Connect with us

Kolumne

Karantena je objava kapitulacije, a ne rješenje problema

Published

on

Glumiti “znanstvenog starletana” obuzetog apokaliptičnim vizijama u situaciji u kojoj toliko ljudi treba našu pomoć, poziv je čitavom društvu na prepuštanje očaju – a onda je i karantena samo logičan “zaključak” takvog stava.

Godinu je dana otkako je epidemija korone izbila u Kini, a devet mjeseci kako je kineski virus krenuo na svoj zloćudni put oko svijeta.

Nalazimo se usred drugog vala, ispostavilo se, puno snažnijeg i ozbiljnijeg od onog kakav smo imali proljetos. To osjetimo i po ponašanju ljudi, koji se, razmjerno većoj opasnosti, sami i bez ikakve naredbe, danas ponašaju opreznije i odgovornije nego kada smo prvi put bili suočeni s virusom.

Sjećamo se kako smo tada imali dvije podjednako iracionalne reakcije na ovu pošast koja nam je došla iz egzotične Kine, često zastupane od jednih te istih ljudi.

Prvo su nam govorili kako je to samo gripa, da bi nas ubrzo, kada se ispostavilo kako, ipak, nije samo gripa, sve nasmrt preplašili i poslali u dvomjesečnu karantenu. Jedna je pogreška vodila k drugoj, pa smo umjesto pravog odgovora dobili seriju izgovora i sluđivanja naroda ekstremnim “rješenjima”.

Usred te poplave izgovora, najdeblji je kraj, na kraju, naravno, izvukao narod, ostajući u tom kaosu bez posla i perspektive, a pride je optuživan kako je nerazuman, ne drži se pravila i ne sluša struku. A sada vidimo kako ljudi, kada su suočeni s neposrednom opasnošću, ipak nisu tako nerazumni, nego se sami pridržavaju pravila a da im nitko odozgo to ne treba posebno narediti niti ih zatvarati u karantenu.

Karantena je, sada nam je jasno, objava kapitulacije, a ne rješenje problema. Najgora je stvar u opasnosti podleći strahu i panici, koji uvijek idu ispred svakog zla, i često čine više štete nego sama opasnost od koje se branimo. To je bila glavna pouka i “prvog vala”, kada smo nakon karantene slušali sa svih strana kako je zatvaranje čitave zemlje bila najveća pogreška, koju u budućnosti nikako ne treba ponavljati. A opet, sada gledamo kako mnoge zemlje ponovno uvode karantenu, kao da žele dokazati da nema nikakvog rješenja.

Kada gledamo Europu, zanimljivo je primijetiti kako su karantenu prvo prihvatile zemlje tzv. Zapadne Europe, dok se istok još drži i pokušava iznaći rješenja za ovaj izazov. To moguće ima veze s tim što je istok Europe u prošlosti bio izloženiji izvanrednim situacijama i nije tek tako spreman kapitulirati bez borbe, niti ima “luksuz” ponavljanja pogreške. Kao i u svakom ratu, ključna je stvar da te ne paralizira strah pred neprijateljem kako bi oslobodio snage za borbu u granicama mogućeg.

Znamo kakve nadljudske napore poduzimaju liječnici i osoblje u COVID-bolnicama i treba im pružiti svaku potrebnu podršku. Ali znamo i da većina ljudi ne završi u bolnici, već bolest preleži kod kuće. Tim je ljudima također potrebna pomoć jer su najčešće s cijelom obitelji u samoizolaciji – upravo kako bi zaštitili nas – a čini se da smo na njih zaboravili.

Mnogi su od njih stariji ili sami, a samoizolacija dugo traje, pa su osim bolesti izloženi i dodatnom jadu i nedostatku osnovnih potrepština. Tu bismo kao društvo mogli učiniti puno više i pomoći svojim susjedima tako što bismo im povremeno barem ostavili kruh i mlijeko na vratima ili im donijeli nešto iz ljekarne.

Kako je ovo val koji je zahvatio puno više ljudi, već imamo dovoljno onih koji su preboljeli koronu i stekli imunitet, pa bi upravo njih trebalo potaknuti da budu od pomoći. To više što se radi o ljudima koji ne mogu više biti zaraženi niti zaraziti druge, umjesto što ih, potpuno iracionalno, još držimo pod stigmom predrasuda kao nekoga tko je okužen.

Drugi val epidemije je tu, i valjda smo pretresli sve moguće teorije o koroni na društvenim mrežama, a već imamo i dovoljno iskustva oko same bolesti, pa treba gledati i što se može praktično poduzeti. Bili korona-paničari ili korona-skeptici, zabrinuti zbog punih bolnica ili zbog mogućeg zatvaranja zemlje u karantenu, “našoj stvari” ćemo najbolje pomoći tako što ćemo učiniti nešto konkretno i biti od pomoći ljudima u svom okruženju, kako bismo svi zajedno ublažili posljedice ovoga što nas je snašlo.

Od teoretiziranja na “Fejsu” i optuživanja drugih i traženja izlika, sada nema puno koristi. Svi smo zajedno u ovom “sosu”, a poslije ćemo vidjeti tko je više bio “u pravu”.

Glumiti “znanstvenog starletana” obuzetog apokaliptičnim vizijama u situaciji u kojoj toliko ljudi treba našu pomoć, pored socijalne neosjetljivosti, znači i poziv čitavom društvu na prepuštanje očaju. Karantena je samo logičan “zaključak” takvog stava.

Borislav Ristić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari