Pratite nas

Intervju

Karamatić: Za BiH se može reći kako se radi o izgubljenom vremenu

Objavljeno

na

Predsjednik HSS-a BiH Mario Karamatić u intervjuu za Dnevnik.ba govori o tomu jesu li hrvatski političari u zadnje četiri godine mogli više uraditi na zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa u BiH, revitalizaciji Herceg Bosne, predizbornim očekivanjima, ali i krizi koja čeka BiH nakon izbora.

Gospodine Karamatiću, kako ocjenjujete četiri godine koje su iza nas u političkom smislu? Je li riječ o izgubljenom vremenu?

Za BiH se može reći kako se radi o izgubljenom vremenu. Četiri godine sa stalnom političkom krizom u tijekom kojih parlamentarna većina ili nije postojala ili je bila na rubu, četiri godine zastoja u cestovnoj i željezničkoj infrastrukturi nije malo i dugoročne posljedice neće biti male. S druge strane ukoliko gledamo samo političku poziciju BiH Hrvata smatram kako su ove četiri godine dobro iskorištene i kako su se napravili značajni pomaci. U prvom redu mislim na predavanje kredibilne aplikacije za članstvo BiH u EU, koja će dugoročno omogućiti brisanje umjetne granice između nas i RH, zatim na vraćanje u pravo velike većine branitelja koji su iz njega izvedeni tzv. Helezovom revizijom, dvije Rezolucije Parlamenta EU u kojima se naglašava legitimnost, supsidijarnost i jednakopravnost, i u konačnici veliki povratak Herceg Bosne u javni diskurs nakon višegodišnje šutnje o njoj, van razumne sumnje mogu se smatrati uspjesima hrvatske politike a ne izgubljenim vremenom.

Jesu li hrvatski političari, pa i Vi sami, mogli više učiniti u borbi za osiguravanjem jednakopravnog političkog statusa za hrvatski narod u BiH?

Obično se kaže kako se moglo učiniti više ali, iskreno govoreći ne vidim gdje se to moglo učiniti, mislim kako se učinilo sve što je bilo moguće. Za osiguranje jednakopravnog političkog statusa bilo kojeg naroda u BiH je potrebno osigurati i ruke u Parlamentu i iz ostala dva naroda. Cijeli ovaj mandat hrvatski predstavnici nisu imali sugovornika sa bošnjačke strane koji je bio barem voljan razgovarati, a kamo li pristati na bilo kakve zakonodavne izmjene koje bi poboljšale status Hrvata u političkom smislu. Unatoč tome smo pokazali i dokazali kako je BiH i hrvatska zemlja i da se niti sada, a niti ubuduće, državna politika neće moći voditi bez naše suglasnosti po svim pitanjima. Narodski rečeno, pokazali smo tko je gazda u ovoj zemlji.

Što je cilj HSS-a na ovim izborima?

HSS dosljedno provodi svoju politiku već godinama bez bilo kakvih vrludanja. HSS je jedna od rijetkih, da ne kažem jedina hrvatska politička opcija uz koju se niti u kakvim opcijama ne veže pojam izdaje nacionalnih interesa i suradnje sa neprijateljima hrvatskog naroda protivno volji puka hrvatskoga. Očekujemo da birači to prepoznaju i očekujemo da se HSS nakon ovih izbora ustabili kao treća politička opcija u Hrvata po broju glasova a nakon idućih lokalnih izbora očekujemo konačno preuzimanje drugoga mjesta. Očekujemo također da hrvatski narod pojedine političke opcije koje koketiraju sa bošnjačkim strankama, očekujući “milost Aga i Begova”, ili idu po svoje mišljenje u strane ambasade, na ovim izborima pošalje u roptarnicu političke povijesti

Kakva su Vam očekivanja u postizbornom periodu s obzirom na to da nema dijelova Izbornoga zakona BiH kojima se regulira popunjavanje Doma naroda FBiH? Hoće li doći do teške ustavne krize i krize vlasti?

Osobno već odavno najavljujem najveću ustavnu, pravnu i zakonodavnu krizu u povijesti BiH kao samostalne države. Volja birača na izborima se neće moći provesti jer jednostavno ne postoji Zakon po komu bi se to uradilo, niti nakon izbora više ima tko donijeti taj Zakon. Jedini tko može osigurati implementaciju izbornih rezultata je Visoki predstavnik, ali se on već godinama ne bavi svojim poslom. Ukoliko se taj, više nego realan scenarij i dogodi, HSS je već najavio kako će sukladno međunarodnom pravu pokrenuti inicijativu za revitalizaciju HR HB.

Ima li u BiH dovoljno osviještenih političara kojima je uistinu stalo do države BiH, odnosno je li moguće da u sljedeće četiri godine BiH postane „normalnom“ zemljom, tj. državom u kojoj će se poštivati prava konstitutivnih naroda kao i svakog njenog stanovnika/građanina?

Pitanje je percepcije. Ukoliko ovo pitanje postavite bilo kojem bošnjačkom političaru odgovorit će vam da ima. S tim da svi oni „normalnu” BiH vide kao građansku, to jest bošnjačku. Takvu BiH niti vidim u budućnosti, niti mi je stalo do nje, niti ću ikada pristati na nju. Moja BiH koju volim je u Posušju, Kupresu, Žepču, Čapljini, Širokom, Orašju, Kiseljaku itd.

Ukoliko Bošnajci i Srbi žele zajedno sa nama graditi BiH u kojoj ćemo poštivati različitosti kojima realno obilujemo, u kojemu oni mogu poštivati bivši HVO kao jednu od sastavnica današnjih Oružanih snaga BiH, u kojemu oni mogu poštivati Herceg Bosnu koju smo unijeli i u Federaciju i u BiH, osobno sam spreman poštivati i tzv. Armiju BiH i VRS, i graditi tu i takvu Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko ne, vrijeme je da se razilazimo.

Kako komentirate činjenicu da se u bošnjačkoj javnosti intenzivno sotonizira sve hrvatsko? Je li riječ samo o predizbornom „nabrijavanju“?

Osjetili su kako je došlo vrijeme da rješe hrvatsko pitanje na način da Federaciju pretvore u bošnjački enititet i preko medija čine sve da nas uplaše kako bi im se pokorili ili kako bi odselili. Pogriješili su. Ovo je hrvatska zemlja i ostati će hrvatska zemlja sviđalo se to njima ili ne. Same temelje BiH ruše upravo oni koji se najviše kunu kako je vole. Ukoliko se to odmah nakon izbora ne promijeni, nekada u budućnosti će bošnjačka djeca učiti kako je BiH ubila prevelika ljubav. A Hrvati će i dalje ovdje živjeti i biti svoji na svome.

dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Predsjednica: Mislim da se štrajk učitelja pretvorio u politički igrokaz

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Media servis

Uoči službenog početka kampanje za predsjedničke izbore u Intervjuu tjedna Media servisa aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović progovorila je o kampanji, izborima, štrajku prosvjetara, ali i gafovima zbog kojih je kroz tekući mandat često bila na meti kritika. S predsjednicom je razgovarala urednica Media servisa Andrea Barać.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

ANTON KIKAŠ: JNA je znala da dolazimo, ali nisu znali kada

Objavljeno

na

Objavio

Anton Kikaš, Ivan Ban, Rijeka - Pula

Hrvatski iseljenik, poduzetnik i pjesnik Anton Kikaš ovih dana obilazi Istru i Primorje. Prenio je dojmove i pozitivne reakcije publike na njegov film ”Nisam se bojao umrijeti”, koji govori o njegovom hrabrom pokušaju dovođenja aviona s 18 tona oružja u Hrvatsku 31. kolovoza 1991. godine. Isto tako, ovdje je i zbog filma “Hrvatske sportske legende – 120 godina hrvatskog sporta”, čiji je producent. Riječ je o filmu koji prikazuje najslavnije trenutke hrvatskog sporta. Oba filma u režiji su Jakova Sedlara, piše direktno.hr

Anton Kikaš za vrijeme Domovinskog rata pomagao je Hrvatskoj na razne načine. Prije svega, za obranu Hrvatske prikupio je milijune dolara, a svojim i novcem hrvatskih iseljenika kupio je oružje za obranu domovine.

Riječ je o čovjeku koji je za svoj doprinos Kanadi 2012. godine dobio Dijamantnu jubilarnu medalju Kraljice Elizabete II. Na pitanje oprašta li ljudima koji su mu činili zlo u vojnom zatvoru u Beogradu, u jednom dahu govori kako ih ni u jednom trenutku tih tri mjeseca nije mrzio jer njegovo srce… I zastaje. Hrabro nastavlja kako ga batine i prijetnje nisu slomile.

Za što su vas teretili i gdje ste nalazili svoj mir? Što vas je očuvalo da ne klonete?

Pripisivali su mi da radim po nalogu dr. Franje Tuđmana, da se hrvatski bojovnici obučavaju na mojoj farmi blizu Toronta, da rušim Jugoslaviju i tome slično. Međutim, uporno sam tvrdio da sam organizirao dobrotvorne večere za osnivanje hrvatskih katedri na američkim sveučilištima, da sam prikupljao i davao novac za gradnju hrvatskih crkvi, uključujući i izgradnju nove velebne crkve Kraljice Mira u Hrvatskom franjevačkom središtu u Norvalu pokraj Toronta, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu itd. Pisao sam pjesme i čitao pravnu literaturu. To me držalo.

Imali ste najbolju namjeru, no želja se pretvorila u noćnu moru. Kao što vidimo u filmu, plan je bio da se ide u Trst, no greškom pilota ruta je promijenjena?

Na upit kontrole leta iz Beograda, umjesto da kaže da zrakoplov ide u Trst, pilot je rekao da ide za Ljubljanu, nakon čega su se digla dva MIG-a JNA iz Pule i prisilila nas da sletimo na Pleso. Znalo se da dolazimo, ali nisu znali kada jer ni ja nisam točno znao kada do zadnjeg trenutka. Ubrzo sam uhićen i helikopterom odveden u Bihać, a potom avionom u Beograd na Batajnicu. Iako je hrvatska dijaspora nudila novac za puštanje, nakon torture od tri mjeseca na kraju sam ipak razmijenjen za generala JNA Milana Aksentijevića i nekoliko oficira, uz, naravno, posredstvo hrvatske Vlade i tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Nakon povratka u Kanadu, održao sam tiskovnu konferenciju i na kraju sam rekao novinarima: ”Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku”. Tek su s takvim objašnjenjem Kanađani shvatili dubinu moje akcije i domoljublja. No, unatoč neuspjehu, sve bih ponovio bez razmišljanja. Žao mi je samo što smo bili nadomak cilju.

Kako gledate na današnju situaciju u Hrvatskoj i kakav je osjećaj domoljublja u inozemstvu?

Nisam sasvim zadovoljan. Kao narod znamo, možemo i moramo bolje, jer naši potencijali su u svakom spektru društva ogromni. Svatko pojedinačno mora dati sve od sebe i truditi se da bude bolje. Imamo svoju zajednicu i državu i potrebno ju je uređivati. Moj životni moto uvijek je bio: ”Res non verba – Djela, a ne riječi”. Mi Hrvati diljem svijeta itekako pratimo situaciju u domovini. U mom biću spojila su se dva podneblja, ono iz Hrvatske i BiH, te ono iz Kanade, moje druge domovine. Ovo je moj sedmi dolazak u Lijepu našu u posljednjih godinu dana, što samo po sebi govori kako se lijepo osjećam, kao da nikad nisam ni otišao, a bilo je to prije 50 godina. O potvrdi snažnih veza govori i činjenica da postoje direktne avionske linije Toronto-Zagreb.

Mislite li da dijaspora mora biti više uključena u hrvatska zbivanja?

Dijaspora ne smije biti ni zanemarena ni favorizirana. Domovina nam leži u srcu i uvijek smo spremni pomoći. Istini na volju, druga domovina živi u inozemstvu. Pitanje je, čini li druga strana ono što bi morala činiti djelima? Hrvatska mora privući investitore, a ne da ih koči birokracija i nedostatak povlastica kojima ih druge države privlače.

Mislite li se aktivnije uključiti u razvoj Hrvatske? Koja je vaša vizija?

Hrvatsku sanjam u najljepšim bojama. Sanjam je kao što smo je sanjali 15. siječnja 1992., kada je priznata kao neovisna i suverena država. Odgojen sam u duhu koji njeguje obitelj, ljubav, vjeru i domoljublje. Sve je na nama. Imamo bogomdan geografski položaj, imamo pamet i sve je na nama. Vrijeme ne treba gubiti.

Bili ste zapaženi sportski djelatnik u Kanadi. Godine 1988. bili ste predsjednik nogometnog kluba Croatia Toronto, jednog od najstarijih i najtrofejnijih klubova u dijaspori. Što nam možete reći o tom razdoblju?

Davne 1982. godine poklonio sam Nogometnom klubu Dinamo američku turneju. Bio sam organizator gostovanja Hrvatskog narodnog kazališta, hrvatskih glazbenika, projekcije velikog broja hrvatskih filmova, predavanja i promocije novih knjiga iz Hrvatske, a što činim i danas. Vodim i uređujem hrvatski televizijski program CROATICA TV. Mladi se kroz sport povezuju i poistovjećuju s Hrvatskom. Bio bih najsretniji čovjek kada bi naši Vatreni došli na turneju među jaku hrvatsku zajednicu u SAD-u i Kanadi. To bi bio najljepši dar nama iseljenim Hrvatima. Trofeji i trenuci slavlja, to je ono meni najsvetije, ono što nas spaja.

Vaša su ljubav također pjesma i poezija? Koji motivi dominiraju u Vašim pjesmama?

Tako je. Pisao sam pjesme za Đuku Čaića, Tomislava Ivčića i Mladena Grdovića, Krunoslava Cigoja, Veru Svobodu i druge glazbenike. Ponosan sam na svoj hrvatski narod što se najbolje oslikava u mojim stihovima. Objavio sam zbirku pjesama i omogućio izdavanje nekoliko knjiga na engleskom jeziku s hrvatskom tematikom. I dozvolite mi još nešto, inertnost ustanova i institucija prema povijesnom filmu “Hrvatske sportske legende” motivirala me da se aktivno uključim kako bi film ugledao svjetlost dana, jer kroz njega promoviramo i potvrđujemo da je Hrvatska u sportu svjetska velesila. Nemjerljiv je doprinos hrvatskih sportaša i pjevača bio u promociji zemlje 90-tih.

Priredio: Ivan Ban

Izvor: direktno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari