Pratite nas

Kolumne

KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU USTAŠA I CIONISTA?

Objavljeno

na

Kraus

Javno se, pored Goldsteina, oglasio gospon Kraus u Jasenovcu i stanje u RH izjednačio sa fašizmom, nacizmom i ustaštvom, te ga vidi na svakom koraku u današnjoj Hrvatskoj. Istovremeno ne vidi nacističko četništvo u današnjoj Srbiji postavši saveznik velikosrbina Milorada Pupovca nakon svih zločina koji su počinili Srbijanci i Srbi u Hrvatskoj, BiH i Kosovu.

[ad id=”93788″]

Tako nešto može izustiti čovjek koji uopće ne poznaje i ne razumije povijest ustaštva, dakle, kako i zašto je ustaštvo nastalo, te što mu je bila namjera. Uistinu, u NDH je bilo devijacija, a devijacija je bilo diljem Europe. NDH su okupirali Nijemci kao mnoge države u Europi. Njemačku okupaciju je prihvatila kraljevina Jugoslavija. Talijani su okupirali hrvatsku obalu i njezino zaleđe. Dakle, fašističke i nacističke odluke  su donosili okupatori, a nikada marionetske vlade. Tako je bilo u većini europskih država. U NDH Nijemcima i Talijanima su se suprostavili hrvatski partizani, a ne komunisti, dok su četnici bili saveznici talijanskih fašista.

Stoga pitam gospona Krausa: Kakva je razlika između ustaša i cionista? Nisu li oba pokreta za cilj imala stvaranje narodne  države? Zar je stvaranje narodne države fašizam ili nacizam? NDH je bio samo pokušaj hrvatskog naroda da ostvari stoljetni san čiji pokušaj se dogodio u pogrešno vrijeme sa najvećim posljedicama po hrvatski narod. Najveće žrtve su ipak bili Hrvati jer on su najviše stradali nakon završetka rata od boljševika, komunista, presvučenih četnika i to po naređenju voljenog druga i maršala Tita.

Cilj ustaša je bio stvaranje narodne hrvatske države nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj  Skupštini u Beogradu. Slični cilj su imali cionisti, a to je  stvaranje israelske države na prostoru Palestine gdje su nekada postojao mitski Israel. Europski Židi su imali svoj jezik koji su zvali jidiš, dakle, vediš, a bio je mješavina njemačkog i poljskog jezika. Štoviše, cionisti su uskrsnuli mrtvi hebrejski jezik, a ako se Hrvati pokušaju vratiti svojem izvornom i živom jeziku, Goldsteini ih odmah proglašavaju fašistima,  nacistima i ustašama, mada ni jedan od njih nije lingvist. Stariji Goldstein Hrvatima čak uporno nameće rječnik koji uopće nije hrvatski. Zašto?

No, kako vidimo postoje razlike. Ustaše su htjeli osnovati državu na povjesnom i etničkom hrvatskom teritoriju, a to ne možemo reći za cioniste jer oni su većinom živjeli u Europi. Živjeli su također diljem globusa, a rasno i etnički su bili različiti, pa možemo zaključiti da je židinstvo bila religija. Dakle, cionistički cilj je bio osnovati religijsku državu na tada tuđem teritoriju, stvoriti Israelce i proglasiti ih nasljednicima antičkih Israelaca.  Ako prihvatimo tezu da Židi i povjesni Hebreji nisu ista etnička grupa, onda cionistička teza o narodnoj državi ne drži vodu. Da su Židi i Hebreji bili isti narod nema čvrstih dokaza osim mitova.

Židinska religija se još zvala starokršćanstvo i bila je utemeljena na starom Zavjetu i Vedi. Po Vedi oni su dobili naziv Židi jer Veda se suglasnički pisala Ud, što se odrazilo kao Jud, a sljedbenici su bili poznati kao judaisti. Daljnim jezičnim promjenoma Jud je postao Žid.  Istu religiju su tada imali i Hrvati.  Židi  su još bili poznati kao Juti, Guti ili Goti. Dakle, nametanjem novokršćanstva, svi oni koji ga nisu prihvatili su nazvani  židima. To je žide još više približilo Starom Zavjetu.

Prema Bibliji Israel je imao 12 plemena, a jedno pleme – Levi – zauvijek se izgubilo. Nije  li to možda pleme Libi koje se zajedno sa Urijanima  naselilo u Europu? Nisu li to bili Liburni i Etrurci? Sve ukazuje da su ovi itekao bili povezani sa Hebrejima, ali su kao Hrvati izbjegli semitizaciju napuštajući te prostore brodovima. Međutim, sve pokazuje da Hebreji nisu bili etnički povezani sa germanskim i poljskim Židima, a na to nas upućuju mnogi detalji.

Evo zašto. Na semitskom jeziku Harvati, koji su se izvorno zvali Harvači, su se zvali  Arva, a ovo nam pokazuje da Semiti nisu imali sva slova za haravačke suglasnike. Arva je postalo Erve.  Semitskim čitanjem Arva je postalo Avra, a Erve je postalo Evre. Ovo nam pokazuje tko su bili Avari, koji su pod vlašću Bizanta postali Obri. Avra se zvao židovski hram. Od naziva Evre nastaje pravoslavni naziv za Žide koje je Jevrej.

Istina je pak da na prostoru današnjeg Israela arhelozi često otkrivaju naziv koji je povezan sa nazivom Harvač. Ropstvom i semitizacijom Hrvati poznati kao Arva postaju Arba. Naziv Arba danas označuje Arabe,  a naziv Ebre označuje antičke Hebreje. Nije li ovo razlog zašto neki Arabe danas ne nazivaju Semitima? Semiti su samo europsdki  Židi. Ovo nam pokazuje da su Harvači nekada živjeli na Levantu ili Libanu i da su tamo ostavili svoje civilizacijske tragove. Iz ovog možemo zaključiti da su religijski harvači bili nositelji civilizacije koja se izgubila jer naziv harvač ili njegove inačice nalazimo diljem globusa.

Hebreji su biblijski poznati kao izabrani narod, a Srbi su su  sebe nazvali nebeski narod, pa mislim da je potrebno objasniti i nastanak etnika Serb. Naime, etnik Serb je nastao od naziva za Harvače koji je bio Cerve, a prije straokršćanstva taj naziv je bio Cerven. Naziv Cerve je kasnije postao Serve,  a u bizantskoj Temi se odrazio kao Serbe. Ako su ti Serbi sudjelovali polovicom 8. stoljeća na hrvatskom narodnom Saboru u Bosni, nisu li oni bili Hrvati? U sukobu kršćanstva i slabljenju Bizanta, Serbi u bizantskoj Temi postaju Latini jer im je nametnuta latinska liturgija. Protiv toga se  pobunio biskup Grgur Ninski, a to je dovelo do njegove degradacije u kršćanskoj hijerarhiji. Od riječi ceravena ili ceravina nastaje naziv Krajina. Od riječi carevena nastaje riječ carevina. Carvani ili Cerveni su kasnije postali Vani ili Veni, odbacivanjem prefiksa car ili cer. Od riječi kraj nastaje današnja titula kralj.

Kako su Latini bili Semiti, oni su pokorili Etrurce i osnovali rimski Imperij. Međutim, ranije su Latini bili poznati kao Alačani ili Elečeni, pa nametanjem kršćanstva alpski Hrvati  postaju Helveti, koji su u doba Herodota bili poznati kao Kelti, što se na latinskom jeziku pisalo Celti. Slično su Craveni postali Claveni, a odatle etnik Slaven. Kako vidimo antička povijest nije samo mitologija i priče ratnih pobjednika nego uključuje i druge znanosti kao lingvistiku, posebice etimologiju. Etimologija jest DNK lingvistike.

Nastankom NDH su se pojavile i neke aberacije kao svugdje pod njemačkom okupacijom i uvedeni su rasistički zakoni. Iste aberacije  se također događaju u tek utemeljenoj NDH. Međutim, Italija je priznavanjem NDH okupirala veliki dio hrvatskog priobalja, pored onog koji im je poklonio srbijanski kralj 1920. godine Rapalskim Ugovorom, nakon osnivanja Kraljevine SHS, a kasnije Jugoslavije ili Velike Srbije. Ti pokloni se sastoje od cijele Istre, Rijeke, Cresa i Lošinja, Zadra sa okolicom, te otoka Lastova i Palagruže.  Na prostoru Hrvatske, talijanski fašisti i srbofašisti ili četnici su bili saveznici.

Činjenice pokazuju da je rasističke zakone uvela Srbija prije NDH,  a već u kolovozu 1942. godine Beograd je bio očišćen od Žida ili,  srbijanski, Jevreja. U Srbiji su postojala dva koncentracijska logora  za Jevreje – Banjica i Sajmište. Sajmište se nalazio na lijevoj strani Save u Sremu koji su potpuno nadzirali Nijemci.  Štoviše, rasne zakone su imale sve europske države osim Britanije koja nije bila okupirana od Nijemaca ili Talijana. Međutim, Britanija je  imala rasističke zakone u njezinim kolonijama, koji su bili britanski, a ne njemački.

Hrvati ne negiraju postojanje rasističkih zakona u NDH već ih osuđuju, ali propituju lažnu tezu da je Jasenovac bio sabirni logor za Žide, Srbe i Rome jer se radilo u zatvoru u kojem su zatvarani svi zakonski osuđeni kršitelji zakona – hrvatski komunisti,  a ponekad četnici i cigani. Naime, u tom zatvoru je procesuirano srbsko pučanstvo koje je bilo pod četničkom kontrolom i koje je, nakon sukoba četnika sa ustašama, pobjeglo u šumu i tamo se skrivalo. To srbsko pučanstvo je nakon toga pušteno i preseljeno  iz Bosne na prostor današnje Hrvatske.  Isto tako Hrvati propituju broj jasenovačkih žrtava  jer postoje indicije da je taj broj krivotvoren.

Štoviše, sumnja se da je zatvor Jasenovac dolaskom komunista na vlast postao logor za Hrvate i kao takav dugo postojao nakon završetka rata. Zašto  pravo na propitivanje tih događaja Hrvatima uskraćuju Srbijanci, bivši komunisti i, pored Goldsteina, danas i Kraus? Sa druge strane, gospon Kraus nikada ne spominje što se događalo u Srbiji ili diljem Europe, pa ispada da Hrvatska bila jedina država u Europi s arasnim zakonima.

Isto tako treba ukazati na stvaranje Israela i zločine koji su se tamo dogodili. Bilo terora nad authtonim pučanstvom koji su sprovodili cionisti. Bilo je etničkog čišćenja, ratnih zločina i otimanja tuđe imovine. Trebaju li Hrvati zbog toga mrziti Žide? Ni u kojem slučaju jer to nisu radili svi Židi nego cionisti. Po meni, to se ne može ničim opravdati isto kao što se ne može ničim opravdati njemačko nametanje rasističkih zakona te progon Žida i Roma, niti pokušaj germanizacije drugih naroda.

Dakle, ako osuđujemo ponašanje drugih naroda, moramo osuditi i ponašanje svojeg naroda. Hrvati su se zbog tih zlodjela više puta ispričali Židima i Romima jer su bili progonjeni i deportirani u njemačka stratišta. Mnogi Hrvati su riskirali svoje živote da bi spasili Žide, a među njima je bio i kardinal Stepinac, kojeg i danas osuđuju cionisti.  Međutim, Srbi u NDH su dospjeli u njemačke radne logore kao i mnogi Hrvati.

Jedan veliki broj Srba u NDH je otišao u četnike i rušio tek utemeljenu državu samo da bi stvorio Veliku Srbiju. Takvih pokušaja u posljednja dva stoljeća je bilo mnogo, a to su nam pokazale sve srbijanske agresiju u ovom ratu. Potvrdili su svu svoju svirepost koju su pripisivali Hrvatima, a najbolju ju je opisao I.G.  Kovačić u svojoj poznatoj poemi Jama. I on je bio žrtva četničke svireposti, a njegov opis te svireposti komunisti su pripisali ustašama.

Dakle, priče o ustašama i fašizmu u današnjoj Hrvatskoj posljedica su ljudske zalijepljenosti i mržnje prema Hrvatima. Kakva je to znanost koje ne propituje sve prihvaćene teze nametnute dogme? Najveću mržnju prema Hrvatima iskazuju oni koji su do jučer bili Hrvati. Ako mi ne vjerujete, istražite. Vaše prezime je, je gospon Kraus,  samo inačica naziva Harvač = Kraus. Tvrdim da mržnja prema Hrvatima nije utemeljena ni na hrvatskom fašizmu ni na hrvatskom nacizmu niti na ustaštvu. Uzroci su sasvim drugačiji,  a skrivaju se u prisutnosti naziva Hrvat diljem globusa. To može pruzročiti poimanje o ljudskoj civilizaciji, te izabranom i nebeskom narodu.

Na koncu moram zaključiti da zločini ustaša nad Srbima nikada nisu dokazani, a zločini komunista i presvučenih četnika nad Hrvatima dokaze nalaze u Hudoj Jami, Kočevskom Rogu i mnogim jamama i stratištima u današnjoj Hrvatskoj. Dakle, da bih mogao prihvatiti Srbe kao žrtve ustaša, trebaju mi dokazi, a takvih dokaza nema. Ako je to istina neka Srbija Hrvatskoj vrati ustaške arhive i neka hrvatski antifašisti otvore komunističke arhive, ako žele da im vjerujem.

Sam Pusić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Gdje su to i na kojim trgovima Srbi morali 90-ih potpisivati lojalnost Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Objavio

Ratne su 90-e, a u hrvatskim gradovima, različitim sredinama, na javnim trgovima i u tvornicama, Srbi potpisuju izjave o lojalnosti hrvatskoj državi. To je slika iz rata koju pamti Milorad Pupovac i želio bi da je zapamtimo i mi.

Iako sam rođen početkom 1960-ih, a tijekom rata bio sam širom Hrvatske kao ratni dopisnik, potom pripadnik HV-a, a ostalo vrijeme u Zagrebu, ja se te Pupovčeve slike ne sjećam. Nazvao sam nekolicinu svojih kolega i političara, Hrvata i Srba, no ni oni se ne sjećaju da su Srbi morali potpisivati i dokazivati svoju lojalnost na trgovima tijekom rata, piše Davor Ivanković / Večernji list

Jedan mi je kolega rekao da ako je Pupovac to kazao, da je to velika svinjarija. Treba dopustiti mogućnost da je bilo nekih takvih izdvojenih slučajeva gdje se u nekoj sredini javila neka budala ili frustrirani lik koji je tražio javno očitovanje lojalnosti nekih Srba, da je bilo zastrašivanja Srba, no to je daleko od slike o kojoj je Pupovac govorio kao o masovnoj pojavi, te da su čak bila organizirana javna potpisivanja lojalnosti.

Tisuće Srba jesu davale prisegu RH, ali kao pripadnici HV-a, ali to su radili i Hrvati i svi drugi, tako da Pupovac vjerojatno nije mislio na tu sliku iskazivanja lojalnosti.

Pupovac, kao jedan od najvještijih i najmisaonijih političara u Hrvatskoj, poznat je kao osoba koja mjeri svaku izrečenu riječ, pa su mu govori često dugotrajni i monotoni.

Ove riječi koje je prenio pred auditorijem novinara nije izrekao slučajno, pogotovo što se na njegovu presicu vezanu uz politički sukob oko prosvjeda u Vukovaru čekalo danima. Ako dakle nije bilo javnih i masovnih potpisivanja lojalnosti Srba u ratnoj Hrvatskoj, onda je Pupovac svjesno manipulirao.

I sada je to što je rekao dostupno svima na internetu i ostat će trajno zabilježena laž da su Hrvati 1990-ih prisiljavali u različitim sredinama i tvornicama Srbe da potpišu izjave o lojalnosti.

Najmanje što on sada može učiniti jest da podastre dokaze i da kaže jesu li Srbi te izjave morali potpisivati u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Dubrovniku, Karlovcu, Šibeniku, Zadru, Slavonskom Brodu, Sisku i u kojim to tvornicama, da li u Đuri Đakoviću, Končaru, Ini, Plivi, Saponiji, Badelu, TDR-u TLM-u…?

Rečena Pupovčeva konferencija za novinare iščekivana je jer su se on i njegov SDSS našli u funkciji žrtve obračuna premijera Plenkovića i vrha njegova HDZ-a s pripadnicima hrvatske desnice.

Kako je hrvatska javnost već mjesec i pol dana čekala da Pupovac objasni što misli o Vučićevoj izjavi da je Hrvatska nacistička zemlja, očekivalo se da netko i postavi to pitanje. No premda se to nije dogodilo, Pupovac je na to nepostavljeno pitanje sam odgovorio kazavši kako je on šest puta dao prisegu na hrvatski Ustav.

Nije se, pak, trebalo očekivati da će izrijekom reći da Vučić nije u pravu, te da on sam nije zastupnik u nacističkom saboru. Nekako u isto vrijeme kad je Pupovac novinarima dočaravao sliku redova Srba koji čekaju potpisivanje lojalnosti na hrvatskim trgovima, Andrej Plenković je u Saboru Bruni Esih odbrusio da je nikad ne bi stavio na HDZ-ovu izbornu listu da ju je poznavao.

Već je sasvim razvidno da se Plenkoviću uz Esih i Hasanbegovića politički gadi i kompletna unutarstranačka HDZ-ova desnica. On ih shvaća kao neprijatelje, pa se prema njima tako i ponaša. Sa stajališta političke pragmatike, međutim, shvatljivo je što je on umjesto desnice za političkog partnera odabrao Pupovca i njegova tri glasa Srba u Saboru, a nije prvi HDZ-ov lider koji je to učinio.

Naprotiv, Pupovac već više od 20 godina figurira kao pouzdan igrač, koji je u nizu navrata HDZ-ovcima poslužio za krpanje većine. I samo u vrhu HDZ-a znaju zašto je toliko jednostavno i pouzdano politički trgovati s Pupovcem i zašto je to bolje nego trgovati s desnicom.

Kako bilo, jasno je da je za lidere HDZ-a Pupovac lojalan igrač. Kada su počeli zadnji u nizu političkih napada na Pupovca s hrvatske desnice, cijeli se Plenkovićev vrh aktivirao i stao u njegovu obranu.

Pupovac, koji je očito i dalje vještiji političar od mnogih u vrhu HDZ-a, danima je puštao vladajuće da ga brane, da lupaju po hrvatskoj desnici, sve kako bi ispalo da su pripadnici srpske manjine opet na meti zlih desnih Hrvata.

I to je taj najveći problem s Pupovcem, koji premda sastavni dio vladajuće koalicije, nikad neće javno i lojalno ponašati se kao dio tog tima, nego će stajati na izdvojenoj manjinskoj poziciji i sa strane odrađivati politički biznis.

U napetoj situaciji uoči prosvjeda u Vukovaru najmanje što Plenković može jest zatražiti od Pupovca da prestane dolijevati ulje na vatru. I da mu Pupovac otkrije na kojim su to trgovima i u kojim tvornicama tijekom rata Srbi morali potpisivati lojalnost Hrvatskoj, piše Davor Ivanković / Večernji list

 

 

Hrvoje Zekanović: Odgovor Pupovcu i njemu sličnima!!! (VIDEO)

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Jugoslavenski koncept u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Protiv inicijative Triju mora su oni koji ne žele boljitak Hrvatske

U ponedjeljak i utorak 17. i 18. rujna za budućnost hrvatskoga gospodarstva održan je u Bukureštu važan susret na vrhu predstavnika zemalja članica tzv. Inicijative triju mora, a sudjelovali su i predsjednik Europske komisije s povjerenicom za regionalnu politiku, ministar energetike SAD-a i njemački ministar vanjskih poslova.

Ideju o neformalnoj političkoj platformi koja je dobila naziv Inicijativa »Tri mora« (odnosi se na Baltičko, Crno i Jadransko more) prva je javno iznijela hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović g. 2015., a ubrzo se priključio i poljski predsjednik te se danas ta političko-ekonomska platforma vodi kao hrvatsko-poljska inicijativa.

Inicijativa triju mora povezuje 12 članica zemalja Europske unije: Hrvatsku, Poljsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Litvu, Latviju, Estoniju, Sloveniju i Austriju, a kao cilj toga povezivanja ističe se podizanje razine energetske sigurnosti, čvršće prometno i digitalno povezivanje te razvoj tržišta i socijalne kohezije u širem smislu.

Inicijativu triju mora odmah su podržale Sjedinjene Američke Države, a na političkoj sceni, kako svjetskoj i europskoj tako i hrvatskoj, izazvala je različita sumnjičenja, a može se reći uz ignoranciju i tihi otpor.

Na svjetskoj razini sumnjičilo se da je to upereno protiv Rusije, na razini Europske unije ili je inicijativa bila ignorirana ili je bila sumnjičena za ugrožavanje interesa najmoćnijih članica EU-a.

Ti nesporazumi ili sumnjičavosti, čini se, više ne postoje jer je, kako je objavljeno, ruski predsjednik navodno izrazio želju da Rusija postane članica ili suradnica te inicijative, a sudjelovanje njemačkoga ministra vanjskih poslova na susretu u Bukureštu pokazuje da Njemačka mijenja mišljenje o toj inicijativi i da bi čak, kako pišu neki mediji, i sama željela postati članica.

Ignoriranje inicijative u Hrvatskoj

U Hrvatskoj, premda je inicijativa prvoga javnoga promotora imala baš u Predsjednici, taj je projekt najprije primljen vrlo hladno, a u dijelu političkoga spektra i u dijelu medija s podrugivanjem ili čak s negodovanjem, te još ni danas nije posve jasno je li taj projekt prerastao u stvarno prihvaćen jedinstveni politički program i cilj hrvatske vanjske politike.

Poznato je da po ustavu u Hrvatskoj vanjsku politiku zajedno kreiraju predsjednik odnosno predsjednica države i Vlada preko ministarstva vanjskih poslova.

Poznato je također da, premda obnašatelji tih dužnosti dolaze iz jedne te iste političke opcije, razilaženja među njima u nekoliko navrata nisu mogla ostati u sferi povjerljiva dogovaranja, nego su postajala zahvalna materija za medije i medijska prepucavanja – što je veliki znak nezrelosti hrvatske državne politike ili pak znak neslobode političkih protagonista na državnim položajima.

Dok Inicijativa triju mora očito i u razmjerima svjetske politike i u razmjerima politike EU-a sve snažnije afirmira svoju važnost i svoju vrijednost, u Hrvatskoj kao da ne posustaju ignoriranja, kolebanja i oklijevanja, kao i protivljenja tomu projektu.

Projekti poput koridora za energetsku opskrbu, komunikacijska infrastruktura, kao i modernizacija naših ekonomija kroz širenje prometnih veza, omogućit će punu integraciju srednje Europe s ostatkom našega kontinenta i izbrisati umjetne, ali još uvijek postojeće podjele između stare i nove, zapadne i istočne Europe te definitivno pridonijeti višoj razini napretka Europe kao cjeline«, rekla je u Bukureštu hrvatska Predsjednica, koja je na taj skup došla sa 11 hrvatskih projekata.

Od tih 11 projekata tri su iz područja energetike, jedan iz digitalnih komunikacija te sedam iz područja prometnoga povezivanja, a ukupna im je vrijednost 1,782 milijarde eura. Među najvažnijim su projektima LNG terminal na Krku s otpremnim plinovodom ukupne vrijednosti 263 milijuna eura i Jonsko-jadranski plinovod u vrijednosti od 600 milijuna eura.

Projekti

Od sedam prometnih projekata najvažniji su nadogradnja infrastrukture Luke Rijeka u vrijednosti od oko 430 milijuna eura te izgradnja drugoga kolosijeka te obnova i modernizacija željeznice na dionici Škrljevo – Rijeka – Jurdani u vrijednosti od 305,07 milijuna eura.

Digitalni je projekt nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ona još ne postoji, a vrijedi 101,4 milijuna eura.

Svi ti hrvatski projekti pripadaju infrastrukturi u kojoj Hrvatska jako kasni te su vrlo važni za budućnost hrvatskoga gospodarstva i doprinos da se smanji sve teže podnošljiva razlika između bogatoga zapada i po nekim aspektima siromašnih zemalja srednje i istočne Europe.

Oklijevanje ili protivljenje projektu Inicijative triju mora u Hrvatskoj može imati samo jedan razlog: nepoželjan boljitak Hrvatske.

Jasno je da ni jedan političar ni jedna politička opcija u Hrvatskoj nikada ne će otvoreno priznati da joj je cilj djelovanja nepoželjan boljitak Hrvatske, ali (ne)djelovanje, odnosno oklijevanje u reformama, u projektima, u definiranju realnih gospodarskih ciljeva s gledišta hrvatskih nacionalnih interesa ne može skriti da su im od hrvatskih važniji neki drugi ciljevi.

Te politike i ti političari kojima nije stalo do stvarnoga boljitka hrvatskoga društva i hrvatskoga naroda ne mogu živjeti u tobožnjem zrakopraznom prostoru, nego žive i utemeljeni su na višedesetljetnom jugoslavenskom konceptu i za njega uporno rade.

Premda te politike i ti političari ni tu svoju opciju nikada ne će jasno i glasno deklarirati, oni joj služe, bilo prisilno bilo po svom izboru, te se protive svim inicijativama za ikoju integraciju Hrvatske izvan tzv. jugoslavenskoga koncepta pa im je neprihvatljiva i Inicijativa triju mora.

Upravo neprihvaćanje te inicijative potvrda je životnosti jugoslavenskoga koncepta u Hrvatskoj.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Veliki trijumf hrvatske predsjednice

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari