Pratite nas

BiH

Kanada

Objavljeno

na

Možete li zamisliti život bez stresa u državi koja doista funkcionira? Malo podataka i zanimljivosti o Kanadi.

Kanada je površinom od 9.984.670 km² druga po veličini zemlja na svijetu (prva je Rusija). Nalazi se na sjeveru sjevernoameričkog, graniči sa SAD-om na jugu i sjeveru (Aljaska), na zapadu izlazi na Tihi ocean, a na istoku na Atlantski ocean. Glavni grad Kanade je Ottawa. Toronto je glavno gospodarsko središte. Ostali važni gradovi su Montreal (najveći grad francuske Kanade), Vancouver, Edmonton i Calgary. Prema popisu iz 2001.ima 30.007.094 stanovnika (3.3 na km²)

Kanada je nastala kao unija britanskih kolonija na sjevernoameričkom kontinentu. Kao federalna unija sa statusom dominiona sastoji se od deset provincija i tri teritorija. Kanada je 1867. na miran način dobila samostalnost od Velike Britanije.

Kanada je parlamentarna demokracija i ustavna monarhija s kraljicom Elizabetom II. kao monarhom. Kanada je multikulturalna država s dva službena jezika: engleskim i francuskim. Kanada je jedna od zemalja s najrazvijenijim gospodarstvom. Temelj gospodarstva čine velika prirodna bogatstva i trgovina posebice sa SAD-om u sklopu NAFTA-e. Kanada je članica G8 i NATO-a.

U svijetu proglašena najboljom zemljom za živjeti

Vec četeri puta, u posljednjih deset godina Kanada je proglašena zemljom broj 1 od strane Ujedinjenih Naroda, za najbolju zemlju u svijetu za živjeti u njoj.
UN uzimaju u obzir mnoge aspekte života u svojim analizama izmedju kojih su: zdravstvo, obrazovanje, dobro prilagodjeni uslovi dostojni čovjeka za život u jednom gradu, zemlji, sloboda izbora i mišljenja, kretanja unutar zemlje kao i veličina primanja prosječnog stanovnika. U principu, Kanada je zemlja koja je u svom ekonomskom usponu, sigurna, tolerantna i sa bogatom multietničkom kulturom. Pruža izrazito snažnu socijalnu zaštitu sa zavidnim kvalitetom života i prijateljski raspoloženim stanovništvom. Sloboda u Kanadi se smatra osnovnim pravom i ljubomorno se čuva.

Kanada ima najbolje reguliran sustav zdravstva

Kanada ima univerzalan sustav za zaštitu zdravlja koji pruža zdravstvenu zaštitu svakome i svima je jednako na raspolaganju. Za razliku od Amerike, gdje je zaštita zdravlja privilegija pojedinaca koji imaju osiguranje i dovoljno novca da sebi to osiguraju, Kanada nudi besplatanu njegu zdravlja svim svojim stanovnicima kojima stoje na raspolaganju suvremeno opremljene bolnice, najbolja medicinska oprema, visoko obrazovano medicinsko osoblje te najbolje naučnike u svim oblastima medicinskog razvoja i istraživanja.

Kanada posjeduje najjači socijalni sistem u cijelome svijetu

Kanada je poznata po svojoj izdašnoj socijalnoj pomoći koja je namjenjena onima koji nisu u stanju da brinu o sebi iz raznih razloga. Za Kanadu je od neprocijenjive vrijednosti solidan život kojeg Kanadska vlada garantira svakom svom stanovniku a koja se sastoji od slijedećeg: da će svako imati za hranu, krov nad glavom i medicinsku zaštitu.
Medju mnogim socijalnim programima koji se nude u Kanadi su na prvom mjestu: zdravstveno osiguranje, socijalna zaštita, osiguranje u slučaju gubitka zaposlenja, zagarantirane mirovine, doplatak za ugrožene obitelji, beneficije za udovice i siročad, pravna pomoć i zaštita, državne pozajmnice, besplatno osnovno i srednje obrazovanje, pomoćni univerziteti, financijska pomoć za pokretanje vlastitog posla (uz neophodne, korisne informacije), te mnogi programi za investiranje novca u pomoći pri kupovini kuća i ostalih stvari neophodnih za život čovjeka.

Kanada kao ‘Kulturni Mozaik’

Razvoj Kanade i njen uspjeh su zasluga imigranata koji su se doselili ovdje iz cijelog svijeta čime su obogatili Kanadsku kulturu i običaje te postali dio njenog ‘kulturnog mozaika’. Kanada nastoji da očuva kulturu i običaje svakog pojedinca koji je odabrao da živi ovdje i čak je zvanično ozakonila prava svih da prakticiraju svoje običaje i religije kako bi doprinijela razvoju njene multikulturalnosti. Možda je ovo i najvažnija stavka koja objašnjava činjenicu da bi svaki peti stanovnik zemaljske kugle izabrao Kanadu kao mjesto za život.

Hrvati u Kanadi i njihovo doseljavanje

Temeljem procjene Veleposlanstva RH i Generalnog konzulata u Kanadi, Hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva Kanade, te temeljem samih procjena hrvatske zajednice – smatra se da danas u Kanadi živi oko 250 000 hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka.

Najviše Hrvata je nastanjeno u provincijama Ontario, British Columbia, Alberta, Quebec i Manitoba, te u gradovima: Torontu, Mississaugi, Vancouveru, Montrealu, Winnipegu, Calgaryu, itd.

Prema vremenu i okolnostima iseljavanja, hrvatsko iseljeništvo možemo podijeliti u pet generacija:

Prva generacija hrvatskih iseljenika, njih 6 000 do 10 000, stigla je u Kanadu između 1890. i 1914. godine iz Austro-Ugarske.

Druga generacija, njih do 15 000, stigla je u vremenu između dva svjetska rata iz monarhističke Jugoslavije. Za razliku od prve generacije koja je bila teritorijalno raspršena, karakteristika druge generacije je da je sačuvala hrvatski identitet kroz iseljeničke organizacije svojim okupljanjem oko većih gradova i osnivanjem hrvatskih narodnih domova. Prvi je izgrađen i otvoren 1929. godine u Hamiltonu.

Treću generaciju Kanađana hrvatskog podrijetla predstavljaju djeca druge generacije koja su rođena i odgojena u Kanadi.

Četvrta generacija Hrvata došla je iz socijalističke Jugoslavije u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Ova generacija naših iseljenika zbog snažne hrvatske samosvijesti najjače je afirmirala hrvatski identitet, te su tako osnovane i brojne iseljeničke organizacije diljem Kanade. Od kraja Drugog svjetskog rata pa do 1975. godine u Kanadu je uselilo približno 65 000 Hrvata.

Petu generaciju čine djeca gore navedenih useljenika, te useljenici koji su pristigli u Kanadu tijekom 90-ih godina. Ova grupa zajedno sa prethodnom je znatno pripomogla procesu akulturacije. Taj se proces vidi u lojalnosti prema dvjema kulturama, jezicima i tradicijama, tj. nastoji se sačuvati kultura svojeg podrijetla uz istovremeno usvajanje novih elemenata iz kulture dominantne grupe.

Zanimljivosti

Da biste Kanadu prešli s jednog kraja na drugi (od Toronta do Vancouvera), potrebno vam je tri dana i tri noći putovanja vlakom u dužini od 4467 km.

Neke od znamenitosti

Slapovi Niagare

Slapovi Niagare su skupina slapova na rijeci Niagari između SAD-a i Kanade. Najpoznatiji, najposjećeniji i svakako najimpresivniji je Horseshoe Falls – kanadski slapovi koji su dobili ime po svom obliku koji podsjeća na potkovu. Osim njih, postoje i američki slapovi, „American Falls“ i tzv. „Bridal Veil Falls“

Osim što su jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u svijetu, slapovi su i vrlo važan izvor hidroenergije kojom se opskrbljuju mnogi gradovi. Svake godine slapove Niagare posjeti oko 12 milijuna turista, stoga su za Kanadu vrijedan i vrlo važan financijski izvor. Velika većina turista dolazi na kanadsku stranu Niagare jer odande imaju mnogo bolji pogled na slapove nego s američke. Uz to, Horseshoe Falls su najveći i njima se slijeva 9/10 vode.

Horseshoe Falls:

671 metar: dužina slapa

56 metara: dubina vode ispod središta slapa

53 metra: visina slapa

Dinosaur Provincial Park

na obali rijeke Red Deer u Alberti, jedno je od najvećih nalazišta fosila dinosaura na svijetu. Nekoć je to područje nastavao golemi albertosaur.

Kanada daje 75% ukupne svjetske proizvodnje javorova sirupa. Svakog ožujka iz stabla šećernog javora sakuplja se biljni sok iz kojeg se potom dobiva sirup. Javorov list nacionalni je simbol Kanade. U nekim mjestima Kanade temperature su mjesecima ispod ništice pa se dvorišta mogu politi vodom i koristiti kao klizališta za hokej na ledu.

CN Toranj

Visok čak 555 m, Kanadski nacionalni toranj (Canadian National Tower) u Torontu najviša je građevina u Kanadi, a podignut je kao TV odašiljač. Njegova gradnja završena je 1975. godine.

 

 Stadion sa pomičnim krovom

Stadion Sky Dome u Torontu prvi je stadion s pokretnim krovom. Sjedala su raspoređena na četiri razine, a može primiti do 50 000 gledatelja. Igralište je prekriveno sa 106 umetaka umjetne trave koji su međusobno spojeni patentnim zatvaračem dugim 12,8 km.

 

Kamenjar.com

facebook komentari

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari