Connect with us

Nedjeljom u 14

Kakva je razlika između Matića-Freda i Mlinarića-Ćipe?

Objavljeno

on

...Ćipe Mlinarić misli i tvrdi da ne postoje civilne žrtve Domovinskog rata na strani državljana srpske nacionalnosti. Promovira izmjene zakona s elementima klasične segregacije, od koje je Tuđman bježao kao vrag od tamjana, jer da nije, Hrvatska ne bi nikada bila priznata!……

 Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

I jedan i drugi su branitelji Vukovara, doduše, dok je Čipe dragovoljno ostao i branio Vukovar pred najezdom srbočetničkih okupatora, Fred je prisilno mobiliziran i vraćen u Vukovar iz dječjeg odmarališta u Crikvenici gdje je zbrisao iz opravdanog straha. No kako bilo da bilo, nema ništa normalnije ni časnije nego braniti Vukovar, jer po prirodi stvari, koga ćeš uopće braniti ako ne svoj dom, obitelj i grad i to u trenutku kada je malo tko vjerovao da ćemo imati Hrvatsku kao priznatu međunarodnu činjenicu.

Pobjeći iz Vukovara i ostaviti agresoru sve svoje što si za života sticao, bio bi najveći kukavičluk i dezerterstvo. Obrana svog doma i obitelji je stvar časti i ponosa, a svi oni koji su na bilo koji način dezertirali zauvijek će biti nečasni pred narodom i vlastitom savješću. Dakle prvi i osnovni motiv svakog Vukovarca i branitelja Vukovara bio je obrana svog doma, obitelji i grada, a Hrvatska, kao slobodna i neovisna država bila je samo u najluđim snovima i u nju su u tom trenutku, suočeni s četvrtom armijom na svijetu vjerovali  samo najluđi vizionari poput Franje Tuđmana.

Jedan od onih koji nije vjerovao u stvaranje slobodne i neovisne Hrvatske, koji nije branio ni svoje dvorište, ni svoju obitelj ni svoj grad Osijek, je šef Čipine stranke Miroslav Škoro. Kako se danas pouzdano zna, Škoro je dobio informaciju  od bliske osobe iz samog vrha zrakoplovstva JNA da će izbiti rat, da će Hrvatska biti sravnjena sa zemljom, da se Jugoslavija nikada neće raspasti i da mu je pametnije napustiti zemlju dok to sve ne završi. Dakako, svakom inteligentnom čovjeku, a Škoro to je, nije bilo teško povjerovati u tu teoriju, pa sama nevjera u mogućnost stvaranja neovisne Hrvatske i nije baš neki osobiti krimen ili klasičan čin dezerterstva.

Bilo je lakše vjerovati da se Jugoslavija neće nikada raspasti! No, s obzirom da su putevi Božji nedokučivi, dogodilo se uz Božju pomoć, uz hrabrost Vukovarskih, ali i Osječkih branitelja, uz neviđenu srpsku okupatorsku mržnju da je na ruševinama Vukovara i Dubrovnika niknula slobodna i neovisna Hrvatska. Da nije bilo Vukovara i Dubrovnika i srpskog mega zločina koji je probudio savijest međunarodne zajednice Hrvatska nikada ne bi bila priznata. I tako, ni krivi ni dužni, Fred i Čipe, jedan dragovoljno, a drugi   prisilno, braneći svoj dom postaju zaslužni za stvaranje i priznanje Hrvatske, što je Škoro opjevao u svojim pjesmama, osobito u onoj u kojoj je dao obećanje „ja ću se vratiti“! I vratio se na gotovo, ne opalivši metak dok mu je Osijek gorio, a danas je šef Vukovarskom branitelju i zatočeniku srpskih konc logora Čipi Mlinariću, pa nam obojica dociraju kako bi to Hrvatska danas trebala izgledati. Činjenica je da Čipe Škori nije zamjerio, čak naprotiv, vjerojatno misli da je Škoro dobro postupio, jer je izbjegao silne muke, mučenja, silovanja i lomljenja svake koščice u srpskim kazamatima. Zbog čega, zbog Hrvatske? Ma dajte najte, jel’ Hrvatska toga vrijedna!? Ali Škoro se uvijek dočekuje kao mačka na noge, Čipe je njegov najbolji odvjetnik, Čipe je taj smokvin list zbog kojega je i Škoro postao veliki Hrvat i branitelj! Čini mi se, jednostavno se prišlepo da opere vlastitu savijest!?

I Fred i Čipe, gotovo s istom strašću i mržnjom nasrću na legitimno izabrane institucije Hrvatske države, i jedan i drugi imaju svoje mete u imenima i prezimenima uglednih hrvatskih branitelja i heroja Domovinskog rata, i jedan i drugi misle da Hrvatska mora biti samo onakva kakvu je oni zamišljaju i baš uvijek u svom dociranju ističu batine koje su zbog Hrvatske dobili u srpskim konc logorima.  Mučeni su zbog Hrvatske, a Hrvatska nije onakva kakva bi trebala biti po njihovom ukusu. Hrvatska je po Čipinom ukusu previše u Jugoslaviji i Srbiji, a po Peđinom je ukusu premalo u Jugoslaviji i Srbiji!? Po Čipinom ukusu jednostavno se ne mrzi dovoljno Srbe, a po Peđinom previše se mrzi Srbe! U svojoj podsvijesti svaki dan proklinju tu Hrvatsku koja im  je nanijela neizbrisive psihičke i fizičke boli koje će ih pratiti do kraja života.

Oni se ne zadovoljavaju time da su opravdano podignuti na pijedestal herojstva, da im nacija zahvaljuje i klanja im se na žrtvi i priznanju Hrvatske, da su pravedno obeštećeni kroz razne zakone, da su kao branitelji hvaljeni i slavljeni. Ne! Dok Hrvatska ne bude po njihovom ukusu, dok Hrvatska ne bude dovoljno mrzila Srbe onako kako ih Čipe mrzit, dok Hrvatska ne bude više u Jugoslaviji po Peđinom, mrzit će Hrvatsku i proklinjati dan kada su zbog obrane svog dvorišta, obitelji i Vukovara završili u srpskim konc logorima. Srpski konc logori u psihološkom smislu determiniraju svaku njihovu emociju, svaki njihov istup, a u pozadini svega je svemoćni PTSP. U razgovoru s eminentnim psihijatrima dobio sam uvjeravanja da nitko tko je prošao kataklizmu srpskih konc logora jednostavno ne može proći bez nekog oblika neizlječivog posttraumatskog poremećaja. To je vjerojatno i sasvim logično! Uz sav pijetet i empatiju prema žrtvama brutalnog mučenja i pakla kroz koji su prošli, moram se upitati, mogu li takvi heroji racionalno voditi hrvatske politike 30 godina nakon završetka Domovinskog rata i mogu li oni objektivno sagledati sve aspekte recentne politike? Mogli bi, kada bi mogli izbrisati opravdanu mržnju iz svog srca! Mogli bi kada bi spoznali da mržnja uvijek onemogućava i ubija upravo mrzitelja, dok mrženom neće pasti ni dlaka s glave.

Iz razrogačenih očiju Čipe Mlinarića u svakom javnom nastupu jednostavno isijava bijes, mržnja i netrpeljivost prema svemu što nije po njegovom ukusu. Daje si za pravo, na temelju svog mučeničkog braniteljskog statusa biti meritoran sudac i nedodirljiva moralna veličina, daje si za pravo biti najveći među najvećim Hrvatima i domoljubima, daje si za pravo biti najpametniji političar i daje si za pravo svoju braću po oružju koji su podjednako patili nazivati veleizdajnicima hrvatskih nacionalnih interesa. Pa zar nije taj isti Čipe Mlinarić svojevremeno i Tuđmana etiketirao kao nacionalnog veleizdajnika koji je prodao Vukovar?

Da, Tuđmanova Hrvatska bila je krivac za silne muke kroz koje su Čipe i Peđa prošli u srpskom kazamatu!? S istom strašću Čipe danas veleizdajnikom proglašava hrvatskog tigra Tomu Medveda koji mu služi kao udarni malj za Andreja Plenkovića! Sve misleći da će isticanjem svog herojstva i mučeništva potaknuti hrvatski narod na kojega se tako vehementno poziva njegov šef Škoro, da masovno krenu za njim u neki novi rat protiv Srba za neku novu Hrvatsku. Besmisleno, politikantski i plitko do bola! Zar taj isti Medved nije heroj, zar i on nije mučenik, nije li i Medved izgubio svoje najbliže? Nije li Tomo Medved onaj lik koji danas na najbolji mogući način brine o braniteljskom korpusu, osobito o invalidima, nestalima i civilnim stradalnicima Domovinskog rata, s mišlju jednog izuzetno odgovornog Hrvata i kršćanina da je potrebno obeštetiti sve koji u jednom složenom zakonskom postupku mogu dokazati da na to imaju pravo. Ili je Čipi možda bliži Peđa Matić kao ministar hrvatskih branitelja’

Čipe Mlinarić misli i tvrdi da ne postoje civilne žrtve Domovinskog rata na strani državljana srpske nacionalnosti. Promovira izmjene zakona s elementima klasične segregacije, od koje je Tuđman bježao kao vrag od tamjana, jer da nije, Hrvatska ne bi nikada bila priznata! Ali Tuđman, baš zbog toga nije Čipin uzor, nego je veleizdajnik koji je prodao Vukovar, kao Tomo Medved koji je danas izdao branitelje i Hrvatsku!? Pa te populističke filmove smo odavno odgledali! Mene i moju Hrvatsku nije sigurno izdao, pa sam po toj logici stvari i ja za Čipu veleizdajnik kao Tomo Medved!? Svi su veleizdajnici koji ne misle kao super lumen Čipe Mlinarić, svi su veleizdajnici koji žele Tuđmanovu i Medvedovu Hrvatsku, svi su veleizdajnici koji ne žele Čipinu Hrvatsku?

U svojim iracionalnim emotivnim stanjima, razrogačenim očima od mržnje s prepoznatljivim simptomima posttraumatskog poremećaja, Čipe vidi da su svi Srbi u Hrvatskoj bili agresori ili pomagači agresora, zaboravljajući pri tom da je u redovima hrvatskih branitelja bilo oko 10 000 Srba, a jedan od njih je i Predrag Peđa Mišić, koji podržava Tomu Medveda! Što ćemo sada Čipe Mlinariću? Je li i Peđa Mišić veleizdajnik ili je samo Srbin kojega treba mrziti i ništa mu ne vjerovati? Ima li obitelj Peđe Mišića pravo na obeštećenje kao civilna žrtva Domovinskog rata, ako to zatraže i zakonito dokažu?

Imaju li na to pravo srpski civili koji su sumanuto izmanipulirani velikosrpskom propagandom, koji isto kao Miroslav Škoro nisu vjerovali da će se Jugoslavija raspasti? Sjeća li se Čipe psihijatra Jovana Raškovića i njegovih manipulacija neukim srpskim pukom u ruralnim dijelovima Hrvatske? Ima li taj neuki puk pravo postati lojalnim državljanima Republike Hrvatske i biti dio ove domovine sa svim pravima koja svi mi kroz Ustav baštinimo i uživamo, ili ih svojom nekršćanskom mržnjom, po Čipinom receptu  trebamo držati kao pse pod stolom? E, s tim istim Raškovićem je mudri Tuđman surađivao kao s „crnim vragom“ tražeći mirna i miroljubiva rješenja i zato je Tuđman za Čipu veleizdajnik?!

Između Čipe Mlinarića i Peđe Matića, nema baš nikakve razlike u esencijalnim temeljima njihove poremećene mržnje prema Hrvatskoj koja nije po njihovom ukusu. Postoji dijagnoza koja kaže da mržnja nikada ne može proizvesti ljubav! Postoji i ona poslovica, „ljubi ruku neprijatelja svog sve dok ne dobiješ pravu šansu da ju otrgneš“. Treba ih razumjeti, ali ne dozvoliti im da kotač povijesti vrate unazad vođenjem iracionalnih politika koje mogu dugoročno naštetiti nacionalnim interesima naše zajedničke domovine. Zbog toga puna podrška prvom ministru Hrvatske vlade Tomi Medvedu i zakonu o Civilnim žrtvama Domovinskog rata, koji svojim politikama svakodnevno šalje poruke iskrene ljubavi prema domovini i braniteljima, kršćanski uvažavajući prava svih državljana Republike Hrvatske podjednako.

Kazimir Mikašek-Kazo

* Stajališta i mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta portala

Zastupnik Mlinarić reagirao na Ministarstvo hrvatskih branitelja

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari