Pratite nas

Kolumne

Karamarkova zlatna ruka ili za tango je potrebno dvoje

Objavljeno

na

Tomislavu Karamarku uspjelo je što Zoranu Milanoviću nije uspjelo od 20.listopada 2014. do 22.siječnja 2016.

Ono što bivšem predsjedniku Vlade RH Zoranu Milanoviću nikako nije išlo za rukom je pronaći zajednički jezik sa hrvatskim braniteljima iz Savske 66. Umjesto plesa u dvoje dobili smo nepoštivanje i vrijeđanje od strane “slučajnog” premijera RH koji je svojim izjavama činio sve da država koja je prepuštena slučaju i postane slučajnom državom.

[ad id=”93788″]

Prisjetimo se samo vrijeđanja i omalovažavanja 100% ratnih invalida kada im osoba koja bi im trebala pomoći u ostvarenju njihovih prava poruči u intervju-u “nisam nosio pušku u rat, jer tamo je išla sirotinja” ili “Finska nije imala građanski rat nikada” aludirajući da Hrvatska je, pitamo se što je on mislio uopće o hrvatskim braniteljima osim što im je poručio da im šator smrdi u kojem im se isključilo i grijanje? Uvjeren sam da bi i ta sirotinja imala više poštovanja prema bivšem premijeru “slučajne države“. Vrhunac sukoba eskalirao je prilikom prosvjeda na Markovu trgu kada su hrvatski branitelji bili prisiljeni skloniti se u Markovu crkvu gdje je počinjen neviđen presedan koji se rijetko može vidjeti diljem Europe kako represivni aparat kreće na 100% invalide Domovinskog rata iako prema Vatikanskim ugovorima nemaju nadležnost u crkvi. Zatim su se protiv određenih podizale optužnice.

Matić i GlavaševićZašto se Zoran Milanović nije htio zahvaliti rekorderu po peglanju kartica prema pisanju Globusa? Upravo Predrag Matić, ministar koji je za fiktivno otvaranje veteranskog centra u Lipiku potrošio 177.000 kuna i koji je Barbari Kolar za par sati posla isplatio 10.000 kuna. Zašto je Zoran Milanović dozvolio da se peglaju kartice na račun ministarstva branitelja za studentice koje su tajno vodili u Dubrovnik Fred Matić i Bojan Glavašević? Spavale su u hotelu Croatia u Cavtatu, a Matić i Glavašević u dubrovačkom hotelu Palace! Ukupna cijena bila je 35 000 kuna! Da vozač ne bi nikome govorio o tome, nisu ga poveli sa sobom na put, nego su na račun ministarstva iznajmili automobil – za 7100 kuna, otkriveno je u emisiji Bujice.

Kako bi sramoti došao kraj pobrinuo se Tomislav Karamarko koji je za početak pobjedom udovoljio prvi njihov uvjet “ostavku” bivšeg ministra branitelja Freda Matića na način da je pobijedio na parlamentarnim izborima i sastavio Vladu RH kao relativni pobjednik izbora. Zatim je nakon ministra Crnoje koji je dobio zeleno svijetlo od braniteljskih udruga da tu dužnost obnaša Vlada RH iz kvote HDZ-a imenovala aktivnog sudionika prosvjeda u Savskoj 66 generala Tomislava Medveda što se pokazalo izvrsno kadrovsko rješenje Tomislava Karamarka s obzirom da se dalo povjerenje 15.ožujka 2016. godine osobi koja je upućena u srž problema braniteljske populacije.

Branitelji u Markovoj crkviPrvi potpredsjednik Vlade RH Tomislav Karamarko i predstavnici 8 ministarstava održali su sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga u Ministarstvu branitelja, s ciljem rješavanja problema i statusa hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Nakon tog sastanka niti sam Tomislav Karamarko nije krio zadovoljstvo na licu što je i sam potvrdio prilikom davanja izjave kako je zadovoljan sa održanim sastankom 18.travnja 2016.godine te se zahvalio hrvatskim braniteljima na strpljenju. Danas nakon 555 dana prosvjeda konačna destinacija šatora koji je bio simbol prosvjeda premještena je u Memorijalni muzej Domovinskog rata u vojarni 204. brigade u Vukovaru uz argument kako su dva najvažnija cilja ispunjena: odlazak Freda Matića i početak rada na jedinstvenom Zakonu o pravima hrvatskih branitelja budući da su hrvatski branitelja postali sastavni dio Ministarstva.

Na kraju vam ostavljam otvorenu misao da procijenite sami posjeduje li Tomislav Karamarko zlatnu ruku koja pretvori u uspjeh sve čega se uhvati ili je riječ o osobi koja je po tko zna koji put pokazala da je za tango potrebno dvoje za razliku od retorike  Zorana Milanovića ili “mi” ili “oni”?

Sanjin Baković /Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Tko ima pravo ugasiti satiru?

Objavljeno

na

Objavio

Ostat će upamćeno, prvi javni potez novoizabranog predsjednika pokušaj je cenzure – karnevala! Posve nepotrebno, jer, iako se u suštini lako složiti sa Milanovićem da je karnevalska fešta u Imotskom drsko pregazila crtu dobrog ukusa, to je ono što jest bit gotovo svakog dalmatinskog “krnjevala” – prelaženje granica dobrog ukusa.

Milanović je i sam – opet – napravio korak više. Posve je to nalikovalo na njegov ispad kad je kao premijer vehementno osudio incident u Kistanjama, ali i odmah u istom dahu bez dokaza za to optužio HDZ. Kad se saznalo da su sudjelovala i djeca SDP-ovaca, naglo je zašutio.

Danas opet, nakon što je ispalio posve opravdani gnjev, Milanović je ponovno izrekao svoju čuvenu rečenicu viška te zbog govora mržnje i poticanja na nasilje zatražio “reakciju nadležnih institucija”. A to naravno, nije njegov posao – u zemlji s trodiobom vlasti on nema pravo prozivati i pozivati policiju i pravosuđe da prema nekome određenom poduzmu represivne mjere.

Odmah moram reći, tradicionalno paljenje “Krnje” s likom stvarnih živućih ljudi, izmaštanih ili stvarnih unutarnjih ili vanjskih neprijatelja, za mene je teški anakronizam, poput borbe s bikovima. Ne uživam u tome, stvara mi nelagodu i lako mi je shvatljivo zašto je to tako neshvatljivo ljudima u krajevima gdje takvih običaja nema. Pogotovu u ovom slučaju.

No, s druge strane, Krnjo po dalmatinskim gradovima gori otkako znam za sebe. A i koje stoljeće prije toga.

Tradicija suđenja lutki koju se optužuje sa sve nedaće koju je narod otrpio tijekom protekle godine seže stoljećima unatrag, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Pokvareni Krnjo tako redovito bez milosti završi na lomači, a raja dobije zadovoljštinu što taj dan pod krinkom onog što u drugim krajevima nazivaju “fašničkom republikom” – može reći i poručiti moćnicima što god zažele. Naravno, nije uvijek bilo baš tako. U vrijeme Austrije sigurno nisi mogao zapaliti (svojeg) cara, niti u doba komunizma Tita. No, i u komunističko vrijeme gorio je Krnjo.

A kakvo god da su mu anagramno ime prigodno ime varoški mulci složili, uvijek je to bio neki prepoznatljivi lik, pogotovo su bili popularni Krnje bili lideri tada nepopularnih kapitalističkih sila, od Regana do Thatcher. Dolaskom višestranačja, i Krnjo postade dokaz – stvarne demokracije.

Doslovno, mogao si odjednom zapaliti bilo koga. Franju, Stipu, Kolindu, Andreja. A ako možeš zapaliti njih, ako je sam Tuđman gorio preko nekoliko puta, tko je onda Nenad Stazić pa da i on ne bi gorio? Doli političari! Doli! Doli Stazić! Ne, ne doli, nego neka gori! Nek se peku uhljebi!

Sasvim prikladno za zemlju u kojoj se jedna hajka veže na drugu! Dakle, ako na sve te spomenute lomače nije reagiralo državno odvjetništvo, onda nije ama baš nikakav problem što je i Stazić završio na lomači, može biti samo ponosan što se našao u takvom društvu.

Tko nije gorio, nikakvu vlast nije ni obnašao. A on se svojeg djelića vlasti nauživao. Zbog njega i njegovih potpaljivačkih govora oporba je demonstrativno napuštala sabornicu. A zbog izjava poput njegove da su pobjednici u Drugom svjetskom ratu ”šlampavo obavili posao”, odnosno, kao što Beljak dopunjuje, da “nisu ubili dovoljno” narodnih neprijatelja, itekako bi moralo reagirati državno odvjetništvo.

Stazić je svakako jedan od pionira govora mržnje u Hrvata. Oni koji su na njegove eskapade gromoglasno zijevali kao ribe, oni koji se nisu pobunili protiv njegovog govora mržnje – ili su ga prešutno odobravali – nemaju moralno pravo ni sada dizati svoj pravednički gnjev.

Dakako, ovdje nije sporno paljenje besprizornog bebe-Stazića, već to što su ga imotski ridikuli stavili u ruke dva zagrljena muškarca, što je očita aluzija na istospolni par koji vodi kampanju za pravo na posvajanje djece.

Zašto su potpaljivači od svih mogućih krivaca za nedaće u hrvatskom društvu izabrali one koji su ponajmanje krivi, zašto ne mogu pojmiti da time mogu povrijediti neku stvarnu obitelj, kakvih u Hrvatskoj već ima, te zašto ne razmišljaju kako se nakon njihove paleži osjeća dijete u takvoj obitelji, sve su to pitanja koja zahtijevaju odgovor. Za takav zadrti lov na vještice oni svakako zaslužuju osudu, no, naslovi koji se uporno ponavljaju – “U Imotskom zapalili gej obitelj s djetetom” – teška su manipulacija.

Stazić dijete? Dobar vic. Imotski piromani mogu se uspješno praviti feralovci i obraniti svoje pravo na “umjetničku interpretaciju” i “satiru” te reći da istospolni par predstavlja SDP i HDZ, a Stazić je njihovo – nezakonito dijete. Koje su oni dobro udomili i uhljebili i koje i dalje pod saborskim imunitetom može 365 dana u godini – a ne samo taj jedan jedini – govoriti najgnusnije stvari i za to ne biti javno osuđen. Je suis Imacki! Živjela ludež!

Ivan Hrstić / Večernji list

Silvana Oruč Ivoš: A di je nestala satira?!

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Dujmović: Nastavi li ovim tempom, Milanović bi mogao postati svjetski rekorder u lažima

Objavljeno

na

Objavio

Još nije praktički niti sjeo u predsjedničku fotelju, a Zorana Milanovića već su uhvatili u prvoj laži. Druga je na putu potvrde! Nastavi li ovim tempom, Milanović bi mogao postaviti svjetski rekorder predsjednika država u disciplini “kako sam zatajio istinu o sebi”, a da ne spominjem, “kako sam vas lagao”!

Večernji list je, naime, ovih dana objavio kako je Milanović ipak bio član komunističke partije, unatoč tome što je naciji lagao u lice tvrdeći da to nije točno!  Po navodima Večernjeg lista, Milanović je u partiju primljen ni manje ni više nego u JNA. Postoje dokumenti i izjave bivših oficira JNA koji su u tome sudjelovali, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Na te objave Ured Predsjednika šuti. Da danas nije Predsjednik države, da javno nije tvrdio da je to laž, da se ne radi o bivšem premijeru, a sadašnjem hrvatskom Predsjedniku, cijela bi ova priča zacijelo bila irelevantna, ali kad se na to nadoda činjenica da je bio Titov gardist pet godina nakon Titove smrti te da je u JNA bio legendarni “ćato”, a to je realno bila pozicija “između vojnika i oficira”, kada sad čitamo da je zamolio da drži počasnu stražu kraj Titova groba, premda nije bio dio te straže, jer mu je to bila velika želja i osobita čast, onda je vrijeme da podvučemo crtu.

Nakon Ive Josipovića dobili smo još jednog Titovog gardistu kao Predsjednika države! Čovjek koji 1985. ili 1986. moli da mu se dopusti da se slika kao dio počasne straže uz Titov grob, ne može 1991. godine, sve i da hoće istinski prihvatiti kao “svoju”.

Takvoj biografiji Hrvatska može biti samo slučajna država! Jer takva mentalna, vrijednosna, suštinska metamorfoza od Titovog  gardista do nacionalnog, svjesnog i nacionalno odgovornog predsjednika hrvatske države je zapravo nemoguća! Karakter, narav, mentalitet, sve je već formirano, a sve je to već formirano u uniformi Titovog  gardista. Od tako profiliranog kadra se može očekivati da će u prvom redu nametati stare vrijednosti.

On nije stara komunjara niti prastari “Udbaš”. Aktualni Predsjednik je pripadnik novije generacije i s tim atavizmima prošlosti nema kontakta. Ipak, on je formiran i, kako se vidi, spremno je prihvatio odrednice prošlosti: jugoslavenske, titoističke, neokomunističke. Zato mu regija nije mrska, zato drži mrtvu stražu drugu Titu i 30 godina kasnije, otvoreno, kao premijer, na upit Tuđman ili Tito, veli Tito!

Zato u inaugurativnom govoru govori o radničkoj eksploataciji! Inicijacija je obavljena i tu nema pomoći.

I Tuđman je bio Titov general? Je, ali je ta metamorfoza trajala dva desetljeća, plaćena je dvostrukom robijom i bila je prezentna u svakom detalju! Milanović nije glup, njemu se ne može dogoditi idiotizam kao Josipoviću da svira klavir Miloradu Dodiku. Ipak, suštinske vrijednosti koje će on zagovarati za Hrvatsku formirane su dok je bio “ćato” i dok je ponosno pozirao ispred Titovog groba.

To su te mrtve straže naše zlatne komunističke mladež pred Titovim grobom! “Sretna je zemlja koja ima ovakvu mladost”, govorio bi Tito i nema dvojbe da bi tu rečenicu i sada ponosno izgovarao da vidi svoje bivše gardiste kao čelnike hrvatske države! Koji horor! Koje povijesno cerekanje današnjici! Isto vrijedi i za Ivu Josipovića.

I to vam je sve dragi moji: “Hrvatska u raljama djece komunizma”!  I sad čovjek koji je kao Titov gardist bio ponosni dio kiča komunističke vlasti jednog satrapa, ukida navodni kič Počasne bojne hrvatskog predsjednika! Predsjednika države koja je tek nastala, koja se tek konstituira, koja tek formira sve svoje obrise i u tom smislu traži pomoć, nadgradnju, a ne destrukciju! A doživljava samo destrukciju. I to svega: himne, garde, lente, inauguracije! Svega! Dvoličnosti, ime ti je hrvatska ljevica! Jer, nakon objave ovih šokantnih informacija, nitko na hrvatskoj političkoj ljevici nema potrebe izustiti jednu jedinu riječ.

Vesna Pusić je čak i u trenutku kad smo doznali da nam je čelnik DORH-a mason, imala potrebu reći da je “u konačnici i organizacija ‘U ime obitelji’ opasnija od masona“! O ovoj temi, da ne kažem aferi, nije imala potrebe izgovoriti jednu riječ. Možete si onda misliti što zapravo, istinski misli o Katoličkoj crkvi i “opasnosti” koju ona nosi! Likovima poput Vesne Pusić sve je bolje od bilo kakvih organizacija koje zagovaraju domoljublje, patriotizam, vjeru i tradicionalne vrijednosti. Dajte mi Sorosa, dajte mi Feral, dajte mi masone, samo ne Katoličku crkvu i molitvene zajednice.

Zaključno sa Željkom Markić. To treba zapamtiti. Da bi se vidjeli razmjeri unutarnjeg verbalnog  građanskog rata u današnjoj Hrvatskoj i razabrali svi protagonisti tog sukoba.

Kad smo kod masona i potencijalne druge neistine koju bi Zoranu Milanoviću povijest mogla konstatirati u samo prvih par sati nakon što je preuzeo dužnost predsjednika države, neki mediji pišu da visokopozicionirani masoni iz riječke lože tvrde kako je Milanović sam tražio članstvo u masonima, a ne da je odbio tu ponudu.

Nema pouzdanih dokaza za ovu tezu, pa je ne treba uzeti kao pouzdanu, ali nismo čuli ozbiljan demanti, niti je Ured Predsjednika reagirao na napise o ovoj temi. Teza da se sam ponudio za članstvo u masonima djeluje nategnuto i neprovjereno, ali jednako nejasno djeluje i “Silenzio stampa” koja na tu temu stiže iz Ureda Predsjednika!

Predsjednik države je svojom prvom predsjedničkom reakcijom pokrenuo lavinu. Radi se o zahtjevu za progonom organizatora imotskog karnevala. Kažem progonom jer je predsjednik eksplicitno rekao “tražim reakciju nadležnih tijela”, kao što je zatražio i javnu ispriku organizatora imotskog karnevala zbog paljenja lutke gay para s likom Nenada Stazića kao udomljenog djeteta. Organizatorima su isti dan najavljene dvije kaznene prijave, Arsena Bauka i udruge Dugine boje, a očitovala se i Vlada, umjerenije negoli Milanović, ali nedvosmisleno osudivši imotsku krnju.

Najbizarnija reakcija je ona novinarke Hrvatske izvještajne novinarske agencija Sandre Bartolović koja je na svom Twitter profilu napisala: “Zemlja u kojoj inkvizicija spaljuje lutke Duginih obitelji zaslužuje isključivo izobilje korona virusa i nestašicu zaštitnih maski.”

Da je to napisala dopisnica Tanjuga nekako bi se dalo razumjeti, ali da novinarka Hine koju “nota bene”plaćaju hrvatski porezni obveznici, istim tim poreznim obveznicima zaželi “isključivo”, dakle, “isključivo izobilje korona virusa i nestašicu zaštitnih maski” i da nitko od ovdašnjih dušobrižnika naše mentalne higijene na ovo ne reagira, to znači da smo mi naš Rubikon u svakom smislu prešli!

Javno želite smrt ovom narodu i  nitko ne reagira? Jer je što? Jer se netko, negdje, u nekom mjestu na pokladama, poigrao s likovima i pojmovima koji označavaju našu stvarnost. Pa Nenad Stazić ovu zemlju i ovaj narod treba predložiti za najviše nagrade za toleranciju s obzirom na to da je bez bilo kakve ozbiljna javne osude svojedobno rekao otprilike ovo: “…na Bleiburgu nije posao dobro odrađen”!

Međutim, tada niti Milanović niti Vlada nisu reagirali na ovaj eklatantan govor mržnje!

Ni jedna Vesna Pusić, ni svi aktivisti lijeve scene nisu jednu jedinu riječ progovorili. Kao ni kad je Stipe Mesić pričao one gnjusne viceve o pokojnom Tuđmanu. Nikad nitko niti riječi. Niti je neki novinar zaželio, što je tada bilo “popularno”, ako se ne varam, AIDS. Dakle, nije zaželio “obilje AIDS-a” Mesiću i svima koji su ga podržavali!

Pupovčeve Novosti s prvom ligom Feralovaca iz godine u godine na najodvratniji način se izruguju himni, braniteljima, ratnim udovicama, vjernicima, napose katolicima, Domovinskom ratu, a najsvježije, i bivšoj hrvatskoj Predsjednici. I sve je to jednom Miloradu Pupovcu, a ne samo njemu, jedino satira. Ali, kad takneš u homoseksualce i Nenada Stazića, sijevaju kaznene prijave.

Ljevica u Hrvata, ime ti je dvoličnost!  Kad se sruše hrvatski vojni zrakoplovi,  a Novosti se tomu izruguju. Pupovac će na upit medija, s onim osmijehom koji je mješavina cinizma te vlastodržačke samouvjerene poze i tobože sućutne građanske svijesti, govoriti opet o satiri, slobodi izražavanja i umjetnosti. A sada? Sada kad je tema satire homoseksualizam, sada govori dakako samo i jedino o govoru mržnje. Mislite li vi drugovi na ljevici da smo mi svi drugi stvarno potpuni idioti?

Kada je redatelj Oliver Frljić u kazališnu predstavu stavio scenu gdje hrvatska zastava izlazi iz vagine žene s hidžabom, a potom Krist s trnovitom krunom silazi s križa te siluje ženu i pri tome oko bokova ima vezanu hrvatsku trobojnicu, opet s bijelim poljem, nema ljevičara u Hrvatskoj koji na to nije gledao kroz naočale slobode izražavanja! Nema rekcija Vlade 2017. godine! Nema reakcija Zorana Milanovića, a ni SDP-a.

Nitko nikome ne želi “obilje korona virusa”! Niti nedostatak zaštitnih maski! Bauk ne trči pisati kaznenu prijavu! Ne, to je sve samo i jedino gola umjetnička sloboda! Ma nemojte! Stvarno mislite da smo tako blesavi? I petokraka od par tona što će se podići na riječki neboder je isto tako samo i jedino gola umjetnost? Ma nemojte!  Ali, krnja sa Stazićem i homoseksualcima je eklatantni govor mržnje! Neupitno! Nedvosmisleno! Vrijedno kaznene prijave!

I to je, tobože, “normalna“ Hrvatska!  Kada se u filmu “Ministarstvo ljubavi” ismijava, ruga i vrijeđa udovice hrvatskih branitelja, nitko ne reagira. Ni Milanović ni Vlada! Niti Sandra Bartolović zaziva korona virus ni Frljiću ni autorima spomenutog  filma. Ne! Vrijeđajte katolike, vrijeđajte branitelje, možete i udovice ubijenih branitelja, ali taknete li homoseksualce “želimo vam izobilje korona virusa i nedostatak zaštitnih maski”! Kad se na karnevalu palio lik Franje Tuđmana, to je bilo posve normalno, slobodarski izraz naše tradicije. E, ali kad se zapalio prošle godine na karnevalu lik Milorada Pupovca, to je već bio vonj ustaštva, tako da se i Plenković morao ograđivati i odgovarati što o tome misli.

Ali nema novina koje su ga pitale što misli o sceni gdje časna iz vagine vadi hrvatsku zastavu s prvim bijelim poljem da bi onda još i Krist silazio s križa i silovao ženu s hidžabom. Nema ni pitanja Vladi i premjeru, a kamoli da ima javne osude, kaznene prijave ili zagovaranja korona virusa! Kad se palio lik Kolinde i Plenkovića, sve je bilo normalno, normalnije negoli kad se palio lik Pupovca! Koja dvostruka mjerila, koja dvoličnost! Kakav ideološki totalitarizam!

Jer, nikada, ali baš nikada Zoran Milanović, bilo koji lijevi angažirani aktivist ili političar nije tražio “javnu ispriku” koga god i kako god ga se na karnevalu palilo, a u predstavama izrugivalo ili vrijeđalo. Nikada. Samo sada! Do kuda smo došli! Ima li kraja ovom “par excellance” ideološkom teroru? I vi stvarno mislite da će ikada biti moguća hrvatska država u kojoj će se udruge poput “U ime obitelji” tretirati opasnije od masonskih loža, kako tvrdi, želi i misli Vesna Pusić? I mislite da je na tim postavkama moguć  bilo kakav ideološki mir u ovoj zemlji?

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari