Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Bez tuge u srcu nikad se ne napušta Domovinu

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u utorak 8. siječnja središnju proslavu svetkovine Gospe Brze Pomoći u istoimenom svetištu u Slavonskom Brodu.

Ovogodišnje slavlje pod geslom „… sav svijet vazda zahvaljiv’o Majci tvojoj prečistoj…“ započelo je svečanom procesijom oko brodskog svetišta u kojem se okupilo više stotina hodočasnika, unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima.

Riječ dobrodošlice u ovo, najposjećenije svetište na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, Kardinalu je uputio domaći biskup mons. Đuro Hranić, koji je kazao kako je Marija, kao i nekoć u Kani Galilejskoj, i danas puna sućuti, spremne pomoći i solidarnosti s nama u našim potrebama te da kao vjernica moli svojeg Sina za njegovu spasenjsku riječ – za svakoga od nas i za svaku našu obitelj.

Podsjetio je kako su vjernici ovoga grada, uz 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, ove godine obilježili i stotu godišnjicu smrti nekadašnjeg uglednog zagrebačkog svećenika i profesora, a kasnije prvog vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita Sluge Božjega Josipa Stadlera.

Uvodeći u svoju homiliju Kardinal je na početku svoje homilije pred više stotina hodočasnika podsjetio na događaj koji se zbio na današnji dan 1957. godine, „kada su se, uz ne male prethodne zapreke službenog režima onoga vremena, javno pojavile u tadašnjoj Župi sv. Stjepana kralja sestre uršulinke i utemeljile svoju redovničku zajednicu u Slavonskom Brodu“.

Kazavši kako ih je na taj providonosan korak hrabrio i molitvom pratio iz kućnog pritvora u Krašiću zagrebački nadbiskup blaženi kardinal Alojzije Stepinac, istaknuo je da su sestre uršulinke sa sobom donijele sliku Gospe Brze Pomoći koju su predano štovale i odmah započele među vjernicima širiti istu pobožnost i pouzdanje prema Isusovoj i našoj Majci Mariji.

Posebno je bio znakovit pohod te Slike brodskim obiteljima koje su se oko nje okupljale na molitvu i time postajale sve više kućne, obiteljske Crkve. Na taj su način u župu i Grad unosile obiteljsku blizinu, neposrednost, zajedništvo i brigu za druge, posebno one u potrebi – rekao je Kardinal, dodajući da ta okupljanja i susreti po Mariji traju i danas.

Braćo i sestre, uvijek iznova zadivljuje i dira zapažanje da se Mariju toliko časti u kršćanskom puku. Što nam to govori? Tko je ona da je svi tako vole? Ona je posvuda kod kuće. Ona pripada svima. Ona je svima Majka i Gospa Brze Pomoći. Kako se to može objasniti? Na koji to način Ona čini? – upitao je Kardinal okupljene hodočasnike pa nastavio: Presveta Bogorodica Marija sama pokreće inicijativu. I u Slavonskom Brodu Ona se poslužila dobrim sestrama uršulinkama, u vremenu kad je to izabrala Providnost, te započela hod ovim Gradom i to hitro i brzo, dobro primjećujući gdje nedostaje vina. Marija vidi potrebu ljudi. Ona poznaje potrebe siromašnih. I sama je okusila bijedu, govorkanja ljudi, porođaj u štali, bijeg s malim Djetetom, boli razdvajanja, sve do smrtnog trpljenja sa svojim Sinom na križu.

Naglasio je kako je Marija naša sestra i majka u vjeri, koja je od samoga početka obilježena blaženstvom onih koji slušaju Božju Riječ. Marija zna da sve dolazi od Boga i da je Bog njezina veličina i snaga. Bog se nad njom prignuo i zavolio je. A ona ga je prihvatila u svoje srce. Od onoga dana, po Mariji, Bog je postavio svoje boravište među ljudima. Marija nas ne osuđuje, ma koliko bili od drugih osuđivani i ma koliko sami sebe osuđivali, ako nas savjest prekorava. Marija nam pokazuje Isusa i dovodi nas k Isusu. Ona nam pokazuje put. Uči nas da svoje pouzdanje stavimo u Isusa, u Božje milosrđe – kazao je Kardinal.

Osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak o Marijinom pohodu Elizabeti, o susretu dviju majki u blagoslovljenom stanju. Presveta Bogorodica Marija, nakon što je od Anđela saznala da je njezina rođakinja Elizabeta trudna, odmah se požurila k njoj. U toj rečenici posebno je znakovita riječ pohiti. Evanđelje uvijek požuruje, potiče na izlazak iz vlastitih navika, briga i misli. A koliko je samo misli Blažena Djevica Marija nosila u tim trenutcima, nakon što je Božja riječ potpuno preokrenula njezin život! – napomenuo je pa nastavio: Božja riječ, kako pokazuje i Marijin primjer, podiže nas iz naše svakidašnjice, ponekad iz naših udobnosti i potiče nas da budemo blizu onima koji trebaju neku našu pomoć, bilo materijalnu, bilo duhovnu, poput starice Elizabete koja se morala suočiti s poteškoćama majčinstva.

Istaknuo je kako smo i mi, moleći uslišanje Gospe Brze Pomoći, pozvani slijediti Mariju i po njezinom primjeru otvarati se djelovanju Duha Svetoga kojega smo svi primili.

Pozvao je Kardinal okupljene hodočasnike na djelatnu ljubav koja se otvara zajedništvu i solidarnosti, te na revnost u slušanju Božje Riječi, u kršćanskom zajedništvu, u Euharistiji i u molitvama. To su stavovi koje valja uvijek iznova živjeti, ali stavovi koji svoj povlašteni izričaj trebaju imati svake nedjelje, na Dan Gospodnji. Stoga, ponovno odlučno otkrijmo najistinitiji i najljepši smisao nedjelje i zauzimajmo se da bi se i na kulturološkoj i na društvenoj razini poštivala svetost toga dana u tjednu, kao dana blagdanskoga slavlja i odmora, na službu čovjeka i na dobro naših obitelji te cijeloga hrvatskoga društva – napomenuo je Kardinal.

Ističući da nas Marija podsjeća kako je obitelj povlašteno mjesto u kojem nam se Bog očituje, upozorio je na opasnost da se obitelj danas promatra tek kao društvenu i gospodarsku sastavnicu, posebno zbog toga što se obitelji danas suočavaju s brojnim izazovima i napetostima, kao što su: nezaposlenost, osobito mladih ljudi, zatim napetost međusobnih odnosa i promjene u društvu.

Vjernici se, kao i sveukupno stanovništvo ovog dijela naše Domovine, u posljednje vrijeme suočavaju, s ponekad od stanovitih središta gotovo poticanim odlaskom mladih iz plodne Slavonije, a u isto se vrijeme ne govori i ne piše o teškoćama s kojima se susreću ti mladi u tuđini. Bez tuge u srcu nikad se ne napušta Domovinu. Svjesni smo promjena u društvu te, čini nam se, neodgovornih kašnjenja državnih i lokalnih institucija na tom području, ali ne smijemo ne vidjeti i tolike pozitivne inicijative mladih obitelji u ovoj sredini. Treba ih podržati i o njima govoriti, jer one su nada naše budućnosti – rekao je.

Na kraju svoje homilije podsjetio je Kardinal na Marijinu ulogu u životu blaženog Alojzija Stepinca, koji je za vrijeme svog kućnog pritvora u Krašiću 28. svibnja 1957. godine zapisao: „Težak bi bio život obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, to jest Blaženu Djevicu Mariju, Majku Božju i Majku svih nas. Dragi moji vjernici… u nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnog i narodnog života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!“

Da, predragi vjernici, nastavimo i čuvajmo tu predaju! I nastavimo gledati u Gospu Brze Pomoći, koja u zadivljujućem pohodu ide s nama i pred nama. Njoj povjerimo sebe, svoje obitelji, svoj Grad, svoju Crkvu, svoj hrvatski narod i sav svijet – zaključio je kardinal Bozanić.

Prije završnog blagoslova, okupljenima se obratio domaći župnik i upravitelj Svetišta preč. Ivan Lenić, koji je izrazio zahvalnost Kardinalu što je pristao biti dionikom i predvoditeljem ovoga slavlja. Zahvalio mu je za ustrajnost u promicanju svetosti blaženog Alojzija Stepinca kojeg vjernici ovoga grada časte i čeznu za njegovim proglašenjem svetim.

Hodočasnicima se još jednom obratio kardinal Bozanić, ističući kako je svako marijansko svetište svetište obitelji. To se posebno očituje u ovom svetištu koje je nastalo u obiteljskim okupljanjima. Ono je trajni znak da trebamo moliti za obitelji jer je obiteljska ustanova sveta – kazao je Kardinal, pozivajući očeve i majke da budu svjesni svoga poziva.

Kao zahvalu što je predvodio ovo slavlje, djevojke u narodnim nošnjama uručile su Kardinalu cvijeće, dok je preč. Leniću uručen Dnevnik krašićkog župnika Josipa Vranekovića.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja, uz nadbiskupa Hranića, bio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. mr. Ivan Ćurić, domaći župnik i upravitelj Svetišta preč. Ivan Lenić, te dvanaestorica svećenika. Slavlje je pjesmom animirao zbor domaće župe pod vodstvom s. Monike Zvonarek. (IKA)

 

Kardinal Bozanić studentima: Ljubite Hrvatsku i borite se za napredak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Povijesni susret hrvatskih katoličkih biskupa i episkopa Srpske pravoslavne crkve

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska biskupska konferencija

Danas je u Požegi u Biskupskom domu održan susret episkopa Srpske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj i predstavnika Hrvatske biskupske konferencije. Na susret je pozvao požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog Antun Škvorčević.

Iz Srpske pravoslavne Crkve na susretu je sudjelovao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije Perić; episkop gornjo-karlovački Gerasim Popović; episkop slavonski Jovan Ćulibrk; episkop dalmatinski Nikodim Kosović te episkop osječko-poljski i baranjski Heruvim Đermanović.

Uz domaćina, biskupa Škvorčevića, Hrvatsku biskupsku konferenciju na susretu su predstavljali zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić te hvarski biskup i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije Petar Palić, priopćeno je iz Hrvatske biskupske konferencije.

Biskupi i episkopi su u razgovoru obrazložili važnost njihovih susretanja u službi promicanja otvorenosti, povjerenja, dobrohotnosti, razumijevanja, uklanjanja predrasuda. Istaknuli su da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamjernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko vlastitih, što razdvaja ljude, stvara nepovjerenje i udaljuje jedne od drugih. Biskupi i episkopi istaknuli su kako žele ohrabriti vjernike da promiču zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti, dodaje se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije.

Razgovaralo se o aktualnostima iz javnog života, s obzirom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, te o još neizliječenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995., kako Hrvata tako Srba. O tome su katolički biskupi i episkopi Srpske pravoslavne crkve dali i posebnu Izjavu.

‘Spomenuli smo se teških stradanja srpskog i hrvatskog naroda te drugih građana Hrvatske tijekom nedavne prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanima mržnjom. Svjesni smo da međusobnim optuživanjem, manipuliranjem povijesnom istinom, interpretacijom ratnih događaja za dnevno-političke svrhe, vrijeđanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili vjeri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti. Zauzimamo se da se znanstveno istraži i argumentirano utvrdi istina o stradanju za vrijeme II. svjetskog rata i u vrijeme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. kako bi se prestalo licitirati s brojem stradalih te im vratilo dostojanstvo koje imaju kao žrtve.

Duboko žalimo svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vjere ili političkog nazora iz naše nedavne prošlosti, te svjedočimo da sve zlo i nepravde nanesene prema njima „nadmoćno pobjeđujemo u Onome koji nas uzljubi“ (Rim 8,37). Polazište našeg pastirskog djelovanja u hrvatskom društvu jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog »pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja« (2 Kor 5,18). Stoga molimo da se na nama ostvari Isusova riječ: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36), da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo, te bez osvetničkih misli i osjećaja mržnje u čistom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, liječimo ranjene duše, promičemo povjerenje i razumijevanje među pojedincima i narodima i na taj način evanđeoskim putem postavljamo čvrste temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čovjeka.

Neka Gospod blagoslovi naše bratske osjećaje, dobrohotne misli i iskrene nakane’, stoji u zajedničkoj Izjavi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova

Objavljeno

na

Objavio

Današnjom nedjeljom, svetkovinom krštenja Gospodnjega, završava božićno vrijeme.

Kod krštenja na Jordanu ističe se i ljudsko i Božansko u Isusu Kristu: Isus se mogao krstiti samo kao čovjek, a sam Otac Nebeski potvrdio je za Isusa da je njegov ljubljeni Sin.

„Pošto Isus bijaše kršten i izašao iz vode, otvori se nebo, a on vidje Duha Božjega gdje, poput golubice, silazi nad njim. I začu se glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, u kome mi sva milina.“ (Mt 3,16-17)

Slaveći blagdan Krštenja Gospodinova sjećamo se dolaska Isusa Krista na rijeku Jordan gdje ga je na početku njegova javnog djelovanja krstio sv. Ivan. To je čin koji nas poziva na obraćenje, na novi život i vjernost savezu koji je Bog sklopio sa svojim izabranim narodom. Isus Krist tim činom želi pokazati da nam je u svemu jednak osim u grijehu. Njegovim silaskom u vodu započinje novo doba čovječanstva i novi život.

Crkva od najstarijih vremena u krštenju Isusovu gleda navještaj našega krštenja. Ipak, postoji velika razlika između Ivanova krštenja i sakramenta krštenja koji mi primamo. Ivanovo krštenje bilo je znakom obraćenja. Po Isusovoj muci i smrti sakrament krštenja prima otkupiteljsku snagu.

Mnogi ljudi su tada dolazili ozbiljnom, asketskom propovjedniku na Jordanu, da izmjene svoj život, a uranjanje u vodu trebalo je biti znak za to.

Isusov put na krštenje u Jordanu imalo je drugi smisao. On je na početku svoga javnog djelovanja stavio znak i želio pokazati do čega mu je stalo. Stao je u dugu kolonu grešnika, koji su pokajnički došli k Ivanu, kao da je jedan od njih. Ne stidi se biti u njihovom društvu, kao što je to kasnije i pokazao. “Došao sam zbog grešnika, a ne zbog pravednika”.

Krštenje Isusovo pokazuje cilj njegova poslanja – kazati nama grešnicima, da nas Bog ljubi.  Danas je dan kad se prisjećamo našeg krštenja, naših odluka u vjeri da se krste naša djeca. I tako po krštenju postajemo ljudi koji su izabrani oko dobrih djela i koji bi trebali biti što revniji činiti dobra djela.

Kod našega krštenja Bog nam kaže svoj ‘da’ za cijeli život i tako živimo unutar svojih obitelji i zajednica.

(laudato.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari