Pratite nas

Reagiranja

Kakva prava imaju HRVATSKI PRAVOSLAVCI u RH ?

Objavljeno

na

Prema čl. 40. Ustava Republike Hrvatske, u Republici Hrvatskoj jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

Je li to tako?

Zadnje desetljeće mi pravoslavci u Hrvatskoj pokušavamo dokazati vlastima kako u RH postoje Hrvati-pravoslavci unatoč nametnutoj srpsko-jugoslavenskom obrazcu po kojem su svi pravoslavci Srbi. Tako svi stavljamo naglasak na to da je na popisu stanovništva iz 2011. bilo 16 647 Hrvata pravoslavaca, što je zadnja crta obrane, jer kad stavljamo naglasak na broj od samo 16 647 Hrvata-pravoslavaca zapravo ispada da po nekim automatizmom prihvaćamo to da su 180 000 Srba pravoslavaca zapravo članovi „SPC u RH“. Popis stanovništva iz 2011. prikazuje da su to Srbi-pravoslavci, a nikako da su članovi baš te vjerske zajednice (SPC). U anketi takvo pitanje nije postavljeno zato i nitko nije dao takav odgovor. Dakle 2011. nitko se nije izjasnio koje crkve je član.

Jedini relevantni državni dokument u suvremenoj Hrvatskoj, koji prikazuje baš broj članova vjerskih zajednica je Popisa stanovništva iz 2001. Tako u RH tzv. SPC ima 40 433 članova, Makedonska PC – 211, Crnogorska PC – 44.

Najviše je pravoslavaca bez nacionalnog predznaka – čak 195 969!

         To su zapravo vjernici (potencijalni članovi) Hrvatske pravoslavne crkve jer kad bi ti ljudi htjeli biti članovi neke od registrirane četiri strane pravoslavne crkve, odavno bi to i učinili. U većinski pravoslavnim državama kao što su Rusija, Rumunjska, Bugarska, Grčka … na ovaj način – bez nacionalnog predznaka izjašnjavaju se zapravo svi pravoslavci državljani tih država. Tamo niti ne postoje neke strane pravoslavne crkve jer bi to bilo protivno crkvenim kanonima. Svim tim pravoslavcima nije niti razumljiv taj pojam „pravoslavlje s nacionalnim predznakom”, koji ne postoji nigdje drugdje na svietu, osim na teritoriju bivše Jugoslavije, koji suprotno kanonskom pravu svojata SPC.

Hrvatska pravoslavna crkva je hrvatska zato što djeluje u Republici Hrvatskoj, ona je pravoslavna Crkva mjerodavna za teritorij RH i njeno pravoslavno stanovništvo – njoj se slobodno mogu pridružiti svi pripadnici hrvatske nacije bez obzira na etničko podrijetlo, jer rečeno je: Gdje ste vi dvoje ili troje u Mom imenu i Ja sam uz vas(Mt.18:20).

Ustav (statut) HPC vrijedi isključivo i samo na teritoriju RH i ona moli za hrvatski narod jer je u RH narod hrvatski. U bogoslužju HPC koristi hrvatski jezik, koji je službeni jezik u RH (članak 12. Ustava RH).

      Kanonski nepostojeća „SPC u Hrvatskoj“ tvrdi da su njeni članovi Srbi, na srbijanskom jeziku moli za srpski narod kakvog u RH nema (postoji samo srpska etnička manjina) i čak propovjeda neku posebnu srpsko-pravoslavnu vjeru, što je etnofiletska hereza prepoznata i u svjetskom pravoslavlju. Postoji samo jedna vrsta pravoslavlja i ono nema etničko-nacionalni, nego državno-teritorijski predznak. Svaka suprotna tvrdnja je hereza!

 Status tzv. „SPC u Hrvatskoj“ posebno je zanimljiv. Njezine eparhije integralni su dio SPC iz Srbije, ali samu „SPC u Hrvatskoj“, čak ni SPC iz Srbije formalnopravno ne priznaje, jer ju nema ni u svom statutu – ali priznaje ogromni novac (kune!) koji preko nje izvlači iz Hrvatske i hrvatsku pravoslavnu imovinu. „SPC u Hrvatskoj“ postoji samo na papiru, a jedini na svijetu tko ju priznaje Vlada je Republike Hrvatske i to temeljem štetnog (i nesporno ništetnog) dvostranog ugovora sa subjektom koji nije subjekt ni pozitivnog ni kanonskog prava, pa je nejasno kako je uopće moguće s takvim „subjektom“ imati ugovorni odnos koji ne bi teško i nepovratno kršio i zakon i pravila struke.

         Zašto je Ivica Račan 2002. potpisao taj štetan (i ništetan) ugovor baš sa stranom SPC, koja u RH ima samo 40 000 članova i tada nije bila registrirana niti u svojoj matičnoj državi Srbiji, to još ne znamo. Račan je dobro znao podatke iz Popisa stanovništva 2001. i potpuno je nerazumljivo zašto je negirao skoro 200 000 potencijalnih članova HPC na račun pet puta manjeg broja članova strane SPC, kojoj je darovao cjelokupnu pravoslavnu imovinu RH.

Sa stranom i kanonski nepostojećom „SPC u Hrvatskoj“, Vlada RH podpisala je štetan (i ništetan) ugovor, a još uvjek nema razumjevanje za potrebe druge po veličini vjerske zajednice, koju čine čak 200 000 hrvatskih državljana, koji nisu bili i ne žele biti članovi SPC nego traže vlastitu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je druga po veličini vjerska zajednica nakon Katoličke crkve i čiji je broj vjernika dvostruko veći od sveukupnog broja članova svih registriranih vjerskih zajednica i koji čine 82 % od svih pravoslavaca u Hrvatskoj te 5 % cjelokupnog stanovništva.

Republika Hrvatska do sad nije poštovala vjerske slobode domicilne skupine hrvatskih pravoslavaca – pripadnika Hrvatske pravoslavne Crkve i to beskrajnim odugovlačenjem njezine zakonske registracije, u skladu s pozitivnim pravom (usprkos najurednijoj mogućoj dokumentaciji) i kanonskim pravom po kojem „redosljed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.

HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Angažman u ‘MUP-u Krajine Vukovar’ Hrvatska priznaje kao radni staž?

Objavljeno

na

Objavio

Da nema kraja apsurdima u Lijepoj našoj pokazuje i slučaj jednog od pripadnika srpskih okupatorskih snaga u Vukovaru kojem je Hrvatska priznala radni staž za vrijeme rada u ‘MUP-u Krajine Vukovar’. Preslik radne knjižice objavio je HDZ-ov saborski zastupnik Stevo Culej.

Tako je dotičnom područni ured Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u Vukovaru priznao radni staž u trajanju od pet godina, devet mjeseci i 13 radnih dana u razdoblju od 17. 10. 1991. godine do 19. 7. 1997. godine kao pripadniku MUP-a Krajine Vukovar, dakle sve do mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, prenosi Direktno.hr

Culej je u razgovoru za Direktno istaknuo kako je to samo jedan od takvih slučajeva kada se aktivno sudjelovanje u agresiji putem paravojnih srpskih službi priznaje kao radni staž na osnovu koje će agresori od Hrvatske dobiti mirovinu ili je već primaju. “Na taj način Hrvatska i službeno priznaje da se kod nas zapravo vodio građanski rat”, uvjeren je.

 

Projekcije proračuna za 2020. i 2021. – Smanjuju se sredstva za mirovine pripadnicima HV-a a povećavaju sudionicima ‘NOB’-a?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Jandroković o Glasnovićevom govoru: Prenosite zastupnike koji govore korisno pa će se izmijeniti klima

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u ponedjeljak se u izjavi novinarima osvrnuo na govor neovisnog zastupnika Željka Glasnovića koji je medije nazvao moralnim tifusarima i rekao da imaju moralnu sidu, istaknuvši da je odgovornost na svakome od zastupnika, a da je na medijima da to adekvatno komentiraju.

“Nedavno sam čuo da vas je jedan zastupnik nazvao korisnim idiotima. Mislim da bi bilo dobro da takve zastupnike tretirate na odgovarajući način“, poručio je Jandroković novinarima.

Na primjedbu da Glasnovića nije opomenuo ni zaustavio, Jandroković je odgovorio da on „ljude pušta da govore što hoće, jedino ako netko nekoga osobno prozove, onda ga upozori“.

“Ovako za općenite rasprave, najbolji sud je sud građana i vas medija da takve zastupnike jednostavno tretirate na odgovarajući način“, smatra šef parlamenta.

“Svašta se može čuti s govornice. Svaki govor koji je neprihvatljiv nije dobrodošao u Sabor“, dodao je. Ocijenio je i da u Saboru ima izvrsnih rasprava i zastupnika koji se pripremaju za raspravu, ali i onih koji na ovaj način pokušavaju skrenuti pozornost.

“Pokušajte naći način da takvi ne uđu u prvi plan, nego oni koji se dobro pripremaju i dobro i korisno govore“, rekao je Jandroković.

Ne slaže se s Mostovcem Božom Petrovom da bi se ovakve situacije riješile da je prihvaćen Etički kodeks koji je predložio, jer, kaže, „etički kodeks neće staviti pod kontrolu zastupnike koji imaju namjere dolaziti u prvi plan uvredama, jeftinim atrakcijama“.

“Smatram da su mediji tu ključni, koji će selektirati one zastupnike koji govore korisno i o temama“, poručio je.

Na primjedbu da se saborske sjednice prenose, novinare je zapitao: Što očekujete?

„Ja bih morao dnevno deset zastupnika prekidati jer iznose uvrede ne samo na račun medija. Vi ste se sad našli pogođeni, ali pogledajte kako zastupnici govore jedni o drugima, kako se odnose prema predsjedavajućima. Ja bih cijelo vrijeme morao davati opomene. To ne činim zato što je sud javnosti taj koji će biti presudan, a ne moja opomena“, mišljenja je Jandroković, pojasnivši da opomene daje u situacijama za koje smatra da je to nužno.

“Ovakve rasprave kao što ste čuli danas, slušamo svakodnevno. Ne mislim da ću svojim opomenama niti Etičkim kodeksom rješavati takve stvari. To je savjest zastupnika, oni mogu ovdje govoriti, izabrani su od građana da govore. Kako oni govore, to je na njima i građani će to procijeniti. Ponavljam, prenosite one zastupnike koji govore korisno i pametno, koji ne vrijeđaju i koji su koncentrirani na sadržaj i pripremaju se za raspravu. I onda će se izmijeniti klima, a ne mojim opomenama“, ocijenio je Jandroković.  (Hina)

Glasnović: Ti komunisti nisu mogli sačuvati ni tu šugavu Jugoslaviju, neki sjede ovdje, ti šugavi Jugoslaveni

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari