Connect with us

Komentar

Karamarko: Ne znam postoji li narod s toliko tereta nametnute krivice na plećima kao naš hrvatski

Published

on

Ne znam postoji li narod s toliko tereta nametnute krivice na plećima kao naš hrvatski. Još uvijek se bojažljivo krećemo povijesnim bespućima poput sjena. A nakon Domovinskog obrambenog rata imamo puno pravo napokon biti svoji na svom. Imamo pravo biti pobjednici! Ali nismo uspjeli savladati niz kompleksa, smišljeno nametnutih upravo od onih koje smo porazili u tom ratu, braneći opstanak, ali i stvarajući demokratske vrijednosti.

U Domovinskom ratu nismo samo pobijedili velikosrpsku, četničku armadu i slomili iluziju o “Dušanovom carstvu”, nego smo stvorili suverenu i demokratsku državu slobodne misli i nacionalne samosvijesti koja ne isključuje druge i drugačije. Dakle, ostvarili smo i dobili sve ono što ’45. nismo – nacionalnu slobodu i demokraciju.

Završetak Drugog svjetskog rata donosi crveni fašizam i ono što on jest – masovne zločine, teror, diktaturu, kult ličnosti i progon svake slobodarske, nacionalne misli. Ideja o neovisnosti se temeljito sotonizira i time nemeće kompleks krivice.

Stručnjaci kolektivne psihoze bi imali o tome štošta reći. I kad smo htjeli povjerovati da ćemo nakon pomirbe dočekati ispriku onih koji su bili stupovi, apologeti, graditelji tog crvenog fašističkog mraka i ljubitelji zločinca planetarnog kalibra, dogodio se apsurd.

Spoznaja da je “pomirba” za te i takve bila farsa i samo tranzicijski period preživljavanja. Ali i izražena potreba da sačuvaju svoju “religiju”, odnosno prenošenje ideološke supstancije i istih vrijednosti iz Jugoslavije u novu hrvatsku državu. Da bi to ostvarili, potrebni su mediji i kapital. A to imaju. Jer ’90-ih se dogodila, tek sad shvatljiva, podjela – neki su dobili kapital, a neki olovo (Paradžik, Barešić, Kraljević, Pavlović, itd.).

Svi preduvjeti da se nastavi pritisak na kolektivnu psihu daljnjim nametanjem krivice i autocenzure još postoje. Širok je spektar mogućnosti. Od mahanja hrvatskom genocidnošću kroz povijest, izmišljenih zločina u Domovinskom obrambenom ratu, do trivijalnih, iritantnih simboličnih detalja.

Nekima jako smeta ako, primjerice, hrvatski grb počinje bijelim poljem (što ćemo s crkvom Sv. Marka?), a veliki problem su i HOS-ovo znakovlje ili spomen-ploče poginulim HOS-ovim braniteljima. Svjedočili smo infantilnom ponašanju u Okučanima slučajnog podstanara na Pantovčaku (isti se proslavio izjavom o nepriznavanju Dana državnosti i bacanjem HOS-ove ploče te brutalnim obrušavanjem na pozdrav “Za dom spremni”).

Sa zanimanjem sam pročitao obraćanje poštovanog akademika Josipa Pećarića Ustavnom sudu Republike Hrvatske u kojem logično dokazuje da se taj pozdrav ne može vezati isključivo uz NDH i ustaše, već uz stvaranje Domobranskih organizacija još ’30-ih godina, počevši od Argentine 1931. godine.

Dakle, Pavelić se “očešao” o taj pozdrav. Kao što pouzdano znamo da isti nije izmislio hrvatsku zastavu i grb, niti je skladao Lijepu našu. Siguran sam da svi pupovcoidi, habulinoidi te orkestar onih koji troše hektolitre tinte pišući o mnoštvu “hrvatskih istočnih grijeha” (da bi naše glave bile još pognutije) zarađuju i žive od hrvatskih kuna. Vrijedi napomenuti da ih je i Pavelić imao u džepu, što antifa bratiju ne smeta previše.

Zato slobodno možemo izreći ne ustaški, nego ZNG-ovski, HV-ovski, HOS-ovski i thompsonovski pozdrav “Za dom spremni“ iz legendarnih Čavoglava! Jedino ljubomornim čuvanjem svih simbola iz Domovinskog rata izrazit ćemo trajno duboko poštovanje svim braniteljima, stvarateljima suvremene Republike Hrvatske, osobito onima koji su dali svoje živote. Jer oni nisu bili samo vjerni domovini, već potpuno za dom spremni – obraniti je i žrtvovati svoje živote da bi Hrvatska živjela! Za razliku od onih koji su bili za dom nespremni, komentirao je Tomislav Karamarko na facebooku.

Hodak: Pravorijek o pozdravu ZDS gorki je pelin za antife

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari