Pratite nas

Hrvatska

Kardinal Bozanić: Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi

Objavljeno

na

Foto: IKA

U crkvi Sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Dan državnosti misu za Domovinu.

U svečanom euharistijskom slavlju koncelebrirali su župnik preč. Vlado Magić, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić te dvadesetak dijecezanskih i redovničkih svećenika.

Preč. Magić na početku slavlja pozdravio je kardinala Bozanića, istaknuvši zahvalnost Bogu na daru kardinalova biskupskog služenja u prigodi 30. obljetnice njegova biskupstva.

Homilija zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, crkva Sv. Marka, Zagreb, Dan državnosti, 25. lipnja 2019.

Liturgijska čitanja: Post 13,2.5-18; Mt 7, 6.12-14 1

Cijenjena gospođo Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatskoga sabora i saborski zastupnici, poštovani gospodine Predsjedniče hrvatske Vlade i svi predstavnici izvršne i sudbene vlasti.

Draga subraćo u episkopatu i prezbiteratu, dragi redovnici i sestre redovnice, poštovani pripadnici hrvatske vojske i policije, dragi hrvatski branitelji, poštovani predstavnici znanstvenih, obrazovnih i kulturnih institucija. Draga braćo i sestre u Kristu!

1 .U Isusovim riječima što nam ih je navijestilo Evanđelje jasno su prepoznatljive tri preporuke i naputka koji su za nas vjernike smjerokaz za kršćansko življenje, ali one su i više od toga. Te riječi nedvojbeno mogu poslužiti kao nosivi stupovi hrvatskoga društva i države.

Prva se preporuka tiče svetinja koje ne smiju biti obescijenjene tako da ih se daje u ruke onima koji ne znaju ili možda ne žele prepoznati njihovu vrijednost. Smisao tog izrijeka može se razumjeti, ako dopustimo da nas zahvati snaga Isusovih riječi. Ona je za sve, ali nisu svi raspoloživi i spremni slušati je i prihvatiti.

U tom smo slučaju pozvani paziti da se dragocjenosti ne rasipaju. Malo dalje u Evanđelju susrećemo Isusa koji šalje učenike govoreći im da, ako ih netko ne primi i ne posluša njihove riječi, izađu iz te kuće i otresu prašinu s nogu (usp. Mt 10, 14).

Nakon toga, Evanđelje nam prenosi tzv. »zlatno pravilo«. Ono postoji u raznim kulturama i predajama, izrečeno u niječnome obliku: Ne činite drugima ono što ne želite da drugi čine vama. Matej ga donosi u poticajnome pozitivnom obliku: »Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima«.

Ispunjenje Zakona i proroka što ga je Isus donio na svijet (usp. Mt 5, 17-18) ima i treći korak koji nas usmjeruje prema izboru puta: širokoga ili uskoga. Iz cijelog Isusova naviještanja, a osobito iz njegova Govora na gori, vidljivo je da on nudi uski put kojim nije oduševljeno mnoštvo.

Mnogi Isusa slijede, dok se čini da je njegov put prostran, dobro ugažen; put pohvala i očekivanja koristi, sigurnosti i proslave. Isusovi učenici sve više osjećaju da njegov put nije takav. I jedini način da se njime ide jest srce puno pouzdanja u Boga i pogled usmjeren u Kristov križ i njegovo uskrsnuće.

2. Braćo i sestre, ako te preporuke želimo primijeniti na hrvatsko društvo, očito je da je prvi korak upravo prepoznavanje svetinja, dobra, bisera koji su nam darovani i povjereni. I najljepše je zapravo to što ih nije teško pronaći u našem narodu i u onome što smijemo zvati našim nacionalnim bićem.

Prvi je biser otajstvo života, dar životnoga ozračja, u kojemu se spajaju plemenitost ljudi i prirodne ljepote. Vrijednost i dar čovjeka je polazište koje se ne smije zanemariti niti uzeti kao samorazumljivo.

Taj evanđeoski biser je oplemenjenost ljudi darom Božje milosti, onim što ljudi ostvaruju nadahnuti snagom Duha Svetoga. Iz toga se rađa velikodušnost, zalaganje za dobro svojih bližnjih, briga za potrebite, svakidašnje izgaranje za neprolazne vrjednote. Ako ne cijenimo biser života, zanemarit ćemo vrijednost ljudi. A svaki je čovjek Božji dar.

Dostojanstvo se ne može oduzeti nijednom čovjeku: ni ljudskombiću u majčinu krilu, ni najdugovječnijemu starcu. Takvo dopuštenje, na koje čovjek nema pravo, stvara pustoš svake vrste u društvu. Hrvatski je biser svakako obitelj. Cijeneći je, jačajući obitelj, i ostali biseri postaju sjajniji. Izlažući obitelj pogibelji, nejasnoćama i poigravanjima, počevši od narušavanja braka, sve postaje upitnim.

Biser je i naša povijest koja je –kao i u drugim narodima – isprepletena raznim kušnjama, trpljenjima i stradanjima, ali i veličanstvenim darovima i djelima, osobito svetačkim likovima, zatim uzornim predstavnicima pojedinih područja, koji su dali poseban doprinosna području znanosti, kulture, gospodarstva i politike.

Biser je naša Domovina, taj dio stvorenoga svijeta, povjeren nama, da se brinemo za njega kao za dom svoje obitelji, da Domovinu ne nagrđujemo, negoje cijenimo kao Božji dar te naš prostor rada i slobode. Biser je osobito duhovna snaga koja je oblikovala naš narod. Ona je u vjeri, u odnosu s Bogom.

Za nas kršćane to je dar Isusa Krista, Spasitelja čijom smo smrću i uskrsnućem postali dionici vječnosti; čijim smo utjelovljenjem pozvani u svakom čovjeku vidjeti Isusa i poštovati ga. Odatle je naš narod očitovao i očituje solidarnost, suosjećanje, gosto ljubivost i miroljubivost. To su vrjednote koje trebamo prenositi novim naraštajima, poučavajući ih poglavito o izvoru toga bisera.

Isus upozorava na razboritost i razlučivanje. Odbacivati biserje znači gestu odricanja od svetoga, od bitnoga za naš život, što ima povratnu posljedicu: da budemo izvrgnuti nasilju i lišeni života. Život nema budućnosti, ako nema vrjednota.

3. Mnogo je drugih bisera, braćo i sestre, koji su vrijedni pozornosti i koji se odražavaju u hrvatskim ljudima. Ako ih drugi ne vide ili ne razumiju, to ne znači da nemaju vrijednosti i da ih se trebamo odreći. Iz tog dara u kojemu vidimo sebe, u zahvalnosti za primljeno, potječe odnos prema drugima, što Isus naglašava u »zlatnome pravilu«.

U njemu se mogu naći svi ljudi, općeljudske vrijednosti kao grane istoga stabla: ljubav prema bližnjima pretpostavlja ljubav prema Bogu i od njega dolazi. Činiti drugima ono što želimo da drugi nama čine zahtijeva iskrenost riječi i djela prema drugima i drukčijima, prepoznajući njegovo dostojanstvo. U tome se mogu susresti svi ljudi.

Mi, kršćani, unosimo naglaske koji su specifični u svjetlu Božjega milosrđa po Kristovu križu koji ne sadrži zakon sebičnosti. Kršćanske posebnosti nisu zaprjeka ljudskom dostojanstvu, niti mu išta oduzimaju, nego su razvoj toga načela koje vodi u sebedarje, u međusobno prihvaćanje, poštivanje i razumijevanje.

To »zlatno pravilo« omogućuje izgradnju zajedništva svih u našoj Domovini. A zajedništvo je biser koji je pokazao osobit sjaj, kada je Hrvatska bila napadnuta. No, taj sjaj lako izblijedi i potamni, ako se biser brižno ne čuva i ako ga se želi zamijeniti ukrasom lažnog sjaja.

4. Treći je naputak poziv da uđemo na uska vrata. Ona vode u radost. Moglo bi se pomisliti da ta vrata pružaju mogućnost samo nekima, izabranima, ući u radost i blaženstvo, u puninu života. Ali nije tako. Na uska vrata mogu ući svi, ali taj prolazak traži strpljenje, ponekad napor i odricanje od sebičnosti.

Nije li naša Domovina često bila, a i danas je, na kušnji širokih putova i vrata, pustih nerealnih obećanja i očekivanih promjena bez strpljenja i zalaganja? Ipak, najsretnija je bila kada se držala ove Isusove riječi, kada je s naporom, zalaganjem i nesebično ulazila na uska vrata. Ta su vrata Krist sam, koji je sebe nazvao i tim imenom. Na tu teološku definiciju nadovezuje se ova etička.

Nosivi trendovi, ponuđeno blagostanje i nerealna obećanja nerijetko pokušavaju stvoriti pritiske prema širokim vratima, toliko zaslijepiti da se i ne vide druga vrata, a zapravo se tra ži samo vlastiti probitak. Uska vrata su takva, jer su po mjeri onih koje Isus zove malenima, a to su ponizni i siromašni, ljudi koji nisu umišljeni, ni oholi.

Čovjek koji je privučen Isusovom ljubavlju prepoznaje uska vrata, postaje evanđeoski malen, postaje ponizan, da bi bio u zajedništvu s Kristom. Ta su vrata po mjeri Božjega kraljevstva u kojemu borave oni koji su nahranili gladne, pohodili bolesne i zatočene, zaogrnuli bijedne, ublažili boli ranjenima, sebe darovali bližnjima. Kroz uska vrata ulazi onaj tko je upoznao vrijednost biserja o kojem govori Isus u današnjem Evanđelju.

5. Braćo i sestre, slavimo Dan hrvatske državnosti u odmaku od trideset godina, kada se spominjemo povijesne godine 1989. Ta godina označava urušavanje komunističkog sustava u Europi, a što se zanimljivo dogodilo upravo o pedesetoj obljetnici ugovora što su ih godine 1939. sklopili Hitler i Staljin, moćnici i predvodnici naci-socijalizma i komunističkog socijalizma, te na temelju tih ugovora krojili i raspoređivali, dok im je bilo moguće, interesne sfere takozvanoga novog svjetskog poretka.

Promjene koje su ostvarene u većini srednjoeuropskih zemalja 1989. godine, u Hrvatskoj su se dogodile 1990. godine, prvim slobodnim demokratskim izborima nakon II. svjetskog rata. Ta godina može se u Hrvatskoj označiti kao, barem formalno na političkom području, godinom definitivnog oslobođenja od triju velikih zala dvadesetog stoljeća, kako ih je sveti IvanPavao II. definirao u Mariji Bistrici: zlo fašizma, nacizma i komunizma, iako njihove rane i baštine, više ili manje ostaju u srcima nekih osoba i skupina, koji ih se ne znaju ili ne žele osloboditi.

U ovoj prigodi želio bih samo spomenuti naš odnos prema žrtvama II. svjetskog rata i poraća, žaleći što objektivno proučavanje tog razdoblja još nije dovršeno, iako je monopol nad povijesnom istinom u nas prestao 1990. godine. Čini se da nekima, i s desne i s lijeve strane, odgovara to stanje.

Tako nalaze posao, pa i zaradu za svoja politiziranja, čak i na račun društvenog budžeta, a time samo unose nepotrebnu radikalizaciju u hrvatsko društvo. Braćo i sestre, samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putevima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas.

To isto vrijedi i za Domovinski rat. Pogledajmo samo kako je država Njemačka na našem Mirogoju uredila grobno polje svojih vojnika, koji su kod nas poginuli u Drugom svjetskom ratu. To je put civiliziranog društva. Dopustite mi da u ovoj prigodi pročitam dio pisma što ga je naš blaženi Alojzije Stepinac, 18. kolovoza 1945. godine pisao dr. Vladimiru Bakariću, predsjedniku tadašnje Vlade Federalne Hrvatske.

»Gospodine pretsjedniče! Stižu mi vijesti iz Varaždina, Zagreba i drugih mjesta, da se po nečijem nalogu niveliraju grobovi ustaša i Nijemaca, uklanjaju križevi s njihovih grobova po katoličkim grobljima, ne pitajući ni crkvene vlasti ni rođake pokojnika. Ovo je kulturni škandal prvoga reda. Vi ste, gospodine predsjedniče, pravnik, pa će Vam biti bez sumnje poznato, što pogansko rimsko pravo sudi de laesione sepulcri (o oskvrnjivanju grobova). Zar smo pali ispod pogana? …

Na grobljima nema više prijatelja ni neprijatelja, partizana ni ustaša ni Nijemaca ni Slavena. Na grobljima su samo mrtvi, koji čekaju zadnji pravorijek vječnoga Suca, koji će ih suditi samo po tome, kakovi su bili ljudi, da li su vršili Njegove zapovijedi ili ne, a ne po stranačkim pripadnostima ili nacionalnim« (J.BATELJA[ur.], Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi. Životopis, dokumenti i svjedočanstva – prije za vrijeme i nakon Drugoga svjetskoga rata, Knjiga 3, Zagreb 2010., str. 225- 226). Braćo i sestre, bilo bi više mira u hrvatskom društvu kad bismo poslušali taj poziv blaženog Alojzija Stepinca, čijem zagovoru preporučujemo zajedništvo u hrvatskom društvu.

6. Draga braćo i sestre, za što moliti na Dan hrvatske državnosti, u odmaku od trideset godina od pada komunističkoga totalitarizma, nego za ovotroje: da prepoznamo bisere koji su prenošenis koljena na koljeno, da ih zavolimo i čuvamo, da bismo njihovim sjajem radovali i sebe i druge. Zato molimo za hrvatsko zajedništvo. Oslobodimo se nepotrebne rad ikalizacije hrvatskoga društva, nemojmo naivno prihvaćati pusta i nerealna obećanja.

Molimo za zajedništvo nasuprot malodušnosti, cijenimo ono što smo postigli i što nam drugi priznaju. Ne obescjenjujmo ono što je naše i čime se trebamo ponositi. To prepoznaju ljudi i gosti koji dolaze u našu državu; to osjete i naši ljudi koji se udalje od Domovine.

Molim Gospodina da nas prati svojom snagom po kojoj nastojimo činiti drugima ono što želimo da nama bude učinjeno. Imamo bezbroj primjera za to iz nedavne prošlosti, o čemu svjedoče na dirljiv način hrvatski branitelji. Molim Gospodina da nas ne obeshrabre uska vrata, nestrpljenje i puka obećanja. Molim da ih sami zavolimo i vodimo naše mlade prema njima. Jer, nećemo im učiniti ništa dobro, ako im ponudimo široke putove.

Upravo suprotno: radost se krije iza uskih vrata. I Domovina je sretna i blagoslovljena, kada ima ljude koji su po mjeri tih vrata; koji u poniznosti služe tuđoj radosti. Dragi prijatelji, prepoznajmo dobro u svojoj sredini, govorimo o to me i širimo to ozračje. Budimo blagoslov jedni drugima i svojoj Domovini!

Blagoslovljena budi, domovino naša Hrvatska! Amen.

(IKA)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

31. svibnja – Dan grada Zagreba i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata

Objavljeno

na

Objavio

Dan grada Zagreba, 31. svibnja obilježit će se svečano dodjelom javnih priznanja Grada zaslužnima, a navečer će na fontanama građani moći uživati u slavljeničkom koncertu “Moj Zagreb tak imam te rad”.

“U ovoj se prigodi uvijek prisjećamo generacija Zagrepčana koje su tijekom povijesti marno gradile i čuvale ljepotu i duh našeg grada. Prisjećamo se naših branitelja koji su najzaslužniji što svoj grad možemo graditi onako kako sami želimo – u slobodnoj, demokratskoj i europskoj Hrvatskoj”, poručio je u čestitki Zagrepčanima gradonačelnik Milan Bandić.

Istaknuo je da je ova godina zbog pandemije koronavirusa teška za sve, a posebice za Zagreb koji se nosi i s posljedicama katastrofalnog potresa koji ga je pogodio 22. ožujka. “Na licu našeg grada, u njegovome povijesnom središtu osobito, potres je ostavio ožiljke na tisućama zgrada i domova te kulturnih, sakralnih, odgojnih, zdravstvenih i sportskih objekata”, podsjetio je Bandić.

Obilježavanja Dana grada Zagreba počet će ujutro kada će izaslanstvo Grada predvođeno gradonačelnikom položiti vijence i zapaliti svijeće na Mirogoju, kod spomen-obilježja Glas hrvatske žrtve – Zid boli te kod Središnjeg križa.

Potom će se u Kongresnom centru Zagrebačkog velesajma održati svečanost dodjele javnih priznanja Grada Zagreba. Javna priznanja zaslužnima uručit će gradonačelnik Bandić.

Navečer, u 19 sati, ispred katedrale održat će se svečano euharistijsko slavlje u povodu svetkovine zaštitnice Zagreba Majke Božje od Kamenitih vrata i Dana Grada Zagreba.

Slavljenički koncert “Moj Zagreb tak imam te rad” održat će se na fontanama s početkom u 20,30 sati, a nastupit će Zagrebačka filharmonija, pod ravnanjem dirigenta Ive Lipanovića, sa specijalnim gostom Stjepanom Hauserom.

Na Dan grada Zagrepčani i njihovi gosti moći će uživati u još dva koncerta – Zagrebačkih solista u Glazbenom paviljonu na Zrinjevcu koji će se održati u 18 sati te na koncertu “HNK u vašem kvartu” koji će početi u 20 sati na maloj pozornici na ulazu u Park Maksimir.

U povodu Dana grada Zagreba na Trgu sv. Marka održat će se prigodna smjena straže počasne satnije Kravat pukovnije, a centrom grada šetat će i popularni likovi iz zagrebačke prošlosti.

Turistička zajednica grada Zagreba građanima i posjetiteljima također će darovati besplatne razglede grada na hrvatskom jeziku u 10 i u 17 sati kada su predviđeni klasični pješački razgledi grada, a u podne tematski razgled “Vraćam se Zagrebe tebi”. Polasci su predviđeni ispred Turističkog informativnog centra na Trgu bana Jelačića. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Kardinal Bozanić: Ono što se voli, ne uništava se

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić istaknuo je u subotu na misi za Domovinu, kako događanja u Hrvatskoj 1990. ulaze u okvir procesa koji je 1989. godine zahvatio zemlje srednje i istočne Europe, u kojima je tada vladao komunistički totalitarni režim.

Kardinal Bozanić je to istaknuo predslaveći Svetu misu za domovinu na Dan hrvatske državnosti u zagrebačkoj Crkvi sv. Blaža. “Prigoda je to da posvjestimo odgovornost što je kao građani i vjernici imamo za domovinu, napose u trenutcima mnogih izazova pred kojima se nalazi hrvatsko društvo”, rekao je Bozanić.

Dodao je kako je ovogodišnji Dan hrvatske državnosti po mnogočemu jedinstven, što je vidljivo i kao izvanjski okvir.
“Događanja u Hrvatskoj 1990. godine ulaze u okvir procesa koji je 1989. godine zahvatio zemlje srednje i istočne Europe u kojima je vladao komunistički totsalitarni režim”, rekao je zagrebački nadbiskup.

Naglasio je da se tada podigao u narodima i tadašnjim vremenima ‘val promjena, kada su mnoštva progovorila i otvorila svoje misli i težnje za slobodom’.

Kardinal Bozanić podsjetio je kako su iz toga procesa proizašli mnogi oblici demokracije, koji su pružili nadu u promjene političkih i socijalnih struktura, opterećenih nizom mučnih nepravda i mržnje, ekonomskoga rasula i teških socijalnih sukoba.
“Taj val zahvatio je i nas s procesom demokratskih promjena 1990. godine i s nadom da se pitanja mogu riješiti mirnim putem”, napomenuo je kardinal.

30. svibnja 1990. u starodrevnu hrvatsku sabornicu ušli slobodno izabrani zastupnici

Podsjetio je i kako je Hrvatska biskupska konferencija (HBK) još 1995., prigodom obilježavanja obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata, naglasila kako je, za razliku od drugih naroda Europe, kojima je 1945. godina donijela slobodu i demokracije, u nas komunistički totalitarizam donio mnoštvo progona, zatvora i ubijanja nedužnih ljudi.
Tako naše ratno poglavlje nije završilo s Drugim svjetskim ratom prije 75 godina, kao kod drugih naroda Europe, osobito zapadne Europe. Upravo stoga je 30. svibnja 1990. godine dan kada su u ‘starodrevnu hrvatsku sabornicu ušli slobodno izabrani zastupnici na višestranačkim izborima, s dobrom voljom da zajedno riješe probleme’, naglasio je kardinal Bozanić.

Ocijenio je kako je to događaj koji je shvaćen kao početak od velikoga nacionalnog značaja.

Kardinal Bozanić podsjetio je i kako je Hrvatskih sabor dugo stoljeća bio čuvar hrvatske samobitnosti.
Napominje kako je druga važna činjenica to da je novom naraštaju prenesena važnost uspostave višestranačja nakon komunističke totalitarne vlasti.
“Današnji je datum imao veliku ulogu u konačnom oblikovanju državnosti, što je postalo općim simbolom sposobnim ujedinjavanju”, rekao je kardinal Bozanić i ocijenio štetnim svako poigravanje kalendarom zajedničkoga nacionalnog spomenara.

Višestranački sabor je, ističe, događaj prekretnica u nacionalnom životu Hrvata, jer su događaji proistekli iz njegova rada pokazali da se radi o povijesnom događaju, što su potvrdili i neprestani napadaji na mladu hrvatsku demokraciju.
To se pretvorilo u otvoreni rat protiv naše domovine, rekao je kardinal Bozanić.
Treća vanjska okolnost, dodao je, važna za današnji Dan hrvatske državnosti jest Crkva svetoga Blaža u kojoj obilježavamo današnji dan, raspoređeni po njoj zbog Covida 19. Napominje kako je ovo prigoda zahvaliti Bogu za sve one ljude koji su se nesbično žrvovali i pokazali napor u nesrećama koje su nas pogodile.
Kardinal Bozanić posebno je izdvojio zdravstveno osoblje, vatrogasce, vojnike i policajce  te druge dragovoljce koji su nam u tim trenutcima, danju i noću pomagali i spašavali.

Ono što se voli, ne uništava se

Treba odati priznanje i državnim službama te disciplini hrvatskih građana koja se očitovala u mnogim prigodama, dodao je.
Pomolio se i za sve one koji su svojim zalaganjem i žrtvom omogućili slobodu i dostojanstvo hrvatskom čovjeku, kazao je Bizanić.
Pozvao je vjernike da svoj život usklađuju s Isusom te da uzmognu donositi odluke po mjeri Evađelja i onda kad ih očekuje suočavanje s teškoćama. Tako bi se trebali držati vjernice, a to su posebice očitovali naši hrvatski branitelji, podsjetio je.

Poručio je i kako se za ono što se voli, žrtvuje do kraja. “Ono što se voli ne uništava se, onoga koga se voli, ne vara se”, istaknuo je Bozanić.
Upozorio je i kako je ‘komunistički režim još ostavio na mnogim područjima pustoš, posebice u školstvu i naobrazbi’.
Zato je pozvao ‘na moralnu obnovu zbog pustoši koje je ostavio komunistički režim svojom izopačenošću. Porušio je i omalovažio sve tradicionalne vrednote i moralne norme, što se podjednako odnosi na obiteljski i školski odgoj te radnu i poslovnu etiku’, podsjetio je kardinal Bozanić na riječi prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, i pozvao na pomirenje u hrvatskom društvu.

Na misi za Domovinu bili su, uz okupljene vjernike, i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, premijer Andrej Plenković i ministri u Vladi. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari