Pratite nas

BiH

Kamo lete lažni Zmajevi od Bosne

Objavljeno

na

Bošnjačka politika, tzv. bosanska, vjerska i intelektualna elita 29.03. 2016. Obilježila je i proslavila točno 185 godina navodnog bosanskog pokreta za autonomiju predvođenog Huseinom – kapetanom Gradaščevićem zvanog Zmaj od Bosne.

[ad id=”93788″]

Ova kolumna objavljena u studenom 2012. godine na portalu Posavski-obzor.info, i danas jednakom aktualnošću raskrinkava bošnjačko-bosanski unitarizam, optužbe o vječnim neprijateljima Hrvatima u BiH iu to ime upregnutu velikobošnjačku i velikobosansku mitomaniju vezanu za tzv. Zmaja od Bosne Huseina Gradašćevića.

Ovih dana vrišti verbalna agresija od strane bošnjačke, tzv. bosanske, vjerske, intelekutalne, vojne i političke elite. Već uobičajenom zamjenom teza naricali su o navodnoj ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini dok su istaknuti Bošnjaci i Bosanci nemuslimanima ponudili odlazak iz BiH uz otpremninu od tek nešto blata na cipelama.

Bošnjački vračevi ratnih igara nisu pojasnili kako malobrojniji narod može ugroziti i preglasavati brojniji?!

Agresivna velikobošnjačka histerija o navodnoj ugroženosti Bošnjaka nije nikakva novost već nastavak 600-godišnje kontinuirane borbe za prevalst koju je u BiH još davno započeo kapetan Husein Gradaščević. Ako ne zbog priviliegija i tla zbog čega drugog bi preci današnjih Bošnjaka  – konvertirali na islam i okupatorski kolaborateri – kako tada tako i danas, držali se za skute Otomana i njihovog genicida?

Kapetan Husein Gradaščević, lažni Zmaj od Bosne u pobuni za privilegije i kršćansko tlo

Suočen s financijskom i vojnom krizom 1830. godine sultan Mahmud II započeo je u BiH reforme oduzimajući joj specijalni status. Povlaštenim bh muslimanima reformama su neke privilegije bile umanjene, a neke sasvim ukinute, uz uvođenje i nekih novih obveza. Sultan je htio ukinuti janjičare (otomanska vojska sačinjena od otete kršćanske djece Hrvata i Srba) što je značilo veću vojnu mobiliziaciju domaćih muslimana na što je Gradaščević zaprijetio vojnom silom svima koji su se protivili janjičarima. Zašto bi muslimani išli ginuti kad je lakše bilo otimati kršćansku djecu koju su islamizirali i kao janjičarsku legiju stranaca perverzno koristili za porobljavanje, pljačku, masovna silovanja i ubijanje. Slično današnjoj bošnjačkoj filozofiji i bh muslimani tog vremena htjeli su samo prava ali ne i obveze. Zbog toga je begluk odlučio i sultanu poručio: Privilegije da – obveze ne.

1831. – 1832. kapetan Husein Gradašćević postavljen je na čelo pobune. U namjeri očuvanja privilegija planirao je postići neku vrstu begovske samouprave kojom bi za sva vremena u BiH zacementirao muslimansku nadmoć i vlast nad obespravljenim „nevjernicima“ Hrvatima i Srbima.

U svoj vlastelinsko-kastinski rat begluk je uspjeo uvući i neke kršćanske oportuniste (Hrvate i Srbe) koje su prethodno obmanuli lažima o bogaćenju i oslobađanju od turske okupacije iako su se stvarno borili za autonomiju u okviru otomanskog carstva. Taj dio kršćanske raje bio je potput današnjih platformaških jadnika iz reda hrvatskog i srpskog naroda koji se bore za bošnjačke privilegije, a na štetu vlastitog naroda.

Nakon ugušene pobune Gradaščević bježi u Hrvatsku ali je ipak značajno pomogao muslimanima u ostvarenju njihovog glavnog cilja. Otomanska vlast željela je preduhitriti daljnje pobune pa se bh muslimanima dodvoravala uvećanjem privilegija. Begovi su dodatno uveli kmetovsko davanje trećine što je uz ostale namete teško palo na ionako obespravljena, ponižena, i osiromašena leđa kršćanskih zemljoradnika. Brutalnim nasiljem pohlepno su čuvali od kršćana otetu zemlju i imovinu kao i dobijene privilegije. Svaki pokušaj socijalnog olakšanja kršćanima bio je već u začetku ugušen u krvi.

Od bošnjačke propagande razvikana Gradaščevićeva tolerancija prema kršćanima, i njegovo dopuštenje za gradnju kršćanskih bogomolja, u stvari je bio deal kojim je on zauzvrat svećenike pretvarao u svoje doušnike zbog čega je katoličke vrhovnike ukorio sarajevski begluk zaprijetivši im da se drže vjerskog a ne političkog poslanja. Ta vlaga u hrvatskom duhovnom zidu isto je što i današnji mali broj sarajevskih sluganskih svećenika koje hrvatski narod posprdno naziva daidžama.

Povijesne činjenice nepobitno dokazuju: Husein Gradašćević pobunio se protiv Turka zbog feudalnih privilegija a ne zbog nacionalne svijesti pa ipak današnja bošnjačka elita i bošnjački narod stvaraju o njemu romantičarski spin po kojem je on prvi bošnjački vođa nacionalnog oslobođenja Bosanaca-Bošnjaka i zato mu od milja tepaju Zmaj od Bosne.

Gradašćević se iz progonstva ipak vratio svojim Otomanima i otišao u Tursku gdje je i umro što dokazuje da bh muslimani u to vrijeme, isto kao i danas, nisu doživljavali Otomane kao okuptora već, poput današnjeg OHR-a, jamcem svoje povlaštenosti. Bošnjačka ljubav prema Otomanima i njihovim kolaboraterima danas se dokazuje u otomanizaciji i gradašćevizaciji džamija, ulica i institucija. Zmajevi od Bosne su i nogometaši reprezentacije koju čini 95% Bošnjaka iako većinu stanovništva u BiH čine Hrvati i Srbi.

Gradaščević je samo jedan od brojnih primjera kontinuiranog bošnjačkog lažiranja daljnje i bliže povijesti s namjerom zadržavanja starih i sticanja novih privilegija, i s krajnjim ciljem pretvaranja BiH u matičnu bošnjačku državu.

Današnji lažni Zmajevi od Bosne

Gradščevićev rat za privilegije i kršćansko tlo danas se nastavljaja agresivnom retorikom i politikom velikobošnjačke i velikbosanske političke, vjerske, vojne i intelektualne elite. Želja za unitarnom BiH, plus Sandžak, kao matičnom državom svih muslimana s prostora bivše YU – što ne ide bez institucionalnog, duhovnog, i fizičkog uništenja druga dva bh naroda – postala je bošnjački spin kojim se, preko operatera Bošnjački institut, Krug 99 i BANU, jedni drugima logiraju u mozak.

Zadnja medijska agresija današnjih lažnih Zmajeva od Bosne u stvari je pokušaj sprečavanja Ustavnog suda BiH u ispravljanju nepravde za koju je odgovoran po zlu poznati Visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je, uz asistenciju Sarajeva, Mostaru nametno rasistički Statut i izborna pravila kojima su Bošnjaci stekli privilegirani status na štetu Hrvata. Prethodno je sve isto na federalnoj razini odradio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch uz velikodušnu asistenciju janjičara Krešimira Zubaka koji se i danas hvali poštenjem. Nije zalud ona: Tko o čemu, vojska o skraćenju – kurva o poštenju.

Uplašeni kako bi Mostar mogao biti kamen koji će izazvati lavinu osipanja bošnjačkih privilegija tzv. Zmajevi do Bosne kidisali su u juriš. Muftija Smajkić je prvi jeknuo. Posebno je naglasio da se Bošnjaci Hercegovine u svim općinama s hrvatskom većinom osjećaju obespravljeno i ugroženo u svim segmentima svog življenja. Nije se muftija zapitao zašto se mostarski princip ne primjenjuje na gradove i općine u kojima su Bošnjaci većina, tko to nedemokratski i stopostotno vlada Federacijom BiH, i tko u Predsjedništvu BiH predstavlja Hrvate mimo njihove volje?

Islamističkom muftiji Smajkiću odmah se pridružio i ajatolah Cerić poglavar IZ i tzv. „novih muslimana“, koji je, kao i obično, u svakoj svojoj rečenici do besvjesti zlorabio pojmove žrtva i genocid. I ratni zločinac general Sefer Halilović prijetio je svojim već dokazanim umijećem kurbanisanja hrvatskih vratova. Zatim se oglasio i preživjeli komunistički recidiv Nijaz Duraković u čijoj blizini čak i u zraku 24 sata na dan kampiraju minimalno 3 promila alkohola. Tamo gdje se guzičari tamo je i gnojni muslimanski cvijet Gr(a)dimir Gojer i još pokoji platformaško-zeleni Hrvat. Uz srdačnu asistenciju bošnjačkih medija istim protjerivanjem i otpremninom (blato na cipelama), još ranije su se oglasili Tihić i njegov SDA, Haris Siljadžić, Zlatko Lagumdžija, Muhamed Filipović, Bakir Izetbegović i brojni drugi Velikobošnjaci. S obzirom da je izjednačavanje prava tri konstutivna bh naroda neminovno, i samo po sebi podrazumijeva ukidanje bošnjačkih privilegija, i u budućnosti nam slijede sve češće i žešće histerije lažnih Zmajeva od Bosne.

Današnje bošnjačko izvrtanje istine i nastavak rata za privilegije i hrvatsku zemlju

Motive hajke na bh Hrvate najbolje je objasnio sam islamista Smajkić u svojoj izjavi od 04. 9. 2007.: „Izgradnja ogromnog Islamskog centra u Mostaru bi neutralizirala uporne namete kršćanizacije i kroatizacije Mostara.“ Znači, ne trebaju brojne džamije i islamski centri zbog vjerskih potreba muslimana već zbog sprečavanja kroatizacije onih gradova u kojima Hrvati čine većinu.

Dok isturena turska karaula tvrdi kako su oni (Bošnjaci) stjerani na frtalj bh teritorije, dok većim dijelom navodno vlada okupatorska velikohrvatska i velikosrpska vlast, stvarno stanje ih neumoljivo činjenicama demantira. Upravo su Bošnjaci u BiH na zadnjem frtalju hrvatske zemlje oduzeli vlast Hrvatima. Nisu Bošnje ugrožene već su oni ti koji svojim nakaradnim privilegijama i unitarizmom ugrožavaju druge narode u BiH. Bošnjaci su ti koji nad Hrvatima sprovode konitnuirano institucionalno nasilje, preglasavanje, duhovnu razgradnju, 20 godina sprečavaju izgradnju katoličke crkve u Sarajevu dok joj istovremno oduzimaju imovinu i poklanjaju udbašima. Priječe utemljenje hrvatskog TV kanala, hrvatske škole, zbog hrvatskog grba ne dozvoljavaju podizanje spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Sarajeva dok istovremeno svoje krvnike promiču u heroje. Skupa s protektoratskom međunarodnom zajednicom tenkovskim napadom na hrvatsku banku uništili su financijsku samoodržvost i samoupravu čime direktno priječe stvaranje hrvatskog entiteta bez kojeg nema ni opstojnosti bh Hrvata.

Bez obzira koliko to bošnjački Zmajevi negirali, oni su otvaranjem i „oslobađanjem“ svoje duhovnopolitičke emocije u međuvremenu mutirali u politički islam imena „nakib-multikultura“. Ta umotana „multikultura“ najradije bi u BiH objavila fetvu o istrebljenju krmetine, Djeda Mraza i Nove godine. Rakiju jok.

Nema sumnje – kako bi bili nagrađeni sa što više privilegija i hrvatske zemlje Velikobošnjaci će pore svoje hegemonističke rugobe i dalje glačati botoxima kukuleka o genocidu i žrtvi jer pohlepa želi odgristi više nego što može zinuti i progutati više no što može probaviti.

[ad id=”93788″]

Od otomanske okupacije do danas – inkl. zadnji rat – bh Hrvati ne vode bitku s prošlošću već sa suvremenim bošnjačkim konstrukcijama prošlosti koje se reflektiraju u problemima današnjice. Hoće li let lažnih Zmajeva od Bosne završiti proždiranjem Sunca i vrtenjem Bosnistana oko polumjeseca ne ovisi samo o njima već i o nama.

Crovata

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Htjelo se zasjeniti sve ono što se radilo na konferenciji u Neumu

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović rekao je kako će dužnosnici ove stranke u državnom Vijeću ministara zatražiti istragu navodne afere s vrbovanjem selefija od hrvatske obavještajne agencije SOA-e nazivajući prikupljanje i objavu informacija paraobavještajnim djelovanjem unutar BiH s ciljem diskreditiranja skupa o ustavnim promjenama u Neumu na kojemu je bio i hrvatski premijer Andrej Plenković.

“Mi smo zatražili da se o tome odmah očituje Vijeće ministara i institucije koje se bave sigurnošću u BiH. Tko je obmanuo javnost neka vrlo jasno odgovara”, rekao je Čović na konferenciji za novinare u Mostaru.

Po njegovim riječima, u BiH se zloporabe institucije sigurnosti te se objavljuju konstrukcije bez ikakva utemeljenja.
“Moramo do kraja iskorijeniti paradjelovanje jer je ono danas prisutno na svakom koraku u Bosni i Hercegovini”, kazao je predsjednik HDZ-a BiH i dodao kako takvo što izaziva zabrinutost.

“Kad kroz institucije države dadete doprinos da se kaže nešto za što nemate ama baš nikakva utemeljenja, onda se svi trebamo zabrinuti za sebe i svoju sigurnost”, dodao je. Naveo je kako smatra da se radi o čistim špekulacijama po kojima se u aferu navodnog podmetanja naoružanja selefijama bili uključeni zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić, koji je i član HDZ-a BiH, konzul RH u Tuzli Ivan Bandić te novinar Mato Đaković.

“Meni se čini da su to vrlo usmjereno koordinirane dezinformacije kako bi se napravio učinak u javnosti. Nedopustivo je da se špekulira s tim informacijama koje su objavljene uoči skupa u Neumu da bi se zasjenilo sve ono što smo radili na toj konferenciji”, dodao je Čović.

Po njegovim riječima slično paraobavještajno podzemlje je ubilo i doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, čija je dvadeseta godišnjica atentata tijekom vikenda obilježena u Sarajevu.
“Činjenice se manje-više znaju. Parasustav je to napravio”, izjavio je čelnik najsnažnije hrvatske stranke u BiH.

Ivo Lučić: Mnogi se trude vratiti BiH u stanje arkadije i raja – stanje prije demokracije

Hrvatski mediji u BiH objavili su posljednjih dana fotografije na kojima zajedno sjede novinar Žurnala Avdo Avdić koji je u javnosti plasirao informaciju o navodnom podmetanju oružja selefijama od hrvatske SOA-e, u društvu s ministrom Draganom Mektićem koji je potvrdio da postoje takva optužbe, a za istim stolom je i šef Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osman Mehmedagić Osmica.

Mehmedagić je za vrijeme rata bio tjelohranitelj bošnjačkog člana BiH Predsjedništva Alije Izetbegovića, a danas ga se smatra jako bliskim njegovom sinu i predsjedniku najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakiru Izetbegoviću. Upravo su navode o navodnom djelovanju SOA-e razotkrili djelatnici OSA-a, u javnost plasirao novinar Avdić, a sve izjavama potkrijepio ministar Mektić.

(Hina)

 

Davor Dijanović: OSA i specijalni rat protiv Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Uz pomoć ‘države’ ubijen je Jozo Leutar

Objavljeno

na

Objavio

Članovi obitelji Joze Leutara, nekadašnjeg zamjenika ministra unutarnjih poslova Federacije Bosne i Hercegovine i pripadnici Uprave policije federalnog MUP-a jučer su u Sarajevu molitvom, polaganjem vijenaca i cvijeća te paljenjem svijeća odali počast ovom hrvatskom dužnosniku koji je ubijen u atentatu prije dvadeset godina, a počinitelji i nalogodavci ni do danas nisu otkriveni i procesuirani, piše Večernji list BiH.

Uz spomen-ploču podignutu u sarajevskom naselju Ciglane u kojemu je Leutar živio i gdje je na njega i izvršen atentat postrojili su se pripadnici počasne postrojbe federalne policije, dok su članovi obitelji te bivši kolege polagali cvijeće i palili svijeće.

Među njima je bio i sin pokojnog doministra Ivica koji je podsjetio kako već dva desetljeća traje borba da se dozna istina o ovom zločinu.

AID-ov rukopis

Istinu će biti jedino moguće doznati kada iz parapolicijskih i obavještajnih službi iščeznu oni koji su godinama prikrivali i podmetali dokaze te čak i prijetili, izmišljali.

Najprije sa samim vozilom i eksplozivom koji je podmetnut pod vozilo koje je eksplodiralo u ranim jutarnjim satima.

Leutar je teško ozlijeđen 16. ožujka 1999. kada je u službenom automobilu kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a eksplodirala podmetnuta naprava. Najteži šrapnel koji mu je završio u glavi koštao ga je života.

Uslijed teških ozljeda preminuo je 28. ožujka u sarajevskoj bolnici. Uz Leutara je u automobilu bio i njegov vozač Željko Ćosić koji je također ozlijeđen, ali je preživio atentat.

Ćosić je na temelju lažnog iskaza zaštićenog svjedoka bio osumnjičen kao atentator na Leutara pa je bio i optužen te je u zatvoru proveo punih 30 mjeseci, a na kraju je pravomoćno oslobođen tih optužbi.

Stvarni počinitelji ubojstva Joze Leutara i dalje su nepoznati, no službe bi ih mogle vrlo lako pronaći. Najprije treba započeti sa svjedočenjem Armana Jašarevića koji je vrlo kratko nakon ubojstva posvjedočio kako je bošnjački politički i policijski vrh odgovoran za njegovu likvidaciju.

Do u potankosti je govorio o detaljima urote i pripreme ubojstva, no bošnjačke službe pod nadzorom zloglasnog MOS-a, a kasnije AID-a i uz asistenciju odabranih policijskih, pravosudnih i medijskih trabanata, odlučile su počiniti novi zločin.

Za ubojstvo Leutara optužile su Hrvate, a na popisu onih koji nikada nisu optuženi između redova, uz ostala, stajalo je i ime tadašnjeg predsjednika HDZ-a BiH i hrvatskog člana bh. Predsjedništva Ante Jelavića. Sve to bio je sastavni dio obavještajne hobotnice kojom je upravljao SDA te je i danas održava živom i koristi po potrebi.

Lušija, Žilić …

Kako bi ovaj monstruozni plan potvrdili, izabrali su kriminalca Merima Galijatovića za tajnoga svjedoka koji je jedno vrijeme bio član i Kažnjeničke bojne.

No, tijekom postupka obrana je razvalila ovoga kriminalca, kao i njegove laži te uprla prstom na Faika Lušiju, Mehmeda Žilića, koji pak nikada nisu bili ispitani.

Kada je prije nekoliko godina aktualizirana istraga u SIPA-i, protiv šefa toga tima i nekoliko članova mafijaška struktura AID-a je ‘isposlovala’ prijave i suspenziju ovih dužnosnika.

Nakon toga istraga je posve zaustavljena. Danas prijeti nastupanje zastare jer je prošlo dvadeset godina od zločina.

Obilježeno 20 godina od atentata na doministra policije Joze Leutara, počinitelji i dalje nepoznati

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari