Pratite nas

Religija i Vjera

Kardinal Bozanić u Mariji Bistrici: Narod je umoran od traženja istine na sudovima izvan svojih granica

Objavljeno

na

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je euharistijsko slavlje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velike Gospe u Marijinom svetištu u Mariji Bistrici u zajedništvu s rektorom Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke mons. Zlatkom Korenom, okupljenim svećenicima i mnogobrojnim hodočasnicima.

U homiliji je Kardinal podsjetio na događaje proslave trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koji su okupili hrvatski narod oko Marije u njezinim svetištima od svetišta u Solinu do Marije Bistrice.

Zanimljivo je, proučavajući povijesne dokumente iz toga doba, uočiti da su se na solinskoj proslavi okupili neki od najuglednijih predstavnika Crkve u svijetu. S tom su proslavom bila povezana čak četvorica papa: ponajprije tadašnji papa Pavao VI. koji je na proslavu poslao svoga osobnoga izaslanika, kardinala Franju Šepera; onda venecijanski patrijarh kardinal Albino Luciani, budući papa Ivan Pavao I. koji je osobno sudjelovao na proslavi u Solinu; zatim krakovski nadbiskup kardinal Karol Wojtyla, budući papa Ivan Pavao II. koji se uoči slavlja obratio ohrabrujućim pismom Crkvi u hrvatskom narodu. Zanimljiva je i podudarnost da je jedan od uglednijih uzvanika na proslavi trebao biti tadašnji münchenski nadbiskup kardinal Julius Döpfner koji je uoči proslave iznenada preminuo, a naslijedio ga je nekoliko mjeseci kasnije – Joseph Ratzinger, budući papa Benedikt XVI – podsjetio je zagrebački nadbiskup.

Događaj u Solinu, nastavio je, nije bio samo poruka, krik naroda za oslobođenjem od komunističke diktature koje su došli poduprijeti i uglednici iz svijeta, nego ta je proslava bila i mnogo više od toga.

Tada je, naime, izrečen zavjet koji je postao neizbrisiv znak, časna, ugovorna obveza hrvatskoga naroda s Majkom Božjom. Tada, na završetku svečane Euharistije, u Solinu 12. rujna 1976. godine, pred likom Gospe od Velikog hrvatskog zavjeta, zagrebački je nadbiskup Franjo Kuharić, u ime čitave Crkve u Hrvata obnovio tisućljetnu vjernost naroda Isusu po Mariji te utvrdio pradjedovski zavjet riječima:

‘Bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kad smo se kao Narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočiste u krvavim vremenima kad smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalni poticaj naših obnova. U brojnim Tvojim prošteništima diljem Domovine svojoj si djeci ulijevala pouzdanje i hrabrost, Ti koja si i sama stajala pod križem svoga Sina. Tvoja su svetišta i danas izvorišta nade i središta obnove.

Majko naše prošlosti, budi Majkom i naše sadašnjosti i naše budućnosti! Danas i sutra, u vremenu koje se diči napretkom, ali koje često smrću duše tijelo hrani, sve nam više treba svjetla i ljubavi Tvoga djevičanskog i materinskog Srca’.

Tako je molio hrvatski narod prije 40 godina, a ta molitva obvezuje i nas danas, kad naš narod vapi za demografskom obnovom, kad vjetar njiše prazne kolijevke, kad nam se gradovi i sela sve više pustoše, kad nam je toliko potrebna hrabrost, snaga, pouzdanje u život. Stoga danas, pred likom Majke Božje Bistričke – rekao je kardinal Bozanić ponavljajući riječi zavjeta u duhu vremena: ‘…Povjeravamo se Tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Znaš što se događa u našim obiteljima… Prazne obitelji … znak su umiranja.

Majko Milosti, ne daj da umremo!’

Govoreći o situaciji u kojoj se naša Domovina i društvo nalazi Kardinal je istaknuo kako ima ‘ima puno dobra u našoj sredini’.

U našem narodu živi jaka svijest solidarnosti koja se očituje u suočavaju s nevoljama i potrebama ljudi. Potrebno je čuvati spomen na velikodušne, hrabre i jednostavne geste naših ljudi kad su se susretali s potrebama drugih. Trebamo obnavljati žar pouzdanja u sebe, u naše zajedništvo, u mogućnost promjene na bolje, jer ovaj narod želi živjeti dostojno, želi bolju budućnost za sebe i za svoju djecu. Ovaj narod, jer ga je oduvijek resila miroljubivost i osjećaj za pravdu, umoran je od toga da istinu o svojoj povijesti mora tražiti na sudovima izvan svojih granica. Stoga želi da se u Domovini stvore uvjeti za pravni i zakonodavni sustav u koji se može pouzdati – poručio je kardinal.

Podsjetivši da živimo u godini Izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa, u vremenu kada ljudi traže sigurnost, uporište i nadu, ali i u vremenima kada se oko nas širi nesigurnost, kada nemiri praćeni stradanjima nevinih ljudi pogađaju svijet, za koje papa Franjo kaže da su zapravo treći svjetski rat u dijelovima, Kardinal je istaknuo da sve to stavlja pred nas brojna pitanja.

Ako bi tko pitao zašto se tolika zla danas događaju, blaženi Alojzije Stepinac bi mu ovako odgovorio: ‘Mi kao ograničena bića sve mjerimo sitnim ljudskim mjerilima.

Tako i Božju dobrotu i milosrđe. Čovjek je dobar od danas do sutra. Ali Božja dobrota i milosrđe nema granica. (…)Milosrđe Njegovo traje i sada u ovim teškim nevoljama, koje naš ograničeni um smatra najvećom nesrećom, ali iz kojih će Božja mudrost izvesti sasvim sigurno naše najveće dobro’ (Okružnica vjernicima 1945. godine: Pouzdanje u Boga u strašnim vremenima koja proživljavamo) – rekao je.

Dodao je i sljedeće Stepinčeve riječi: ‘Očevi i djedovi naši upirali su u svakoj pogibelji svoje oči k Onoj koja je osjetila svu bol ugroženih, progonjenih, ispaćenih… Nju molimo da nam pomogne i u budućnosti te ostanemo vjerni Bogu i zakonu njegovu’ (Propovijed na Zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u srpnju 1940.).”

Svoju homiliju završio je molitvenim zazivom: ‘Majko Božja na nebo Uznesena, Kraljice Neba i Kraljice Hrvata, moli za nas, za naše obitelji, za našu Domovinu i sav svijet!’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Što prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Objavljeno

na

Objavio

Kako do obraćenja, kajanja i praštanja? Što biblijski prorok Izaija poručuje mentalnim komunistima i udbašima?

Je li konačno došlo vrijeme za istinu i kajanje sinova udbaša i komunista?

Govori: fra Mario Knezović / Agape

 

>>> Fra Mario Knezović: Ne treba TV serijal o Titu, znamo da je zločinac

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Opravdana je vjera našega puka u pomoć Majke Božje

Objavljeno

na

Objavio

Na povratku zavjetne procesije grada Zagreba iz Marije Bistrice, ispred crkve sv. Petra u Zagrebu godine 1943./ foto zg-nadbiskupija.hr
Propovijed nadbiskupa Stepinca na hodočašću u Mariju Bistricu, 7. srpnja 1935.

Stari pomorci, da im lađa za vrijeme bure ne bude igračka valova, nastojali su, da što prije nađu čvrsto tlo i bace sidro, koje će lađu držati na mjestu. Svaki pojedini od nas putnik je na moru ovoga života, koji plovi usred raznih bura i oluja.

I cijeli narod hrvatski jedan je takav putnik, koji već 13 stotina godina plovi pučinom života u ovoj svojoj današnjoj lijepoj domovini, koju mu je podarila ruka Božja. I taj si je narod kao mudri pomorac našao također jedno čvrsto tlo, gdje je bacio sidro svog ufanja i nade da ne potone u teškim časovima života, a to je Majka Božja bl. Djevica Marija.

O toj dubokoj vjeri našega puka, da mu je Marija najbolja zaštitnica u životu i u smrti, svjedoče nebrojene crkve Njoj posvećene po našim brežuljcima i planinama, otocima i dolinama. O toj dubokoj vjeri našega puka svjedoče nebrojeni oltari Njoj posvećeni gotovo u svim crkvama, svjedoče nebrojeni kipovi Njoj na čast podignuti na raskršćima naših puteva i cesta. Svjedoče nebrojene slike Njezine, koje rese i najsiromašnije potleušice naše kao i najbogatije palače.

Tu vjeru djedova i otaca naših došli smo i mi da zasvjedočimo i da zapečatimo ovom jubilarnom  procesijom grada Zagreba i hrvatskog naroda.

Krivovjerci raznih boja predbacuju nam, da je uzaludno i besmislena zazivati Mariju, jer je Bog samo jedan, a mi pravimo iz Marije božanstvo.

Pitamo Vas, braćo, zar se je varalo svekolika katoličko kršćanstvo kroz 1900 godina, kad je tako iskreno štovalo Mariju i zazivala je u pomoć? Zar se je varao i narod naš kroz 1300 godina zazivajući Mariju u svim zgodama i nezgodama života? Zar je šačica raznih krivovjeraca koji su nikli pred par decenija ili najviše par stotina godina u pravu, kad se blatom nabacuje na ono što je nama svima milo i drago, a to je  pobožnost k Majci Božjoj? Mislim, da nitko od vas toga ne vjeruje i ne može vjerovati. Jer na što nas sam Spasitelj, Bog, lsus Krist upućuje, ne može biti zlo.

A zar nas ne upućuje sam Spasitelj: »Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi«[1] A kada je ,braćo, zmija bila mudrija negoli onda, kad je upropastila Adama? Znajući da ga sama ne bi tako lako pridobila, poslužila se ženom nesretnom pramajkom Evom. I kad je upropastila nju, bez muke je srušila i Adama. Pa i onaj mudri Židov Mordokaj zar nam ne kazuje isto? Kad je narod židovski bio osuđen na propast po kralju perzijskom znao je Mardotej, da sam ne može stupiti pred kralja ni moliti milost za narod. Zato se je poslužio ženom kraljicom Esterom.[2] Nju je poslao pred kralja i, kako svjedoči sv. Pismo, ublažila je srce kraljeva i spasila židovski narod od sigurne propasti.

Pa i oni lukavi Filisteji, o kojima tako često govori sv. Pismo upućuju nas na nešto slično. Znali su, da sami nikad neće svladati Samsona, najvećeg junaka izraelskog. I što nisu mogli sami, učinili su pomoću Dalile, koja je prevarila Samsona i predala ga u ruke Filistejima.[3] Pa i onaj glasoviti vojskovođa izraelski Joab upućuje na nešto slično. Ne mogavši na drugi način ublažiti srce kralja Davida, da opet primi buntovnog sina Apsaloma, poslužio se slabom ženom Tekuitom. I što nije mogao učiniti junački i hrabri vojskovođa sam, učinio je preko slabe, obične žene.[4] Opomena dakle Spasiteljeva, mnogi pri­ mjeri sv. Pisma a i zdrav razum upućuju nas da se utječemo Mariji.

Ta kako bismo se mi bijednici, koji smo toliko griješili mišlju, riječju i činom i toliko puta i tako teško, kako bismo se usudili stupiti otvoreno pred vječnog, neizmjerno svetog Boga, ako ne bismo imali nikoga koji nas zagovara? A čiji zagovor može da bude jači, može da bude moćniji nego li Marijin? Zagovor one, koja je Sinu Božjemu dala čovječje tijelo, čije je svete grudi sisao, iz kojih je svetih ruku primao hranu. Braćo, ima li koji čovjek zdrave pameti, koji bi se usudio prigovoriti, ako iskreno štujemo i djetinjskim pouzdanjem zazivamo Mariju?

Ali kažu nam protivnici kakvi su to štovatelji Marijini koji istodobno dok je časte kunu i psuju i podavaju se svakojakim grijesima? Zar nije bolje ako je uopće ne štujemo?

Moram priznati našim protivnicima, da imadu u mnogočem pravo što se ovoga tiče. Ali što ćete! Čim je novac skuplji, tim se radije falsificira. Tako je i vrag, koji je po riječima Spasiteljevim »lažac i ubojica ljudi od početka«[5], falsificirao pobožnost k Majci Božjoj. Tu dakle moramo biti na oprezu, da ne bi i naša pobožnost k Mariji bila krivotvoreni novac, s kojim bi zlo prošli na nebeskoj mjenjačnici. Kao što si crnci prikazuju anđele crnima, tako i mnogi grješnici jer su crni u srcu, slikaju si pobožnost k Majci Božjoj crnu to jest oni hodočaste, oni poste Njoj na čast, oni joj donose darove na oltar, ali istodobno i psuju i pijančuju i griješe proti zapovijedima Božjim.

Što ćemo dakle reći ovima? Hoćemo li im savjetovati da poslušaju protivnike i prestanu s postovima, hodočašćima, molitvama? Odgovaram nipošto! Jer što je pobožnost? Nije ništa drugo negoli čvrsta i spremna volja činiti sve što časti Boga. Tako i pobožnost k Majci Božjoj – činiti spremno ono što ju časti. Zato hodočašća, postovi, darovi nisu sami po sebi pobožnost, nego su ili učinak pobožnosti ili sredstvo da se k pobožnosti dođe.

Koji je dakle u grijehu, a ipak hodočasti, posti i moli samo zato da se riješi grijeha, jer hoće da iskreno časti Mariju, ne samo da ne čini ništa zla, nego ju neka još više časti, da mu što prije isprosi milost obraćenja. A oni opet koji hodočaste, poste, daruju možda zato, da će im Marija pomoći da mogu što dulje živjeti u grijehu, neka također ne prestaju častiti je na ovaj način, nego neka što prije mijenjaju svoju opaku i pokvarenu volju i mole bl. Djevicu, da ih učini dobrima i valjanima, jer se grijeh i Marija nikada ne mogu složiti, kao što se ne slažu vatra i led.

Evo braćo, kako je opravdana vjera našega puka u pomoć Marijinu, kako je opravdano štovanje Majke Božje u našemu puku, makar bio i grješan.

Zato se mi obraćamo k Njoj, svim srcem i svom dušom vapeći: »Pogledaj na nas milena Mati, svrni k sirotam pogled svoj zlatni!« Pogledaj na dječicu hrvatsku da ih nikada ne ofuri mraz grijeha i opačine! Pogledaj na hrvatske mladiće i djevojke, da ostanu vazda čisti i pobožni! Pogledaj na hrvatske muževe i žene, da čuvaju neokaljanu bračnu vjernost i čuvaju se odurnih opačina koje skvrne svetost bračnoga života! Pogledaj na hrvatske starce i starice, da im milostivi Bog po Tvom zagovoru olakša jade starosti, oprosti grijehe i pripremi sretnu vječnost!

Mi pak sa svoje strane obećajemo svi, da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji! Vjerni dok budu žuborili potočići naši, šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše. Vjerni dok se budu zelenile livade naše, dok se budu zlatile njive naše, dok se budu sjenile tamne šume naše, dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!

Završujemo s pjesnikom našim moleći Te iz dubine srca:
Dobra nam navek ostani,
isprosi nam pri Sinu,
da od svakog zla obrani
nas i domovinu. Amen!

Katolički list, 11. srpnja 1935., br. 28., str. 342-344.

IZVOR: BATELJA, Juraj (prir.) Blaženi Alojzije Stepinac: Propovijedi, poruke, govori 1934. – 1940., Postulatura blaženog Alojzija Stepinca, Zagreb, 2000., str. 64-67.
zg-nadbiskupija.hr

[1] Mt  10, 16.
[2] Est 4-8,
[3] Suci 16, 4-22.
[4] 2 Sam  14, 1-24.
[5] Iv 8, 44.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari