Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Bez tuge u srcu nikad se ne napušta Domovinu

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je u utorak 8. siječnja središnju proslavu svetkovine Gospe Brze Pomoći u istoimenom svetištu u Slavonskom Brodu.

Ovogodišnje slavlje pod geslom „… sav svijet vazda zahvaljiv’o Majci tvojoj prečistoj…“ započelo je svečanom procesijom oko brodskog svetišta u kojem se okupilo više stotina hodočasnika, unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima.

Riječ dobrodošlice u ovo, najposjećenije svetište na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, Kardinalu je uputio domaći biskup mons. Đuro Hranić, koji je kazao kako je Marija, kao i nekoć u Kani Galilejskoj, i danas puna sućuti, spremne pomoći i solidarnosti s nama u našim potrebama te da kao vjernica moli svojeg Sina za njegovu spasenjsku riječ – za svakoga od nas i za svaku našu obitelj.

Podsjetio je kako su vjernici ovoga grada, uz 120. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, ove godine obilježili i stotu godišnjicu smrti nekadašnjeg uglednog zagrebačkog svećenika i profesora, a kasnije prvog vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita Sluge Božjega Josipa Stadlera.

Uvodeći u svoju homiliju Kardinal je na početku svoje homilije pred više stotina hodočasnika podsjetio na događaj koji se zbio na današnji dan 1957. godine, „kada su se, uz ne male prethodne zapreke službenog režima onoga vremena, javno pojavile u tadašnjoj Župi sv. Stjepana kralja sestre uršulinke i utemeljile svoju redovničku zajednicu u Slavonskom Brodu“.

Kazavši kako ih je na taj providonosan korak hrabrio i molitvom pratio iz kućnog pritvora u Krašiću zagrebački nadbiskup blaženi kardinal Alojzije Stepinac, istaknuo je da su sestre uršulinke sa sobom donijele sliku Gospe Brze Pomoći koju su predano štovale i odmah započele među vjernicima širiti istu pobožnost i pouzdanje prema Isusovoj i našoj Majci Mariji.

Posebno je bio znakovit pohod te Slike brodskim obiteljima koje su se oko nje okupljale na molitvu i time postajale sve više kućne, obiteljske Crkve. Na taj su način u župu i Grad unosile obiteljsku blizinu, neposrednost, zajedništvo i brigu za druge, posebno one u potrebi – rekao je Kardinal, dodajući da ta okupljanja i susreti po Mariji traju i danas.

Braćo i sestre, uvijek iznova zadivljuje i dira zapažanje da se Mariju toliko časti u kršćanskom puku. Što nam to govori? Tko je ona da je svi tako vole? Ona je posvuda kod kuće. Ona pripada svima. Ona je svima Majka i Gospa Brze Pomoći. Kako se to može objasniti? Na koji to način Ona čini? – upitao je Kardinal okupljene hodočasnike pa nastavio: Presveta Bogorodica Marija sama pokreće inicijativu. I u Slavonskom Brodu Ona se poslužila dobrim sestrama uršulinkama, u vremenu kad je to izabrala Providnost, te započela hod ovim Gradom i to hitro i brzo, dobro primjećujući gdje nedostaje vina. Marija vidi potrebu ljudi. Ona poznaje potrebe siromašnih. I sama je okusila bijedu, govorkanja ljudi, porođaj u štali, bijeg s malim Djetetom, boli razdvajanja, sve do smrtnog trpljenja sa svojim Sinom na križu.

Naglasio je kako je Marija naša sestra i majka u vjeri, koja je od samoga početka obilježena blaženstvom onih koji slušaju Božju Riječ. Marija zna da sve dolazi od Boga i da je Bog njezina veličina i snaga. Bog se nad njom prignuo i zavolio je. A ona ga je prihvatila u svoje srce. Od onoga dana, po Mariji, Bog je postavio svoje boravište među ljudima. Marija nas ne osuđuje, ma koliko bili od drugih osuđivani i ma koliko sami sebe osuđivali, ako nas savjest prekorava. Marija nam pokazuje Isusa i dovodi nas k Isusu. Ona nam pokazuje put. Uči nas da svoje pouzdanje stavimo u Isusa, u Božje milosrđe – kazao je Kardinal.

Osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak o Marijinom pohodu Elizabeti, o susretu dviju majki u blagoslovljenom stanju. Presveta Bogorodica Marija, nakon što je od Anđela saznala da je njezina rođakinja Elizabeta trudna, odmah se požurila k njoj. U toj rečenici posebno je znakovita riječ pohiti. Evanđelje uvijek požuruje, potiče na izlazak iz vlastitih navika, briga i misli. A koliko je samo misli Blažena Djevica Marija nosila u tim trenutcima, nakon što je Božja riječ potpuno preokrenula njezin život! – napomenuo je pa nastavio: Božja riječ, kako pokazuje i Marijin primjer, podiže nas iz naše svakidašnjice, ponekad iz naših udobnosti i potiče nas da budemo blizu onima koji trebaju neku našu pomoć, bilo materijalnu, bilo duhovnu, poput starice Elizabete koja se morala suočiti s poteškoćama majčinstva.

Istaknuo je kako smo i mi, moleći uslišanje Gospe Brze Pomoći, pozvani slijediti Mariju i po njezinom primjeru otvarati se djelovanju Duha Svetoga kojega smo svi primili.

Pozvao je Kardinal okupljene hodočasnike na djelatnu ljubav koja se otvara zajedništvu i solidarnosti, te na revnost u slušanju Božje Riječi, u kršćanskom zajedništvu, u Euharistiji i u molitvama. To su stavovi koje valja uvijek iznova živjeti, ali stavovi koji svoj povlašteni izričaj trebaju imati svake nedjelje, na Dan Gospodnji. Stoga, ponovno odlučno otkrijmo najistinitiji i najljepši smisao nedjelje i zauzimajmo se da bi se i na kulturološkoj i na društvenoj razini poštivala svetost toga dana u tjednu, kao dana blagdanskoga slavlja i odmora, na službu čovjeka i na dobro naših obitelji te cijeloga hrvatskoga društva – napomenuo je Kardinal.

Ističući da nas Marija podsjeća kako je obitelj povlašteno mjesto u kojem nam se Bog očituje, upozorio je na opasnost da se obitelj danas promatra tek kao društvenu i gospodarsku sastavnicu, posebno zbog toga što se obitelji danas suočavaju s brojnim izazovima i napetostima, kao što su: nezaposlenost, osobito mladih ljudi, zatim napetost međusobnih odnosa i promjene u društvu.

Vjernici se, kao i sveukupno stanovništvo ovog dijela naše Domovine, u posljednje vrijeme suočavaju, s ponekad od stanovitih središta gotovo poticanim odlaskom mladih iz plodne Slavonije, a u isto se vrijeme ne govori i ne piše o teškoćama s kojima se susreću ti mladi u tuđini. Bez tuge u srcu nikad se ne napušta Domovinu. Svjesni smo promjena u društvu te, čini nam se, neodgovornih kašnjenja državnih i lokalnih institucija na tom području, ali ne smijemo ne vidjeti i tolike pozitivne inicijative mladih obitelji u ovoj sredini. Treba ih podržati i o njima govoriti, jer one su nada naše budućnosti – rekao je.

Na kraju svoje homilije podsjetio je Kardinal na Marijinu ulogu u životu blaženog Alojzija Stepinca, koji je za vrijeme svog kućnog pritvora u Krašiću 28. svibnja 1957. godine zapisao: „Težak bi bio život obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj svojoj obitelji dao majku, to jest Blaženu Djevicu Mariju, Majku Božju i Majku svih nas. Dragi moji vjernici… u nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svoga osobnog i narodnog života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!“

Da, predragi vjernici, nastavimo i čuvajmo tu predaju! I nastavimo gledati u Gospu Brze Pomoći, koja u zadivljujućem pohodu ide s nama i pred nama. Njoj povjerimo sebe, svoje obitelji, svoj Grad, svoju Crkvu, svoj hrvatski narod i sav svijet – zaključio je kardinal Bozanić.

Prije završnog blagoslova, okupljenima se obratio domaći župnik i upravitelj Svetišta preč. Ivan Lenić, koji je izrazio zahvalnost Kardinalu što je pristao biti dionikom i predvoditeljem ovoga slavlja. Zahvalio mu je za ustrajnost u promicanju svetosti blaženog Alojzija Stepinca kojeg vjernici ovoga grada časte i čeznu za njegovim proglašenjem svetim.

Hodočasnicima se još jednom obratio kardinal Bozanić, ističući kako je svako marijansko svetište svetište obitelji. To se posebno očituje u ovom svetištu koje je nastalo u obiteljskim okupljanjima. Ono je trajni znak da trebamo moliti za obitelji jer je obiteljska ustanova sveta – kazao je Kardinal, pozivajući očeve i majke da budu svjesni svoga poziva.

Kao zahvalu što je predvodio ovo slavlje, djevojke u narodnim nošnjama uručile su Kardinalu cvijeće, dok je preč. Leniću uručen Dnevnik krašićkog župnika Josipa Vranekovića.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja, uz nadbiskupa Hranića, bio je generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. mr. Ivan Ćurić, domaći župnik i upravitelj Svetišta preč. Ivan Lenić, te dvanaestorica svećenika. Slavlje je pjesmom animirao zbor domaće župe pod vodstvom s. Monike Zvonarek. (IKA)

 

Kardinal Bozanić studentima: Ljubite Hrvatsku i borite se za napredak

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Objavio

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

13. srpnja 1684. – Majka božja bistrička

Objavljeno

na

Objavio

“Dolaskom u svetište Majke Božje Bistričke stupio si na sveto mjesto, vršiš pobožni kršćanski čin.„

Tim je riječima zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić opisao najveće i najposjećenije hrvatsko marijansko svetište, u kojemu se čuva zavjetni kip čudotvorne Bogorodice.

Odlukom hrvatskih biskupa, svetkovina Majke Božje Bistričke slavi se 13. srpnja. Vjeruje se da je čudotvorni kip, visok 112 cm, u tamnome drvetu izrezbario mjesni majstor u 15. stoljeću.

Postavljen je u prasvetištu na obližnjemu Vinskom vrhu. No, prema legendi, župnik ga je zakopao u bistričkoj crkvi kako bi ga sačuvao od Turaka.

Kada je Marijin kip čudesno pronađen neoštećen, restauriran je i postavljen na oltar, a vjernici su počeli hodočastiti u Bistricu. Zbog ponovne opasnosti od Turaka, kip je opet skriven – zazidan je u udubinu iza oltara.

Drugi je put pronađen u srpnju 1684., nakon više od 30 godina, a u proštenište su počele dolaziti rijeke vjernika. Na 250. obljetnicu ponovnoga pronalaska, kip Majke Božje okrunjen je dvjema jubilejskim zlatnim krunama.

U velikom požaru 1880. crkva je oštećena, no glavni oltar s kipom Majke Božje Bistričke ostao je netaknut. Bistričko svetište proglašeno je nacionalnim prošteništem, a Majka Božja Bistrička kraljicom Hrvata.

Pred čudotvornim kipom dogodila su se mnoga čudesna ozdravljenja. Vjernici su tu nalazili utjehu još od turskih najezda, tijekom dvaju ratova, a osobito u Domovinskom ratu. Ondje se održavao Marijanski i Euharistijski kongres, hodočastile su pape, blaženim je proglašen kardinal Alojzije Stepinac.

Slikovito svetište, poput francuskog Lourdesa ili portugalske Fatime, godišnje privuče oko milijun vjernika iz Hrvatske i inozemstva, a najviše na blagdan čudesne Majke Kraljice Hrvata.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari