Pratite nas

Pregled

Kako vladati državom s dva posto glasova

Objavljeno

na

Nenarodna i neradna Vlada plus televizijski voditelj Josipović otkrivaju se sve više kao mazohisti koji žude za zvižducima i povicima drugima možda neugodnim, ali njima bolesno potrebnim. Pojavljuju se pred narodom koji ih prezire, pokušavaju govoriti “iz svoje pameti” (Milanović), u pomoć zovu i Franju Tuđmana, ulizuju se braniteljima – ali ništa ne pomaže.

Vesna Pusić

Od povorke sjećanja lani u Vukovaru, preko Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ove godine, te Sinjske alke, svi im govore da nisu dobrodošli u zemlji Hrvata, a još sjede u počasnim ložama ili stoje u prvim redovima samo zato što je hrvatski narod odan demokraciji još od četvrtoga stoljeća ( a ne sedmog) pa ne gubi živce i ne pribjegava masivnom i masovnom otporu kao što bi možda trebalo.

Čeka predsjedničke izbore a zaziva prijevremene parlamentarne. Mislim da bi sadašnja oporba trebala povući prave korake – odmah početkom jeseni tražiti u Hrvatskom saboru glasovanje o povjerenju Vladi, pa ako i ne prođe – barem će se vidjeti tko je tko i gdje je tko te s tim podatcima organizirati redoviti finiš, ili će (povoljnija varijanta) glasovanje o povjerenju biti okidač za bunt javnosti koja se guši u tom smeću i želi ga što prije odvesti na otpad. Kamo i spada u svakom smislu, pri čemu ideološki nije na zadnjem mjestu, naprotiv.

Tvrdoglavo održavanje na vlasti jest jedini posao ove Vlade. Nalik je to infantilnom durenju ili, vjerojatnije, očajnom, adolescentnom naporu da se dovrši mandat jer je balavurdiji očito da je ovo posljednji mandat lažnih socijaldemokrata i pravih, jugoslavenskih komunista koji više nikada na vlast ne će doći, tako mi Bog pomogao.

Kitarović i Josipović

Uz SDP ( Stranku Djece Partije) i HNS treba zavazda maknuti s javne scene jer snosi istu odgovornost kao i SDP. Za razliku od SDP-a koji se posvetio juvenilnoj rekonkvisti i neuspjelom pokušaju razaranja hrvatskih, kršćanskih vrijednosti, ispunivši usput ministarstva pravovjernim Srbima, HNS-u su ti svjetonazorni (ideološki) ratovi sporedni – ta stranka bez ikakve ideologije bila je s Čačićem građevinska stranka a s V. Pusić potpuno prazna ali su zato ministarstva postala puna isto tako praznih kadrova, što je izazvalo dobar dio nove hrvatske tragedije – da o kulturi i ne govorim. Da o vanjskoj politici ne pričam jer sam dobro odgojen i samo mi se ponekad omakne riječ “idiot”, a tada odmah završim na kaznenom sudu.

Slika s kninske tvrđave nije mogla ostati nezapaženom: Vesna Pusić prati hod kamere, pa ulijeće ispred gospođe Kolinde Grabar Kitarović ne bi li je prekrila svojim na nekim mjestima korpulentnijim tijelom. To guranje, poznato mi vrlo dobro s poklona na svršetku kazališnih predstava, jest antipatično ali i govori sve o političkom i osobnom proguravanju s kojim se dobivaju najznačajnija ministarstva i praktički s dva posto glasova (?) vlada Hrvatskom.

U isti paket koji treba dostaviti prošlosti i više ga ne otvarati, spada i vajni Josipović u društvu savjetnika poput Dejana Jovića i Saše Perkovića, sa sjenom Budimira Lončara i otvorenom jugoslavenskom opcijom. Bilo tko, poštovani čitatelji, ma bio on i poštar ili bankarski činovnik a nekmoli predsjednik države, bilo tko, dakle, danas i ovdje, nakon svih iskustava i užasa zastupa jugoslavensku ideju – treba biti maknut sa šaltera ili javne dužnosti jer širi virus jugoebole, opasne zaraze koja bi opet mogla zahvatiti neki budući, nesretni naraštaj. U svemu, Josipović treba otići. I nije točno da je njegov grijeh – grijeh nečinjenja, jer bez prestanka radi na jugosferi i toliko je tomu posvećen da za Hrvatsku naravno nema vremena.

Hrvatska vojska

HV

To jest, Oružane snage Republike Hrvatske. Upravo kada se slavi Dan pobjede, stanje Hrvatske vojske opravdano budi interes i pitanja u javnosti koja sluša o migovima i remontima, o zatajenju zrakoplova idramatičnim iskakanjima, o lošoj opremi hrvatskoga vojnika, o katastrofalnom stanju mornarice, o skromnoj brojki od 19.000 profesionalnih vojnika, o generalima koji – kada dođu među narod, branitelje – moraju naglasiti da su generali, jer ih nitko ne poznaje, o zlokobnoj svojedobnoj odluci da se ukinu ročnici i cijeli jedan naraštaj zakine za poznavanje oružja i vojnih vještina. Što, pojednostavljeno, znači da će u trenutku mogućih nevolja, Hrvati biti u lošijem položaju nego što su bili u početku srpske agresije. U lošijem zato što su u jugokomunističko doba bili vojni obveznici i nešto naučili, pa kada su nakon svih peripetija dobili pravo oružje – znali su odmah njime baratati i udariti po jugoslavenskoj vojsci.

Hrvatska islamska država

Čak je i ova blesava vlast ponešto poskočila kada je samoproglašeni kalif više i ne tako virtualnog kalifata, u granice buduće velike islamske države uvrstio i Hrvatsku. Najednom se “vrhovni zapovjednik” hrvatske vojske počeo pitati kakva je, kolika je i što bismo mogli kada budemo trebali, no kako o tome ništa ne zna niti razumije, prestao se pitati i posvetio svojoj kampanji u kojoj oružje nije potrebno. To više što za protivnika (protivnicu) ima Kolindu na koju ne može ni verbalno pucati jer ne zna na kojem će se mjestu pojaviti, pa nervozno luta kopnom i morem i viče: “Javi se!” Još je gore za nj kada se ona doista pojavi, pa joj narod srdačno plješče a njemu isto tako glasno zviždi.

islam

No, ta storija sa islamskom državom, odnosno islamskim državama, nije ni bezopasna ni samo azijska. Pred našim se očima odvija realizacija dviju velikoislamskih država: Kalifat i Turska, a obje bi rado zahvatile i europska područja, dotično jugoistok Europe. Pri tome, “Kalifat” ima manje šanse jer je riječ o manijacima i krvožednim fanaticima, koji će vjerojatno propasti ili biti svedeni na omanji teritorij. Prava je opasnost Turska s Erdoganom, koji je suvremena verzija Mehmeda Osvajača drugim sredstvima, i već naširoko mašta o europskoj zemlji. Strahovi da će Turska popustiti pod islamističkim pritiskom, sada se ostvaruju. Turska više ne će biti sekularna država, jasno je, turska vojska (visoki časnici) koja je dugo odolijevala sada je pod Erdoganovom kontrolom, žene pokrivaju glave a turski intelektualci pokrivaju uši.

Mostobrani građeni desetljećima postaju aktivni, a ne krasi ih i ne povezuje turska narodnost nego islam – u Bosni i Hercegovini, u Makedoniji, u Albaniji(?), u Njemačkoj, u Austriji, u Francuskoj, u Engleskoj…Što naravno ne znači da će Erdogan sve navedene zahvatiti, ali milijuni i milijuni doseljeni u zapadnoeuropske zemlje znatan su politički kapital i baza za pritisak na vlade. S Bosnom i Hercegovinom je nešto drukčije, tu su muslimani ne samo stvorili mostobran nego i državu zvanu Federacija BiH u kojoj im se pod minaretima šeću još samo Hrvati i bolno ih podsjećaju da su i sami prije dolaska Turaka bili (uglavnom) Hrvati te da još i danas govore (uglavnom) hrvatskim jezikom.Za potiranje takvih prisjećanja i stvaranje islamističke FBiH ili BIH u cjelini najbolji su lijek vehabije koji što silom što (manje) milom fanatiziraju sve veći broj bošnjačkih bijelih mladića i djevojaka, a vikendom odlaze na azijska ratišta. To jest, sudeći i po reakcijama Bakira Izetbegovića koji se Erdoganovu izboru veselio kao malo dijete (Alijino), FBiH se prostrla pred Turskom kao njezin službeni, maltene, pašaluk i zaboravila čak i na begovski zazor od Istambula.

EU

Američkim analitičarima i geostratezima taj je sveobuhvatni islamistički Drang nach Westen napokon otvorio oči i u svezi BiH. Treći, hrvatski entitet postaje novom američkom parolom, nakon što su godinama pljuvali (preko posrednika) po meni i HKV-u koji se u toj stvari držao čvrsto i vjerodostojno. Kao što je 1995. istim tim geostratezima postalo jasno da samo Hrvati mogu napraviti reda u jugoistočnoj Europi, spasiti Bihać (muslimane), razjuriti Srbe, i ostalo, tako se sada probuđene washingtonske oči i opet svrću na Hrvate čiji bi entitet (teritorij) ipak uspostavio ravnotežu i smanjio veći teritorij (FBiH) koji svojataju muslimani. Znači: BiH kao konfederacija triju republika. Ostaje pitanje granica i tu dolazimo i do RS nastale na etničkom čišćenju . RS nema ništa protiv hrvatskog eniteta samo ako se ne diraju njezine krvoločnim sredstvima dostignute granice.

A da one ne mogu ostati kao što sada jesu, više je ili manje jasno čak i nikakvoj europskoj politici u cjelini ali postaje jasno njemačkoj. Sve to vodi prema američko-njemačkom (čitaj: EU) sporazumu o održivoj budućnosti Bosne i Hercegovine, njezinom razvitku i procvatu, prema novom ( i samo BiH posvećenom) Berlinskom kongresu. Ta je zadaća neophodna da bi se napokon stabilizirala jugoistočna Europa i stvorio solidan zid islamističkom fundamentalizmu, a razrušili mostobrani i turski i ruski. Projekt se mora realizirati prije nego što Srbija uđe u Europsku uniju, kako bi i ona u pristupnom procesu bila natjerana da postane saveznicom u određivanju mirnodopskih (a ne ratnih) granica RS.

Hrvatska u svemu tome mora igrati važnu ulogu. Ne s ovom Vladom ni s ovim predsjednikom, jer su oni besplodna, anakrona jugoslavenska družba koja ne zna misliti izvan zadanih kumrovečkih okvira, ne s ovakvim medijima koji su do neki dan svaki glas o hrvatskom teritoriju u BiH dočekivali na nož, nego s novom Vladom i novim predsjednikom (predsjednicom). Na sreću, tako će i biti. Karte se slažu. Tko ne vidi…

Turudić

Turudić

Intervju koji je sudac Turudić dao dnevnim novinama, u ovim je vrućim danima podignuo temperaturu za još jedan stupanj. Premda mi nije posebno simpatičan, Turudić je školski točno nabrojao sve što je trebalo, od Milanovića i njegova preskakanja pravosuđa do Mesića i njegovih tužakanja novinara, do Tita i njegovih zločina. I naravno, u “hrvatskoj medijskoj zajednici” koja ne smatra svojim članovima obične novinare, nastala je konsternacija. “Pa taj govori kao za Hrvatski list ili ne daj Bože za Hrvatsko slovo”, veli jedan iz hrvatske političke medijske zajednice (naravno lijeve i titopobožne). Drugi za stolom kaže: “Pa vidiš da čovjek kuži kamo stvari idu, sve je lijepo posložio i postat će predsjednik Vrhovnog suda.”

Regionalni pederi

Čitam jedne dnevne novine i vidim: homoseksualni par, jedna Srbin, jedan Hrvat, muškarci. Na četiri stupca. Bacam novine i uzimam druge. U njima na četiri stupca jedan drugi par – ona Hrvatica, ona Srpkinja, lezbijke. I što? U kojoj se to zemlji mogu usrećivati? Pa samo u Hrvatskoj, jer ona ima taj partnerski zakon s vjenčanjem, takoreći bračnim statusom. I tako će svi pederi i lezbijke željni službene veze iz cijele “regije” pohrliti u Hrvatsku i tu ostati, što će biti i najveći domet ove Vlade sklone regionalnim integracijama.

Hrvoje Hitrec/hkv

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Don Damir Stojić: “Rod” je umjetni konstrukt jedne nove ideologije koja nema nikakva utemeljenja u znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Studentski kapelan, don Damir Stojić, gostovao je u emisiji laudato televizije, “Život i zdravlje” na temu Istanbulske konvencije. Istaknuo je krucijalni problem lingvističkog inžinjeringa kojim se želi umjetni termin “roda” uvesti u znanost, zakone i sve ostale pore društva: “To su izmišljeni izrazi koji nemaju nikakva značenja, to su konstrukti kako bi odražavali jednu novu ideologiju koja nema nimalo utemeljenja u istini, u znanosti.”

“Mi smo davno izgubili rat vokabulara! To se vidi kad je u pitanju homoseksualnost, gdje je “seks” tabula rasa, ništa, beznačajno.” Tako ispada da bilo tko može dodati bilo koji prefiks ispred riječi seks. “Zato imamo sad”, nastavlja don Damir, “homoseksualaca, heteroseksualaca, biskesualaca, pa aseksualaca, transseksualaca. Nažalost, prihvaćajući taj žargon i vokabular mi smo pali”, rekao je don Damir, prenosi narod.hr

Nadalje, upozorava da smo svi uronjeni u taj vokabular i da ga svi rabimo, što na nas stavlja dio krivnje za današnju situaciju te savjetuje da moramo biti jako oprezni s riječima koje koristimo.

“Dvadeset i četiri puta se pojavljuje riječ “rod” u jednom međunarodnom dokumentu. Jedan međunarodni dokument koristi jednu tako fluidnu i beznačajnu riječ!”, naglasio je.

Obrazlažući u čemu je problem Istanbulske konvencije i s njom usko povezane rodne teorije, don Damir je istaknuo da one nisu znanstveno potkrepljene: “Znanost bi trebala uzeti činjenice, prosuđivati ih i dokazivati, dok oni “rađaju” nove teorije koje apsolutno ne drže vodu”.

“Sjećam se da je 2007./2008., dr. Gordan Bosanac, veliki pobornik ovih stvari, sam rekao da muškarac, ako osjeća da je žensko, da može koristiti ženski wc. To tako zvuči ludo!”, rekao jedon Damir. “Ključ je u osjećaju.”, nastavio je, “Moj nećak kad je bio mali, mislio je da je Spiderman i skakao je od kauča do kauča. Ja sam ga morao zaustaviti i reći mu: prijatelju, nisi Spiderman. Odjedanput misli i osjećaji ulaze na područje znanosti, a koliko znam osjećaji ne bi smjeli biti jedan kriterij znanosti”.

Don Damir je tu ideologiju rodne teorije povezao s prvom pobunom Sotone protiv Boga i čovjeka u Knjizi postanka, gdje vidimo da vrhunac stvaranja jest muško i žensko: “To je zadano u Svetom pismu – da Bog stvori muško i žensko na svoju sliku i priliku. Sotona mrzi Boga i Bogu ne može ništa, međutim može unijeti perverzije u stvorenju. Zato ta prva pobuna ide za tim da razara tu komplementarnost [muškarca i žene] koja je bogomdana”.

“Rodna teorija, kao naziv, je novijeg datuma,” ističe, “ali mislim da to stoji na prvim stranicama Svetog pisma, ta pobuna protiv Adama i Eve. To je dosta znakovito da netko ide za tim da razara i potkopava ovu bogomdanu komplementarnost muškog i ženskog. Dakle, zaista se moramo boriti protiv toga, i mislim da je to opasnije nego što ljudi misle.”

U nastavku razgovora naveo je par primjera iz drugih zemalja gdje se rodna teorija provodi u praksi. U Kanadi muškarci koji se proglašavaju ženama natječu se u ženskim sportovima, idu u ženski wc, itd. Naime, “Kanada ima takozvani “afirmed action”, što znači da bi oni pomogli ugroženim skupinama dozvoljavaju kvotu za zapošljavanje manjinskih grupa i također za žene. Sad imate jedan apsurd da se muškarci javljaju za te poslove i govore da su žene.”

Osim pojave “transrodnih” osoba, tu su, i “trans-age”, “transdobne” osobe. “To znači”, navodi don Damir, “da jedan čovjek od 55 godina misli da ima 6 godina. Dovoljno je guglati i vidjeti; ovo nisu teorije koje se mogu dogoditi, ovo se događa, zato što su implementirali ono što Istanbulska konvencija želi da mi ratificiramo”.

“I sada, po kojim principima”, pita se don Damir, “ako prihvatimo sve ovo što nam Istanbulska konvencija kaže, možemo reći tom čovjeku da je lud? Dapače, on će mene optužiti da ja širim mržnju, ili neznam što već.”

“Imamo trans-vrste,” nastavlja, “trans-species”: u Finskoj je poznata situacija, gdje djevojka misli da je mačka. I ona zaista misli da je mačka. Po kojim principima ću ja toj djevojci reći da je luda, odnosno da nije mačka? I sada opet će meni netko reći da ja izvlačim ekstremne slučajeve, ali u biti to nije ekstremno, to je baš u sklopu ove teorije koju oni šire. Ušli smo u jednu fazu postmodernog razdoblja gdje istina više ne vrijedi”.

“Kanada je ušla u jednu novu fazu.”, ističe don Damir, “Naime, kanadska vlada donijela je da je ilegalno odnosno protuzakonito oslovljavati se prema nekome protiv njihove volje. Drugim riječima, ako muškarac kaže da je žena, ja moram koristiti zamjenice koje on, odnosno ona želi. I sad fabriciraju novi jezik. Klasično u engleskom imamo his, her, he, she; hrvatski -on, ona, moj, tvoj, tvoja, itd. Nove riječi se rađaju kako bi ova ideologija imala svoj vokabular.”

“Dr. Jordan Peterson, koji je profesor psihologije na Sveučilištu u Torontu, je jednostavno rekao: “Ne može nitko mene prisiliti da govorim na način na koji ja ne želim.” Dakle jedna je razina kada država meni kaže da ne smijem nešto reći – to je cenzura, i to je isto kršenje slobode govora.

Druga je pak razina, Kanada je ušla u tu razinu, koja govori: ti moraš tako govoriti! Dakle, Kanada je svesrdno prihvatila rodnu teoriju. Gledatelji u Hrvatskoj moraju znati da je u Kanadi sada protuzakonito ako ne koristiš riječi koje osoba želi da koristiš prema njoj. Jordan Peterson se digao protiv toga i doživljava užasne progone. Ja tvrdim da ako naša Vlada i Sabor ratificiraju ovaj dokumenat da ćemo doći do te razine. Znači, jedna nova diktatura i novi totalitarizam – oni prisiljavaju ljude na njihovu ideologiju”.

Don Damir je upozorio da postoji opasnost da se vratimo u doba komunizma, kada su za vrijeme Jugoslavije djeca učili svoju pseudo-povijest: “U školi učiš jedno, doma učiš drugo, pa su doma djeca morala učiti svoju pravu povijest od svojih djedova i očeva”.

Na pitanje kakve će rodna ideologija imati reperkusije na brak i obitelj don Damir je istaknuo da je sve to povezano, ipak zadnjih par godina svjedočimo napadima koji se vrše na brak, a sad i na definiciju obitelji: “Dakle imamo obiteljski zakon koji ne želi definirati što je obitelj. Mi se ne trebamo bojati reći da je obitelj zajednica muža i žene s djecom. Brak je jedno, obitelj je drugo. Svi to prirodno znamo a sad se odjednom bojimo to reći”, izjavio je don Damir.

Osvrćući se na stav Crkve prema rodnoj teoriji, rekao je: “Dovoljno je uzeti riječi pape Franje. Neznam da ijedan drugi papa, u zadnjih 30 godina govori tako oštro protiv rodne teorije. Sam Papa je skovao nove izraze koji se meni osobno jako sviđaju, najbolji je: ideološka kolonijalizacija. Usporedio je rodnu teoriju sa nacizmom. Papa Franjo je vrlo oštar na ovom području”, naglasio je, “zato što on zna što je to”.

Don Damir je iznio i svoj stav o feminističkim udrugama koje zagovaraju ratifikaciju Istanbulske konvencije: “Ja se čak pomalo čudim feminističkim udrugama u Hrvatskoj koje su dosta dvolične u sebi. Ne mogu nikako ući u njihov način razmišljnja: s jedne strane stalno naglašavaju biološku razliku (ženska ljudska prava), a s druge strane ovdje zagovaraju jednu teoriju koja potkopava ženstvenost”.

Na kraju razgovora don Damir je zaključio: “Ima staro filozofsko pravilo: ono što je očito ne treba dokazivati. Međutim, došli smo u jedno razdoblje povijesti gdje se ono očito mora dokazivati”, prenosi narod.hr

 

Karolina Vidović Krišto za Kamenjar: Tri su ključna aspekta zašto je Istanbulska konvencija neprihvatljiva

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

Objavljeno

na

Objavio

“U Hrvatskoj su dvije države, jedna hrvatska, koja je stvorila našu državu i dobila rat te s druge strane – stara jugoslavenska, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura.

Pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije,” izjavila je u Bujici novinarka, publicistica i kolumnistica ‘Slobodne Dalmacije’ Višnja Starešina.

Na Z1 i partnerskim televizijama gostovala je povodom izlaska njezine nove knjige ‘Hrvati pod KOS-ovim krilom – završni račun Haaškog suda’, na čijem se predstavljanju prije nekoliko dana okupilo više od 500 ljudi!

Jasno je rekla i da istragom o raketiranju Banskih dvora nisu prokazani glavni odgovorni!

“U istrazi o raketiranju Banskih dvora nema glave operacije Veljka Kadijevića, koji je sada mrtav, ali i Aleksandra Vasiljevića, koji je još uvijek živ, niti ima onog temelja i stopala operacije, a to su ljudi bliski hrvatskom državnom vrhu koji su u suradnji s vrhom KOS-a i Vasiljevićem znali gdje će se sastanak održati!

U istrazi nedostaju glava i dno! Nasmijao me osumnjičeni general Bajić koji je navodno, samostalno naredio operaciju iz Bihaća. Pa, već sljedećeg dana bio bi pred vojnim sudom da je djelovao samostalno!”

KAZNENE PRIJAVE ZA RAKETIRANJE BANSKIH DVORA SU SMIJEŠNE – GDJE JE NESTAO VRH KOS-a I NJIHOVI DOUŠNICI?! TKO IH TO U DORH-u ŠTITI?

Emisija je počela komentarom o kaznenim prijavama za nešto što se dogodilo prije 26 godina.

“To me natjeralo da se prisjetim što se sve u tom trenutku događalo, koji je bio kontekst, a onda me malo nasmijalo i dosta rastužilo,” rekla je Starešina i nastavila: “U Banskim dvorima u to vrijeme bili su predsjednik Tuđman i dvojica najviših civilnih dužnosnika raspadajuće Jugoslavije, od kojih je jedan formalno bio vrhovni zapovjednik njihove vojske (Mesić), a drugi je formalno bio šef ministru obrane Veljku Kadijeviću (Marković).

To je u najdoslovnijem smislu bio pokušaj vojnog udara, nakon kojeg je General-štab na čelu s Kadijevićem trebao preuzeti vlast. Poslije toga JNA, potpomognuta srpskim dobrovoljcima i paravojnim jedinicama, krenula je u brutalno osvajanje Hrvatske do zamišljenih granica ‘Velike Srbije’.

Tri dana nakon raketiranja, tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević, izdaje naređenje o osnivanju logora JNA za ratne zarobljenike koji su kasnije osnovani i u Srbiji, BiH te na okupiranim dijelovima Hrvatske, uključujući logor Staru Gradišku.

Akt napada na Banske dvore bio je akt kojeg je jedini mogao zapovijediti general Kadijević, a pripremiti jedino njegov pomoćnik za obavještajne poslove Vasiljević! I sada Vasiljević nije na udaru DORH-a, znači, netko je izostavio vrh KOS-a, kao i njihove doušnike!”

Gošća emisije u studio je donijela dokument kojim potkrepljuje svoje tvrdnje, a riječ je o papiru kojeg je u posjedu imao i Haaški sud, ali i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku. Potpisao ga je ‘komandant’ 5. banjalučkog korpusa JNA, general Vladimir Vuković. Iz dokumenta se jasno vidi da je Vasiljević znao za sve aktivnosti JNA protiv Hrvatske i da su sve naredbe dolazile od vojnog vrha iz Beograda.

DR. HARRIS: BRITANIJA NE BI PRIHVATILA PRESUDE PO OVAKVIM STANDARDIMA!

U emisiji su pušteni dijelovi izlaganja dr. Robina Harrisa s promocije knjige Višnje Starešine. Govorio je o hrvatskim žrtvama muslimansko-hrvatskog građanskog rata, pohvalio je predsjednika Tuđmana i njegovu politiku prema BiH, rekao da je Haaški sud zakazao, ponajprije jer nije osudio Miloševića i jugoslavenske vojne vlasti te Srbiju… Dr. Harris je vrlo kritički govorio o Haaškom sudu i naročito – sucima, istaknuo da se HVO borio protiv mudžahedina, a kritičan je bio i prema britanskoj politici koja bi, kako kaže – bila drukčija da ju je vodila lady Thatcher.

Riječ je o jednom od dugogodišnjih najbližih suradnika britanske premijerke Margaret Thatcher, uglednom povjesničaru, piscu i publicistu. Harris je doktorirao na Oxfordu, a poznati su njegovi antikomunistički i konzervativni politički stavovi. Kada se 90-ih trebalo izboriti za hrvatski interes u britanskom političkom i javnom prostoru, svi su dolazili upravo kod njega. “On se tih godina inficirao hrvatskim virusom,” rekla je Starešina, dodavši da je upravo dr. Harris 2006. godine napisao najrelevantniju povijest Dubrovnika, ali i biografiju kardinala Stepinca, objavljenu na engleskom i na hrvatskom jeziku…

“Dr. Harrisa od većine hrvatskih povjesničara razlikuje ne samo njegova oxfordska diploma i doktorat te propitkivački način prema svakoj datosti, nego samosvojno i slobodno razmišljanje o stvarima koje vam pokušavaju nametnuti kao obvezujuće mišljenje i optužnicama koje nemaju uporište u činjenicama.

Zanimljivo je i to da je rekao da Velika Britanija ne bi prihvatila presude po ovakvim standardima! Haaški sud u javnom prostoru uspio je nametnuti sebe kao nedodirljivog djelitelja pravde koja je iznimno karikaturalna,” kazala je Starešina.

BLOKADE NA FACEBOOKU – DIO SPECIJALNOG RATA

Hrvatska je pod neviđenim udarom na slobodu misli, što su pokazale i blokade istaknutih pojedinaca i mnogih medijskih stranica od strane Facebooka. Je li naša nacionalna sigurnost zakazala, zanimalo je voditelja.

“Blokade na Facebooku uistinu su akt specijalnog, hibridnog i virtualnog rata. Hrvatska ne bi trebala samo objavljivati da se protiv nje vodi takav rat, nego sigurnosni sustav mora osigurati zaštitu od takvih napada i poduzeti protuakcije! Ne vidim konkretne odgovore prema vjerojatnim pokretačima tih napada, iz čega proizlazi da je sustav nacionalne sigurnosti zakazao,” bila je kategorična gošća Bujice.

U svojoj knjizi Starešina posebno poglavlje posvećuje ratu u srednjoj Bosni.

“Smiješno je govoriti o agresiji u srednjoj Bosni gdje je Armija BiH ojačana mudžahedinskim postrojbama bila dominantna. Govorimo o području koje je bilo izolirano s juga, a humanitarna pomoć dolazila je samo planinskim putevima. Lašvanska dolina bila je izolirana enklava, stoga je groteskno spominjati sudjelovanje hrvatskih snaga, pri čemu je priča o ‘agresiji’ izfabricirana i izvučena iz konteksta,” rekla je gospođa Starešina i dodala da je naša diplomacija zakazala kada je u pitanju objašnjavanje svijetu svega onoga što se događalo u BiH.

‘MALA PTICA’ KOS FORMIRALA JE DUBOKU DRŽAVU!

Dodala je kako bi činjenica da je Armija BiH htjela izaći na more, prvenstveno kroz akciju ‘Neretva 93’, trebala svijetu biti poznata isto kao i to da je Jugoslavija osnovana u Jajcu 29. studenoga. Međutim, svijet to ne zna jer dio naše diplomacije nije radio ništa, a drugi dio je radio – protiv države. Starešina je u tom kontekstu prozvala Vesnu Pusić jer je Hrvatsku nazivala agresorom i u Saboru, ali i u svojoj knjizi ‘Demokracije i diktature’ koja joj je bila referenca u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a.

“To je samo vrh ledenog brijega! Od ’95 kao da imamo dvije države u Hrvatskoj. Jednu hrvatsku, koja je stvorila našu državu i dobila rat i staru jugoslavensku, koja je ukorijenjena u dubokoj državi, u nizu državnih institucija i struktura, koja pod lijevim vlastima djeluje eksplicitnije, pod HDZ-ovim nešto prikrivenije, ali koja cijelo vrijeme djeluje na taj način da svakome vani morate objašnjavati što su radili mudžahedini u BiH, kakva je bila politika Alije Izetbegovića itd… Jugoslavenska državna struktura apsolutno je dominirajuća u formiranju vanjskih i informacijskih politika.

‘Mala ptica’ KOS formirala je duboku državu, oni djeluju promovirajući teze te mreže. Prije 35 godina uspjeli su se ustrojiti kao nad-državna mreža i to možete vidjeti po rezultatima. Ako danas morate objašnjavati što je to raketiranje Banskih dvora i ako dobivate neki uradak DORH-a u kojem nemate ni vrha ni dna nego se sve spušta na ‘nestašluk’ jednog zapovjednika zrakoplovne baze, onda znači da Hrvatska nije ustrojena tako da bi bila država!”

U emisiji su izneseni podaci iz novog broja Hrvatskog tjednika da je bivši Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić haaškim istražiteljiam dao 1.100 dokumenata iz Šuškovog kabineta, ‘drukao’ sedam brigada HV-a čiji su se pripadnici borili na području BiH, a dali su im i izvode iz PBZ-a o financiranju hrvatskih vojnih operacija u BiH.

ARHIVI PREDSJEDNIKA I HVO-a BILI SU VELIKO SAMOPOSLUŽIVANJE!

“Nakon 2000. godine, svi hrvatski arhivi uključujući i onaj predsjednički te HVO-a postali su veliko samoposluživanje za haaško tužiteljstvo! U svojim memoarima čak i šefovi njihovih istražiteljskih timova podsmjehivali su se takvom nezabilježenom slučaju u povijesti suverenih država! Namjere Haaškog tužiteljstva mogle su se vidjeti već od ranih postupaka ’96/’97, što znači da je kohabitacijska struktura Mesića i Račana morala biti duboko svjesna nečasnih namjera tužiteljstva.

Hrvatska je tada već imala presudu o subpoeni koju je dobila djelomično i kojom su se mogli izuzeti pojedinačni dokumenti, no, Hrvatska se na nju nikad nije pozvala! S druge strane, Srbija je vrlo obilno koristila mogućnosti koje je pružala ta presuda, selektirala je dokumente, navodila je istrage u smjeru u kojem je željela… Tu je riječ o udruženom aktu denunciranja i montiranja odgovornosti.”

Višnja Starešina komentirala je i Antu Nobila koji zajedno sa Bošnjacima sada priprema tužbe protiv RH.

“To nije ništa novo. Nobilova neslavna uloga je konstanta još od trenutka kada je u svojoj završnici, osobito u žalbenom postupku, obrana Tihomira Blaškića koju je vodio, postala suradnik tužiteljstva u montiranju kaznene odgvornosti HDZ-u Herceg-Bosne, Herceg-Bosni kao obliku hrvatske samouprave i hrvatskom državnom vrhu – pa sve do Kordića kojem su napakirali među prvima,” jasna je bila gošća Bujice.

VUKOVAR – NAJVEĆA SRAMOTA HAAŠKOG SUDA; VASILJEVIĆ – PRIVILEGIRANI SVJEDOK CARLE DEL PONTE!

U svojoj knjizi bavila se i Vukovarom: “Vukovar je jedna od najvećih groteski i sramota Haaškog suda! Sve se počelo događati na suđenju Miloševiću… Kada je Carla Del Ponte trebala dokaze protiv njega, ušla je u suradnju s bivšom KOS-ovom mrežom i oni su joj pribavili i dokaze i svjedoke. Šef KOS-a Aleksandar Vasiljević u optužnici Miloševiću imenovani je sudionik UZP-a s konkretnim optužbama poput kontrole nad paravojnim jedinicama i lokalnim vlastima.

Dio tužiteljstva htio je sve staviti na optuženičku klupu i to bi bio uspjeh Haaškog suda, ali sklona političkim komprosima, balansirajući između političkih interesa velikih sila, Del Ponte je Vasiljevića prihvatila kao jednog od glavnih priviligiranih svjedoka tužiteljstva! Tu stvari počinju ići u drugom smjeru, nakon toga je odgovornost za zločine u Vukovaru uništena, a slučaj vukovarske bolnice preimenovan je u Ovčaru i odbačena je odgovornost od KOS-ove strukture na paravojnike. Nekoliko transkripata i osobnih svjedočenja potvrđuju da je Vasiljević noć prije evakuacije ranjenika bio u Vukovaru, odnosno u terenskom stožeru KOS-a u Negoslavcima…”

Dodala je i kako su ljudi koji su izravno bili uključeni u organizaciju zločina na Ovčari kasnije premješteni u Banju Luku, a sada neki od njih izravno rade na optužnicama protiv pripadnika HVO-a i HV-a. Bujanec je dodao kako su neki oficiri KOS-a koji su sudjelovali u napadu na Vukovar i bili u stožeru u Negoslavcima, kasnije otišli u Bosnu i priključili se samom vrhu Armije BiH.

Na pitanje voditelja zašto i Hrvatska ne proglasi univerzalnu jurisdikciju i tako uvede pravnu ravnotežu u progonu srpskih i bošnjačkih ratnih zločinaca, Starešina je zaključila:

“Hrvatska je uvijek imala mogućnost pokrenuti istrage, procesuirati zločince i tako uvesti ravnotežu! Srbija je proglasila univerzalnu jurisdikciju 2003. u sklopu operacije koju su vodili Vasiljević i njegova struktura u otklanjanju odgovornosti od JNA, KOS-a i srpskog vrha, a to je u Hrvatskoj otkriveno tek kada su uhitili Tihomira Purdu, sedam godina kasnije!”

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

 

Predstavljena knjiga Višnje Starešine: “Hrvatska pod KOS-ovim krilom: Završni račun Haaškoga suda”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari