Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Hrvatskoj domovini i našoj Crkvi potreban je Savez u dobru

Objavljeno

na

Kardinalova Homilija na Misi polnoćki

Draga braćo i sestre!

1. Radostan sam što smo sada u našoj prvostolnici povezani zajedništvom vjere u
Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja, Sina Božjega i Sina Marijina. Ovdje smo u
zahvaljivanju uronjeni u radost i raspjevanost ove svete božićne noći, slaveći Boga koji se
utjelovio i postao čovjekom.

Iznova smo čuli navještaj tako drevan i tako nov: »Ne bojte se! Evo javljam vam
blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj –
Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama« (Lk
2,10-12).
Zadivljeni smo Božjom blizinom. Sin Svemogućeg Oca, Riječ Božja koja svojom
snagom drži svijet, postaje Djetetom bez riječi; svjetlo svijeta zatvoreno je u tamu štalice,
da bi tama u nama postala svjetlom. Ove noći tinja iskra one svjetlosti koja je kao Danica
zasjala u noći Otkupljenja, kada je Krist pobijedio grijeh, zlo i smrt.

2. Božić je prvi Vazam, prijelaz iz Božje svemogućnosti u ljudsku krhkost. I zato
Crkva kliče: »Bog je na zemlju sišao, a čovjek na nebo uzašao«. Čovječanstvo je dugo
čekalo. Na Božić slavimo ispunjenje Božjeg obećanja. Štoviše, mi smo dio toga ispunjenja.
Ondje gdje Bog zahvaća, uvijek je drukčije od ljudskih planova i očekivanja. Bog nam u
Božiću dolazi u Djetetu, tiho, u odjeći bespomoćnosti.

S ovom noći započinje poseban put Božje ljubavi. Od događaja otajstva Utjelovljenja
više se ne rađamo da bismo umirali, nego da bismo živjeli s Bogom. Bog je po Božiću ušao
u našu povijest te nas više ne ostavlja same. On nas prati na svim našim putovima. U Isusu,
rođenom u Betlehemu, nalazimo brata i prijatelja.

Božićna noć mijenja svijet. To je trenutak »… kada se pojavila dobrostivost i
čovjekoljublje Spasitelja našega Boga,… da opravdani (Kristovom) milošću budemo, po
nadi, baštinici života vječnoga« (Tit 3, 4-6). Darovano Dijete u jaslama postaje čovjekom,
kako bi nas oslobodilo grijeha i zla, te u našoj ljudskosti pobijedilo smrt i povelo nas u svjetlo
vječnosti.

3. Draga braćo i sestre, božićno čovjekoljublje u konačnici ne pripada čovjeku. Nije
to ljudsko djelo, ljudsko nastojanje ili naše dostignuće. Želio bih da svi zajedno osjetimo da
se nalazimo pred Otajstvom. Otajstvo što ga noćas slavimo jest Božja ljubav kojom Bog
ljubi čovjeka. Bog nas sve neizmjerno ljubi.

Prihvaća našu ljudsku sudbinu, postaje nama u svemu jednak osim u grijehu. Otajstvo
koje slavimo jest Božja briga za čovjeka, Božja dobrostivost, milost Božjeg milosrđa prema
svim ljudima.
Na Božić Crkva čita drevni poziv svetog Lava Velikog, pape: »Kršćanine, upoznaj
svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati
na prijašnju podlost… Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina (…) i nemoj se ponovno
predati u službu vraga« (Božić, Časoslov).

To je, dragi Kristovi vjernici, novost Evanđelja. Utjelovljenje Sina Božjega temelj je
ljudskog dostojanstva. Biblijsko shvaćanje čovjeka polazište je kršćanske antropologije. Bog
se u Isusu i po Isusu neraskidivo vezao s ljudima. »Utjelovljenjem se naime Sin Božji na
neki način sjedinio sa svakim čovjekom« (GS, 22). Na toj se vjeri temelji i naša kršćanska
2
nada da život na ovoj zemlji ima svoj smisao, da je Bog Gospodar povijesti. Otajstvo Božića
je nadasve znak neizmjerne Božje ljubavi i brige za čovjeka.

4. Braćo i sestre, ljudski život, i onaj koji je izložen i nezaštićen, pa i napadnut, život
nerođenih i starijih, čak i onaj koji neki nazivaju neuspješnim, nepotpunim, beskorisnim, do
te mjere da ga se usuđuje drugima oduzeti, ljudska je osoba u kojoj nam Bog pokazuje što
znači biti čovjek. Božićna nam noć otkriva veličinu ljudskosti. Na Božić se rađa posebna
blizina između Boga i čovjeka i povezanost među ljudima.

Neka ovo ponoćno slavlje potakne sve nas da prihvatimo predivno božićno otajstvo,
koje se ne može dogoditi ni samo u kupovanju darova, ni u blagdanskoj užurbanosti, ni u
lijepim čestitarskim riječima, pa čak ni u plemenitim akcijama, nego ponajprije oko
Gospodnjega stola, gdje nam se daruje euharistijski Bog i gdje postajemo dionici vječnosti.

Nalazimo se pred oltarom, na misi, u zajedništvu braće i sestara. Ovdje naš kršćanski
život pronalazi smisao i svrhu. Svrha je pomireni čovjek, izmiren s Bogom i ljudima, što se
posebno događa u sakramentu svete ispovijedi. To je novi svijet u kojemu svaki čovjek
otkriva da nosi odsjaj Božjega lica i da se Božje lice zrcali na licima bližnjih.

5. Dragi vjernici, želio bih da se naše molitve noćas, popraćene posebnim zagovorom
Presvete Bogorodice Marije, svetog Josipa zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca,
zaustave nad kolijevkama novorođenih u našem Gradu i diljem Lijepe naše domovine; nad
razigranom djecom kojoj večeras oči iskre od iščekivanja; nad mladima koji očekuju
ispunjenje svojih nada i planova; nad zabrinutim roditeljima koji traže uporišta; nad starijima
i bolesnima koji su u mislima i spomenu s nama.

Želio bih da osjetite našu ljudsku i
kršćansku blizinu po Evanđelju koje naviješta na zemlji mir ljudima, miljenicima Božjim.
Neka ova naša molitva dođe do svih onih koji su putem elektronskih medija povezani
s nama, budući da nisu mogli doći u crkvu na euharistiju mise polnoćke. Neka dopre do onih,
kojima je ova noć teška poput tereta križa, mučna od suza koje im naviru na oči i bolna od
patnja zbog osjećaja napuštenosti i težine bolesti.

Želio bih da osjete naše djelotvorno zajedništvo ponajprije siromašni i obespravljeni,
malodušni i umorni, ljudi što ih je život prisilio da sumnjaju u snagu ljubavi. Neka naša
molitva obuhvati one koji su daleko od domovine Hrvatske, jer i ondje nad njima bdije ista
toplina vjerničke povezanosti i misli drage im rodbine, prijatelja i znanaca.

Predraga braćo i sestre u vjeri, svima vama i vašima i svima koji ste povezani s nama
putem elektronskih medija želim čestit Božić. Budite blagovjesnici radosti, ispunjeni
darovima Božjega mira i neka vam srce bude prožeto dobrotom. SVIMA SRETAN BOŽIĆ!

 

Predsjednica Badnju večer provela na misi s beskućnicima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

120 g. od dolaska u Hercegovinu – Preživjele su ratne strahote i progon i nastavile svoje poslanje

Objavljeno

na

Objavio

Družba školskih sestara franjevki Krista Kralja

Zahvalne smo Bogu za sačuvane živote svih sestara u Domovinskom ratu i svima onima koji su nam omogućili povratak. Već tradicionalno, nakon Domovinskog rata, sastajemo se u svibnju na Dan zahvalnosti, molitvom i susretima zahvaljujemo dragome Bogu koji nas je štitio sve ovo vrijeme, kazala je za Večernji list BiH jučer provincijska predstojnica s. M. Zdenka Kozina u prigodi svibanjskoga okupljanja svih sestara Provincije i zajedničke duhovne obnove u Bijelom Polju i Mostaru. Sve se to događalo u duhu velikih jubileja, 150. obljetnice utemeljenja Družbe školskih sestara franjevki Krista Kralja i 120 godina prisutnosti i djelovanja sestara u Hercegovini.

– U svojim duhovnim obnovama dublje smo ponirale u našu povijest i duhovnu baštinu, sve to uz usklik iz Psalma 48 “Spominjemo se, Bože, dobrote tvoje!”. Naša je prva nakana zastati i iz dna duše zahvaliti Gospodinu za sva primljena dobročinstva u povijesti Družbe i naše Provincije povjeravajući Mu i svoju budućnost – dodala je s. M. Zdenka Kozina. Obilježavanje 150. obljetnice Družbe počelo je 13. rujna prošle godine, a završit će u rujnu ove. Inače, svake godine školske sestre franjevke u svibnju Danom zahvalnosti obilježavaju izlazak posljednjih sestara iz samostana u Bijelom Polju koji se zbio 17. svibnja 1992. Iako su morale otići, i tamo gdje su se privremeno nastanile, nisu zaboravile svoje poslanje.

– Tijekom Domovinskog rata otišle smo u našu kuću u Baškoj Vodi u Hrvatskoj. No, kako nas je bilo više od 70, nismo se mogle sve smjestiti. Primili su nas dobri ljudi, vjernici laici. Nakon povratka u Hercegovinu smještamo se u Međugorje. Godine 1997. uspjele smo dobiti u posjed svoje povijesno središte u Bijelom Polju, gdje je bilo sirotište, zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara Miji Brajkoviću i pravobraniteljici Grada Marici Ljubić. Potom se radilo, gradilo, obnavljalo… Danas imamo internat, bolesnički odjel… Godine 2005. vraćamo se u Bijelo Polje, a 2012. vraćena je i Uprava Provincije – prisjeća se s. M. Zdenka Kozina. Stoga je jučerašnji dan u 2019. – godini dvostrukih jubileja – bio uistinu poseban. Slavlje je na razini Provincije ujedinjeno u zborovanju sestara u Bijelom Polju i provincijskom sjedištu u Mostaru.

– Jubilarna je godina za svaku od nas veliki događaj radosti i zahvaljivanja za milosni nastanak naše Družbe, za sve sestre, žive i pokojne, kao i za sve naše suputnike koji su pratili hod Družbe i pojedinačnih provincija otvoreni našim brigama i pomažući bilo materijalnom potporom, bilo molitvom i blagoslovom – kazali su nam iz Mostarske provincije. U slavlju su im se pridružile i predstavnice sestrinskih provincija iz Maribora, Splita, Sarajeva, Rimske regije, među kojima je bila i članica Vrhovne uprave i Provincije s. Lidija Glavaš.

Govoreći o zanimanju djevojaka za ovaj poziv, s. M. Zdenka Kozina kazala nam je kako se mladi danas suočavaju s potrošačkim svijetom, relativizmom u kojemu je sve dopušteno, gdje vladaju kaotična moralna situacija i nametnuti prividi sreće, gdje duhovni poziv nije privlačan. Dodala je kako svi oni mole Boga za sadašnjost, ali i budućnost svih djevojaka koje se odluče biti časne sestre.

Naglasila je i važnost pamćenja te kako budućnosti bez sjećanja nema. Jučerašnji program počeo je uvodnom meditacijom. Uslijedili su predavanje “Sjećanje – bitna odrednica identiteta osobe i zajednice”, izložba “Sjećanje u riječi i slici” s. Natalije Palac te film “120 godina milosti” s. Matije Pačar uz pomoć s. Petre Bagarić. Sestre su pohodile i groblje sestara Gruban. U provincijskom središtu u Mostaru misno slavlje predvodio je mons. dr. Ratko Perić, mjesni biskup, po riječima provincijske predstojnice, četvrti nasljednik biskupa Paškala Buconjića, zahvaljujući kojemu su prve sestre još 1. kolovoza 1899. godine stigle u Hercegovinu. I dok god ih bude, brinut će se za potrebite, djelovati u internatima, vrtićima, pomagati bolesnima… Jer, to je njihovo poslanje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Tony Cetinski: Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio

Objavljeno

na

Objavio

Dva puta sam napunio Arenu, ovako nešto nisam vidio, rekao je Cetinski u prepunoj Areni

Jedno od najvećih iznenađenja koncerta Laudato TV, Progledaj Srcem, koji je okupio 18 000 ljudi u molitvi i pjesmi, slavljenju Gospodina bio je i legendarni Tony Cetinski koji je otpjevao pjesmu: Samo tvoja ljubav Bože, i pokrenuo ovacije, piše Medjugorje-info.com

Nakon izvedbe Cetinski se obratio tisućama ljudi te rekao: ‘dva puta sam napunio Arenu, ali ovako nešto nisam vidio.’

Potom je kratko svjedočio, i otkrio što misli da će nas Bog jedino pitati kad stanemo pred njega.

‘Svi mi padamo, započeo je Cetinski, ali znate što mi je jedan prijatelj rekao i o čemu često razmišljam, što će nas Bog jedini pitati kad stanemo pred njega? ZNAŠ LI KOLIKO SAM TE VOLIO? U svim mojim padovima znam da je Bog uvijek bio uz mene, kazao je emotivni Cetinski koji je svojim malim svjedočanstvom potaknuo kršćane da iz ljubavi, ljube.

Slava Gospodinu.

I san je postao stvarnost – do kraja puna Arena u Gospinom zagrljaju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari