Connect with us

Komentar

Kamo ide ovaj svijet?

Published

on

Nevjerojatno je da se jedna zastarjela filozofija iz 19. stoljeća kao što je Marksova, prodaje u 21. stoljeću kao da je proročka! Lice svijeta se toliko promijenilo, da bi ova današnja ekonomija Marksu bila posve nerazumljiva.

„Sada u svijetu trijumfiraju oni koji bi htjeli ili sasvim odbaciti kršćanstvo ili iz njega izvući revolucionarnu korist za socijalizam i anarhizam…U vremenu koje dolazi pojavit će se antikrist, njegove su sablazni buduće sablazni čovječanstva.“, napisao je 1918. godine Nikolaj Berdjajev u svojoj knjizi „Filozofija nejednakosti“. Pisao je još pod dojmom boljševičke revolucije videći svu njezinu društvenu, duhovnu i moralnu razornost. Zato je u svakoj revoluciji vidio samo slijepu stihiju. „Revolucija uvijek govori o tome da oni koji su imali vlast nisu izvršili svoju misiju…Odozgo nije dolazio stvaralački poticaj, nije sijalo svjetlo, i zbog toga je odozdo nagrnula tama.“ Berdjajev je vidio povijesni kauzalitet između starog natrulog svijeta i revolucije kao neoduhovljene, rušilačke reakcije koja samo donosi nova zla i nepravde. Po njemu, nijedna revolucija „ne izoštrava i ne produbljuje misao.“ Berdjajev je jedan od velikih filozofa 20. stoljeća čija je zvijezda namjerno zatamnjena i prešućena. Njegova filozofska intuicija je proročka, a proroke svaki svjetski sustav i poredak koji se odmiče od Boga pokušava sakriti, ušutkati ili ignorirati. Riječi Berdjajeva kao da su napisane danas, a ne prije stotinjak godina.

Duh suvremenog svijeta je duh infantilnosti odjeven u ruho racionalizirane pohlepe. Masama se prodaju stare, propale ideje, prefarbane i prerađene, da ih otkrivaju kao vrhunaravnu spoznaju. Ne znaju što se iza njih krije jer su neupućeni, s prekinutim dotokom, odbacili su memoriju i staru predaju, bez da su išta od nje upoznali i baštinili. Zapadni svijet ne poznaje samog sebe, svoje duhovne korijene. Odsjekao ih je i samoubilački bacio u vatru. Jahači apokalipse danas su novi trovači duša koji mlade naraštaje oduševljavaju za stare utopije umotane u ambalažu neomarksističkog sofizma. Nastao je golemi ideološki Frankenštajn sastavljen od neoliberalnog kapitalizma i novog državnog socijalizma, jedan nakaradan etatizam bogatih elita čije banke dokapitalizira i spašava država, a masama je namijenjen potrošački raj koji bi trebao funkcionirati na kreditno-dužničkoj ovisnosti. Nevjerojatno je da se jedna zastarjela filozofija iz 19. stoljeća kao što je Marksova, prodaje u 21. stoljeću kao da je proročka! Lice svijeta se toliko promijenilo, da bi ova današnja ekonomija Marksu bila posve nerazumljiva. Političko-ekonomske premise i odnosi snaga u društvu nisu više tako čitki i jednostavni kao prije dvjesto godina. I pojmovi nisu više isti. Što je danas radništvo? Tehnološki standard i uređaji koji su dostupni svima, drastično mijenja sliku društva, i čini jedan materijalistički pogled iz 19. stoljeća, potpuno anakronim. Međutim, utopijska marksistička svijest je žilava utoliko što nepravedne materijalne odnose uporno podmeće kao argument protiv duha. Berdjajev je očeve komunističkog prevrata nazvao „ubojicama vječnosti“. Smatrao ih je ljudima koji su se podigli protiv slobodnog ljudskog duha i svega božanskog. U tomu je ključ svakog oživljavanja propalih ideologija s totalitarnim karakterom.
Revolucija protiv božanskog reda i sklada u ljudskoj duši nikada nije prestala. Ona traje, samo mijenja maske i lica. Rađa se uvijek i iznova u svjetskom kaosu, i na njegovu valu ruši staro, obećaje novo, ali nikada ništa ne uspije podignuti, jer nije stvaralačka i to ne može biti. Rušilačka stihija je rušilačka snaga. Tsunami ruši i nosi sve pred sobom, iz njega se ne može dobiti energija za stvaranje. Stvaralački duh dolazi nad ruševine i u svojoj proumljenoj i smirenoj djelatnosti počinje graditi nešto novo. Kaos vlada u glavama ljudi, u njihovim savjestima, moralnosti, duhovnosti, vrijednostima, težnjama…kaos je uvijek posljedica vrjednosne zbrke u srcima…A gospodar kaosa može biti samo Knez Tame, nitko drugi. Živimo li u njegovom vremenu kako su proricali Vladimir Solovjov i Nikolaj Berdjajev? Sablazni svijeta su velike. Nemoć duha i pameti sve izraženija, ne cijene se skromnost, smirenost, produhovljenost, nenasrtljivost, plemenita misaonost, etičnost, strpljivost…danas su na cijeni megalomanija, egocentričnost, napadnost, želja da se bude viđen, primjećen, istaknut, lud, razuzdan, zanimljiv… Mnogi zbog toga zdvajaju, padaju u malodušje i osjećaju se nemoćnima, napuštenima, povlače se u svoje osobne katakombe. Neki ljudi se zatvaraju u svoj virtualitet, u vlastite svjetove, no to nije rješenje. Svi se pitamo kamo ide ovaj svijet dok elite govore o napretku i budućnosti. Ide li ovaj svijet u labirint samoće ili u pakao odsuća smisla? Što je gore od toga?

Svijet koji sudi

U današnjem svijetu puno je samozvanih arbitara, pogotovo u javnom prostoru nekršćanske provenijencije koji sude i arbitriraju, pogotovo u medijima, poput malih bogova, udaraju etikete, uništavaju ljudima dobar glas, diskreditiraju ih ideoloških rječnikom i nanose im veliku društvenu i moralnu štetu. Koliko samo čujemo glasova čiji je prizvuk onaj užasni refren – raspnite, raspnite! Sud medija postao je surogat državnih ustanova, kao lažni glas javnosti. Naglašavam lažni jer mediji gube svoju prvotnu funkciju, izopačuju se u manipulatore i kreatore paralelne, virtualne stvarnosti, stvaraju privid javnosti i u tom prostoru dijele ljude na prihvatljive i neprihvatljive. Glas jednih se uvijek čuje, glas „prokletih“, prognanih i izopćenih ne smije se nikada čuti. Onda nam na takvu matricu prodaju još i svoju demokraciju u kojoj se istina ne može nikako čuti a da ne bude svrstana u zdravstveni karton – onaj koji govori istinu može biti samo paranoik i luđak u svijetu kontroliranih paradigmi! Pazite, ne više informacija – nego paradigmi i njihovih interpretacija! Svijet se brani od istine tako da joj kontrolira izvore. Propušta je djelomično, u razblaženu obliku, a ekstrakt čuva da ne dođe na svjetlo dana. Zato je sustav osuda uvijek učinkovit u podržavanju nepravdi. Naš svijet je svijet koji sudi snagom nepravedna tužakanja.

[ad id=”68099″]

Napisao:  Zoran Vukman/zoranvukman.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari