nesposoban poredak i njegove „uspjehe“ u posljednjih osamnaest godina. Stoga je bilo degutantno vidjeti elitistu Sanadera kao „navijača“ (populistu) u Moskvi, pa ga je jedna Hrvatica u finalu podno moskovskih tribina dobro isprašila višekratno ponovljenim pitanjem: „Kako te nije sram doći ovdje“?

Službena fešta bez ijedne obične gitare?

Na doček je prema slobodnoj mi procjeni izišlo toliko naroda koliko je režim uspio iseliti svojim „reformama“, „strategijama“ i „akcijskim planovima“. A da su i oni bili u prilici dočekati Sinove Oluje, njihov autobus još bi se i danas strpljivo probijao do Trga. Vrhunac režimskoga sranja bilo je oduzimanje mikrofona Thompsonu na minijaturnoj pozornici bez ikakvoga benda – što znači da je službeni doček predviđao feštu bez fešte, formu bez sadržaja, maglu s puno balona i dvije dvorske lude na tribini. Srećom, pa je narod spontano napravio onu pravu feštu, pa su očigledni propusti i smicalice pali u drugi plan.

Da je režim osigurao barem dvije obične, akustične gitare, pjevalo bi se do jutra, pa nije valjda da se od Dalića očekivalo još i to da iz Rusije donese razglas?! Ključni organizatori „svečanog dočeka“ bili su Bandić i Šuker. Gospodo, gdje je zapelo? Zašto ste traljavo organizirali jedan od najvećih skupova Hrvata? Veličanstveni skup naprasno je prekinut u trenutku kad je fešta trebala početi narodnim veseljem. Navodno su režimlije, ne samo istrgnule mikrofon, već i isključile struju usred Thompsonove pjesme, koju je pjevao „na suho“, bez glazbe. Pa to je rankovićevština koju predugo trpimo i koja vapi za unutarnjim oslobođenjem Hrvatske. U tom smislu Sinovi Oluje su svoje napravili. Sad je red na odgovornoj i slobodnoj hrvatskoj inteligenciji, da se okupi i jednom zauvijek riješe problem neslobodne Hrvatske.

PS

Preminuo je veliki Šurbek

U općem nacionalnom veselju, vatrenom ponosu i nacionalnom zajedništvu nekako je nezapaženom ostala jedna tužna vijest. Preminuo je velikan hrvatskoga športa, svjetska marka, jedan od najboljih stolnotenisača svih vremena, Dragutin Šurbek, moj športski uzor u djetinjstvu. Mislim si kak bi bilo lijepo i pošteno prema Šurbi i Tovi, da se socijalistički Dom sportova na Trgu Krešimira Čosića u Zagrebu preimenuje u Hrvatski dom športa Dragutin Šurbek i Anton Stipančić. Odmah bi dobio narodnu inačicu – Dom Šurbe i Tove. Valja steći uvjete i za takvu promjenu.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Redatelji koji su narodu ukrali domoljublje’

Objavljeno

na

Objavio

Jučerašnji doček hrvatskih nogometnih virtuoza koji su oduševili i osvojili srca ljudi širom svijeta pa čak i onih koji o nogometu ne znaju ama baš ništa, skandalozno i naprasno je nakon 6 sati iščekivanja priveden kraju jer nekome nije odgovaralo da se na pozornici pojavi Marko Perković Thompson.

Thompson je bio uvjet i želja igrača i kao prijatelj svih njih ukrcao se u autobus na njihov zahtjev već u zračnoj luci. Opet se u Hrvatskoj događa da manjina diktira većini koja radi ovisnosti o njihovoj potpori popušta, ovaj put u trenutku kada je nacionalna svijest i naboj na vrhuncu.

Jučer su umjesto pobijede, vladajuće kaste u Zagrebu i posebno u Hrvatskoj doživjele potop. Umjesto da taj nacionalni naboj, osviješteno, zanos i zajedništvo iskoriste da se obračunaju s onima koji koče izgradnju hrvatskog društva u jednu samosvjesnu i organiziranu državu oni su dozvolili da im Duboka država uništi svaku šansu za to.

Luzerski mentalitet, nedovršena mentalna transformacija društva, legalizirana korupcija, nepotizam i naslijeđeno podaništvo kulminirali su proslavom u trenutku kad su igrači i njihovo vodstvo stupili na pozornicu.

Jučer dijaspora, poglavito ona prekooceanska nije spavala, kasnila je na posao. Deseci tisuća ako ne i stotine tisuća Hrvata svih generacija pratila je preko streama ili kablovskih TV postaja poput ABC direktni prijenos dočeka nogometaša s iščekivanjem onog najvažnijeg koji se trebao dogoditi na glavnom trgu u Zagrebu. Svi oni ostali su razočarani, tužni, a velika većina i u grču na rubu plača.

Nekako mi se čini da je sinoć i Ban Josip Jelačić bio tužan i na rubu plača. Plača za koji su krivi organizatori na čelu s gradonačelnikom, koji se eto nije udostojio da dođe i u ime grada Zagreba na pozornici pozdravi cijelu reprezentaciju.

Da ih pozdravi i da im kaže: – Dobrodošli naši šampioni, vaša je želja naša zapovijed, slavite, veselite se, radite što god želite do kada želite jer vi ste to zaslužili. Ovako se skupio u zapećku pozornice i gledao dobro “izrežiranu” predstavu.

Philadelphia ima stanovnika oko 1.5 milijuna i kad su Eaglesi osvojili Super Bowl gradonačelnik Michael Nutter to im je izgovorio. Zamislite da je svjetsko prvenstvo osvojila Engleska na što bi ličio London i bili postojala persona non grata kao što je to u Zagrebu jučer bio Marko Perković Thompson.

Ti koji imaju strah, ti koji imaju podanički mentalitet, ti koji u svemu vide svoj politički interes, ti koji ovise o glasovima onih koji žive u otetom i prokletom ti nisu ni dostojni da dočekuju heroje.

Sramotna priča o matrici koja nedostaje, priča je za naivne, a Hrvati nisu naivan narod. Cijela ta priča ima pozadinu na Trgu Svetog Marka i isključivi krivac je premijer države. On je najodgovornija osoba jer on je taj koji je to dozvolio, a dozvolio je jer svojim podaničkim mentalitetom i sklonosti ucjenama onih kojima to slavlje igrača i naroda ne odgovara.

U komunikologiji, političkoj strategiji i psihologiji, političarima koji poštuju volju svojih birača i svog naroda, ovakvi trenuci su Bogom dani. Ne postoji samosvjestan lider koji u parlamentarnoj demokraciji ne bi isforsirao izvanredne izbore i na valu nacionalnog zanosa učvrstio vlast. Plenković je svojom politikom, svojim odabirom suradnika tu priliku propustio.

Vlada koja ne prepoznaje poruke koje mu šalje njegov strateški partner i najpouzdaniji saveznik ili ne zna politički misliti ili ima nesposoban komunikacijski team.

Jedino političko svijetlo koje ima jaki, nebeski sjaj je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koja je uz nogometaše, navijače i hrvatski dres postala istinski svjetski brend. Hrvatskoj predsjednici klanjaju se svi osim onih koji Hrvatsku ne mogu smisliti, a takvih je najviše u Hrvatskoj, pogotovo u medijima.

Ante Rašić/Kamenjar.com 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori