Pratite nas

BiH

Kamo lete lažni Zmajevi od Bosne

Objavljeno

na

Bošnjačka politika, tzv. bosanska, vjerska i intelektualna elita 29.03. 2016. Obilježila je i proslavila točno 185 godina navodnog bosanskog pokreta za autonomiju predvođenog Huseinom – kapetanom Gradaščevićem zvanog Zmaj od Bosne.

[ad id=”93788″]

Ova kolumna objavljena u studenom 2012. godine na portalu Posavski-obzor.info, i danas jednakom aktualnošću raskrinkava bošnjačko-bosanski unitarizam, optužbe o vječnim neprijateljima Hrvatima u BiH iu to ime upregnutu velikobošnjačku i velikobosansku mitomaniju vezanu za tzv. Zmaja od Bosne Huseina Gradašćevića.

Ovih dana vrišti verbalna agresija od strane bošnjačke, tzv. bosanske, vjerske, intelekutalne, vojne i političke elite. Već uobičajenom zamjenom teza naricali su o navodnoj ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini dok su istaknuti Bošnjaci i Bosanci nemuslimanima ponudili odlazak iz BiH uz otpremninu od tek nešto blata na cipelama.

Bošnjački vračevi ratnih igara nisu pojasnili kako malobrojniji narod može ugroziti i preglasavati brojniji?!

Agresivna velikobošnjačka histerija o navodnoj ugroženosti Bošnjaka nije nikakva novost već nastavak 600-godišnje kontinuirane borbe za prevalst koju je u BiH još davno započeo kapetan Husein Gradaščević. Ako ne zbog priviliegija i tla zbog čega drugog bi preci današnjih Bošnjaka  – konvertirali na islam i okupatorski kolaborateri – kako tada tako i danas, držali se za skute Otomana i njihovog genicida?

Kapetan Husein Gradaščević, lažni Zmaj od Bosne u pobuni za privilegije i kršćansko tlo

Suočen s financijskom i vojnom krizom 1830. godine sultan Mahmud II započeo je u BiH reforme oduzimajući joj specijalni status. Povlaštenim bh muslimanima reformama su neke privilegije bile umanjene, a neke sasvim ukinute, uz uvođenje i nekih novih obveza. Sultan je htio ukinuti janjičare (otomanska vojska sačinjena od otete kršćanske djece Hrvata i Srba) što je značilo veću vojnu mobiliziaciju domaćih muslimana na što je Gradaščević zaprijetio vojnom silom svima koji su se protivili janjičarima. Zašto bi muslimani išli ginuti kad je lakše bilo otimati kršćansku djecu koju su islamizirali i kao janjičarsku legiju stranaca perverzno koristili za porobljavanje, pljačku, masovna silovanja i ubijanje. Slično današnjoj bošnjačkoj filozofiji i bh muslimani tog vremena htjeli su samo prava ali ne i obveze. Zbog toga je begluk odlučio i sultanu poručio: Privilegije da – obveze ne.

1831. – 1832. kapetan Husein Gradašćević postavljen je na čelo pobune. U namjeri očuvanja privilegija planirao je postići neku vrstu begovske samouprave kojom bi za sva vremena u BiH zacementirao muslimansku nadmoć i vlast nad obespravljenim „nevjernicima“ Hrvatima i Srbima.

U svoj vlastelinsko-kastinski rat begluk je uspjeo uvući i neke kršćanske oportuniste (Hrvate i Srbe) koje su prethodno obmanuli lažima o bogaćenju i oslobađanju od turske okupacije iako su se stvarno borili za autonomiju u okviru otomanskog carstva. Taj dio kršćanske raje bio je potput današnjih platformaških jadnika iz reda hrvatskog i srpskog naroda koji se bore za bošnjačke privilegije, a na štetu vlastitog naroda.

Nakon ugušene pobune Gradaščević bježi u Hrvatsku ali je ipak značajno pomogao muslimanima u ostvarenju njihovog glavnog cilja. Otomanska vlast željela je preduhitriti daljnje pobune pa se bh muslimanima dodvoravala uvećanjem privilegija. Begovi su dodatno uveli kmetovsko davanje trećine što je uz ostale namete teško palo na ionako obespravljena, ponižena, i osiromašena leđa kršćanskih zemljoradnika. Brutalnim nasiljem pohlepno su čuvali od kršćana otetu zemlju i imovinu kao i dobijene privilegije. Svaki pokušaj socijalnog olakšanja kršćanima bio je već u začetku ugušen u krvi.

Od bošnjačke propagande razvikana Gradaščevićeva tolerancija prema kršćanima, i njegovo dopuštenje za gradnju kršćanskih bogomolja, u stvari je bio deal kojim je on zauzvrat svećenike pretvarao u svoje doušnike zbog čega je katoličke vrhovnike ukorio sarajevski begluk zaprijetivši im da se drže vjerskog a ne političkog poslanja. Ta vlaga u hrvatskom duhovnom zidu isto je što i današnji mali broj sarajevskih sluganskih svećenika koje hrvatski narod posprdno naziva daidžama.

Povijesne činjenice nepobitno dokazuju: Husein Gradašćević pobunio se protiv Turka zbog feudalnih privilegija a ne zbog nacionalne svijesti pa ipak današnja bošnjačka elita i bošnjački narod stvaraju o njemu romantičarski spin po kojem je on prvi bošnjački vođa nacionalnog oslobođenja Bosanaca-Bošnjaka i zato mu od milja tepaju Zmaj od Bosne.

Gradašćević se iz progonstva ipak vratio svojim Otomanima i otišao u Tursku gdje je i umro što dokazuje da bh muslimani u to vrijeme, isto kao i danas, nisu doživljavali Otomane kao okuptora već, poput današnjeg OHR-a, jamcem svoje povlaštenosti. Bošnjačka ljubav prema Otomanima i njihovim kolaboraterima danas se dokazuje u otomanizaciji i gradašćevizaciji džamija, ulica i institucija. Zmajevi od Bosne su i nogometaši reprezentacije koju čini 95% Bošnjaka iako većinu stanovništva u BiH čine Hrvati i Srbi.

Gradaščević je samo jedan od brojnih primjera kontinuiranog bošnjačkog lažiranja daljnje i bliže povijesti s namjerom zadržavanja starih i sticanja novih privilegija, i s krajnjim ciljem pretvaranja BiH u matičnu bošnjačku državu.

Današnji lažni Zmajevi od Bosne

Gradščevićev rat za privilegije i kršćansko tlo danas se nastavljaja agresivnom retorikom i politikom velikobošnjačke i velikbosanske političke, vjerske, vojne i intelektualne elite. Želja za unitarnom BiH, plus Sandžak, kao matičnom državom svih muslimana s prostora bivše YU – što ne ide bez institucionalnog, duhovnog, i fizičkog uništenja druga dva bh naroda – postala je bošnjački spin kojim se, preko operatera Bošnjački institut, Krug 99 i BANU, jedni drugima logiraju u mozak.

Zadnja medijska agresija današnjih lažnih Zmajeva od Bosne u stvari je pokušaj sprečavanja Ustavnog suda BiH u ispravljanju nepravde za koju je odgovoran po zlu poznati Visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je, uz asistenciju Sarajeva, Mostaru nametno rasistički Statut i izborna pravila kojima su Bošnjaci stekli privilegirani status na štetu Hrvata. Prethodno je sve isto na federalnoj razini odradio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch uz velikodušnu asistenciju janjičara Krešimira Zubaka koji se i danas hvali poštenjem. Nije zalud ona: Tko o čemu, vojska o skraćenju – kurva o poštenju.

Uplašeni kako bi Mostar mogao biti kamen koji će izazvati lavinu osipanja bošnjačkih privilegija tzv. Zmajevi do Bosne kidisali su u juriš. Muftija Smajkić je prvi jeknuo. Posebno je naglasio da se Bošnjaci Hercegovine u svim općinama s hrvatskom većinom osjećaju obespravljeno i ugroženo u svim segmentima svog življenja. Nije se muftija zapitao zašto se mostarski princip ne primjenjuje na gradove i općine u kojima su Bošnjaci većina, tko to nedemokratski i stopostotno vlada Federacijom BiH, i tko u Predsjedništvu BiH predstavlja Hrvate mimo njihove volje?

Islamističkom muftiji Smajkiću odmah se pridružio i ajatolah Cerić poglavar IZ i tzv. „novih muslimana“, koji je, kao i obično, u svakoj svojoj rečenici do besvjesti zlorabio pojmove žrtva i genocid. I ratni zločinac general Sefer Halilović prijetio je svojim već dokazanim umijećem kurbanisanja hrvatskih vratova. Zatim se oglasio i preživjeli komunistički recidiv Nijaz Duraković u čijoj blizini čak i u zraku 24 sata na dan kampiraju minimalno 3 promila alkohola. Tamo gdje se guzičari tamo je i gnojni muslimanski cvijet Gr(a)dimir Gojer i još pokoji platformaško-zeleni Hrvat. Uz srdačnu asistenciju bošnjačkih medija istim protjerivanjem i otpremninom (blato na cipelama), još ranije su se oglasili Tihić i njegov SDA, Haris Siljadžić, Zlatko Lagumdžija, Muhamed Filipović, Bakir Izetbegović i brojni drugi Velikobošnjaci. S obzirom da je izjednačavanje prava tri konstutivna bh naroda neminovno, i samo po sebi podrazumijeva ukidanje bošnjačkih privilegija, i u budućnosti nam slijede sve češće i žešće histerije lažnih Zmajeva od Bosne.

Današnje bošnjačko izvrtanje istine i nastavak rata za privilegije i hrvatsku zemlju

Motive hajke na bh Hrvate najbolje je objasnio sam islamista Smajkić u svojoj izjavi od 04. 9. 2007.: „Izgradnja ogromnog Islamskog centra u Mostaru bi neutralizirala uporne namete kršćanizacije i kroatizacije Mostara.“ Znači, ne trebaju brojne džamije i islamski centri zbog vjerskih potreba muslimana već zbog sprečavanja kroatizacije onih gradova u kojima Hrvati čine većinu.

Dok isturena turska karaula tvrdi kako su oni (Bošnjaci) stjerani na frtalj bh teritorije, dok većim dijelom navodno vlada okupatorska velikohrvatska i velikosrpska vlast, stvarno stanje ih neumoljivo činjenicama demantira. Upravo su Bošnjaci u BiH na zadnjem frtalju hrvatske zemlje oduzeli vlast Hrvatima. Nisu Bošnje ugrožene već su oni ti koji svojim nakaradnim privilegijama i unitarizmom ugrožavaju druge narode u BiH. Bošnjaci su ti koji nad Hrvatima sprovode konitnuirano institucionalno nasilje, preglasavanje, duhovnu razgradnju, 20 godina sprečavaju izgradnju katoličke crkve u Sarajevu dok joj istovremno oduzimaju imovinu i poklanjaju udbašima. Priječe utemljenje hrvatskog TV kanala, hrvatske škole, zbog hrvatskog grba ne dozvoljavaju podizanje spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Sarajeva dok istovremeno svoje krvnike promiču u heroje. Skupa s protektoratskom međunarodnom zajednicom tenkovskim napadom na hrvatsku banku uništili su financijsku samoodržvost i samoupravu čime direktno priječe stvaranje hrvatskog entiteta bez kojeg nema ni opstojnosti bh Hrvata.

Bez obzira koliko to bošnjački Zmajevi negirali, oni su otvaranjem i „oslobađanjem“ svoje duhovnopolitičke emocije u međuvremenu mutirali u politički islam imena „nakib-multikultura“. Ta umotana „multikultura“ najradije bi u BiH objavila fetvu o istrebljenju krmetine, Djeda Mraza i Nove godine. Rakiju jok.

Nema sumnje – kako bi bili nagrađeni sa što više privilegija i hrvatske zemlje Velikobošnjaci će pore svoje hegemonističke rugobe i dalje glačati botoxima kukuleka o genocidu i žrtvi jer pohlepa želi odgristi više nego što može zinuti i progutati više no što može probaviti.

[ad id=”93788″]

Od otomanske okupacije do danas – inkl. zadnji rat – bh Hrvati ne vode bitku s prošlošću već sa suvremenim bošnjačkim konstrukcijama prošlosti koje se reflektiraju u problemima današnjice. Hoće li let lažnih Zmajeva od Bosne završiti proždiranjem Sunca i vrtenjem Bosnistana oko polumjeseca ne ovisi samo o njima već i o nama.

Crovata

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dodik: BiH treba odbiti pomoć zbog koje bi bila obavezna da primi migrante

Objavljeno

na

Objavio

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik tvrdi da će se zalagati da BiH odbije svaku financijsku pomoć Europske unije (EU), zbog koje bi bila obavezna da primi migrante.

Kaže da, po nekim informacijama, u BiH trenutno ima od 3.500 do 4.000 migranata, koji su smješteni na različitim lokacijama.

– Mi trenutno ne znamo gdje su oni, a vidimo da politika Europe da pokušavaju da smjeste migrante u dodirne zemlje…Austrijski kancelar Sebastijan Kurz je prije nekoliko mjeseci izašao je s jasnom ponudom da će se zemljama, u dodiru s EU, koje prihvate da formiraju kampove za migrante, dati financijsku pomoć.

Zalagat ću se da se ta pomoć odbije sa stanovišta obaveze da primimo migrante, koji su ozbiljan sigurnosni, socijalni, zdravstveni i komunikacijski problem i BiH nema mehanizme da odgovori na to pitanje – ustvrdio je on.

Ponovivši tvrdnju da je BiH “potpuno zakazala kada je u pitanju migrantska kriza i nema mehanizam za borbu protiv tog problema”, istakao je u izjavi novinarima u Banjoj Luci da će inicirati da Predsjedništvo BiH da neke odgovore po tom pitanju. (Fena)

 

Migranti provaljuju u obiteljske kuće u Čapljini

 

 

Nino Raspudić – Migranti pred vratima: test humanosti ili gluposti?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Hrvati bi trebali razmisliti o tome da ‘promjene ploču’

Objavljeno

na

Objavio

fikret-abdic-reuters
foto: REUTERS

Vodeće bošnjačke političke stranke SDA i SDP, te hrvatofobni sarajevski intelektaulci razjareno su reagirali na Deklaraciju Hrvatskog sabora, usvojenu u petak. Hrvatska je vlast nazvana fašističkom, optužena za rušenje “Daytonskog sporazuma”, “agresiju na suverenitet BiH” i “mješanje u unutarnje stvari”, prigovoreno joj je kako podržava “koncept Herceg Bosne”, kojemu je presuđeno u Haagu kao “udruženom zločinačkom poduhvatu”, piše: Milan Šutalo, HMS

Ukratko bošnjačka politička elita, i bošnjački nazoviintelektualci popud Esada Durakovića, Muhameda Tunje Filipovića, Emira Zlatara, Esada Bajtala, Ibrahima Prohića… držeći se one napad je najbolja obrana, koristeći govor mržnje demonizirali su Hrvatsku, kako bi zamaskirali zločin načinjen prema Hrvatima u BiH, narodu kojemu su Bošnjaci zahvaljujući brojnosti, oteli ustavno pravo predstavljanja u Predsjedništvu BiH i ponizili ga.

Hrvatska je sada kriva samo zato što je to uočila, u Deklaraciji konstatirala i što je odbila šutjeti o tome, kako što je to činila u prošlosti. Što ne pristaje velikobošnjački hegemonizam nazivati europskim demokratskim standardom.

U nedostatku argumenata kojima bi osporili Deklaraciju, sarajevske političke stranke i intelektualni hrvatomrzitelji otvoreno su, kao i bezbroj puta do sada, lagali, podvaljivali, obmanjivali javnost, a nisu se libili ni zaprijetiti svima koji ne misle kao oni. Tako, predsjednik “Kruga 99”, asocijacije koja  zagovara ukidanje konstitutivnosti naroda, kao temeljnog načela Ustava BiH, Adil Kulenović otvoreno prijeti kako će “svatko tko podrži Deklaraciju u BiH biti zgažen”.

Što je u Deklaraciji Hrvatskog sabora tako fašističko, rasističko, zločinačko..? Izgleda to što podržava Bosnu i Hercegovini kao državu kakvom je tretira njezin daytonski ustav, kao “zemlju tri konstitutivna naroda i svih građana”, što izražava nadu kako će se kroz dijalog doći do rješenja kojim će se implementirati presude Ustavnog suda BiH, što traži jednak tretman pred pravosuđem svih optuženih za ratne zločine, što od Vlade Hrvatske zahtjeva da redovito izvještava o kršenju prava svojih sunarodnjaka u BiH, Vijeće za implementaciju mira u BiH i Vijeće sigurnosti UN-a, što se zalaže se za nastavak pomoći Hrvatske svom narodu u BiH.

Ništa se, dakle, u tom aktu ne može naći što je u suprotnosti s važećim Ustavom i Daytonskim sporazumom, i ništa što je usmjereno protiv Bošnjaka. Autori Deklaracije toliko su se trudili da ne izađu iz okvira “nemješanja u unutarnje stvari BiH” da su ih neki u Hrvatskom saboru, optužili da su napravili “kamilica Dakelaraciju”.

No, taj trud nije, čini se, pomogao bošnjačkim političkim elitama “otvoriti oči” da vide da se BiH ne može sačuvati gaženjem ustavnih prava jednog naroda, već jedino poštivanjem tog naroda i njegove ustavne pozicije, dijalogom i dogovorom o onom što zahtjeva Ustavni sud, a zahtjeva da Hrvatima kao i drugim dvama narodima bude omogućeno predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda.

No, za bošnjačku političku elitu, halal hrvatske intelektualce poput Slave Kukića, Ive Komšića, Mirka Pejanovića, i zelene bosanske fratre poput fra Ive Markovića, Mile Babića i drugih zahtjevati ravnopravnost Hrvata jednako je kao zagovarati fašizam, aparthejd, segregaciju, udruženi zločinački podhvat…. Jedina Deklaracija koju bi oni podržali bila bi ona u kojoj bi BiH bila definirana kao država bosanskog naroda, raznih konfesija, a Hrvati raja koja se ima pokoravati volji probosanskih, patriotskih snaga.

Hrvati bi, zato trebali razmisliti o tome da “promjene ploču” i da počnu koristiti drugačiju argumentaciju, od one koju sada koriste, da primjene “Plan F”. Ukoliko Bošnjaci ne žele, kroz izmjene Izbornog zakona omogućiti Hrvatima izabrati svoje izaslanike u federalni Dom naroda i Predsjedništvo BiH, a očito ne žele, jer je to za njih fašizam, rasizam, segregacija, zločinačka Herceg Bosna i UZP, na sljedećim izborima hrvatske političke stranke trebale bi ne isticati kandidate za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ako je bošnjačkim strankama toliko milo birati, po europskim demokratskim standardima, hrvatskog člana Predsjedništva, zašto i Hrvati ne bi prihvatili iste te standarde pa kao građani BiH birali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Zato što ih ljuti Bakir Izetbegović, Nermin Nikšić ili neki od bošnjačkih političara, građani-Hrvati bi mogli svoj glas dati, recimo, Fikretu Abdiću. Istina, čovjek jeste osuđen za ratne zločine, ali je izdražao kaznu i sad ima sva prava kao i drugi građani BiH. Na isti način na koji je za Bošnjake Željko Komšić, fan masovnog ubojice Josipa Broza Tita, liberal i socjaldemokrat, Fikret Abdić bi mogao postati omiljeni političar među Hrvatima, kao čovjek koji zagovara laburističku (radničku), progresivnu, europsku ideologiju. Uostalom i stranka mu se tako zove- Laburistička. Hrvati imaju legitimno, građansko, pravo podržavati laburiste u BiH. Zašto bi to nekomu smetalo? Možda tako Hrvati, a i BiH pstanu simpatični Britancima!

Ovi izbori pokazali su kako je hrvatski izborni kapacitet veći od 180.000 glasova. Pa zašto taj potencijal Hrvati ne bi usmjerili prema laburisti Abdiću i, uz glasove njegova biračkog tjela, lako ga progurali, kao predstavnika građana, u Predsjedništvo BiH. Pa neka onda sarajevske stranke dokazuju da Abdić nije legitimni predstavnik Bošnjaka, a Hrvati neka im na to odgovaraju “zar je Bošnjak samo onaj kome certifikat daju sarajevske stranke”.

Trebaju li Hrvati tako postupiti da ih Bošnjaci ne bi nazivali fašistima i rasistima i da bi ih konačno počeli uvažavati. Čini se, kako sada stvari stoje, druge nema.

Milan Šutalo, HMS

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari