Pratite nas

Kolumne

KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU USTAŠA I CIONISTA?

Objavljeno

na

Kraus

Javno se, pored Goldsteina, oglasio gospon Kraus u Jasenovcu i stanje u RH izjednačio sa fašizmom, nacizmom i ustaštvom, te ga vidi na svakom koraku u današnjoj Hrvatskoj. Istovremeno ne vidi nacističko četništvo u današnjoj Srbiji postavši saveznik velikosrbina Milorada Pupovca nakon svih zločina koji su počinili Srbijanci i Srbi u Hrvatskoj, BiH i Kosovu.

[ad id=”93788″]

Tako nešto može izustiti čovjek koji uopće ne poznaje i ne razumije povijest ustaštva, dakle, kako i zašto je ustaštvo nastalo, te što mu je bila namjera. Uistinu, u NDH je bilo devijacija, a devijacija je bilo diljem Europe. NDH su okupirali Nijemci kao mnoge države u Europi. Njemačku okupaciju je prihvatila kraljevina Jugoslavija. Talijani su okupirali hrvatsku obalu i njezino zaleđe. Dakle, fašističke i nacističke odluke  su donosili okupatori, a nikada marionetske vlade. Tako je bilo u većini europskih država. U NDH Nijemcima i Talijanima su se suprostavili hrvatski partizani, a ne komunisti, dok su četnici bili saveznici talijanskih fašista.

Stoga pitam gospona Krausa: Kakva je razlika između ustaša i cionista? Nisu li oba pokreta za cilj imala stvaranje narodne  države? Zar je stvaranje narodne države fašizam ili nacizam? NDH je bio samo pokušaj hrvatskog naroda da ostvari stoljetni san čiji pokušaj se dogodio u pogrešno vrijeme sa najvećim posljedicama po hrvatski narod. Najveće žrtve su ipak bili Hrvati jer on su najviše stradali nakon završetka rata od boljševika, komunista, presvučenih četnika i to po naređenju voljenog druga i maršala Tita.

Cilj ustaša je bio stvaranje narodne hrvatske države nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj  Skupštini u Beogradu. Slični cilj su imali cionisti, a to je  stvaranje israelske države na prostoru Palestine gdje su nekada postojao mitski Israel. Europski Židi su imali svoj jezik koji su zvali jidiš, dakle, vediš, a bio je mješavina njemačkog i poljskog jezika. Štoviše, cionisti su uskrsnuli mrtvi hebrejski jezik, a ako se Hrvati pokušaju vratiti svojem izvornom i živom jeziku, Goldsteini ih odmah proglašavaju fašistima,  nacistima i ustašama, mada ni jedan od njih nije lingvist. Stariji Goldstein Hrvatima čak uporno nameće rječnik koji uopće nije hrvatski. Zašto?

No, kako vidimo postoje razlike. Ustaše su htjeli osnovati državu na povjesnom i etničkom hrvatskom teritoriju, a to ne možemo reći za cioniste jer oni su većinom živjeli u Europi. Živjeli su također diljem globusa, a rasno i etnički su bili različiti, pa možemo zaključiti da je židinstvo bila religija. Dakle, cionistički cilj je bio osnovati religijsku državu na tada tuđem teritoriju, stvoriti Israelce i proglasiti ih nasljednicima antičkih Israelaca.  Ako prihvatimo tezu da Židi i povjesni Hebreji nisu ista etnička grupa, onda cionistička teza o narodnoj državi ne drži vodu. Da su Židi i Hebreji bili isti narod nema čvrstih dokaza osim mitova.

Židinska religija se još zvala starokršćanstvo i bila je utemeljena na starom Zavjetu i Vedi. Po Vedi oni su dobili naziv Židi jer Veda se suglasnički pisala Ud, što se odrazilo kao Jud, a sljedbenici su bili poznati kao judaisti. Daljnim jezičnim promjenoma Jud je postao Žid.  Istu religiju su tada imali i Hrvati.  Židi  su još bili poznati kao Juti, Guti ili Goti. Dakle, nametanjem novokršćanstva, svi oni koji ga nisu prihvatili su nazvani  židima. To je žide još više približilo Starom Zavjetu.

Prema Bibliji Israel je imao 12 plemena, a jedno pleme – Levi – zauvijek se izgubilo. Nije  li to možda pleme Libi koje se zajedno sa Urijanima  naselilo u Europu? Nisu li to bili Liburni i Etrurci? Sve ukazuje da su ovi itekao bili povezani sa Hebrejima, ali su kao Hrvati izbjegli semitizaciju napuštajući te prostore brodovima. Međutim, sve pokazuje da Hebreji nisu bili etnički povezani sa germanskim i poljskim Židima, a na to nas upućuju mnogi detalji.

Evo zašto. Na semitskom jeziku Harvati, koji su se izvorno zvali Harvači, su se zvali  Arva, a ovo nam pokazuje da Semiti nisu imali sva slova za haravačke suglasnike. Arva je postalo Erve.  Semitskim čitanjem Arva je postalo Avra, a Erve je postalo Evre. Ovo nam pokazuje tko su bili Avari, koji su pod vlašću Bizanta postali Obri. Avra se zvao židovski hram. Od naziva Evre nastaje pravoslavni naziv za Žide koje je Jevrej.

Istina je pak da na prostoru današnjeg Israela arhelozi često otkrivaju naziv koji je povezan sa nazivom Harvač. Ropstvom i semitizacijom Hrvati poznati kao Arva postaju Arba. Naziv Arba danas označuje Arabe,  a naziv Ebre označuje antičke Hebreje. Nije li ovo razlog zašto neki Arabe danas ne nazivaju Semitima? Semiti su samo europsdki  Židi. Ovo nam pokazuje da su Harvači nekada živjeli na Levantu ili Libanu i da su tamo ostavili svoje civilizacijske tragove. Iz ovog možemo zaključiti da su religijski harvači bili nositelji civilizacije koja se izgubila jer naziv harvač ili njegove inačice nalazimo diljem globusa.

Hebreji su biblijski poznati kao izabrani narod, a Srbi su su  sebe nazvali nebeski narod, pa mislim da je potrebno objasniti i nastanak etnika Serb. Naime, etnik Serb je nastao od naziva za Harvače koji je bio Cerve, a prije straokršćanstva taj naziv je bio Cerven. Naziv Cerve je kasnije postao Serve,  a u bizantskoj Temi se odrazio kao Serbe. Ako su ti Serbi sudjelovali polovicom 8. stoljeća na hrvatskom narodnom Saboru u Bosni, nisu li oni bili Hrvati? U sukobu kršćanstva i slabljenju Bizanta, Serbi u bizantskoj Temi postaju Latini jer im je nametnuta latinska liturgija. Protiv toga se  pobunio biskup Grgur Ninski, a to je dovelo do njegove degradacije u kršćanskoj hijerarhiji. Od riječi ceravena ili ceravina nastaje naziv Krajina. Od riječi carevena nastaje riječ carevina. Carvani ili Cerveni su kasnije postali Vani ili Veni, odbacivanjem prefiksa car ili cer. Od riječi kraj nastaje današnja titula kralj.

Kako su Latini bili Semiti, oni su pokorili Etrurce i osnovali rimski Imperij. Međutim, ranije su Latini bili poznati kao Alačani ili Elečeni, pa nametanjem kršćanstva alpski Hrvati  postaju Helveti, koji su u doba Herodota bili poznati kao Kelti, što se na latinskom jeziku pisalo Celti. Slično su Craveni postali Claveni, a odatle etnik Slaven. Kako vidimo antička povijest nije samo mitologija i priče ratnih pobjednika nego uključuje i druge znanosti kao lingvistiku, posebice etimologiju. Etimologija jest DNK lingvistike.

Nastankom NDH su se pojavile i neke aberacije kao svugdje pod njemačkom okupacijom i uvedeni su rasistički zakoni. Iste aberacije  se također događaju u tek utemeljenoj NDH. Međutim, Italija je priznavanjem NDH okupirala veliki dio hrvatskog priobalja, pored onog koji im je poklonio srbijanski kralj 1920. godine Rapalskim Ugovorom, nakon osnivanja Kraljevine SHS, a kasnije Jugoslavije ili Velike Srbije. Ti pokloni se sastoje od cijele Istre, Rijeke, Cresa i Lošinja, Zadra sa okolicom, te otoka Lastova i Palagruže.  Na prostoru Hrvatske, talijanski fašisti i srbofašisti ili četnici su bili saveznici.

Činjenice pokazuju da je rasističke zakone uvela Srbija prije NDH,  a već u kolovozu 1942. godine Beograd je bio očišćen od Žida ili,  srbijanski, Jevreja. U Srbiji su postojala dva koncentracijska logora  za Jevreje – Banjica i Sajmište. Sajmište se nalazio na lijevoj strani Save u Sremu koji su potpuno nadzirali Nijemci.  Štoviše, rasne zakone su imale sve europske države osim Britanije koja nije bila okupirana od Nijemaca ili Talijana. Međutim, Britanija je  imala rasističke zakone u njezinim kolonijama, koji su bili britanski, a ne njemački.

Hrvati ne negiraju postojanje rasističkih zakona u NDH već ih osuđuju, ali propituju lažnu tezu da je Jasenovac bio sabirni logor za Žide, Srbe i Rome jer se radilo u zatvoru u kojem su zatvarani svi zakonski osuđeni kršitelji zakona – hrvatski komunisti,  a ponekad četnici i cigani. Naime, u tom zatvoru je procesuirano srbsko pučanstvo koje je bilo pod četničkom kontrolom i koje je, nakon sukoba četnika sa ustašama, pobjeglo u šumu i tamo se skrivalo. To srbsko pučanstvo je nakon toga pušteno i preseljeno  iz Bosne na prostor današnje Hrvatske.  Isto tako Hrvati propituju broj jasenovačkih žrtava  jer postoje indicije da je taj broj krivotvoren.

Štoviše, sumnja se da je zatvor Jasenovac dolaskom komunista na vlast postao logor za Hrvate i kao takav dugo postojao nakon završetka rata. Zašto  pravo na propitivanje tih događaja Hrvatima uskraćuju Srbijanci, bivši komunisti i, pored Goldsteina, danas i Kraus? Sa druge strane, gospon Kraus nikada ne spominje što se događalo u Srbiji ili diljem Europe, pa ispada da Hrvatska bila jedina država u Europi s arasnim zakonima.

Isto tako treba ukazati na stvaranje Israela i zločine koji su se tamo dogodili. Bilo terora nad authtonim pučanstvom koji su sprovodili cionisti. Bilo je etničkog čišćenja, ratnih zločina i otimanja tuđe imovine. Trebaju li Hrvati zbog toga mrziti Žide? Ni u kojem slučaju jer to nisu radili svi Židi nego cionisti. Po meni, to se ne može ničim opravdati isto kao što se ne može ničim opravdati njemačko nametanje rasističkih zakona te progon Žida i Roma, niti pokušaj germanizacije drugih naroda.

Dakle, ako osuđujemo ponašanje drugih naroda, moramo osuditi i ponašanje svojeg naroda. Hrvati su se zbog tih zlodjela više puta ispričali Židima i Romima jer su bili progonjeni i deportirani u njemačka stratišta. Mnogi Hrvati su riskirali svoje živote da bi spasili Žide, a među njima je bio i kardinal Stepinac, kojeg i danas osuđuju cionisti.  Međutim, Srbi u NDH su dospjeli u njemačke radne logore kao i mnogi Hrvati.

Jedan veliki broj Srba u NDH je otišao u četnike i rušio tek utemeljenu državu samo da bi stvorio Veliku Srbiju. Takvih pokušaja u posljednja dva stoljeća je bilo mnogo, a to su nam pokazale sve srbijanske agresiju u ovom ratu. Potvrdili su svu svoju svirepost koju su pripisivali Hrvatima, a najbolju ju je opisao I.G.  Kovačić u svojoj poznatoj poemi Jama. I on je bio žrtva četničke svireposti, a njegov opis te svireposti komunisti su pripisali ustašama.

Dakle, priče o ustašama i fašizmu u današnjoj Hrvatskoj posljedica su ljudske zalijepljenosti i mržnje prema Hrvatima. Kakva je to znanost koje ne propituje sve prihvaćene teze nametnute dogme? Najveću mržnju prema Hrvatima iskazuju oni koji su do jučer bili Hrvati. Ako mi ne vjerujete, istražite. Vaše prezime je, je gospon Kraus,  samo inačica naziva Harvač = Kraus. Tvrdim da mržnja prema Hrvatima nije utemeljena ni na hrvatskom fašizmu ni na hrvatskom nacizmu niti na ustaštvu. Uzroci su sasvim drugačiji,  a skrivaju se u prisutnosti naziva Hrvat diljem globusa. To može pruzročiti poimanje o ljudskoj civilizaciji, te izabranom i nebeskom narodu.

Na koncu moram zaključiti da zločini ustaša nad Srbima nikada nisu dokazani, a zločini komunista i presvučenih četnika nad Hrvatima dokaze nalaze u Hudoj Jami, Kočevskom Rogu i mnogim jamama i stratištima u današnjoj Hrvatskoj. Dakle, da bih mogao prihvatiti Srbe kao žrtve ustaša, trebaju mi dokazi, a takvih dokaza nema. Ako je to istina neka Srbija Hrvatskoj vrati ustaške arhive i neka hrvatski antifašisti otvore komunističke arhive, ako žele da im vjerujem.

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Plenkoviću, čuvaj se ruske ruke

Objavljeno

na

Objavio

U tjedniku Express veleposlanik Azimov je poručio: „Hrvatska strana opet ovisi o pomoći dviju ruskih banaka“, najavio da su oni jedini spremni dati milijardu eura novih kredita za spas nagodbe o Agrokoru. Usput je Njegova Ekselencija i prigodno prekorila nevjerne hrvatske partnere što još prije godinu dana nisu vidjeli „tko vam je pravi prijatelj, tko je iskreni prijatelj Hrvatske.“

Naizgled, slučaj Agrokor je u godinu dana od donošenja Lex Agrokora zatvorio krug. Naizgled, budućnost koncerna i nagodbe ponovno ovisi o ruskim državnim bankama, koje bi novim kreditom kroz nagodbu osigurale i uvjerljivo vlasništvo nad Agrokorom. No mnogo se toga u međuvremenu ipak promijenilo i razotkrilo.

Spriječeno rusko preuzimanje

U vlasničku strukturu Agrokora na velika vrata ušli su američki fondovi, predvođeni Knighted fondom, koje ljubitelji domaće dogovorne ekonomije i ortačkog kapitalizma od milja nazivaju „lešinarskim“, ili u srpskoj inačici „strvinarskim“ fondovima. Pod izvanrednom upravom, u kojoj su vodeću ulogu imali upravo ti novi suvlasnici, zaustavljen je slobodni pad i slom Agrokora, zaustavljen je ozbiljan udarac hrvatskom gospodarstvu, omogućen je opstanak malih i srednjih dobavljača i potaknut njihov razvoj, ušlo se u ozbiljne razgovore s vjerovnicima…

Ukratko, spriječen je prije godinu dana izgledan slom i rusko preuzimanje, a koncern je nakon jednogodišnje stabilizacije pripremljen za ozbiljno restrukturiranje: bilo kroz nagodbu, bilo kroz stečaj. To su pozitivni efekti Lex Agrokora, za koje zasluge ima i Plenkovićeva Vlada, a osobito bivša potpredsjednica Dalić. Da se opet poslužimo premijerovim rječnikom – Agrokor danas može meko sletjeti.

No afera Borg razotkrila je da se funkcioniranje hrvatske države kao sudionika procesa spašavanja Agrokora nije promijenilo u odnosu na one metode udruženog korupcijskog pothvata države i biznisa koje su proizvele Todorićev Agrokor, dovele ga do toga da postane neodrživ i da takav potraži spas kod ruskih državnih banaka.

Modus operandi je ostao isti. U trenutku kada je Agrokor pred slomom i kada bi glavna zadaća potpredsjednice Vlade trebala biti zaštititi državu i njezin proračun i spriječiti gospodarski krah, potpredsjednica Dalić gleda kako financijski namiriti svoje prijatelje.

Pa ih mimo ustaljenih državnih procedura donošenja zakona ugrađuje u proces pisanja zakona, potom u njegovu provedbu, uz izdašne honorare…

Čisto hrvatski biznis

A nakon što je afera otkrivena, pokušavaju nas uvjeriti da je normalno donositi zakon oko kojeg se vrte deseci milijardi u privatnom kružoku, bez formalno osnovane radne skupine, bez službenih zapisnika, bez izjava o čuvanju povjerljivosti informacija…

Umjesto da osudi takvo postupanje, premijer Plenković ga nastoji (o)braniti do posljednjeg daha najbanalnijim piarovskim forama: nije bilo vremena, radili su za naše dobro, ako su uzeli previše neka vrate višak, u svakom slučaju on nije ništa kriv jer je pošten po svojoj naravi…

U godinu dana Agrokor je pod izvanrednom upravom, uz presudnu ulogu američkih fondova, doveden do pozicije s koje može krenuti u sljedeću nužnu fazu – fazu restrukturiranja u održivu kompaniju ili više njih. U istoj godini hrvatska je vlada, uz vodeću ulogu potpredsjednice Dalić, kroz aferu Borg pokazala da nije u stanju funkcionirati izvan ortačkog modela. A državne institucije koje su to trebale spriječiti pokazale su potpunu disfunkcionalnost (DORH, SOA, pravosuđe), pokrenuvši se tek nakon izbijanja afere u medijima.

Premijer Plenković je pak, uz višak ega i manjak kompetencije za vođenje ovakvih procesa, pokazao i zavidnu razinu političkog analfabetizma.

Amerikanci i tikvice

Posljedično, Plenković se danas nalazi pred dva fatalna izbora. Uspjeh svoje vlade vezao je uz postizanje nagodbe o Agrokoru. Ruku spasa za nagodbu u vidu novog kredita sada mu nudi samo veleposlanik Azimov, kao glasnogovornik ruske države. Plenković je u istoj poziciji u kakvoj je bio i Ivica Todorić kada je prihvatio istu ruku „spasa“. Ali da samo pruži ruku prema tom spasu, vjerujem da je to njegov kraj. Jer budimo ozbiljni, američki fondovi nisu ušli u Agrokor da bi sadili tikvice po Slavoniji (kao što ni Rusima cilj nije saditi mrkvice), već da bi spriječili rusko preuzimanje nadzora nad proizvodnjom i distribucijom hrane.

Takav potez nužno bi otvorio pitanje o Plenkovićevom iskonskom strateškom usmjerenju – je li ono zapadno ili ipak prikriveno istočno? A potom dolazi pitanje: zašto je zapravo srušio stabilnu vladu s Mostom? Da li zato da bi u vladu uveo HNS-ov proruski plinski kartel, koji će opstruirati izgradnju LNG-a u korist ruskog Gazproma?

Izostane li se pak nagodba o Agrokoru i krene li sve izglednija opcija stečaja, Plenković se sam unaprijed označio gubitnikom. U tom procesu i korumpirano hrvatsko pravosuđe, i kontaminirane institucije imaju priliku za popravni ispit. Jedino više ne vidim mogućnost za „soft landing“ Andreja Penkovića.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: ‘Političke elite’ ostale bez maske

Objavljeno

na

Objavio

Nije im nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva

Hrvatski građani od nedjelje 13. svibnja do uključivo nedjelje 27. svibnja imaju priliku podržati dvije građanske inicijative koje su započele prikupljati pismene potpore za raspisivanje dvaju referenduma te imaju time priliku očitovati da se osjećaju odgovornima za boljitak stanja u Hrvatskoj.

Pružanje pismene potpore za oba ta predviđena referenduma jedna je od rijetkih prilika da svi građani, a osobito građani katolički vjernici, pokušaju utjecati na usmjeravanje i političko funkcioniranje društvenoga života u Hrvatskoj.

Sudjelovanje u parlamentarnim izborima do sada vrlo je očito pokazalo da glasovi dani određenoj političkoj stranci ili određenim vrjednotama koje političke stranke u predizbornim kampanjama zastupaju mogu biti u potpunosti iznevjereni, izigrani, čak i zloporabljeni za nešto za što određeni birač nikada ne bi dao svoj glas.

Pismena potpora za raspisivanje dvaju referenduma, bude li prikupljen zakonom određen potreban broj podupiratelja, ne može ni na koji način biti iznevjerena ili zloporabljena, a može stvoriti novu izrazito demokratsku situaciju, tj. izjašnjavanje na koje bi bili pozvani svi građani s pravom glasa i na kojem bi onda mogli u duhu neposredne demokracije natjerati političare na poteze koje oni bez toga pritiska ne žele poduzeti.

Svaka osoba s pravom glasa u Hrvatskoj trebala bi se radovati zbog pokretanja referendumskih inicijativa jer one ništa unaprijed ne nameću, nego, uspiju li, pružaju priliku za slobodno izjašnjavanje i opredjeljivanje glede predmetnih pitanja.

Referendum, pružajući mogućnost da do izražaja dođe uvjerenje stvarne većina u hrvatskom društvu, nije samo izraz neposrednoga političkoga odlučivanja birača, političkoga naroda, nego je i slika stvarnih opredjeljenja u hrvatskom društvu u kojem manjine, zahvaljujući nedoraslim ili instrumentaliziranim političarima, prečesto uzurpiraju položaj većine.

Stoga je pismena potpora građanskim inicijativama za raspisivanje referenduma tek minimum koji se očekuje od svakoga čovjeka dobre volje da dadne svoj doprinos boljitku društvenoga života u Hrvatskoj.

Političari udaljeni od građana

Očekivalo bi se da su baš svi hrvatski političari i sve hrvatske političke stranke zainteresirani za stvarni boljitak društvenoga života u Hrvatskoj, no, pokazuje se, sudeći po otporu koji većina političkih stranka i političara iskazuje samim tim građanskim inicijativama koje su inicirale sadašnji postupak za raspisivanje referenduma, da su većini političara i političkih stranka važniji neki drugi ciljevi i interesi od boljitka hrvatskoga društva.

Zapanjujuća je spoznaja da su se političari u hrvatskom nominalno i formalno pluralnom i demokratskom društvu toliko udaljili od građana, od svojih birača kao da bi željeli stvoriti neku novu kastu ili neku povlaštenu klasu, što bi značilo da im je zaklinjanje na tobožnju demokraciju tek puka maska.

Iznenađujuće su riječi predsjednika Vlade: »Izborni sustav i izborno zakonodavstvo treba ostaviti predstavničkim institucijama.

Ne znam u kojoj se zemlji izborni sustav definira referendumom« jer zapravo očituju da su političari spremni o narodu odlučivati bez naroda.

Predstavničke institucije imale su punih dvadeset godina prilike ukloniti nelogičnosti, manipulacije i sprječavanje sposobnih iz izbornoga zakonodavnoga sustava, no oni koji su u njima djelovali nisu pokušali ni prstom maknuti.

Zahtjevi za promjenom izbornoga sustava u Hrvatskoj prisutni su od vremena mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske, no za njih nije bilo sluha, a nije ih željela poduprijeti ni većina medija jer je previše sljubljena s »političkim elitama« kojima je postojeći izborni sustav zapravo optimalan: ta bez muke dijele katkad do trećine glasova koji nisu bili dani njima u potporu!

Razumljivo je da je u takvim okolnostima i u takvim izbornim pravilima »političkim elitama« u interesu da se izborno zakonodavstvo ne mijenja, da što manje građana iziđe na izbore i da relativni izborni pobjednici kapitaliziraju glasove onih koji su bili namijenjeni strankama ili koalicijama koje nisu dosegnule propisani izborni prag.

Osobni i grupni interes kao božanstvo

Dok je osobni i grupni interes svojevrsno božanstvo u Hrvatskoj, nije iznenađenje što su »političke elite« protiv sadašnjih inicijativa za raspisivanje referenduma, no političari su pokazali da mogu postupati još gore, još netolerantnije.

Čelni političari u Rijeci i mjestu Gradcu usudili su se posegnuti za apsolutno nedemokratskim mjerama te su verbalno doslovno pokušali zabraniti prikupljanje pismenih potpora za raspisivanje referenduma.

Od takvih ipak nedemokratskih i u demokratskom društvu nezamislivih stajališta i očitovanja nisu daleko ni oni čelnici lokalnih vlasti koji su odlučili naplaćivati javna mjesta na kojima se prikupljaju potpisi, koji se ponašaju kao da su oni vlasnici javnoga prostora.

Hoće li sutra takvi političari početi naplaćivati uporabu javnoga prostora i za sva druga javna okupljanja? Dokle to mogu ići političari u Hrvatskoj protiv svojih građana i njihovih legalnih i legitimnih interesa?

Obje građanske inicijative samim postupkom prikupljanja pismenih potpora za raspisivanje referenduma još su jednom vrlo uspješno skinule maske s lica pripadnika »političkih elita« i velikoga dijela medija razotkrivši da im nije do stvarnoga slobodnoga čak ni očitovanja, a kamoli odlučivanja građana, da im nije nimalo važna demokracija ni stvarno opće dobro hrvatskoga društva.

»Političke elite« stavljene su na jednostavan, demokratski test, no nisu ga položile. Hoće li barem dobronamjerni i demokratski orijentirani članovi svih političkih stranka iz toga izvući pouku za budućnost svoju, svojih političkih stranaka i Hrvatske?

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati