Pratite nas

BiH

Kamo lete lažni Zmajevi od Bosne

Objavljeno

na

Bošnjačka politika, tzv. bosanska, vjerska i intelektualna elita 29.03. 2016. Obilježila je i proslavila točno 185 godina navodnog bosanskog pokreta za autonomiju predvođenog Huseinom – kapetanom Gradaščevićem zvanog Zmaj od Bosne.

[ad id=”93788″]

Ova kolumna objavljena u studenom 2012. godine na portalu Posavski-obzor.info, i danas jednakom aktualnošću raskrinkava bošnjačko-bosanski unitarizam, optužbe o vječnim neprijateljima Hrvatima u BiH iu to ime upregnutu velikobošnjačku i velikobosansku mitomaniju vezanu za tzv. Zmaja od Bosne Huseina Gradašćevića.

Ovih dana vrišti verbalna agresija od strane bošnjačke, tzv. bosanske, vjerske, intelekutalne, vojne i političke elite. Već uobičajenom zamjenom teza naricali su o navodnoj ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini dok su istaknuti Bošnjaci i Bosanci nemuslimanima ponudili odlazak iz BiH uz otpremninu od tek nešto blata na cipelama.

Bošnjački vračevi ratnih igara nisu pojasnili kako malobrojniji narod može ugroziti i preglasavati brojniji?!

Agresivna velikobošnjačka histerija o navodnoj ugroženosti Bošnjaka nije nikakva novost već nastavak 600-godišnje kontinuirane borbe za prevalst koju je u BiH još davno započeo kapetan Husein Gradaščević. Ako ne zbog priviliegija i tla zbog čega drugog bi preci današnjih Bošnjaka  – konvertirali na islam i okupatorski kolaborateri – kako tada tako i danas, držali se za skute Otomana i njihovog genicida?

Kapetan Husein Gradaščević, lažni Zmaj od Bosne u pobuni za privilegije i kršćansko tlo

Suočen s financijskom i vojnom krizom 1830. godine sultan Mahmud II započeo je u BiH reforme oduzimajući joj specijalni status. Povlaštenim bh muslimanima reformama su neke privilegije bile umanjene, a neke sasvim ukinute, uz uvođenje i nekih novih obveza. Sultan je htio ukinuti janjičare (otomanska vojska sačinjena od otete kršćanske djece Hrvata i Srba) što je značilo veću vojnu mobiliziaciju domaćih muslimana na što je Gradaščević zaprijetio vojnom silom svima koji su se protivili janjičarima. Zašto bi muslimani išli ginuti kad je lakše bilo otimati kršćansku djecu koju su islamizirali i kao janjičarsku legiju stranaca perverzno koristili za porobljavanje, pljačku, masovna silovanja i ubijanje. Slično današnjoj bošnjačkoj filozofiji i bh muslimani tog vremena htjeli su samo prava ali ne i obveze. Zbog toga je begluk odlučio i sultanu poručio: Privilegije da – obveze ne.

1831. – 1832. kapetan Husein Gradašćević postavljen je na čelo pobune. U namjeri očuvanja privilegija planirao je postići neku vrstu begovske samouprave kojom bi za sva vremena u BiH zacementirao muslimansku nadmoć i vlast nad obespravljenim „nevjernicima“ Hrvatima i Srbima.

U svoj vlastelinsko-kastinski rat begluk je uspjeo uvući i neke kršćanske oportuniste (Hrvate i Srbe) koje su prethodno obmanuli lažima o bogaćenju i oslobađanju od turske okupacije iako su se stvarno borili za autonomiju u okviru otomanskog carstva. Taj dio kršćanske raje bio je potput današnjih platformaških jadnika iz reda hrvatskog i srpskog naroda koji se bore za bošnjačke privilegije, a na štetu vlastitog naroda.

Nakon ugušene pobune Gradaščević bježi u Hrvatsku ali je ipak značajno pomogao muslimanima u ostvarenju njihovog glavnog cilja. Otomanska vlast željela je preduhitriti daljnje pobune pa se bh muslimanima dodvoravala uvećanjem privilegija. Begovi su dodatno uveli kmetovsko davanje trećine što je uz ostale namete teško palo na ionako obespravljena, ponižena, i osiromašena leđa kršćanskih zemljoradnika. Brutalnim nasiljem pohlepno su čuvali od kršćana otetu zemlju i imovinu kao i dobijene privilegije. Svaki pokušaj socijalnog olakšanja kršćanima bio je već u začetku ugušen u krvi.

Od bošnjačke propagande razvikana Gradaščevićeva tolerancija prema kršćanima, i njegovo dopuštenje za gradnju kršćanskih bogomolja, u stvari je bio deal kojim je on zauzvrat svećenike pretvarao u svoje doušnike zbog čega je katoličke vrhovnike ukorio sarajevski begluk zaprijetivši im da se drže vjerskog a ne političkog poslanja. Ta vlaga u hrvatskom duhovnom zidu isto je što i današnji mali broj sarajevskih sluganskih svećenika koje hrvatski narod posprdno naziva daidžama.

Povijesne činjenice nepobitno dokazuju: Husein Gradašćević pobunio se protiv Turka zbog feudalnih privilegija a ne zbog nacionalne svijesti pa ipak današnja bošnjačka elita i bošnjački narod stvaraju o njemu romantičarski spin po kojem je on prvi bošnjački vođa nacionalnog oslobođenja Bosanaca-Bošnjaka i zato mu od milja tepaju Zmaj od Bosne.

Gradašćević se iz progonstva ipak vratio svojim Otomanima i otišao u Tursku gdje je i umro što dokazuje da bh muslimani u to vrijeme, isto kao i danas, nisu doživljavali Otomane kao okuptora već, poput današnjeg OHR-a, jamcem svoje povlaštenosti. Bošnjačka ljubav prema Otomanima i njihovim kolaboraterima danas se dokazuje u otomanizaciji i gradašćevizaciji džamija, ulica i institucija. Zmajevi od Bosne su i nogometaši reprezentacije koju čini 95% Bošnjaka iako većinu stanovništva u BiH čine Hrvati i Srbi.

Gradaščević je samo jedan od brojnih primjera kontinuiranog bošnjačkog lažiranja daljnje i bliže povijesti s namjerom zadržavanja starih i sticanja novih privilegija, i s krajnjim ciljem pretvaranja BiH u matičnu bošnjačku državu.

Današnji lažni Zmajevi od Bosne

Gradščevićev rat za privilegije i kršćansko tlo danas se nastavljaja agresivnom retorikom i politikom velikobošnjačke i velikbosanske političke, vjerske, vojne i intelektualne elite. Želja za unitarnom BiH, plus Sandžak, kao matičnom državom svih muslimana s prostora bivše YU – što ne ide bez institucionalnog, duhovnog, i fizičkog uništenja druga dva bh naroda – postala je bošnjački spin kojim se, preko operatera Bošnjački institut, Krug 99 i BANU, jedni drugima logiraju u mozak.

Zadnja medijska agresija današnjih lažnih Zmajeva od Bosne u stvari je pokušaj sprečavanja Ustavnog suda BiH u ispravljanju nepravde za koju je odgovoran po zlu poznati Visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je, uz asistenciju Sarajeva, Mostaru nametno rasistički Statut i izborna pravila kojima su Bošnjaci stekli privilegirani status na štetu Hrvata. Prethodno je sve isto na federalnoj razini odradio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch uz velikodušnu asistenciju janjičara Krešimira Zubaka koji se i danas hvali poštenjem. Nije zalud ona: Tko o čemu, vojska o skraćenju – kurva o poštenju.

Uplašeni kako bi Mostar mogao biti kamen koji će izazvati lavinu osipanja bošnjačkih privilegija tzv. Zmajevi do Bosne kidisali su u juriš. Muftija Smajkić je prvi jeknuo. Posebno je naglasio da se Bošnjaci Hercegovine u svim općinama s hrvatskom većinom osjećaju obespravljeno i ugroženo u svim segmentima svog življenja. Nije se muftija zapitao zašto se mostarski princip ne primjenjuje na gradove i općine u kojima su Bošnjaci većina, tko to nedemokratski i stopostotno vlada Federacijom BiH, i tko u Predsjedništvu BiH predstavlja Hrvate mimo njihove volje?

Islamističkom muftiji Smajkiću odmah se pridružio i ajatolah Cerić poglavar IZ i tzv. „novih muslimana“, koji je, kao i obično, u svakoj svojoj rečenici do besvjesti zlorabio pojmove žrtva i genocid. I ratni zločinac general Sefer Halilović prijetio je svojim već dokazanim umijećem kurbanisanja hrvatskih vratova. Zatim se oglasio i preživjeli komunistički recidiv Nijaz Duraković u čijoj blizini čak i u zraku 24 sata na dan kampiraju minimalno 3 promila alkohola. Tamo gdje se guzičari tamo je i gnojni muslimanski cvijet Gr(a)dimir Gojer i još pokoji platformaško-zeleni Hrvat. Uz srdačnu asistenciju bošnjačkih medija istim protjerivanjem i otpremninom (blato na cipelama), još ranije su se oglasili Tihić i njegov SDA, Haris Siljadžić, Zlatko Lagumdžija, Muhamed Filipović, Bakir Izetbegović i brojni drugi Velikobošnjaci. S obzirom da je izjednačavanje prava tri konstutivna bh naroda neminovno, i samo po sebi podrazumijeva ukidanje bošnjačkih privilegija, i u budućnosti nam slijede sve češće i žešće histerije lažnih Zmajeva od Bosne.

Današnje bošnjačko izvrtanje istine i nastavak rata za privilegije i hrvatsku zemlju

Motive hajke na bh Hrvate najbolje je objasnio sam islamista Smajkić u svojoj izjavi od 04. 9. 2007.: „Izgradnja ogromnog Islamskog centra u Mostaru bi neutralizirala uporne namete kršćanizacije i kroatizacije Mostara.“ Znači, ne trebaju brojne džamije i islamski centri zbog vjerskih potreba muslimana već zbog sprečavanja kroatizacije onih gradova u kojima Hrvati čine većinu.

Dok isturena turska karaula tvrdi kako su oni (Bošnjaci) stjerani na frtalj bh teritorije, dok većim dijelom navodno vlada okupatorska velikohrvatska i velikosrpska vlast, stvarno stanje ih neumoljivo činjenicama demantira. Upravo su Bošnjaci u BiH na zadnjem frtalju hrvatske zemlje oduzeli vlast Hrvatima. Nisu Bošnje ugrožene već su oni ti koji svojim nakaradnim privilegijama i unitarizmom ugrožavaju druge narode u BiH. Bošnjaci su ti koji nad Hrvatima sprovode konitnuirano institucionalno nasilje, preglasavanje, duhovnu razgradnju, 20 godina sprečavaju izgradnju katoličke crkve u Sarajevu dok joj istovremno oduzimaju imovinu i poklanjaju udbašima. Priječe utemljenje hrvatskog TV kanala, hrvatske škole, zbog hrvatskog grba ne dozvoljavaju podizanje spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Sarajeva dok istovremeno svoje krvnike promiču u heroje. Skupa s protektoratskom međunarodnom zajednicom tenkovskim napadom na hrvatsku banku uništili su financijsku samoodržvost i samoupravu čime direktno priječe stvaranje hrvatskog entiteta bez kojeg nema ni opstojnosti bh Hrvata.

Bez obzira koliko to bošnjački Zmajevi negirali, oni su otvaranjem i „oslobađanjem“ svoje duhovnopolitičke emocije u međuvremenu mutirali u politički islam imena „nakib-multikultura“. Ta umotana „multikultura“ najradije bi u BiH objavila fetvu o istrebljenju krmetine, Djeda Mraza i Nove godine. Rakiju jok.

Nema sumnje – kako bi bili nagrađeni sa što više privilegija i hrvatske zemlje Velikobošnjaci će pore svoje hegemonističke rugobe i dalje glačati botoxima kukuleka o genocidu i žrtvi jer pohlepa želi odgristi više nego što može zinuti i progutati više no što može probaviti.

[ad id=”93788″]

Od otomanske okupacije do danas – inkl. zadnji rat – bh Hrvati ne vode bitku s prošlošću već sa suvremenim bošnjačkim konstrukcijama prošlosti koje se reflektiraju u problemima današnjice. Hoće li let lažnih Zmajeva od Bosne završiti proždiranjem Sunca i vrtenjem Bosnistana oko polumjeseca ne ovisi samo o njima već i o nama.

Crovata

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Kardinal Puljić: Bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti

Objavljeno

na

Objavio

Veliku Gospu 2018. godine vjernici dočekuju u ozračju godine izbora i političkih prijepora, prijetnji, nestabilnosti te ekonomskih iskušenja. Neizvjesnost za budućnost najčešći je razlog odlazaka ljudi iz zemlje. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić govoreći u intervjuu za Večernji list BiH poziva katolike na hrabrost, kako u svjedočenju vjerničkog života tako i u odlučnosti da se zaštiti vlastiti nacionalni identitet.


Portal Nedjelja.ba proveo je nedavno anketu o tome vole li se Hrvati dičiti svojom ljubavlju prema Blaženoj Djevici Mariji. Većina je odgovorila “da”. No, Uzoriti Oče, jesu li Hrvati “najmarijanskiji” narod?

– Takav superlativ ne bih upotrijebio, ali bih mogao potvrditi kako se kroz cijelu povijest naše Crkve u hrvatskom narodu posebno provlači jaka pobožnost Majci Božjoj. U posljednjim vremenima to se posebno očituje kroz pohađanje marijanskih svetišta i obavljanje zavjeta. Tu se zaista događaju i obraćenja i uslišanja. Ali, moramo priznati da nismo do kraja poslušali njezine riječi izrečene u Kani Gailejskoj: “Što god vam kaže, učinite!”. Nismo Božju riječ usvajali i živjeli. Uočavamo kako smo zanemarili Božju riječ, što posebno treba shvatiti nakon iskrene pobožnosti Mariji.


O Gospi su mnoge pjesme ispjevane i u čast posvećene mnoge župe, crkve i kapelice. Posvećena joj je čak 71 župa. Zašto je to tako?

– Razumljivo je da čovjek pjeva o onome što ga u srce dira i što istinski voli. Također je razumljivo da je gradio tolike crkve Gospi u čast nakon te odane pobožnosti. Barem prije nije bilo ni jedne obiteljske kuće bez Gospine slike na zidu, a vrlo često u kućama bi postojao i obiteljski oltarić pred kojim se obavljala večernja obiteljska molitva.


Često se u javnosti vode rasprave za i protiv pobačaja, a počesto zagovornici podržavaju pravo žena da donesu odluku. Mislite li da se tu radi o izboru ili pak ubojstvu?

– Bog je stvoritelj života, a čovjek je samo suradnik Božji. Tu nema izbora, nego život valja prihvatiti i poštivati. Treba jasno reći da je svaki namjerno izazvani pobačaj ubojstvo nevinog čovjeka. Propaganda za pobačaj toliko se puta služi neistinama kako bi se ozakonilo ubojstvo. Teška je hipokrizija to da osnivamo međunarodne sudove za procesuiranje nevinih žrtava, a ovdje donosimo zakone po kojima se smije ubijati nevinog, koji se ničim ne može braniti. Još je teže pitanje posljedice na psihi žene i majke koja zbog pobačaja nosi teške traume. O tome se ne smije govoriti, a osobito tisak i elektronički mediji ne usude se o tim posljedicama govoriti. To znamo mi koji imamo kontakt s tim dušama koje pate nakon učinjenog pobačaja.


Žene su počesto slabije plaćene od muških kolega, teže se zapošljavaju, nisu na vodećim pozicijama. Često se tvrdi kako i Crkva podupire takav odnos prema ženama. Je li to tako?

– Ovdje treba dobro razlikovati posao i učinak posla. Trebalo bi se plaćati prema učinku, a ne prema spolu. Zato je krivo o plaćama pristupiti kroz tu prizmu spola. Ujedno, kada je pitanje o zapošljavanju, onda treba promatrati sposobnost zaposlenog i prikladnost posla, a ne procjenjivati kroz pitanje jesam li muško ili žensko. Iz bivšeg sustava nam ostala nam je uravnilovka. Treba poštivati jednaka prava, ali također i različitost psihe, kao i fizičkih mogućnosti.

U Crkvi su učinjeni veliki pomaci i na tom području. Iskreno treba reći kako je psiha žene za neka područja prodornija od one muškaraca, pa čak izdržljivija, dok muškarci češće proračunato gledaju na svoju djelatnost. Svi ističu kako je važna jednakopravnost, a u praksi se vidi da se time samo opterećuje žena u njezinu poslanju. Potrebno je stvarati zdravu socijalu u kojoj će se izbjeći ta nejednakopravnost.


Nedavno je u Međugorju, za kojega se vezuju nepriznata ukazanja Gospe, imenovan apostolski vizitator nadbiskup Henryk Hoser. Neki tumače kako se radi o najznačajnijem događaju u toj župi u posljednja gotovo četiri desetljeća. Kako vi shvaćate ovaj događaj?

– Ovaj događaj je u slijedu prve odluke naše Biskupske konferencije o fenomenu Međugorja, koja je odlučila o potrebi asistencije prikladnog pastorala. Sada je Sveta Stolica imenovanjem nadbiskupa Hosera kao vizitatora s posebnim ovlastima upravo stavila naglasak na pastoralnu pratnju onih koji tamo dolaze i tamo se ispovijedaju i mole. Time se ne stavlja nikakav naglasak na viđenja i na poruke. To vidim kao skrb Svete Stolice za duše i njihovo spasenje.


Može li se uskoro očekivati pravorijek Svete Stolice o međugorskom fenomenu?

– Crkva se nikada ne žuri niti čini brzoplete poteze. Mislim da uskoro neće biti cjelovito prosuđivanje, nego naglasak na pastoralnu pratnju.


Ovakvo političko, sigurnosno, ali i ozračje ekonomske nestabilnosti ne ohrabruje. U nekoliko posljednjih intervjua pitao sam vas o tome, ali svejedno i ovoga puta inzistiram. Kako ohrabriti ljude na ostanak, kako promijeniti jednu nezdravu klimu i masovno uvjerenje kako je ovdje sve trulo?

– Nažalost, truleži ima. To se može ozdraviti samo moralnom obnovom. U javnost valja unijeti odgovornost. Ta moralna vertikala i odgovornost trebaju biti na svim razinama, pa će i javno mnijenje ozdraviti i politika biti humanija. Nije to slučaj samo kod nas, nego i na globalnoj razini. No, nas, naravno, boli ono što se događa na našim prostorima. Treba znati voljeti ovu zemlju i sve ljude u njoj. Jadna je država koja ne voli svoj narod. I ljudi koji se deklariraju kao vjernici moraju biti hrabriji u borbi protiv kriminala i korupcije. Ako istinski Boga mole, treba znati čovjeka vrednovati. Valja nam graditi humanije društvo, ali to treba činiti iz vlastite humanosti i moralnosti. Poremetili smo vrednote pa je nastala utrka za što više imati, trošiti i uživati. To istinski ne usrećuje čovjeka. Na poseban je način važna tema slobode i odgovornosti medija. Tužno je vidjeti da nitko ne odgovara za činjenicu što određenu stvar slaže i “zalijepi” ljude neistinama. Isto se tako i u javnom životu toliko toga nekorektnog i neistinitog izrekne i na taj se način lako širi mržnja. Time se sije nesigurnost među ljude.


Nedavno sam slušao jedno svjedočanstvo ljudi koji su otišli živjeti u inozemstvo. Sve im nedostaje odavde, samo ne – loša uprava i organizacija, nedostatak posla. Koliko smo svi pojedinačno odgovorni kao ljudi? Zašto je to tako, što radimo na osobnom planu da se stanje promijeni ili svi radije čekaju čarobni štapić ili pastira da ih povede?

– Mnogi koji su otišli vani sigurno imaju više za trošiti, ali im nedostaje društva, netko s kime mogu popričati i kavu popiti. A naše društvo ne izgrađuje pojedinac nego svi zajedno. Previše je sebičnosti i oholosti u izgradnji društva, treba više samoprijegornosti i poštenja, kao i odgovornosti, kako kod svakog ponaosob tako i kod svih zajedno!


U propovijedi je dubrovački biskup Mate Uzinić u Kupresu istaknuo kako je dijeljenje, odnosno solidarnost, najbolji način da se zaustavi egzodus ljudi. Čini se kako to vlastodršci, novopečeni gazde, ne čuju…

– Bez međusobne solidarnosti teško je premostiti ovu tužnu stvarnost. Treba shvatiti da nitko nije dovoljan sam sebi, nego trebamo jedni druge i biti upućeni jedni na druge. Dobro je papa Franjo napisao: “Zabranjeno kukanje!”. Potrebno je shvatiti kako se, napadajući i optužujući jedni druge te kukanjem nad ovom stvarnošću, stvari neće promijeniti nabolje. Stara je poslovica da zdrav bolesnoga ne razumije. Tako i u ovom društvu više kukaju baš oni koji više imaju i više troše, dok oni koji skromno žive zrače plemenitošću.

Nedavno je poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović rekao kako BiH treba biti građanska država, dok su vaša zauzimanja posve suprotna. Zašto je to tako?

– Imamo mi dobro iskustvo iz bivše države što to znači građanska država. U njoj je uvijek jači u pravu, a iako se govorilo kako smo svi jednaki, bilo je jasno da su neki jednakiji. Poštujem različito razmišljanje, ali treba biti realan: bez jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u ovoj zemlji nema stabilnosti i budućnosti.

Bošnjačke stranke masovno su visoko pozicionirale Hrvate na svoje liste, a jedan od glavnih programa, koji su čak istaknuli donošenjem neustavnog zakona, jest izbaciti hrvatske stranke iz vlasti. Kamo to vodi?

– To je, nažalost, sadašnja stvarnost do koje je došlo politiziranjem i uz pomoć međunarodnih čelnika koji ne razumiju našu zemlju u kojoj smo različiti i svi smo kao takvi u ovoj zemlji kod kuće. Zločesta politika htjela bi navedenim nastojanjem izgurati nas iz ove zemlje. Ali, sada je na nama znati biti mudri i složno raditi na zajedništvu i opstanku, ali ne duhom jednoumlja, nego duhom sloge, solidarnosti i zajedništva.


Uputili ste poziv na glasovanje za predstojeće izbore. Zašto je važno da Hrvati katolici izađu na izbore i što kao poglavar Crkve očekujete od novoizabranih vlasti?

– Samim izlaskom na izbore ostvarujemo svoje građansko pravo i dužnost. Time svjedočimo svoju stvarnost da tu jesmo i da volimo svoj opstanak na svojoj grudi. Ne gradimo budućnost iz mržnje, nego iz sloge i zauzetosti. Demokratski izbori su jedan od načina kreiranja vlasti. Boljeg, nažalost, za sada nemamo, ali nije to savršen put. Nova vlast treba opravdati povjerenje naroda i za taj se narod zauzeti. Ne smije stranka biti preča od naroda.


Sveti Otac razriješio je nedavno svećenika pedofila iz Splita. Koliko je ova pojava prisutna u Crkvi i kako s druge strane komentirate toliku “medijsku pozornost” vezanu uz ovakve događaje?

– Taj jasan i beskompromisan stav pomoći će da se u Crkvi dogodi jedna katarza, čišćenje, i da budemo vjerodostojniji u svjedočenju i naviještavanju evanđelja. Teško je reći koliko tih zala ima. Kad god čitam te negativne napise o nama u Crkvi, uvijek pomislim kako je bolje da lažu, nego da je to istina. Mene uvijek boli kada je istina, a laž neka ide njima na dušu. Ta “medijska pozornost” samo govori kolika je “ljubav” prema Crkvi, ali smatram kako se ne treba bojati tih izazova, nego ozbiljno se suočiti s tom rak-ranom među nama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Nakon 15 godina zgrada u cjelosti vraćena u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Objavljeno

na

Objavio

Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Vrhbosanske nadbiskupije, Mješovite srednje škole Travnik, općine Travnik, te nadležnog županijskog Ministarstva, a u prisustvu sudskog izvršitelja, ozvaničila je primopredaju preostalog dijela zgrade travničke gimnazije u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Time su praktično dan prije zakazanog roka danog u zaključku općinskog suda o deložaciji, izvršene presude kako domaćeg, tako i Europskog suda za ljudska prava, javlja Federalna.ba.

Ovim je, nakon 15 godina, okončan proces započet odlukom Doma za ljudska prava, ali i prekinuta neizvjesnost o budućnosti blizu tisuću učenika Mješovite srednje škole, za čiji su se nastavak izgradnje već započete školske zgrade sredstva obvezali iznaći općina Travnik, te županijska i Vlada Federacije BiH.

„Završili smo danas primopredaju svečano, predali smo ovu zgradu vlasniku Vrhbosanskoj nadbiskupiji, sutra ćemo na Vladi dobit suglasnost za potpisivanje ugovora o najmu ove zgrade za rad MŠS na godinu dana ali s produžetkom dok se ne završi ova zgrada“, ističe Katica Čerkez, ministrica obrazovanja SBŽ.

„Čini mi se da smo našli jedno rješenje koje ne derogira presudu, a isto tako ne dovodi se u pitanje nastavak školovanja djece ove škole“, kaže Željko Marić, direktor KŠC Travnik.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari