Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić: Hrvatskoj domovini i našoj Crkvi potreban je Savez u dobru

Objavljeno

na

Kardinalova Homilija na Misi polnoćki

Draga braćo i sestre!

1. Radostan sam što smo sada u našoj prvostolnici povezani zajedništvom vjere u
Krista, našega Spasitelja i Otkupitelja, Sina Božjega i Sina Marijina. Ovdje smo u
zahvaljivanju uronjeni u radost i raspjevanost ove svete božićne noći, slaveći Boga koji se
utjelovio i postao čovjekom.

Iznova smo čuli navještaj tako drevan i tako nov: »Ne bojte se! Evo javljam vam
blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj –
Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama« (Lk
2,10-12).
Zadivljeni smo Božjom blizinom. Sin Svemogućeg Oca, Riječ Božja koja svojom
snagom drži svijet, postaje Djetetom bez riječi; svjetlo svijeta zatvoreno je u tamu štalice,
da bi tama u nama postala svjetlom. Ove noći tinja iskra one svjetlosti koja je kao Danica
zasjala u noći Otkupljenja, kada je Krist pobijedio grijeh, zlo i smrt.

2. Božić je prvi Vazam, prijelaz iz Božje svemogućnosti u ljudsku krhkost. I zato
Crkva kliče: »Bog je na zemlju sišao, a čovjek na nebo uzašao«. Čovječanstvo je dugo
čekalo. Na Božić slavimo ispunjenje Božjeg obećanja. Štoviše, mi smo dio toga ispunjenja.
Ondje gdje Bog zahvaća, uvijek je drukčije od ljudskih planova i očekivanja. Bog nam u
Božiću dolazi u Djetetu, tiho, u odjeći bespomoćnosti.

S ovom noći započinje poseban put Božje ljubavi. Od događaja otajstva Utjelovljenja
više se ne rađamo da bismo umirali, nego da bismo živjeli s Bogom. Bog je po Božiću ušao
u našu povijest te nas više ne ostavlja same. On nas prati na svim našim putovima. U Isusu,
rođenom u Betlehemu, nalazimo brata i prijatelja.

Božićna noć mijenja svijet. To je trenutak »… kada se pojavila dobrostivost i
čovjekoljublje Spasitelja našega Boga,… da opravdani (Kristovom) milošću budemo, po
nadi, baštinici života vječnoga« (Tit 3, 4-6). Darovano Dijete u jaslama postaje čovjekom,
kako bi nas oslobodilo grijeha i zla, te u našoj ljudskosti pobijedilo smrt i povelo nas u svjetlo
vječnosti.

3. Draga braćo i sestre, božićno čovjekoljublje u konačnici ne pripada čovjeku. Nije
to ljudsko djelo, ljudsko nastojanje ili naše dostignuće. Želio bih da svi zajedno osjetimo da
se nalazimo pred Otajstvom. Otajstvo što ga noćas slavimo jest Božja ljubav kojom Bog
ljubi čovjeka. Bog nas sve neizmjerno ljubi.

Prihvaća našu ljudsku sudbinu, postaje nama u svemu jednak osim u grijehu. Otajstvo
koje slavimo jest Božja briga za čovjeka, Božja dobrostivost, milost Božjeg milosrđa prema
svim ljudima.
Na Božić Crkva čita drevni poziv svetog Lava Velikog, pape: »Kršćanine, upoznaj
svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati
na prijašnju podlost… Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina (…) i nemoj se ponovno
predati u službu vraga« (Božić, Časoslov).

To je, dragi Kristovi vjernici, novost Evanđelja. Utjelovljenje Sina Božjega temelj je
ljudskog dostojanstva. Biblijsko shvaćanje čovjeka polazište je kršćanske antropologije. Bog
se u Isusu i po Isusu neraskidivo vezao s ljudima. »Utjelovljenjem se naime Sin Božji na
neki način sjedinio sa svakim čovjekom« (GS, 22). Na toj se vjeri temelji i naša kršćanska
2
nada da život na ovoj zemlji ima svoj smisao, da je Bog Gospodar povijesti. Otajstvo Božića
je nadasve znak neizmjerne Božje ljubavi i brige za čovjeka.

4. Braćo i sestre, ljudski život, i onaj koji je izložen i nezaštićen, pa i napadnut, život
nerođenih i starijih, čak i onaj koji neki nazivaju neuspješnim, nepotpunim, beskorisnim, do
te mjere da ga se usuđuje drugima oduzeti, ljudska je osoba u kojoj nam Bog pokazuje što
znači biti čovjek. Božićna nam noć otkriva veličinu ljudskosti. Na Božić se rađa posebna
blizina između Boga i čovjeka i povezanost među ljudima.

Neka ovo ponoćno slavlje potakne sve nas da prihvatimo predivno božićno otajstvo,
koje se ne može dogoditi ni samo u kupovanju darova, ni u blagdanskoj užurbanosti, ni u
lijepim čestitarskim riječima, pa čak ni u plemenitim akcijama, nego ponajprije oko
Gospodnjega stola, gdje nam se daruje euharistijski Bog i gdje postajemo dionici vječnosti.

Nalazimo se pred oltarom, na misi, u zajedništvu braće i sestara. Ovdje naš kršćanski
život pronalazi smisao i svrhu. Svrha je pomireni čovjek, izmiren s Bogom i ljudima, što se
posebno događa u sakramentu svete ispovijedi. To je novi svijet u kojemu svaki čovjek
otkriva da nosi odsjaj Božjega lica i da se Božje lice zrcali na licima bližnjih.

5. Dragi vjernici, želio bih da se naše molitve noćas, popraćene posebnim zagovorom
Presvete Bogorodice Marije, svetog Josipa zaštitnika Hrvatske i blaženog Alojzija Stepinca,
zaustave nad kolijevkama novorođenih u našem Gradu i diljem Lijepe naše domovine; nad
razigranom djecom kojoj večeras oči iskre od iščekivanja; nad mladima koji očekuju
ispunjenje svojih nada i planova; nad zabrinutim roditeljima koji traže uporišta; nad starijima
i bolesnima koji su u mislima i spomenu s nama.

Želio bih da osjetite našu ljudsku i
kršćansku blizinu po Evanđelju koje naviješta na zemlji mir ljudima, miljenicima Božjim.
Neka ova naša molitva dođe do svih onih koji su putem elektronskih medija povezani
s nama, budući da nisu mogli doći u crkvu na euharistiju mise polnoćke. Neka dopre do onih,
kojima je ova noć teška poput tereta križa, mučna od suza koje im naviru na oči i bolna od
patnja zbog osjećaja napuštenosti i težine bolesti.

Želio bih da osjete naše djelotvorno zajedništvo ponajprije siromašni i obespravljeni,
malodušni i umorni, ljudi što ih je život prisilio da sumnjaju u snagu ljubavi. Neka naša
molitva obuhvati one koji su daleko od domovine Hrvatske, jer i ondje nad njima bdije ista
toplina vjerničke povezanosti i misli drage im rodbine, prijatelja i znanaca.

Predraga braćo i sestre u vjeri, svima vama i vašima i svima koji ste povezani s nama
putem elektronskih medija želim čestit Božić. Budite blagovjesnici radosti, ispunjeni
darovima Božjega mira i neka vam srce bude prožeto dobrotom. SVIMA SRETAN BOŽIĆ!

 

Predsjednica Badnju večer provela na misi s beskućnicima

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Nadbiskup mons. Marin Barišić: Jedino zajedništvo Hrvatsku može iščupati iz problema

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom Obitelj – izvor života i radosti, a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić.

Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20.000 vjernika. Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne.

U propovijedi središnjega misnog slavlja Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu u nedjelju 16. rujna splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić istaknuo je:

„Drage obitelji, draga braćo i sestre! Na ovom svetom tlu Gospe od Otoka, mjestu našeg identiteta i krsnog preporođenja, za vrijeme „majke sirota i zaštitnice udovica”, kraljice Jelene sagrađena je prva Crkva u Hrvata posvećena Blaženoj Djevici Mariji.

Stoljećima kasnije, to jest 1976. godine, ovdje smo započeli naš hod buđenja svijesti za budućnost hrvatskog naroda koja i danas ovim Susretom obitelji raste. Održali smo se i konačno izišli na pozornicu svijeta. Održali smo se i opstojimo već četrnaest stoljeća zahvaljujući snažnoj vjeri u Boga koju smo primili od naših predaka.

Održali smo se jer smo čuvali i branili obitelj koja je izvor života i radosti! Taj isti put obitelji i vjere vodi i okuplja nas i danas”. Naglasio je zatim da su nam u ovim vremenima potrebni „ovakvi susreti koji nisu izraz bunta niti su usmjereni protiv ikoga.

Susreti su nam potrebni kao živo svjedočanstvo o ljepoti života koji se krije i rađa unutar braka i obiteljskog zajedništva. Često na to zaboravljamo, još češće nam se nameću suprotne slike o obiteljskom životu, a najmanje se daje prilika samoj obitelji da u istini progovori o svojoj svakodnevnici.”

Podsjetio je kako živimo u dinamičnom vremenu brojnih izazova i brzih promjena, ali i mnogih nesigurnosti i nejasnoća „koje nas zbunjuju i dovode u pitanje ono što je svima i odvjeka bilo jasno. Znali smo što je muški i ženski rod. Znali smo što je to obitelj! A danas kao da više nismo u to sigurni. Što je obitelj progovaraju nam već malena djeca u svojim prvim slogovima: ma-ma; ta-ta! Jednu ženu zovu majkom, a jednog muškarca ocem.

U bračnom zajedništvu ljubavi oca i majke prepoznaju dobrodošlicu, radost prihvaćanja i toplinu nježnosti. Dva draga lica ih obasjavaju! Djeca prepoznaju oca i majku kao dva lica iste ljubavi te žele rasti i radovati se životu na ramenima svoga tate, u zagrljaju svoje mame i na koljenima svoga djeda i bake.

Djeca već na svom početku iskustveno svjedoče ono što bijaše u početku: ‘Na svoju sliku stvori Bog čovjeka…muško i žensko stvori ih.’ (Post 1,27) ‘…i bit će njih dvoje jedno tijelo.’ (Post 2, 24)”

Univerzalno i povijesno iskustvo ljudskoga roda svjedoči da je brak zajedništvo muškarca i žene, a obitelj zajedništvo roditelja i djece. I to se nikada ne smije i ne može promijeniti, upozorio je splitsko-makarski nadbiskup, dodavši da „čežnja za pripadati svojoj obitelji i imati roditelje i rodoslovlje, ne može biti ugašena nikakvim Konvencijama i uklanjanjima imena roditelja iz školskih svjedodžbi, ni uvođenjem brojeva umjesto imena djeteta već od vrtićke dobi.

Nitko ne pamti samo brojeve, već imena i lice. Čovjek nije bezličan broj, već je svatko od nas jedinstven i neponovljiv u Božjem planu stvaranja. Samo čovjek ima sličnost s Bogom i želju da, kao jedinstven i neponovljiv, sa srcem i dušom, ljubi i bude ljubljen.”

Svjedoci smo da obitelj danas biva sve više ugrožena raznim ideologijama, razornim relativizmom, bešćutnim hedonizmom, opasnim individualizmom i posesivnim egoizmom. Isto tako, kada se govori o obitelji, najčešće se govori o njezinoj krizi, o problemima, poteškoćama pa čak i o obitelji kao problemu.

Time se brak i obitelj, nastavio je nadbiskup, „predstavljaju kao nepogodno mjesto za život, koje oduzima sreću i slobodu, a donosi samo nepotrebna svakodnevna i zakonska opterećenja. Brak se vidi kao nešto usputno, privremeno i prolazno.

Mogli bismo reći da se borba za život i budućnost čovjeka danas u najvećoj mjeri događa upravo u borbi ‘za’ ili ‘protiv’ obitelji. Unatoč tobože lošim prognozama za ishod te borbe, obitelj ne može biti poražena jer je u njenom temelju ljubav samoga Krista prema Crkvi, koja se preljeva u snagu održanja bračnih obećanja koja ste jedno drugom dali na vjenčanju. Bračna ljubav je neopoziva jer svoj temelj ima u neopozivoj ljubavi koju Krist ima prema Crkvi.”

Podsjetivši na riječi pape Franje u apostolskoj pobudnici „Amoris laetitiae” da je Božja ljubav prisutna u hramu bračnog zajedništva, mons. Barišić naglasio je da „samo zajedno, i svatko u svojoj službi, možemo pristupiti gorućim pitanjima poražavajuće demografije, malih plaća, nezaposlenosti, neradne nedjelje, pobačaja, škola bez prvašića, odlaska mladih… Obitelj je škola zajedništva u kojoj je Krist prisutan, mjesto je u kojem se od prvih životnih koraka uči pravednosti koja je prožeta milosrđem! Nasljedujući Krista u božanskoj pravednosti možemo se suprotstaviti svim nepravednim i urušenim oblicima društvenih odnosa koji od jednih čine bogataše bez truda, a od drugih svakodnevno umorne i osiromašene koji jedva preživljavaju do kraja mjeseca.”

Obrativši se hrabrim očevima i neustrašivim majkama kazao je kako ih dar života koji su primili po svojoj djeci otvara i povezuje u mistični odnos s Bogom, darivateljem života. „Dragi roditelji, ne umanjujući vaša nastojanja da djeci osigurate sva sredstva potrebna za normalan život, ne zaboravite ono najvažnije, ono što je djeci najpotrebnije.

Osim kruha, njima je važnija vaša blizina i podrška. Potrebna su im usmjerenja kako bi bili sigurniji i kako bi se razvijali u što zrelije i odgovornije osobe.” Potaknuo je supružnike na zajedničku molitvu, zajednički odlazak na nedjeljno euharistijsko slavlje jer u njemu obnavljaju svoj bračni savez vjernosti i ljubavi.

Nadbiskup Barišić podsjetio je na riječi blaženoga Alojzija Stepinca da „nema zdravog naroda bez zdravih, snažnih i sretnih obitelji! To itekako vrijedi i danas. Obitelj je naše finale, naš zajednički nazivnik. Obitelj ne smije imati oporbu!

Zato s ovog mjesta ponavljam i riječi pape Franje koje je uputio pred nekoliko dana u Irskoj, a izmijenit ću samo ime države: ‘Molim da Hrvatska dok sluša polifoniju suvremene političko-društvene rasprave, ne zaboravi titrajuće melodije kršćanske poruke, koje su je podupirale u prošlosti te je i dalje mogu podupirati u budućnosti.’ Najsnažniji glas ove titrajuće melodije ste vi, drage obitelji, svjedočanstvo vaših života i življenje vlastite vjere. Stoge je neizmjerno važno da se još snažnije uključite u ovo naše društvo i za njegov humani rast i razvoj. Vaša je uloga nezamjenjiva i neponovljiva za živote vaše djece i boljitak Domovine.”

Propovijed je zaključio riječima da je obitelj dijagnoza i terapija našeg hrvatskog društva! „Obitelj koja je otvorena životu i koja poštuje život! Ona nosi budućnost i radost. Zato, zauzmimo se da ovaj Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji bude novi iskorak i snažno ohrabrenje svima nama u Crkvi i društvu; da nam obitelj bude u središtu naše trajne pažnje i zajedničke odgovornosti; da nam u središtu obitelji bude prisutan Isus i majka Marija: izvori života i radosti. Kriste, budi naša sreća! Kriste, budi naša radost! Kriste, budi nam život Ti! A ti, majko Marijo, Kraljice obitelji, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!”

Prvo čitanje pročitao je Jurica Gregurić iz Zagrebačke nadbiskupije, psalam Vinko Maroević, a drugo čitanje Stipana Banić iz Zadarske nadbiskupije. Evanđelje je navijestio don Mario Popović. (IKA)

 

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Počeo središnji dio Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji

Objavljeno

na

Objavio

Središnji događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, svečano euharistijsko slavlje počelo je u nedjelu prijepodne na Gospinoj livadi u Solinu u prasvetištu Gospe od Otoka.

Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održava se pod geslom “Obitelj -izvor života i radosti,” a misu u suslavlju sa 21 biskupom i brojnim svećenicima predvodi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Prema crkvenim podacima, na misi je oko 20 tisuća vjernika.

Biskup Barišić je pozdravljajući nazočne na početku misnog slavlja osobito pozdravio naše stare bolesne i nemoćne. Na središnjem događaju Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, među ostalima, su predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, izaslanik predsjednika Sabora – splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, izaslanik predsjednika Vlade – splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, solinski gradonačelnik Dalibor Ninčević, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Mirko Šundov, te general Mladen Fuzul.

Na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji pristigle su obitelji iz svih biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Vojvodine i iz Hrvatskih katoličkih misija Europe i svijeta.

Uvod u današnji glavni događaj Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji bilo je sinoćnje euharistijsko bdjenje pod nazivom “Hod svjetla” održano također u Solinu.

Solin je već niz godina po prosječnoj starosnoj dobi stanovništva najmlađi grad u Hrvatskoj i smatra ga se uzorom u Hrvatskoj za vođenje pronatalitetne politike.

U povijesnom smislu Solin je jedna od kolijevki kršćanstva u Hrvata pošto je u 10. stoljeću tadašnja kraljica Jelena dala sagraditi na Gospinom otoku dvije crkve – Blažene Djevice Marije i Sv. Stjepana.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari