Pratite nas

Kolumne

KAKO VLADA VLADA

Objavljeno

na

NIJE „REKLA – KAZALA“ KAKO VLADA VLADA

KRALJEŽNICA gospodarstva svake normalne demokratske države jeste MALO I SREDNJE poduzetništvo (Obrti, OPG, …), neovisno koja politička opcija obnašala vlast!

Stara poslovica učenih, ali i neukih ljudi u vezi ekonomije ili gospodarstva veli:
1. ako želiš „na brzinu“ zaraditi novac, posij salatu
2. ako želiš da ti se uloženi novac vraća polako, posadi voćnjak
3. ako želiš da ti se uloženi novac vraća cijeli život, uloži u čovjeka.

Danas je 99. dan od „ustoličenja“ naše nove VRH i najbolje vrijeme procjene mjera, učinkovitosti i pokazatelja što su napravili do danas, jer je to najvažniji period svake Vlade.
Temeljem zaključka i analize do današnjeg dana, zoran je pokazatelj što će nas čekati u budućnosti.

[ad id=”93788″]

Krenimo redom i polako:

Ova naša nova VRH uspjela je u 47 dana „sastaviti“ Proračun te ga uputiti u Sabor na glasovanje, što je izuzetan uspjeh, a osobito zbog činjenica i KAOSA koji su zatekli od prošle VRH, koja je sustavno i smišljeno uništavala sve što i samo predznaku ima naziv „Hrvatsko“, kao i potkopavala i same temelje RH.

Prvi put je planirani deficit manji od 3 % BDP-a, (2,6%). Prvi put nakon toliko godina, ali i po naputcima EK je uvaženo i poštivano pravilo Ugovora iz Maastrichta! (prema kojem je RH OBAVEZNA izvršiti financijske „uvjete“, ali ne zbog EU već zbog nas samih!).

(PRORAČUN je najvažniji Dokument s kojim p(r)olazi sve! Polazna točka početka djelovanja svake Vlade RH!)

28.04.2016. Premijer (i ministri) prezentirali su javno Plan rada i reforme u budućem periodu. Nacija je s pozornošću pratila, (netko više, netko manje), netko je razumio na jedan način, netko pak na drugačiji, a netko nikako.

Kako ne volim reagirati „na prvu“, uzeo sam si vremena i truda nekoliko puta poslušati, saslušati Premijera i kompletnu snimku, kao i pitanja i odgovore, te analizirati izgovoreno i prezentirano, iako sama snimka traje 01:08:50.

Prisiljen sam početi od samog kraja, tj. od posljednjeg, pomalo glupavog pitanja nekoga tko se naziva novinarom, jer je pitao ministra financija g. Marića o uvođenju €.

Nesvjestan svoje nesvjesnosti, nepoznati novinar „kao da je pao s Marsa“, postavi pitanje i „ostane živ“, zaboravljajući ili točnije, koji uopće nema pojma što pita, jer naša mlada RH nikada prije nije bila dalje od uvođenja €,  (Ugovor iz Maastrichta) baš iz razloga protuhrvatskog djelovanja prošle Kukuriku VRH i nekontroliranog povećanja Javnog duga RH koji se povećao eksponencijalnom brzinom.

Druga zanimljivost koja mi je posebno draga, jeste ta što je Premijer, kao da moje riječi navodi, dva puta za redom uporabio riječ „KUKURIKULUM“.

No, vratimo se najvažnijem problemu RH (iako ih imamo i previše), a to je Javni dug RH.
Da ne kompliciram, iduće brojke ću samo navoditi koje su iznijeli Premijer i ministar financija.

“Zaokružimo“ da je prezentirani Javni dug RH, 290 milijardi HRK (iako je veći), a što je cca 87 % BDP-a i on neka nam bude „osnovica“ daljnjih pogleda i izračuna.

Houston, we have a problem! Zapravo, imamo nekoliko velikih problema!

Tim riječima bi sa dalo najslikovitije opisati suočavanje s tužnom, ali na kraju, ipak optimističnom istinom.

Ključni problem RH jeste Javni dug i njegovo rješavanje. Premijer, ma koliko se trudio, propustio je reći da smanjenje Javnog duga RH nije jedna rečenica i jedan čin, već tri rečenice i tri čina u istoj „drami“ tj. :

1. smanjenje brzine Javnog duga RH

2. stabilizacija rasta  Javnog duga, odnosno njegovo dovođenje na +0. (pozitivnu nulu)

3. smanjenje Javnog duga RH! ( Realno i nominalno).


Točka 1. već je ispunjena samim izglasavanjem VRH prije 99 dana u Saboru (22.01.2016.) i potvrđena izglasavanjem Proračuna.

Zanemarimo to što je Premijer propustio reći, bitno je da su pozitivne promjene već počele iako to mnogi ne vide, a mnogi ne žele to vidjeti.

Podsjetimo se: VRH je 17.03.2016. izdala Obveznicu u iznosu od 4 milijarde HRK i „normalno“ bi bilo da smo zaduženiji za tih 4 mlrd, + ostalo,  jer postoje i Kratkoročna zaduženja koja su bivša Kukuriku Kukulele VRH koristila kao „pijani bogataši“ i tim putem dodatno povećavala Javni dug RH.

No to nije tako!!
ŠOK!

Zaduženje se smanjilo! Kako je to moguće? To nije istina? Kakve bedastoće pišem? Tko je autor ovih redaka koji „mulja“ cjelokupnu Naciju?

Naravno da je ovo teško vjerovati „na riječ“, stoga neka brojke pričaju umjesto mene ili VRH.
Po Kratkotrajnim zaduženjima RH na dan 05.siječnja 2016., još za vrijeme Tehničke VRH dug je iznosio 19,191 milijarde HRK (s „udarnički“ premašenim planom zaduženja od čak 316 %)( ako laže koza, ne laže rog)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%205.1.2016…pdf

Po kratkotrajnim zaduženjima RH, na dan 26.04.2016. iznosio je 18,684 milijarde HRK!

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%2026.4.2016…pdf

Pitanje i pitanja koja se nameću sami od sebe su mnogobrojna, npr.:) Kako je to moguće, Vlada radi, sastaju se, prepiru se, putuju, dani prolaze, a Javni dug se smanjuje, pa je li to moguće? Kako je NAŠA nova Vlada RH uspjela smanjiti brzinu rasta Javnog duga RH?

Kako su uspjeli smanjiti dug za  507 milijuna kuna, po kratkoročnim zaduženjima u 99 dana svog djelovanja, a ne povećati ga?

I najvažnija pitanja onim slijepcima i pored očiju zdravih:“ Pa što su to onda radili Kukurikavci? Gdje su nas doveli? Kako su nas uspjeli „smutiti“?

( naša nova VRH naslijedila je od Kukuriku KATASTROFE po Kratkoročnim zaduženjima i:
1 325 880 000 €.)

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20FX%20u%20eur%2010.2.2015…pdf

http://www.mfin.hr/adminmax/docs/REZUL%20TZ%20u%20eur%20%2023.2.2016…pdf


Da, gospodo, sva pitanja su na mjestu, a jednostavni odgovori se nalaze na stranicama Ministarstva financija. Izdvojio sam samo ova četiri linka kao dokaz, a linkova ima nebrojeno, samo ih treba znati pronaći i otvoriti.

Financijsko stanje jedne demokratske Države nije „krčma“, pa da netko sakrije „dvolitraš“ vina, već je sve dostupno javnosti, naravno, onima koji to žele znati.

Da sve bude još poraznije, kad istina već izlazi na vidjelo, idemo još malo usporediti ovu našu VRH i Bogu dragom hvala, bivšu VRH i njihovih prvih 99 dana, kao i kad su oni preuzeli vlast 2011.

Koalicijska VRH na čelu s gospođom Jadrankom Kosor „ostavila“ je u „naslijeđe“ Kukuriku KATASTROFI po kratkoročnim zaduženjima:

15.395 milijarde HRK + 710 862 000 €.

“U usporednim brojkama to izgleda ovako:

Kukuriku Kukulele KATASTROFALNA VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
16 651 963 000 HRK!

Naša nova VRH u prvih 99 dana “stolovanja” zadužila se za:
3 493 000 000 HRK!

Ništa, samo „sitnica“ i razlika od nekakvih „malenih“ i „zanemarivih“ 476,7 % razlike.”

15,443 milijarde HRK + 1 619 790 000 € (Kratkoročna zaduženja) + 1,5 milijarde US $ Obveznica!!!!!

Pametnome dosta! ( NAPOMENA: Nema „svjetske ekonomske krize“!)


Još je Premijer puno toga govorio, počeo je šaljivo i neka. U ovoj našoj sumornoj stvarnosti, potrebno je i malo šale, jer imamo razloga biti optimisti.

Da! Biti će pogrješaka, razmimoilaženja, prepirki, svađa, …. U VRH i neka. Svaka „svađa“ u VRH nama svima može donijeti samo bolje sutra, ma koliko to mnogi ne razumjeli.

Zaključak: Naša nova Vlada RH, uspješno je „položila“ prvih 99 dana i da do kraja mandata više ne naprave ništa, već su puno napravili!

(Pri tom je potrebno naglasiti da je usvojenim Proračunom, VRH već u „startu“ smanjila brzinu Javnog duga RH, u odnosu na prosječno godišnje zaduženje bivše Kukuriku KATASTROFE, za nekih cca 62 %.)

Naravno da nitko ne može biti zadovoljan prethodnom rečenicom, tj. zaključkom, jer ova naša VRH jednostavno je „osuđena  na uspjeh“, pa ma kako se Premijer zvao.

Naravno da će biti (iskustveno i statistički dokazano) poneka smjena, ostavka, „preslagivanje“ ….. ali to me osobno ne zabrinjava, jer to je „normalna“ stvar, a nas u RH, pogotovo NIŠTA ne smije iznenaditi s obzirom na protekla vremena od postanka naše mlade i ponosne Države.

(Imamo iskustvo i Polupredsjedničkog i Predsjedničkog sustava, imamo iskustva da nam Premijer sazove izvanrednu pressicu i „ode“, …..ma što nas uopće više može iznenaditi…?)

Zašto je naša VRH uspješna u odnosu na bivšu, jednostavnim i slikovitim prikazom izgleda ovako:

Bivša VRH, „gasila“ je „požar“ vatrogasnim crijevom koje je namjerno bilo „probušeno“ na tisuće „rupa“ samo što kroz te rupe nije curila voda već krvavo zarađeni NOVAC! (većinom nepotrebnim parazitskim i protuhrvatskim udrugama)

Nova VRH svojim dolaskom („ustoličenjem“), promijenila je to „probušeno vatrogasno crijevo“ i…. TO JE TO!

(Namjerno sam započeo ovaj članak početnom rečenicom na vrhu o „KRALJEŽNICI gospodarstva….“, jer upravo „u tom grmu leži zeko“, ili prevedeno: Proračunom VRH, Ministarstvu poduzetništva i obrta te Ministarstvu gospodarstva, sredstva su povećana za nekih cca 738 milijuna HRK, što mi daje dodatan razlog za „ekstra“ optimizam!)

( Točno je da nije sve savršeno, ali, zato smo tu da VRH „pušemo za vrat“ zbog dobrobiti cjelokupne Nacije i budućih generacija, jer Hrvatska ne pripada nama, već smo ju naslijedili od budućih generacija koje dolaze unatoč trenutnoj poraznoj demografskoj slici)

(S nestrpljenjem očekujem reakciju u medijima bivšeg Premijera, koji će reći da su to sve baš njegove zasluge, jer je on „pripremio teren za uspjeh“, naravno, pri tom prešućujući da je baš on postigao svjetski rekord od 11 uzastopnih tromjesečja PADA BDP-a, što još nije zabilježeno u demokratskom svijetu i to poglavito jer za vrijeme njegova mandata nije bilo ni Svjetske ekonomske krize ni bilo čega što bi ga opravdalo u rušilačkom pohodu i na same temelje RH!)

Unatoč i usprkos svemu, HRVATSKA ide dalje!

(NAPOMENA: Ovo je „kratka“ raščlamba rada VRH u prvih 99 dana rada. Brojke nisu osobne ni proizvoljne već obrađene službene brojke Ministarstva financija.)

Milivoj Lokas/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

HLOVERKA: Kažu ‘zemlja mržnje’ a Pupovac moralna vertikala, Dejan Jović vodeći intelektualac

Objavljeno

na

Objavio

Ako smo postali „zemlja mržnje“, kako to da je Baja Mali Knindža glavna zvijezda, Pupovac moralna vertikala, a Dejan Jović vodeći intelektualac?

Kada je svojedobno Dejan Jović u ulozi  glavnog savjetnika predsjednika Ive Josipovića izjavio da i dalje smatra da je Jugoslavija bila najbolje rješenje za male narode, Josipović je odgovorio da njegovim kritičarima u prvom redu smeta što je Jović po nacionalnosti Srbin. I to jedan od deset najmoćnijih u svijetu, kako su ga tada rangirali srpski mediji.

Nekadašnjem mladoboljševičkom čuvaru „tekovina revolucije“ sredinom osamdesetih godina u omladinskom tisku, a današnjem profesoru  politologije koji i dalje Hrvatskom širi ideje propalog jugoslavenstva, najveći je trn u oku obrambeni i oslobodilački Domovinski rat. Mit o njemu, prema Joviću, najveća je prijetnja slobodi Hrvatske jer etničku homogenost, kako tvrdi, Hrvati nikad ne bi postigli bez rata. Valjda zato danas javno sve čini ne bi li tu homogenost i  razbio, dok istovremeno zagovara bezuvjetni ulazak svih zemalja Zapadnog Balkana u Europsku Uniju. Tom britanskom đaku koji danas predaje hrvatskim studentima i budućim diplomatima nitko u Hrvatskoj, kako je to u svom stilu podmetao bivši predsjednik, nije brojio krvna zrnca, nego antihrvatske političke stavove kojima je izazivao zgražanje hrvatske javnosti.

Podjednako kao i Milorad Pupovac, kada u ulozi etnobiznismena štiti Srbe od zločestih, nacionalističkih i ustašoidnih Hrvata, pa ih onda popisuje  kao i ovaj tjedan u godišnjem SNV biltenu o navodnom ugrožavanju srpske manjine u Hrvatskoj za 2017. godinu. Šteta da površnim Hrvatima nikada nije palo na pamet napraviti godišnji popis tekstova kojima se u Novostima ugrožavaju prava hrvatske većine u Hrvatskoj. Izdavač Novosti je isti taj SNV kojega obilato i u potpunosti financira država – koju oni sustavno blate. Dosadašnje opravdane primjedbe zbog blaćenja Hrvatske, naroda i institucija u Novostima Pupovac je redovito okarakterizirao kao pokušaj ograničavanja novinarskih sloboda. Zato bez obzira na to što se može očekivati njegova burna reakcija – takav popis negativnih tekstova objavljenih u Novostima, baš po uzoru i kriterijima SNV-a treba napraviti.

Uz brojanje primjera govora mržnje, Pupovčevo Srpsko nacionalno vijeće preuzelo je u Hrvatskoj ulogu i čuvara komunističke, jugoslavenske povijesti od 1941. do 1990.  godine. Preimenujući je u antifašističku povijest, kao samozvani baštinici  tih tekovina revolucije, krovna  organizacija srpske manjine u Hrvatskoj počela je bilježiti i historijske revizionizme. Pupovčeve istrage širokih su razmjera, od istraživanja medija, terenskog rada i pretraživanja društvenih mreža. A i popisi nacionalista su opsežni. Ništa se nije propustilo zabilježiti jer što je srpska budnost veća to će valjda i hrvatsko domoljublje biti sputanije, upravo u skladu i na razini svojedobne izjave Milorada Pupovca da je nedopustivo da djeca slušaju Thompsona u autobusima prilikom posjeta spomen obilježjima.

A o tome što srpska djeca slušaju Baju Malog Knindžu, protiv kojih se Thompson i borio, Pupovac se nije izjasnio. Kad danas slušamo hadezeovog koalicijskog partnera koji govori da je u vladajućoj koaliciji zato da ublaži ili odgodi veće zlo, misleći na HDZ iz 2016.godine, onda valja utvrditi da Pupovac zapravo  izražava  mržnju  prema  onima koji su ga s Plenkovićem doveli na vlast. A dok takvu politiku bude vodio, spiskovi nepodobnih Hrvata i ugroženih Srba mogli bi biti sve veći i veći.

U SVAKOJ ŠALI POLA ISTINE OSIM KADA JE RIJEČ O MACANU: MACAN PR – NUDIMO USLUGE SIGURNOG I BRZOG PADA REJTINGA I GUBLJENJA IZBORA NA SVIM RAZINAMA

Vjerojatno nitko bolje od Andreja Plenkovića nije ovih dana shvatio vrijednost obitelji, one stranačke. Ozbiljno uzdrman na polovici mandata ponašanjem njegove najbliže suradnice Martine Dalić, pa i osobnim udjelom u borgovski osmišljenom planu enormnog bogaćenja na lex Agrokoru, barem po zapovjednoj odgovornosti, premijer je bio prisiljen  glavu skloniti pod okrilje vlastite stranke. A od svoje se stranke opasno udaljio već na početku mandata kada je izabrao  najbliže suradnike, koji su mogli predstavljati sve što je  tada  njemu bilo važno, ali ne i HDZ-u i njegovim biračima. Izborom Martine Dalić i Nine Obuljen bez izbornog legitimiteta, a koje su bile njegove osobne akvizicije stvorio je brojne oponente u stranci. Usto, brzopleto i agresivno inzistiranje na usvajanju ozloglašene Istanbulske konvencije bila je ključna prekretnica koja ga je posve osamila, ali i udaljila od tradicionalno vjernog biračkog tijela.

Stoga danas u brzoj akciji spašavanja svog ranjenog predsjednika i premijera,  HDZ uoči izvještajnog Sabora spašava i sebe i svoje iznevjerene birače i članove koji traže povratak Tuđmanovoj suverenističkoj i domoljubnoj politici. Nakon povratka iz Bruxellesa, preuzimajući mandat Plenković je  najavio da će mijenjati HDZ. I doista ga je toliko promijenio da ga ni vlastito članstvo više ne može prepoznati. Dojučerašnji suverenisti proglašeni su nazadnjacima koje treba ušutkati ili ukloniti, kako bi stranka otišla u centar, a koalicijski vladini partneri kao što su Kosor, Pupovac Radin ili Vrdoljak bili zadovoljeni. Zato zagriženi koalicijski detuđmanizatori i naglašavaju svoje partnerstvo s Plenkovićem, ali ne i s HDZ-om. Tako Darinko Kosor na vrhuncu afere s odvjetničkim uredima upozorava da će biti u koaliciji samo ako Plenković ostane premijer, svoje suho zlato neće ostaviti ni Pupovac, premda HDZ drži zlom, kao što Plenkoviću neće otkazati povjerenje ni mnogi drugi u strahu od nadolazećeg pernarizma. U svakom slučaju Plenković je uvelike sam kriv za svoju trenutnu poziciju.

I prije otvaranja dosad najveće financijske političke i pravne afere s lex Agrokorom udaljio se od stranke, odlučivao bez konzultacija s njom i donosio odluke isključivo u najužem krugu ljudi od njegova osobnog povjerenja. Izborom Darka Horvata za ministra gospodarstva s kojim dosad nije gotovo ni razgovarao i unapređenjem Tomislava Tolušića na potpredsjedničku funkciju u Vladi, Plenković je pokazao ne samo  da nije  ovladao i promijenio  HDZ, već da ubuduće bez  njega više neće moći ništa.

Ne iskrsne li još koji kompromitirajući mail, koji minuciozno vođenom medijskom strategijom sve više vodi izravno prema njemu, Andrej Plenković bi još neko vrijeme mogao ostati na čelu vlade. Ali uz drukčiji, mnogo kooperativniji stil vladanja i potpuno novi PR angažman. Na društvenim mrežama ovoga se tjedna širi oglas s fotografijom Krešimira Macana, koji se kao svojedobno žestoki protivnik HDZ-a iznenada našao u ulozi glavnog Plenkovićevog medijskog savjetnika.

U duhovitoj objavi piše: „Nudimo usluge gubitaka izbora svih razina od načelnika općine do predsjednika RH. Za siguran, brz i strmoglav pad rejtinga, Macan PR-usluge“. Kaže poslovica, u svakoj šali ima pola istine, osim kada je riječ o Macanovu znanju i profesionalizmu. Tada se radi o istinitoj šali! Stoga je dobro i poučno još jednom podsjetiti na znamenitu grotesku Alfreda Jarryja, a koja na trenutke podsjeća na hrvatsku svakidašnjicu, u kojoj od naroda neshvaćeni, pohlepni kralj Ubu uzvikne – Neću ovaj narod, dajte mi neki drugi.

POTPISNICI PORUČUJU ELITAMA – SVEGA NAM JE DOSTA

U vrućoj elektronskoj pošti Martine Dalić i partnera, dok se planirao upad u sustav Agrokora ima jedna važna rečenica bivše potpredsjednice vlade. Možda za hrvatsko društvo i razornija od jednokratne otimačine pola milijarde kuna za odvjetničko – savjetničke usluge. Tvrdnja Martine Dalić, sada već bivše visoke vladine dužnosnice da Hrvatska nije SAD i da je ovdje gospodarstvenicima vrlo važno biti u dobrim odnosima s državom, najpogubnija je slika postkomunističke Hrvatske, premrežene klijentelizmom i  interesnim skupinama, u kojoj, uz prekomjerni državni intervencionizam caruje dogovorna ekonomija i raste duboka država.

Upravo su na toj  tranzicijskoj matrici mentalnog komunizma gdje ruka ruku mije, a usluga se uslugom vraća, većinom nastale današnje ekonomske i političke elite, koje pod svaku cijene žele zadržati stečene pozicije. Kupljene dijelom ekonomskom ili političkom korupcijom. I upravo to i jest  jedan od glavnih uzroka sve masovnijeg iseljavanja u potrazi za jednakim šansama za sve. U svijet u kojem slobodna tržišna utakmica uz uređeno pravosuđe omogućava napredak i razvoj, ostvarenje kreativnih i poslovnih potencijala.

Stoga nije slučajno da se na referendumske narodne inicijative digla prava medijska i politička haranga. Tako u svojim „oštrim rezovima“ kolumnist Jutarnjeg lista Boris Vlašić oštri pero na referendumskoj inicijativi Narod odlučuje tvrdeći da obje ideje prikupljanja potpisa, o ukidanju Istanbulske konvencije i promjeni izbornog zakona imaju zajednički cilj, napasti sve koji su u manjini i slabiji. Skupi li se dovoljan broj potpisa, tvrdi novinar, možemo se prozvati zemljom mržnje. Još radikalnije prema referendumu istupa  amsterdamska skupina s Ankom Mrak Taritaš i IDS-ov Boris Miletić zaključujući da je to dio šire europske priče koja desnim radikalizmom želi uzdrmati temelje Europe.

Moguće je da se doista tako o hrvatskom referendumu govori po Amsterdamu. Ovdje, u Hrvatskoj, stvari ipak stoje malo drukčije. Primjerice, da je upravo u trenutku kada je Europa u svoj Ustav odbila unijeti svoje kršćanske korijene sama ugrozila svoje temelje. Ipak najviše kritika na predložene promjene izbornih pravila odnose se na budući status nacionalnih manjina. Dok Furio Radin ističe ksenofobične namjere predlagača, a vladajući s SDP-om tvrde da manjine ne smiju postati građani drugog reda, dotle ustavnopravni stručnjak Mato Palić upozorava  političare da predstavljanje nacionalnih manjina u Saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo.

Davne 2011. godine profesorica Mirjana Kasapović je u vrijeme kada je tadašnja vlada za svoj opstanak zatrebala potporu SDSS-a istaknula da se takvom političkom trgovinom pretvara manjinske zastupnike u nadideološke klijente svake vlasti. Taj se manjinski lobi, ustvrdila je tada, usredotočio na tri cilja – ozakonjenje dvostrukog prava glasa za male nacionalne manjine, ozakonjenje povlaštenog statusa srpske manjine te crpljenje što više proračunskog novca i potpuno autonomno raspolaganje njime. Zbog tadašnje stručne nekompetentnosti i političke panike, HDZ-ove vlade i parlamentarne većine ostvarena su sva ta tri cilja, zaključila je u tekstu pod naslovom „Pupovčeva premija“ profesorica Kasapović. U svakom slučaju, cijela Europa ima nacionalne manjine, ali samo Hrvatska ima ovakav izborni zakon.

Hoće li referendum uz sve opstrukcije na koncu proći i nije toliko presudno za Hrvatsku kao izlazak tisuća potpisnika koji su kao narod svojim elitama jasno poručili – svega nam je dosta!

Hloverka Novak Srzić / Dnevno.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Trumpov geopolitički šah – umijeće pregovaranja

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

U četvrtak je Bijela kuća objavila Trumpov odgovor Kim Jong-unu u kojem ga obavještava kako ne prihvaća njegov poziv na susret u Singapur, najavljen za 12. lipnja.

Trump je ovim potezom izbjegao zamku u kojoj bi svako eventualno sjevernokorejsko odbijanje američkih uvjeta u pregovorima izgledalo kao Trumpova slabost.

Zato je američki potpredsjednik Pence ciljano svojim nastupom isprovocirao Kimovu prijetnju, koja je poslužila kao izgovor za povlačenje iz pregovora, znajući kako Kim zbog sankcija nema vremena za čekanje.

Nije dugo trebalo čekati na poruku iz Sjeverne Koreje kako su oni “otvoreni za rješavanje problema sa SAD-om”. To je razlika između Trumpova i Obamina pristupa pregovorima.

Dok bi Obama potpisao bilo kakav ugovor samo kako bi mogao mahati njime i predstavljati sebe kao zaslužnog nobelovca, Trump ne prihvaća kulise mirovnih sporazuma koje bi suprotnoj strani poslužile kao platforma za ucjene.

Dobar primjer ove razlike u pristupu upravo je nuklearni sporazum s Iranom, koji je potpisao Obama, a odbacio Trump. Iran je za potpisivanje nuklearnog sporazuma tražio ukidanje sankcija i novac, kojim je onda financirao ratove na Bliskom istoku.

Da je to loš pristup pregovorima, možemo vidjeti i po odnosu Irana prema EU nakon američkog izlaska iz iranskog nuklearnog sporazuma. Dok EU drži kako “nema alternative nuklearnom sporazumu”, ajatolah Hamnei sada prijeti izlaskom Irana iz sporazuma nizom novih uvjeta.

Od EU traži dodatne garancije da će kupovati iransku naftu, da će europske banke jamčiti sigurnost tvrtkama koje budu poslovale s Iranom te da ne smiju tražiti reviziju nuklearnog sporazuma niti dovoditi u pitanje vojne aktivnosti Irana u regiji. To je očito pozicija ucjene i ultimatuma na koju EU pristaje.

Trumpova administracija usvojila je drukčiju strategiju kako bi obuzdala režim i prisilila ih na ponovne pregovore. Američki državni tajnik u ponedjeljak je objavio kako će SAD prema Iranu poduzeti “ekonomski pritisak bez presedana u vidu najsnažnijih sankcija u povijesti” sve dok ne pristane na njihove uvjete.

Pompeov ultimatum sadrži 12 točaka u kojima se traži da Iran odustane od svih aktivnosti oko nuklearnog programa, da obustavi razvoj balističkih raketa i prekine financirati terorističke skupine u regiji te povuče svoju vojsku iz Sirije. Također su predviđene oštre mjere prema svim tvrtkama koje bi kršile američke sankcije prema Iranu.

Iako je Europska komisija žurno donijela odluku kojom je naložila europskim bankama da daju garancije tvrtkama koje posluju s Iranom, očito je da to neće biti od velike pomoći. Ako treba birati između Irana, čije tržište vrijedi 400 milijardi dolara, i SAD-a, s tržištem od 18 bilijuna dolara, izbor je jasan.

Tvrtkama koje su uložile u Iran jasno je kako ulaganje u Iran ne može dovesti u pitanje njihovo poslovanje na Zapadu. Zato će sada, bez obzira na garancije, raditi pritisak prema svojim vladama da prihvate američku strategiju, jer su svjesne da svoja ulaganja mogu povratiti samo ako se Iran prisili na američke uvjete.

Iranski revolucionarni režim nema samo problem s Trumpom već s mladima, koji sačinjavaju polovicu iranske populacije i kojima je dosta izolacije. Još tijekom prošlogodišnjih prosvjeda jedan od glavnih zahtjeva prosvjednika bio je izlazak iz rata u Siriji, čije je financiranje iscrpilo iransku ekonomiju.

Iranski financijski sustav je pred kolapsom, a ekonomske sankcije ostavile bi Iran bez sredstava za ratovanje u regiji. Također, ovim odnosom prema Iranu Amerika je pridobila sunitski svijet, od kojega se zauzvrat očekuje da će podržati Trumpov plan rješenja izraelsko-palestinskog pitanja.

Po tom planu, Palestina bi bila priznata kao domovina palestinskog naroda, ali s ograničenim suverenitetom na polovici teritorija Zapadne obale i u pojasu Gaze, koja bi se integrirala ako bi se Hamas pristao razoružati. Dolina Jordana pripala bi Izraelu, a dijelom Palestine postao bi Istočni Jeruzalem, izuzev Staroga grada.

Za prijestolnicu Palestine predlaže se Abu Dis. Prije točno trideset godina, krajem svibnja 1988., Ronald Reagan na moskovskom sastanku s Gorbačovom izjavio je: “Moja strategija hladnoga rata je – mi pobjeđujemo, oni gube.” Tom strategijom Reagan je, kao što znamo, okončao hladni rat. To isto sada radi Trump u odnosu na S. Koreju i Iran.

Ako se na početku postavite kao pobjednik koji zna što hoće, na kraju možda i stignete do željenog kompromisa koji će biti vaša pobjeda.

Ako pak krenete s uzmicanjem i ustupcima, ubrzo ćete biti stjerani u kut odakle će vam se činiti kako je rat jedini preostali, očajnički izlaz.

Borislav Ristić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found