Pratite nas

Komentar

Kakva su to načela prema kojima malo ljudsko stvorenje životom plaća nepromišljenost ili nespretnost odraslih ljudi?

Objavljeno

na

‘Pravo na izbor’, kako to gordo zvuči. Ali samo u riječima. U stvarnosti to je nešto potpuno suprotno, preciznije odvratno. Takva igra riječi je jedna opaka zamka iza koje se de facto krije ritualno ubojstvo, prinošenje ljudske žrtve na oltaru sveopće društvene histerije izopačenog tumačenja prava žena.

[ad id=”93788″]

Svaka žena ima pravo na izbor, ali ne tada, nego nekoliko mjeseci ranije kada donosi odluku hoće li s nekim muškarcem podijeliti svoju intimu. Nakon što je donijela odluku mora preuzeti odgovornost za sve moguće posljedice te odluke. Zato društvo mora čuvati mlade i nezrele od takvih kušnji, ali isto tako i one koje su ucijenjene ili se njihova volja silom lomi. Odrasla žena svjesna odgovornosti svoje odluke ne može tu odgovornost prebacivati na dijete u njenoj utrobi.

Kakva su to načela prema kojima malo ljudsko stvorenje životom plaća nepromišljenost ili nespretnost odraslih ljudi? Najviše pobačaj učine žene koje imaju dvoje djece, većina njih je u braku. Tu se postavlja pitanje i kakvi su to muškarci, muževi koji pristaju na takvu ženinu odluku ili je čak i nagovaraju. Kakvi su to uopće muškarci koji saznaju da im djevojka supruga ili ljubavnica ide ‘riješiti onaj problem’, a oni kao usranci čuče u nekoj svojoj zavjetrini i čekaju da im zazvoni mobitel s porukom ‘riješeno’? Kakvo je to društvo koje dozvoljava žrtvovanje života jednog čovjeka za interese drugog? A što je s pravom tog malog djeteta čiji život postaje tek jedna stavka, jedan paragraf u važnosti ostvarenja nečega što se naziva ženskim pravima? Kakava su to ženska ili bilo kakva druga prava koja se ostvaruju pomoću nevine krvi malenih koji još nisu imali priliku ni zrak udahnuti?

Prema statistikama Zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj se godišnje napravi oko tri tisuće pobačaja.

Međutim, ta brojka bilježi samo prijavljene pobačaje. Stvarna je brojka možda i deset puta veća.

Stoga je presudno pitanje kakva je to država koja dozvoljava takav masovni zločin, postojanje te kolektivne sramote, te grozote pustoši svijeta bez imalo ljudskosti? U demokratskim državama vlast izvire iz biračkog prava naroda. Znači da odgovornost zakona te države snosi narod. Zamislite zakon o pobačaju se formalno zove ‘Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece’. Koja je to dijabolična fraza. Ta uhu ugodna formulacija o pravu na slobodu, zahvaljujući demokratskim načelima zapravo prenosi odgovornost za ubijanje tih malenih na cijeli kolektivitet odnosno narod. To je jeziva zla kob na koju hrvatski narod ne smije pristati.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Sabor – prazno kazalište u kojem glumci igraju neku svoju igru

Objavljeno

na

Objavio

PIXSELL

U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.

Narod pamti puno zanimljivih anegdota i događaja vezanih uz Sabor, od onog krvavog križevačkog 1397., kada je kralj Žigmund dao pogubiti bana Lackovića i cjelokupno plemstvo, koji ga htjedoše svrgnuti, preko povijesnog, prvog na narodnom jeziku govora Ivana Kukuljevića Sakcinskog 1843. (do tada se u Saboru, kao i u crkvama, govorilo latinski) pa do „vritnjaka“ iliti udarca nogom u zadnjicu koji je 1885. zloglasnom Karolyu Khuenu Hedervaryju plasirao Josip Grižanić.

U Saboru su se sklapale i raskidale državno-pravne sveze. Krleža je na jednom mjestu primijetio da Hrvati svakih četrdesetak godina sklope neki savez pa se onda protiv njega bune, a Vesna Parun se zapitala: ako nam je domovina majka, zašto se tako često preudaje. Matoš je Sabor puno prije Viteza nazvao kokošinjcem, u kojemu se krčme nacionalni interesi.

Da nije bilo Mira Bulja i Milorada Pupovca, u povijest Sabora bio bi upisan još jedan događaj, ovaj put fizički obračun premijera i jednog zastupnika, s tko zna kakvim ishodom. Možda bismo, ne daj Bože, opet gledali reprizu slučaja Hedervary. Bulj i Pupovac su hrabro uz osobni rizik stali između zaraćenih strana i spriječili bratoubilački rat.

A prispodoba s kokošinjcem nikako ne stoji. Kad bi barem Sabor to bio? Primjerenija je usporedba s praznim kazalištem i pozornicom na kojoj su spušteni zastori, iza kojih glumci igraju neku svoju igru koja ne zanima nikoga osim njih samih.

Tamo se donosi, prepisuje i usklađuje mali milijun zakona. Tamo caruje neodgovornost prvog reda. Dobro plaćeni zastupnici ne osjećaju čak ni prisustvovanje sjednicama kao svoju obvezu. U njihovim nastupima dominira neobrazovanost i duhovitost na razini male djece.

Dok su vladajući uvijek spremni odbiti svaki, pa i najkonstruktivniji prijedlog oporbe, dotle oporba djeluje po principu – što gore to bolje, radujući se svakom neuspjehu bez imalo interesa za opće dobro. Prema biračima zastupnici iskazuju krajnji prijezir, osjećajući kako ih je sam Bog postavio na to uzvišeno mjesto, a ne narod svojim glasovima.

Otuda trgovanje mandatima. Njihov Bog je obično šef stranke koji ih stavlja na listu po principu lojalnosti i dodvorništva i kojega su uvijek i u svemu spremni podržati. Promjena takvog stanja vodi putem radikalnih izmjena izbornog zakona, za što, međutim, nitko osim naroda nije zainteresiran.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Beljak HSS pretvorio u crvenije od svega crvenog

Objavljeno

na

Objavio

Vijest glasi: “Zakopajmo sjekire, evo vam ruka – rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na sjednici Glavnog odbora stranke pružajući ruku zastupnici HSS-a Ani-Mariji Petin, nakon čega se ona, kaže nam izvor blizak Beljaku, digla i napustila sjednicu, naravno ne uzvrativši rukovanje.

S njom je sjednicu Glavnog odbora napustilo još nekoliko HSS-ovaca, nakon čega su zatražili ostavku predsjednika HSS-a Beljaka.”

Beljakova ostavka – koja nemoguća i nelogična sintagma! Sadašnji predsjednik HSS-a čisti stranku od svih koji su u njoj nešto značili, koji su je simbolizirali i izražavali njezinu političku, pučku i kršćansku bit.

Stvara stranku kakvu želi, vrlo uspješno, a nitko ostavku ne podnosi zbog uspjeha.

Tradicijski HSS utemeljen na narodskim i narodnim vrijednostima pretvorio je u stranku liberalniju od svih liberalnih i crveniju od svih crvenih. A pri tom se služi milovanjem svojih političkih protivnika biranim riječima od kojih obuzima jeza.

Ali bar u nečemu HSS slijedi Stjepana Radića koji je rekao: “Kad je čovjek na umoru, onda je blizu Boga, a kad je u zatvoru, onda je blizu svome narodu”.

A takva bliskost s narodom živi i danas, u onima koji se bore za narod dobivajući uvjetni zatvor zbog provala u automobile.

Milan Ivkošić / VL

 

Beljak iz HSS-a izbacio Zvonka Pongraca predsjednika HSS-a OBŽ i Regije Slavonija

 

 

 

Pobuna u HSS-u: Dio članova Glavnog odbora HSS-a zatražio ostavku Beljaka

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari